“Hrvatskoj još uvijek fali institucionalna točka zadužena za upravljanje razvojem obrambene industrije jer to zahtijeva koordinirani pristup između obrambenog planiranja i industrijskih politika, ali i ostalih važnih karika poput EU-ova financiranja ili gospodarske diplomacije”, rekao je u razgovoru za Business&Banking predsjednik Hrvatskog klastera konkurentnosti obrambene industrije i predsjednik Uprave Agencije ALAN Goran Basarac.

Ulaganje u obrambenu industriju u posljednje vrijeme jedna je od top tema u hrvatskom političkom i gospodarskom prostoru, pogotovo otkako je predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen predstavila tzv. Bijelu knjigu o europskoj obrani – Readiness 2030. U sklopu toga predočen je i ambiciozan obrambeni paket koji državama članicama EU-a osigurava financijska sredstva za poticanje povećanja ulaganja u obrambene kapacitete, a govori se o cifri od čak 800 milijardi eura. O tome kako Hrvatska može iskoristiti ta sredstva i koliko su uopće realne najave da Hrvatska u tom planu ima značajnu ulogu, Goran Basarac govorio je za B&B.

B&B: U posljednje vrijeme sve se intenzivnije spominju velika ulaganja u obrambenu industriju u Europskoj uniji, može li Hrvatska to iskoristiti i mogu li se očekivati veća ulaganja u Hrvatskoj?
Trenutna geopolitička situacija, nesigurnost te rat u Ukrajini uvelike potiču pojačavanje kapaciteta svjetske obrambene industrije. Nedavno sam gledao jedan graf projekcija svjetske industrijske proizvodnje i neke projekcije do 2035. govore da će na svjetskoj razini ratna ili vojna proizvodnja preuzeti primat. Možda bi problematično moglo biti da se takvo što zadnji put desilo pred Drugi svjetski rat pa se ipak nadam da to ovdje neće biti slučaj. U tom okruženju normalno je da i naši proizvođači u tom segmentu žele uloviti dio tržišnog kolača i prilika koje se najavljuju. Kad pogledamo brojke, vidljivo je da promet i izvoz ključnih firmi u sektoru raste već zadnje dvije godine. U nekim poljima zasigurno se mogu očekivati pojačana ulaganja, primarno u proizvodnju eksplozivnih tvari i ubojitih sredstava (UbS) jer to će se najviše tražiti.

‘Prije pet godina bili smo vrlo blizu uspostavi projekta tvornice streljiva, ali geopolitičke okolnosti tada su bile drugačije’

B&B: Je li Hrvatska spremna za takav val ulaganja, odnosno, ima li kapaciteta za taj potencijalni val?
Hrvatska obrambena industrija ima segmente u kojima smo jaki odnosno globalno konkurentni. Primarno se to povezuje s kapacitetima naših triju ključnih proizvođača: HS Produkt (puške, pištolji), Šestan-Busch (vojne i policijske kacige) i DOK-ING (besposadna vozila). Ostali dijelovi naše obrambene industrije tražit će određene svoje prilike u segmentima: vojne odore (tu imamo preko 50 % industrije), naoružanje i vojna oprema i UbS, a tu imamo kapacitete u izradi lansera za raketne sustave, ručnih bacača granata, 40×46 mm granata, upaljača za ručne bombe. Tu je i sektor brodogradnje, pogotovo u području RIB-a i specijaliziranih malih plovila, radio-komunikacije i ICT-ja te besposadnih sustava (UAV, besposadna plovila i vozila). Prema mom skromnom mišljenju i poznavanju tržišta, u idućih tri do pet godina pokrenut će se značajne nabave na razini EU-a, a firme će trebati biti spremne prema trima ključnim parametrima: količini – možete li odgovoriti na značajnije narudžbe, recimo, preko 10.000 komada nečega, kvaliteti – jeste li dokazani igrač na tržištu, posjedujete li sve standarde, licence te pravilna testiranja i uključenje proizvodnog portfelja u sustave oružanih snaga ili policije, i na kraju kontinuitet – jeste li renomirani igrač na tržištu koji radi već xy godina. Trenutačno bi svi na silu ušli u taj segment, ali vrlo dobro znamo da se, recimo, HS gradio 30 godina prije nego što je postao tako značajan faktor i igrač na tržištu.

B&B: Vi ste na čelu Hrvatskog klastera konkurentnosti obrambene industrije, možete li nešto više reći o tom klasteru i koja je njegova glavna zadaća?
HKKOI je udruženje osnovano voljom svojih članova, odnosno, tvrtki i institucija koje rade i doprinose sektoru obrambene industrije. Članstvo je dobrovoljno, a glavna snaga udruženja je razumijevanje korištenja sredstava EU-a u korist sektora obrambene industrije. Klaster je i službeno udruženje na razini EU-a koje ugošćuje nacionalnu kontaktnu točku za EDF te je jedino udruženje u Hrvatskoj koje ima službeno potpisanu suradnju s MORH-om na provedbi aktivnosti i projekata od zajedničkog interesa. Najveće smo udruženje na razini Hrvatske jer klaster okuplja preko 80 članova. Pružamo podršku i malim startup tvrtkama koje traže svoje mjesto u tom segmentu, ali im fali možda networkinga s ključnim igračima ili poznavanja određenih odnosa i kontakata s ključnim resornim institucijama. Tu im pomažemo povezivanjem s pravim ljudima i institucijama. S mojim stupanjem na čelno mjesto Agencije ALAN, klaster sada služi i kao platforma za potencijalne poslove i prezentiranje nekih novih ideja, koncepata, projekata i proizvoda naše industrije pod okriljem državne tvrtke zadužene za promet naoružanja i vojne opreme. To je dodatna poluga kojom dobivamo uvid u stanje sektora i dodatni potencijalni prihod. Ukratko, klaster je jedinstvena kontaktna točka naše obrambene industrije i krovno udruženje naše obrambene industrije.

‘Hrvatska ima svoju bazu tvrtki u segmentu obrambene industrije na kojoj moramo raditi i to je obveza klastera’

B&B: Nedavno je osnovan i HUP – Koordinacija obrambene industrije, je li riječ o konkurentskom udruženju ili tu koordinaciju vidite kao partnera u promociji hrvatske obrambene industrije?
Prvenstveno kao partnersku organizaciju. U klasteru baš nemamo ni kapaciteta, a iskreno govoreći niti želje za bavljenjem javnim politikama. Mi smo projektno orijentirani. Klaster zanima baza razvojnog potencijala obrambene industrije, projekti koji mogu pomoći u ostvarivanju ključnih ciljeva zadanih u ključnim strateškim dokumentima RH kao što je, naprimjer, dugoročni plan razvoja OSRH, te kako dohvatiti dostupan novac iz europskih fondova kroz programe na razini EU-a. Javne politike, mijenjanje zakonske regulative, propisa i sličnih stvari, prepuštamo HUP-u. Postignut je neki načelni dogovor između HUP-a i HKKOI-ja, a kako će to izgledati dalje, vidjet ćemo. Kako sam i naglasio, 80 članova je u HKKOI-ju i vrlo je razvidno da nismo orijentirani samo na velike, već na malu industriju, domaće znanje i start-up scenu.

B&B: Za svibanj ove godine planirana je i Skupština hrvatskog klastera obrambene industrije, koje će biti teme te skupštine?
Nužno je, prema Zakonu, redovno održavati aktivnosti Udruženja, provoditi aktivnosti te upoznavati i planirati sa svojim članicama neke aktivnosti i inicijative. To je cilj ove nadolazeće Skupštine, na kojoj ćemo izabrati i novo vodstvo HKKOI-ja. Puno je toga u planu za Dnevni red, ali prvenstveno želimo komunicirati prema članstvu sve dolazeće prilike na razini EU-a te kako pristupiti EU-ovu novcu. Kao nacionalna kontaktna točka za EDF dodatno ćemo obrazložiti članovima kako do novca i projekata EU-a te kako koordinirano djelovati u korist hrvatske obrambene industrije. Prilika je to i za potpredsjednika Vlade i ministra obrane Ivana Anušića da pozdravi svoj sektor te se nadamo da će ministar naći mjesta u rasporedu da poprati taj skup. I mi kao sektor željeli bismo prenijeti neke jasne poruke u okviru nadolazećih programa i prilika koje vidimo.

B&B: Koje tvrtke u Hrvatskoj mogu konkurirati na europskom i svjetskom tržištu kada je u pitanju obrambena industrija?
Neke tvrtke i segmente već sam spomenuo, ali ovdje bih se fokusirao na neke nove potencijale koje vidim i koje okupljamo u HKKOI-ju, a nisu zastupljeni u drugim udruženjima niti su možda toliko na meti interesa, a zanimljivi su. Neka društva renomirana su u svojim nišama dok druga traže podršku i spremna su na suradnju u lancu dobavljača ostalima u sektoru: ATIR – proizvođač streljiva 40x46mm koji ima vrhunski kvalitetan proizvod koji je cijenjen i može se prodati na tržištu, RS Metali (proizvodnja tijela mina), MADLERD (proizvodnja višecjevnih lansera i ručnih bacača granata), ORQA i AIR RMLD (segment bespilotnih letjelica), RIZ PE (proizvodnja radijskih taktičkih sustava – TAKRAD), Shadow Nautics (RIB brodice za nadzor i inspekciju mora), Končar Digital (rješenja kibernetičke sigurnosti), Amphinicy (satelitski sustavi), GELOLUX (radarski sustavi i sustavi nadzora perimetra), BYTE LAB (elektronika i komponente za razne vrste uređaja). Nemoguće je ovdje sve pobrojiti, ali vjerujte, Hrvatska ima svoju bazu tvrtki u segmentu obrambene industrije na kojoj moramo raditi i to smatram velikom obvezom ovog klastera.

B&B: Puno se govori o tvornici streljiva koja bi se trebala graditi u Hrvatskoj, a prema ono što je doznao Business&Banking, to bi trebala biti talijanska Beretta. Koliko je dobro da jednu takvu tvornicu gradi strana, a ne domaća tvrtka? Ne šalje li se time poruka da naše tvrtke nisu sposobne upogoniti jednu takvu tvornicu?
O tome tko će graditi tvornicu i tko bi bio investitor nisam upoznat, ali zasigurno postoji interes u RH za takvim ulaganjem i tko god želi doći s takvom investicijom, dobrodošao je. Podržavam taj interes i ideju. Prije pet godina bili smo vrlo blizu uspostavi projekta tvornice streljiva, ali tada su geopolitičke okolnosti bile drugačije. Da smo to tada proveli, vjerujte mi da bi „krvna slika“ domaće obrambene industrije po pitanju prometa, prihoda i izvoza bila daleko jača i pozitivnija. Ali sve je to dio procesa i neke smo lekcije valjda i naučili. Tko god da radi, dobro je za sve. Ako ćemo o kapacitetima domaćih proizvođača u segmentu ubojitih sredstava (UbS) i eksplozivnih tvari, tu je Hrvatska uvijek malo kaskala. Nažalost, nakon završetka Domovinskog rata prebrzo smo pogasili našu domaću obrambenu industriju, nismo radili s proizvođačima (pogotovo u tom segmentu) i ostali smo dosta limitirani. Za tvornicu streljiva nužan je snažan vanjski partner. Netko tko donosi tehnologiju, znanje i, možda najvažnije, komad tržišta – takva proizvodnja isključivo se mora fokusirati na izvoz i pokrivanje vanjskih tržišta i tu trebamo jakog međunarodnog igrača kao partnera. Možda ćemo u nekim nišama UbS-a uspjeti naći lokalne odnosno domaće partnere u fazi dobave, tehnoloških procesa ili komponenata i tu će možda i klaster moći pružiti ruku suradnje jasnim prikazom kapaciteta naše industrije.

‘Agencija ALAN je tvrtka u stopostotnom vlasništvu RH i glavni trgovac naoružanjem za potrebe naših ključnih tijela – MUP-a i MORH-a’, ističe predsjednik Uprave ALAN-a Goran Basarac Foto: Saša Zinaja/NFoto

B&B: Na čelu ste državne tvrtke Agencija ALAN, možete li nešto više reći o njenom poslovanju i čime se ta tvrtka točno bavi?
Agencija ALAN je tvrtka u stopostotnom vlasništvu RH. Naše zadaće i aktivnosti propisane su od Vlade RH te primarno uključuju trgovanje naoružanjem, vojnom opremom, eksplozivnim tvarima i Ubs-om za potrebe MORH-a i MUP-a. Ukratko, mi smo glavni trgovac naoružanjem za potrebe naših ključnih tijela – MUP-a i MORH-a. Sudjelujemo i u procesima izvoznih dozvola, a odnedavno smo i dopunili svoje aktivnosti te ćemo kretati u smjeru razvijanja potencijalnih partnerstava s domaćom industrijom u cilju poticanja proizvodnje i ulaganja u razvoj novih proizvoda, a sve prema odobrenjima naših nadzornih tijela. Ako je HKKOI glavna platforma naše obrambene industrije, Agencija ALAN je potencijalno glavni prodajni kanal za prodaju proizvoda naoružanja i vojne opreme, pogotovo u poslovima koji zahtijevaju međudržavnu suradnju.

B&B: Puno se spominje i budućnost Đure Đakovića, kako vi vidite budućnost te tvrtke kada je u pitanju obrambena industrija?
Đuro Đaković je strateški važna tvrtka za RH i sve nas. Odradili su puno dobroga u prošlosti. Od plasiranja tenkova M84 na bojišnicu tijekom Domovinskog rata, servisa naših oklopnih transportera i mehanike, proizvodnje raznih vrsta materijalno tehničkih sredstava za potrebe obrane, pa do uloge u proizvodnji vozila PATRIA, pa sad i podrške u dovođenju u red vozila BRADLEY. Pratim malo izdaleka djelovanje Uprave na čelu s Markom Ćosićem i vidim proaktivnost i neke dobre poslovne odluke. Mislim da je pred tom tvrtkom zahtjevna budućnost s obzirom na to da se zasigurno gubi dosta odlaskom tenkova M84 i borbenih transportera M80 u Ukrajinu, jer oni su to ipak godinama održavali i time si pomagali poslovanju, ali vjerujem da će programi PATRIA i Bradley to donekle kompenzirati. Vidim da ponovno pokreću i program razminiranja gdje mogu biti dio ove silne podrške koju Vlada RH planira prema Ukrajini u vidu humanitarnog razminiranja. Ono što bih osobno nekako volio jest da Đuro Đaković uđe u razvoj nekih vozila poput 4×4 ili 6×6, potencijalno s nekim strateškim partnerom jer nam takvo nešto treba na državnoj razini.

‘U idućih tri do pet godina pokrenut će se značajne nabave na razini EU-a, a firme će trebati biti spremne za veće narudžbe’

B&B: Kako komentirate ulogu Vlade i ministra obrane u cijeloj priči, ima li obrambena industrija dovoljnu potporu države?
Radi se dosta na svim poljima. Na razini Agencije ALAN imamo vrlo jasne zadaće i očekivanja usuglašena od naših nadzornih tijela i Skupštine Društva. Vlada i Ministarstvo obrane RH na čelu s ministrom daju značajnu podršku u zakonskim mogućnostima. Vidljivo je da je taj industrijski segment jako u fokusu EU-a te da i mi u RH isto tražimo načine da čim prije potaknemo i aktiviramo dodatne kapacitete svoje industrije. Ministar je imao nekoliko važnih sastanaka s ključnim udruženjima naše obrambene industrije te su mu preneseni određeni prijedlozi i problematika sektora. Klaster će isto iznijeti neke svoje operativne prijedloge 17. travnja na svojoj Skupštini. Naglasio bih podršku i drugog važnog tijela, MUP-a RH, koji isto vrlo značajno potiče naš sektor obrambene industrije. I oni kao i MORH daju industriji ključnu podršku kroz dugoročne ugovore o opremanju, koji onda daju ključne ulazne reference našim proizvođačima. Naime, nitko vam neće kupiti nešto što ne koriste vaše oružane snage ili snage sigurnosti. Izazove vidim u definiranju nekih novih sposobnosti na razini RH, ali i EU-a, kojima će se usmjeriti razvoj obrambene industrije EU-a. Rat u Ukrajini promijenio je doktrine ratovanja i bojišnicom sada vladaju dronovi. Borbeni vijek trajanja tenka na bojištu, prema iskustvima ukrajinskih prijatelja, ispod je 10 minuta. Starlink ili slični sustavi pružaju neprocjenjivu prevagu u komuniciranju ili ciljanju. Hrvatska, a tu primarno mislim na OSRH, mora dati odgovor na jedno ključno pitanje: kakav rat Hrvatska očekuje voditi u budućnosti? Mislim da više nikad nećemo gledati kako stotinjak neprijateljskih tenkova prelazi našu granicu i kreće na naše gradove, ali neke vrste kibernetičkih napada, elektroničkih napada na elektroenergetsku infrastrukturu, borbe dronova, korištenje AI-a i naprednih mogućnosti planiranja – e, to mi se čini da nas može čekati u izazovima budućnosti. Ti odgovori mogu onda usmjeriti razvoj nove industrije, koja može biti komplementarna tradicionalnim oblicima industrije koje također moramo zadržati. Mislim da nam još uvijek fali institucionalna točka zadužena za upravljanje razvojem obrambene industrije RH jer to zahtijeva koordinirani pristup između obrambenog planiranja i industrijskih politika, ali i ostalih važnih karika poput EU-ova financiranja ili gospodarske diplomacije.

B&B: Nakon svega rečenog, kako vidite budućnost hrvatske obrambene industrije, imamo li razloga za optimizam?

Svi zajedno ili nikako drugačije. To je krilatica klastera. Imamo određenu bazu znanja i kapacitete u svojoj obrambenoj industriji. S resornim tijelima moramo identificirati ključne izazove u budućem ratovanju i vjerujem da će određeni već biti identificirani u novom Dugoročnom planu razvoja OSRH. Moramo utvrditi domaće kapacitete gdje sami možemo proizvesti odgovore na identificirane prijetnje, koristiti strateška partnerstva poput ovoga koje je ministar Anušić potpisao s Albanijom i Kosovom. To je jako korisno i za obrambenu industriju. Treba i koordinirano fokusirati djelovanje i dati potporu obrambenoj industriji kroz razne potporne mehanizme i tijela u sustavu. Hrvatska je 2016. prva na razini EU-a omogućila da obrambena industrija povuče preko 70 milijuna eura bespovratnih sredstava za projekte dvojne namjene. Rijetko tko je to tada vjerovao. Klaster je bio tijelo koje je uspješno dokazalo provedbu tog modela. Optimističan sam i sada. Izazovi pred našom industrijom postoje, ali postoje i značajne prilike za rast te očekujem da ipak iskoristimo te prilike kroz usmjerenje na proizvodne niše i nove tehnologije kojima možemo uzeti dio kolača namijenjenog obrambenoj industriji u budućim godinama ulaganja.