Hrvatska je s izvozom u SAD nižim od jedan posto BDP-a jedna od najmanje izloženih članica EU-a pa bi i učinci carina na gospodarsku aktivnost također trebali biti nešto blaži u odnosu na većinu drugih članica Unije. No ako se uzmu u obzir i neizravne veze preko naših trgovinskih partnera, ti bi učinci u najgorim scenarijima mogli postati i te kako opipljivi. Za Business&Banking piše Vedran Šošić, glavni ekonomist Hrvatske narodne banke

Loše planiranje

Poznati istraživač Roald Amundsen avanturizam je proglasio odrazom lošeg planiranja. Kao i polarne ekspedicije, mjere ekonomske politike obično se pomno promišljaju i simulacijama pronalaze njihove optimalne kombinacije. Tehnički detalji pažljivo se bruse, a učinci prate i provedba prilagođava kako bi se postigli deklarirani ciljevi. Rijetko koja mjera ekonomske politike odstupa od uobičajenih kanona kao carinska „tombola“ koju je na „Dan oslobođenja“ predstavio predsjednik SAD-a Donald Trump. Umjesto podastiranja planova i očekivanih učinaka, carinska se avantura oslonila na demonstraciju nepredvidivosti i uvjeravanje globalne javnosti da su iracionalni činovi „samoranjavanja“, koji ujedno prijete globalnom gospodarstvu, postali sastavni alati ekonomske politike. Tom se „šok terapijom“ pokušavaju postići različiti, čak međusobno kontradiktorni ciljevi, poput namicanja dodatnih fiskalnih prihoda, uklanjanja barijera američkom izvozu, poticanja domaće industrije, smanjenja cijena za potrošače te zauzdavanja ekonomskog uspona Kine. Stihijski pristup ekonomskoj politici podcrtavaju poslanici Republikanske stranke koji od građana traže povjerenje u „predsjednikov instinkt“, dok je ministar financija SAD-a, sve do najnovijeg obrata s odgodom primjene tzv. recipročnih carina, uvjeravao javnost da su mu buduća putanja carina i njihovi učinci nedokučivi.

Cijena neizvjesnosti

Ostatak svijeta, a pogotovo mi s druge strane Atlantika, i dalje nastoji voditi ekonomsku politiku vodeći se ekonomskim znanjem i procjenama očekivanih učinaka. Uvođenje carina na europski izvoz u SAD nesumnjivo će negativno djelovati na gospodarsku aktivnost europodručja, ali je iznimno teško procijeniti intenzitet tog utjecaja. Već i sama neizvjesnost generirana najavama mogućeg uvođenja carina, odgađa odluke o potrošnji i investicijama čime prigušuje gospodarsku aktivnost. Do sada su snažne narudžbe iz SAD-a zbog nastojanja trgovaca da stvore zalihe roba prije uvođenja carina, ublažavale taj kanal djelovanja, ali on bi s vremenom mogao postajati sve vidljiviji. Na neizvjesnost se nadovezuju troškovi dodatnih carina, koji smanjuju izvoz u SAD. Christine Lagarde u zadnjem nastupu u Europskom parlamentu, krajem ožujka, iznijela je procjenu Europske središnje banke (ESB) da bi, tada još hipotetski, scenarij carinskog rata mogao smanjiti gospodarski rast europodručja za 0,3 postotna boda. Ako EU reagira vlastitim carinama na uvoz iz SAD-a, taj bi se učinak mogao povećati na 0,5 postotnih bodova što bi više nego prepolovilo očekivani rast europodručja u ovoj godini. Naravno, odgoda primjene tzv. recipročnih carina otvara mogućnost pregovora koji bi rezultirali ublažavanjem trgovinskih barijera i ujedno umanjili potencijalnu „štetu“. S druge strane, eventualna eskalacija globalnog trgovinskog rata zasigurno bi imala i teže posljedice.

‘Hirovitost financijskih tržišta povećava mogućnost da se u financijskom sustavu nešto ‘polomi”, upozorava glavni ekonomist HNB-a Hrvoje Šošić. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Utočišta i tečajevi

Dok je smjer djelovanja američkih carina na gospodarsku aktivnost Starog kontinenta prilično izvjestan, reakcija cijene na carine nešto je kompleksnija. Pretpostavljeno jačanje tečaja dolara nakon uvođenja carina glavni je mehanizam kojim bi američke carine mogle podići europsku inflaciju. Slabiji euro u odnosu na dolar poskupljuje dio uvezenih roba i sirovina, a onda podiže i cijene za potrošače. Logika na kojoj se temelje takva očekivanja je jasna – SAD bi trebao uvoziti manje roba nakon uvođenja carina, što smanjuje potražnju za ostalim valutama. Također, povećanje inflacije u SAD-u pod utjecajem carina na uvoz, moglo bi produžiti razdoblje restriktivne monetarne politike što povećava relativnu privlačnost dolarske imovine. Konačno, dolar je utočište za ulagače u nesigurnim vremenima. Pomalo paradoksalno, čak i kad je SAD u epicentru globalne nestabilnosti, ulagači s raznih strana svijeta nastoje tamo preseliti sredstva. No razvoj događaja nakon nametanja carina bio je upravo suprotan onome što ekonomski udžbenici i iskustvo pretpostavljaju – očekivanja financijskih tržišta pomakla su se prema nešto bržem rezanju ključnih kamatnih stopa američkih Federalnih rezervi, i to unatoč višoj očekivanoj inflaciji. Takva su očekivanja vjerojatno povezana s ocjenama da bi najavljene visoke carinske stope znatno pogoršale kratkoročne gospodarske izglede SAD-a i time potaknule američke Federalne rezerve da spuštanjem kamatnih stopa pokušaju ublažiti udar carina na domaće gospodarstvo. Zapanjuje i istovremeni porast prinosa na dugoročne obveznice, koji može biti povezan s njihovom pojačanom prodajom s ciljem namicanja potrebne likvidnosti kao i zabrinutošću ulagača oko razboritosti ekonomskih politika SAD-a. Tečaj eura prema dolaru zbog svega toga je ojačao, i to čak snažnije od onoga što bi se moglo pretpostaviti s obzirom na promjene očekivanja u pogledu monetarne politike. Isto tako, očekivano slabljenje globalnog rasta snažno je oborilo cijene nafte što dodatno ublažava inflacijske pritiske. Konačno, trgovinski partneri SAD-a, a poglavito Kina, mogli bi potražiti nova tržišta za svoje robe, što također može smanjiti cijene nekih roba u Europi. Naravno, svi navedeni učinci vrlo su neizvjesni jer su financijska tržišta i dalje vrlo hirovita pa se odnosi tečajeva i putanje cijena sirovina mogu vrlo brzo preokrenuti. Dok je utjecaj američkih carina na inflaciju u europodručju neizvjestan i povezan prvenstveno s reakcijama financijskih tržišta, eventualno uvođenje europskih carina na uvoz iz SAD-a nedvojbeno bi povećalo inflaciju. Predsjednica ESB-a Lagarde komunicirala je procjenu utjecaja eskalacije carinskog rata koja uključuje i europsku reakciju na američke carine na inflaciju u visini od pola postotnog boda, što bi ovogodišnju inflaciju u europodručju podiglo na 2,8 posto. Magnituda učinka vjerojatno bi bila najsnažnija upravo ove godine te bi se postupno smanjivala, između ostaloga i zbog niže putanje gospodarskog rasta.

Dogovor je i dalje neizvjestan. SAD unaprijed najavljuje nezadovoljstvo čak i europskim poreznim sustavom

Vrt razgranatih staza

Znatan dio neizvjesnosti u pogledu učinaka carinskog rata proizlazi iz nepoznanica vezanih uz strateške interakcije brojnih „igrača“. Kao u Borgesovu „Vrtu razgranatih staza“, odluka svake pojedine države o eventualnoj reakciji stvara drugačiju, u nekim scenarijima i radikalno različitu budućnost. Kina se odlučila brzo i dosljedno odgovoriti na inicijalno uvođenje tzv. recipročnih carina, kao i na američku reakciju na taj odgovor, što je dodatne carine u međusobnoj razmjeni tih dviju zemalja povećalo na razinu od 125 posto. S druge strane, Europa je odlučila pregovarati pa je predsjednik Trump odgodio primjenu tzv. recipročne stope od 20 posto za tri mjeseca, do kada je na snazi „univerzalna“ stopa od 10 posto, uz identičnu listu iznimki i roba koje se carine po višoj stopi od 25 posto (čelik, aluminij i automobili). Odgoda primjena više carinske stope i spremnost na pregovore potiču nadu u mogućnost izbjegavanja najgoreg scenarija. Takvu strategiju zemlje važu s ostavljanjem dojma „slabosti“ i eventualnim pogoršanjem pozicije u budućim pregovorima. No dogovor je i dalje neizvjestan budući da SAD unaprijed najavljuje nezadovoljstvo, uz ostalo, i europskim propisima o sigurnosti hrane, europskom regulacijom američkih tehnoloških divova i europskim poreznim sustavom, što obično nisu teme trgovinskih pregovora.

SAD i dalje održava prosječnu carinu znatno iznad bilo čega što su razvijene zemlje poduzimale u našim životima

Hoće li sunce ujutro izaći?

Čak i kad bismo unaprijed znali reakcije svake pojedine zemlje, to još uvijek ne bi značilo da možemo sa sigurnošću procijeniti učinke carina. Ekonomski modeli obično se kalibriraju na temelju povijesnih obrazaca. Uz uobičajene probleme povezane s takvim induktivnim načinom razmišljanja – Wittgenstein je ustvrdio kako isključivo na temelju prethodnog iskustva ne možemo istinski znati da će sunce ujutro izaći – dodatnu poteškoću stvara činjenica da je SAD tzv. recipročne carine odredio na prosječnoj razini na kojoj nisu bile već preko stotinu godina. U relevantnoj povijesti jednostavno ne postoji nijedna epizoda koja bi nam makar približno ilustrirala što se događa u scenariju globalnog trgovinskog rata kakav trenutno promatramo. Za usporedivu epizodu povećanja carina moramo se vratiti još u doba američkog građanskog rata, kad su strukture globalne trgovine i ekonomije bile ponešto različite od današnjih. Konačno, hirovitost financijskih tržišta povećava mogućnost da se u financijskom sustavu nešto „polomi“. Da su u paničnoj rasprodaji imovine financijski posrednici počeli propadati zbog zabilježenih gubitaka, to bi proširilo nepovjerenje među sudionicima na tržištu i zakočilo financijske tokove. Takva financijska nestabilnost redovito pojačava nepovoljna gospodarska kretanja ili ih čak autonomno generira.

Južnjačka utjeha

Amundsenova putovanja promijenila su spoznaje o polarnim regijama. Manje je izgledno da će suvremeni eksperiment s carinama rezultirati novim spoznajama – vjerojatno ćemo ih i dalje smatrati instrumentom iz 20. stoljeća kojim se u 21. stoljeću pokušavaju postići ciljevi iz 19. stoljeća. Primjena tzv. recipročnih carina privremeno je odgođena, ali i dalje postoji rizik da će ih SAD ponovo aktivirati u slučaju nezadovoljstva tijekom pregovora. A čak i ako se ostvare nade u izbjegavanje najgorih ishoda povezanih s eskalacijom trgovinskog rata, SAD i dalje održava prosječnu carinu znatno iznad bilo čega što su razvijene zemlje poduzimale u našim životima. Ako nam može poslužiti kao utjeha, Hrvatska je s izvozom u SAD ispod razine od jedan posto BDP-a jedna od najmanje izloženih članica EU-a. To znači da bi i učinci na gospodarsku aktivnost također trebali biti nešto blaži u odnosu na većinu drugih članica. No ako se uzmu u obzir i neizravne trgovinske veze preko naših trgovinskih partnera, ti bi učinci u najgorim scenarijima mogli postati i te kako opipljivi.