Profesor Goran Krajačić bio je na čelu stručnog tima koji je nedavno predstavio studiju ‘100 posto obnovljivo do 2030. – Plan za zelenu tranziciju hrvatske elektroenergetike’, a za MegaWatt govori zašto je taj projekt ključan za ubrzanu hrvatsku energetsku tranziciju.

Izvanredni profesor na Fakultetu strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu dr. sc. Goran Krajačić istaknuti je znanstvenik i sveučilišni profesor s bogatim iskustvom u području energetike i održivog razvoja. Rođen 1979. u Karlovcu, diplomirao je strojarstvo 2004. godine, a doktorirao 2012. na Fakultetu strojarstva i brodogradnje u Zagrebu s temom uloge skladištenja energije u 100 posto obnovljivim energetskim sustavima. Od 2019. godine djeluje kao izvanredni profesor na Katedri za energetska postrojenja i energetiku, gdje je od 2018. do 2022. obnašao funkciju voditelja Katedre. Krajačić je iznimno aktivan u međunarodnim istraživačkim projektima, posebno unutar programa Obzor Europa, Obzor 2020 i LIFE.

Autor je preko 111 radova s više od 4500 citata te je među dva posto najutjecajnijih svjetskih znanstvenika prema studiji Sveučilišta Stanford za 2022. godinu. Od 2023. godine suradnik je Akademije tehničkih znanosti Hrvatske te potpredsjednik ESEIA (European Sustainable Energy Innovation Alliance). Također je aktivni recenzent za projekte Europske komisije i drugih znanstvenih institucija. Od travnja 2025. godine preuzeo je ulogu urednika u prestižnom međunarodnom znanstvenom časopisu Energy Conversion and Management.

MEGAWATT: Bili ste na čelu stručnog tima koji je nedavno predstavio studiju ‘100 posto obnovljivo do 2030. – Plan za zelenu tranziciju hrvatske elektroenergetike’. Koje su osnovne značajke studije?

Studija predstavlja ključan doprinos dijalogu o potrebi ubrzane hrvatske energetske tranzicije, s jasnim ciljem razvoja hrvatskog elektroenergetskog sustava koji će se do 2030. godine potpuno temeljiti na lokalnim obnovljivim izvorima energije. Time ne samo da se podiže energetska sigurnost Republike Hrvatske, već se i omogućava razvoj u potpunom skladu s direktivama Europske unije i globalnim politikama usmjerenim na smanjenje ovisnosti o fosilnim gorivima i postizanje dekarbonizacije. Upravo stoga studija na samom početku upozorava na katastrofalno stanje globalnih emisija stakleničkih plinova, naglašavajući urgentnost situacije. Podsjeća na obveze koje je Hrvatska preuzela potpisivanjem Pariškog sporazuma te se referira na zaključke s posljednjih konferencija stranaka COP-a, ističući globalni konsenzus o potrebi hitne klimatske akcije. Uvod također pruža pregled ranijih relevantnih studija koje su već potvrdile i dokazale mogućnost maksimalne integracije obnovljivih izvora energije na različitim geografskim razinama, od nacionalnih do regionalnih i globalnih okvira.

‘U studiji smo koristili napredni EnergyPLAN model za detaljnu simulaciju i sveobuhvatnu analizu hrvatskog energetskog sustava’

Prelazak na 100 posto obnovljive izvore energije nije samo imperativ zaštite okoliša, već predstavlja i dugoročno ekonomski isplativiji put od nastavka ovisnosti o nestabilnim fosilnim gorivima, nudeći potencijalne uštede od čak 12 bilijuna dolara na svjetskoj razini u scenariju brze energetske tranzicije. U slučaju Jugoistočne Europe navode se prijašnji rezultati koji pokazuju da su moguće uštede od 20 milijardi EUR godišnje za scenarij bez emisija stakleničkih plinova. U studiji se koristi napredni EnergyPLAN model za detaljnu simulaciju i sveobuhvatnu analizu hrvatskog energetskog sustava. Taj model uzima u obzir kompleksne međuovisnosti elektroenergetskog sektora, sektora grijanja i hlađenja, industrije te transporta, omogućujući procjenu različitih scenarija i strategija za uspješnu energetsku tranziciju. Iako je primarni fokus studije postizanje 100-postotnog udjela obnovljivih izvora energije u potrošnji električne energije do 2030., EnergyPLAN model svojom integriranim pristupom omogućuje sagledavanje implikacija i na druge ključne sektore.

Na kraju se u studiji kroz opsežnu diskusiju predlaže konkretnih 30 preporuka koje bi Hrvatska trebala implementirati do 2030. godine. Cilj ovih preporuka nije samo približiti Hrvatsku željenom stanju energetske neovisnosti i održivosti, već i stvoriti temelje za iskorak prema jačanju hrvatske industrije, otvaranju novih zelenih radnih mjesta i unaprjeđenju kvalitete života cjelokupnog društva.

MEGAWATT: Znamo da Hrvatska ima velike potencijale za solarnu energiju, no očito je da ih ne koristi dovoljno. U čemu je problem?

Hrvatska ima ogroman potencijal da postane lider u solarnoj energiji unutar EU-a. Procjenjuje se da samo solarni paneli na krovovima kuća, javnim i poslovnim zgradama mogu imati ukupni kapacitet od 20 GW. Taj se potencijal dodatno povećava korištenjem solarne energije na parkiralištima, vodoopskrbnim sustavima, neplodnim i zaraslim zemljištima i vodenim površinama za plutajuće solarne elektrane. Također, agrosolari, koji kombiniraju proizvodnju solarne energije s poljoprivredom, nude dodatne mogućnosti. Unatoč tom velikom potencijalu, razvoj solarnih elektrana u Hrvatskoj usporen je zbog otpora određenih institucija i subvencioniranja cijene električne energije. Kada bi institucije poput HERA-e, HROTE-a, ministarstava i operatora sustava uistinu podržale solarnu tranziciju, Hrvatska bi brzo mogla sustići vodeće zemlje. To bi se postiglo prilagodbom zakona, pravilnika i poticaja u korist solarne energije, kao i digitalizacijom i ubrzanjem procesa izdavanja dozvola i izgradnje, kako za male tako i za velike solarne elektrane. Također, zbog varijabilnosti solarne energije treba poticati razvoj pametnih energetskih sustava te treba ispravno nagrađivati fleksibilnost. Trenutačna situacija, međutim, pokazuje usporavanje tranzicije unatoč politici EU-a koja potiče korištenje lokalnih obnovljivih izvora. Određeno kočenje može se vidjeti u tome što se kroz medijski prostor i u određenim krugovima sve više gura još uvijek nerazvijena i preskupa tehnologija malih modularnih nuklearnih reaktora dok se jeftina, potpuno komercijalizirana i svima dostupna solarna tehnologija zanemaruje.

MEGAWATT: Kako je došlo do vaše suradnje s Greenpeaceom Hrvatska u cijelom projektu?

Suradnja s Greenpeaceom Hrvatska proizišla je iz zajedničke vizije i potrebe za inovativnim pristupom energetskoj tranziciji. Iako postoji mnoštvo znanstvenih studija koje potvrđuju mogućnost potpunog prelaska na obnovljive izvore energije, one često nisu bile lako dostupne široj javnosti. Greenpeace je prepoznao važnost premošćivanja jaza između akademskih spoznaja i javne rasprave te je predložio model “ko-kreacije“. U sklopu tog modela ideja je bila uključiti studente u proces planiranja budućih energetskih sustava, čime bi se podigla svijest kod budućih generacija energetskih stručnjaka. Na Fakultetu strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu, gdje se provodi EU-financirani projekt INITIATE (projekt usmjeren na zelenu energetsku tranziciju i prilagodbu visokoškolskih institucija), to se savršeno uklopilo, a kroz izborni kolegij “Energetsko planiranje” stvoren je formalni okvir za izradu ove studije.

Sinergija između Greenpeaceove vizije o pristupačnim i transparentnim rješenjima te predanog rada studenata, uz stručno usmjeravanje, rezultirala je studijom koja ima za cilj potaknuti novi dijalog. Taj dijalog je ključan za nužne promjene u pristupu izgradnji novih, održivih energetskih sustava u Hrvatskoj.

‘Suradnja s Greenpeaceom Hrvatska proizašla je iz zajedničke vizije i potrebe za inovativnim pristupom energetskoj tranziciji’, rekao je Goran Krajačić | Foto: FSB i Greenpeace

MEGAWATT: Podaci pokazuju da je u Grčkoj u zadnjih pet godina instalirano 7 GW solara, a u Mađarskoj 5,5 GW solara. Mi smo nedavno dosegli 1 GW sunčanih elektrana. Što vaša studija pokazuje, kako Hrvatska u sljedećih pet godina može doći do 5 GW udjela solarnih elektrana?

S ukupno instaliranim kapacitetom od 1 GW dolazimo do instalirane snage od oko 260 W po stanovniku, što je pri dnu EU-a, a naprednije zemlje već sad imaju više od 1 kW instaliranih solarnih elektrana po stanovniku. Zemlje u susjedstvu su krenule u jaču solarizaciju te su uspjele instalirati znatne kapacitete. Grčka je u 2024. instalirala 2,6 GW te dosegla udio od 22 posto solarne energije u proizvodnji električne energije, dok je Mađarska s 25 posto prva u EU-u po udjelu solarne energije u proizvodnji električne energije, čak i ispred Španjolske. To ukazuje da se mogu značajne količine integrirati u elektroenergetski sustav te da dodatna 4 GW, uz postojeći 1 GW, koliko je planirano u studiji, nisu nedostižna jer zemlje u regiji to izgrade u dvije godine. Brža integracija solarnih elektrana može se osigurati njihovim uključivanjem u zgrade i objekte u gradovima i naseljima jer na postojećim priključcima zakupljena snaga je poznata. Tu se u studiji razmatra minimalno 1000 MW solarnih elektrana u energetskim zajednicama, a planirano je da se gradovi i općine organiziraju te naprave jače kampanje i programe za zajedničku solarizaciju. Proizvodnja na mjestu potrošnje smanjuje potrebu za prijenosnom mrežom. Pametni energetski sustavi mogu osigurati pohranu viškova ili nadoknadu manjkova integracijom različitih sustava kao što je skladištenje toplinske energije ili vode u vodovodnom sustavu i sl. Cijene obnovljivih izvora energije, posebno solarnih panela, pale su mnogo brže nego što se očekivalo zahvaljujući tehnološkom napretku i ekonomiji veličine. Solarna energija je danas postala jedan od najjeftinijih izvora električne energije, što je nekada bilo preskupo za široku primjenu sad je isplativo, a što čini i glavne pretpostavke za dostizanje ciljanih vrijednosti. Za ubrzanje gradnje preporučuje se planiranje “go-to“ zona, dakle, područja koja prema dosadašnjim pokazateljima mogu bez značajnijeg utjecaja na okoliš prihvatiti veći broj postrojenja. Na to se nadovezuje i poticanje razvoja digitalnih blizanaca za “go-to zone“, urbana naselja i druga područja gdje se očekuje velika količina instaliranih OIE-a.

MEGAWATT: U svojoj studiji o udjelu obnovljivih izvora u RH planirate da će udio vjetroelektrana doći na ukupno 4,2 GW. Koliko je to izvedivo i o čemu sve ovisi?

Slično kao i sa solarnim elektranama, ovdje je nešto manja ukupna snaga, odnosno, uz postojeće vjetroelektrane potrebno je instalirati svega 3 GW novih kapaciteta. Uprosječeno to je 600 MW godišnje, a to je u razini 3-10 prosječnih vjetroelektrana koje se danas grade u svijetu. Zbog sve većih vjetroturbina to je ostvarivo s izgradnjom 100 agregata godišnje pa tehnički nije zahtjevno. U samoj studiji tehnička fleksibilnost u sustavu osigurala bi se 2030. prekograničnim vodovima kapaciteta 3200 MW, a uz postojeće reverzibilne hidroelektrane potrebno je instalirati 1,6 GWh baterijskih sustava inverterske snage 400 MW, a mogućnost upravljanja potrošnjom električne energije unutar dana je na razini 1000 MW. Električna vozila bi trošila 1,44 TWh te bi pored pametnog punjenja trebala biti spremna vraćati energiju u mrežu. Ukupni kapacitet toplinskih spremnika u sektoru toplinarstva je 6 GWh.

‘Hrvatska ima potencijal da postane lider u solarnoj energiji unutar EU-a. Solarni paneli na krovovima kuća, javnim i poslovnim zgradama mogu imati kapacitet od 20 GW’

MEGAWATT: Ističete da obnovljivi izvori energije potiču demokratizaciju društva uključivanjem građana u energetske zajednice. Molim vas da to pojasnite.

Obnovljivi izvori energije snažno potiču demokratizaciju društva jer omogućuju građanima aktivno sudjelovanje u energetskim procesima kroz energetske zajednice. Te zajednice, kao novi sudionici na tržištu, imaju pravo same proizvoditi, trošiti, skladištiti i dijeliti energiju, što decentralizira energetski sustav i smanjuje ovisnost o velikim korporacijama. Njihov primarni cilj nije isključivo financijska dobit, već maksimiziranje koristi za članove, što uključuje čistiji okoliš, veću sigurnost opskrbe i jačanje solidarnosti unutar zajednice. Udruživanje u energetske zadruge pokazalo se kao iznimno učinkovit model za zajedničko investiranje, izgradnju i vođenje postrojenja, a iskustva iz EU-a i svijeta potvrđuju da građani mnogo lakše prihvaćaju takve projekte kada mogu sudjelovati u vlasništvu ili ostvarivati neku dobit. Za razliku od toga, centralizirana postrojenja poput nuklearnih elektrana smanjuju demokratizaciju jer zahtijevaju iznimno stroge nadzorne mehanizme, ograničavaju pristup informacijama i uvjetuju angažman pojačanih sigurnosnih i tajnih službi, što stvara zatvoreniji i manje transparentan sustav, udaljen od građana.

MEGAWATT: Što su i koliko su važni pametni energetski sustavi u budućnosti hrvatske energetske mreže?

Pametni energetski sustavi ključni su za budućnost hrvatske elektroenergetske mreže jer predstavljaju integriranu cjelinu koja objedinjuje pametne električne, toplinske i plinske mreže te drugu infrastrukturu. U njima je ključna uporaba informacijsko-komunikacijskih tehnologija, koje omogućuju koordinaciju, optimizaciju, vođenje i upravljanje svim dijelovima sustava. Cilj je postići maksimalne koristi kako za pojedinačne dijelove sustava tako i za cijelu mrežu. Bez razvoja pametnih energetskih sustava doći će do odbacivanja značajne proizvodnje iz varijabilnih obnovljivih izvora, a bez mjera energetske učinkovitosti sustav može biti nepotrebno preizgrađen. Zato nije poželjno samo investiranje u obnovljive izvore, već treba graditi pametni energetski sustav, koji je ključ za izgradnju fleksibilnih sustava s minimalnim troškovima i utjecajem na okoliš i maksimalnom sigurnošću dobave energije. No koncept pametnih energetskih sustava nadilazi puku tehnološku integraciju i on obuhvaća i strateško planiranje, kao i uspostavljanje adekvatnog zakonodavnog okvira, odgovarajućih institucija te tržišta koja mogu podržati i pratiti svaki korak u razvoju i implementaciji takvih sustava. Stoga za postizanje učinkovite i održive energetske budućnosti, ključna je sinergija tehnoloških inovacija i podrške regulatornih tijela.

MEGAWATT: U kojoj mjeri bi se, po toj studiji, trebao promijeniti energetski sustav u Hrvatskoj i tko bi trebali biti glavni pokretači te promjene?

Sustav bi se trebao značajno promijeniti, na potrošače bi trebalo gledati više kao građane koji troše, ali i proizvode i skladište energiju u nekom obliku, tzv. “prosumeri“ trebali bi biti u centru pažnje. Zatim bi sve velike energetske tvrtke na neki način trebale razviti poslovne modele koji su okrenuti novim sudionicima tržišta, a u energetskoj tranziciji i razvoju sustava sa 100 posto energije iz obnovljivih izvora, mogu se pronaći i mnoge industrije te drugi gospodarstvenici pa i IT sektor koji mora ponuditi rješenja za razvoj, praćenje, vođenje i održavanje kompleksnih sustava.

‘Zarobljenici smo određenih lobija fosilnih goriva koji zaustavljaju, odgađaju i svim snagama otežavaju potrebne reforme i promjene, ali tako je i u većini država EU-a’

Vlada i Sabor mogu odigrati značajnu ulogu u postavljanju visokih ciljeva kao što je 100 posto obnovljiva električna energija do 2030., no i bez njihove potpore sami građani, poduzetnici i lokalne vlasti mogu početi raditi na dekarbonizaciji u svojim četvrtima, kao i gradovima i općinama. Idealno bi bilo kad bi podrška išla od vrha prema dolje i od dna prema gore jer se tako umanjuju otpori i nepotrebno rasipanje resursa u ostvarivanju ciljeva. Ispitivanja javnog mnijenja pokazuju da je čak 90 posto građana za iskorištavanje lokalnih obnovljivih izvora energije. Budući da je i politika Europske unije na tom tragu, građani u sinergiji s politikom EU-a mogu zaobići lokalne, regionalne ili nacionalne vlasti i, na kraju krajeva, samostalno provesti energetsku tranziciju.

MEGAWATT: Koliko je daleko vizija Hrvatske sa stopostotnom obnovljivom energijom? Jeste li optimist?

Glavna odlika ljudske vrste je nada i ona osigurava da čovječanstvo ide naprijed. Kao većini ljudi, urođen mi je optimizam da će sutra biti bolje te da će društvo napredovati i uz pomoć znanosti riješiti postojeće izazove i probleme. No isto tako, aktivno bavljenje energetikom u Hrvatskoj zadnjih 20 godina daje mi za pravo da budem vrlo oprezan jer smo zarobljenici određenih lobija fosilnih goriva, koji zaustavljaju, odgađaju i svim snagama otežavaju potrebne reforme i promjene. To je naročito bilo izraženo u širenju plinskog sustava, zaustavljanju elektrifikacije prometa i slično. No tu nismo izolirani jer se i na drugim mjestima u EU-u koja su prije 20 godina bila perjanice energetske tranzicije, nije puno napravilo i kad napravite analizu, shvatite da su neka od njih potpuno zarobljena političkom elitom koja ovisi o fosilnim gorivima, to jest od njih ostvaruje najveće prihode te ih se nikako ne želi odreći. No zbog drastičnih promjena u svijetu, Republika Hrvatska je na raskrižju i mora odabrati, hoće li zbog povoljnog geografskog položaja i potencijala u obnovljivim izvorima energije, postati novi svjetski lider za uspostavljanje potpuno obnovljivih energetskih sustava i time unaprijediti vlastitu ekonomiju, gospodarstvo, akademsku zajednicu i slično ili će odabrati biti na začelju energetske tranzicije, a to znači njeno odgađanje i nuđenje skupih, nepostojećih rješenja kojima je jedina svrha zamagljivanje budućnosti i zadržavanje postojećeg stanja. Vjerujem da ćemo odabrati pravi put i proizvoditi znatno više energije iz obnovljivih izvora nego što nam je potrebno, pomažući tako drugim članicama EU-a i šire.