Digitalna tranzicija ključan je alat za građevinarstvo koje slovi kao jedna od tehnološki konzervativnijih industrija, a regulativa EU-a vrlo je jasna po tom pitanju – digitalizacija će postati uvjet konkurentnosti i pristupa javnim natječajima. Za Business&Banking piše Mirjana Čagalj, potpredsjednica HGK za graditeljstvo i promet

Hrvatska ima priliku transformirati građevinski sektor – tradicionalno poznat po potrošnji resursa i stvaranju otpada – u predvodnika održivosti. Svijet ubrzano traži načine kako preživjeti i napredovati u eri klimatskih promjena. Dvostruka transformacija građevinarstva nije samo pitanje ekološke odgovornosti, već i ekonomske i društvene nužnosti. Ona je ključna za daljnji napredak sektora. Dvije su stavke na kojima će Hrvatska gospodarska komora raditi u narednom razdoblju – priprema smjernica za digitalizaciju građevinarstva i rješavanje pitanja građevinskog otpada.

Građevinski otpad kao resurs

Građevinski otpad nije tek beskoristan nusprodukt gradnje. On je mješavina vrijednih materijala, od kojih se velik dio može ponovno upotrijebiti. Nažalost, značajna količina i dalje završava na odlagalištima. S pametnim politikama, adekvatnom infrastrukturom, inovativnim tehnologijama i snažnijim obrazovanjem svih dionika, građevinski otpad ne mora biti problem, već dio rješenja. U praksi to znači manje iskorištavanja prirodnih sirovina, manje zatrpavanja deponija, manje emisija stakleničkih plinova i veću ekonomsku učinkovitost. U Hrvatskoj građevinski otpad čini oko 25 posto ukupno generiranog otpada. Stvarne količine vjerojatno su i veće, budući da značajan dio otpada s manjih i neformalnih gradilišta nije adekvatno evidentiran. Poseban izazov predstavljaju radovi koji se obavljaju bez službene prijave. Otpad tada često završava na ilegalnim odlagalištima ili u prirodi. Državni zavod za statistiku najavio je novo istraživanje za ovu godinu, kojim bi se preciznije pratio nastanak, tok i obrada građevinskog otpada, uključujući i onaj koji se do sada nije nalazio unutar službenih evidencija. To je ključan korak prema transparentnijem i odgovornijem sustavu gospodarenja otpadom. Naime, u 2023. godini u Hrvatskoj nastalo je gotovo 1,91 milijun tona građevinskog otpada – što predstavlja porast od 10 posto u odnosu na 2022. Od te količine 90,5 posto prijavljeno je u službeni sustav, dok je ostatak ostao izvan nadzora.

Korak u pravom smjeru

Ima i dobrih vijesti. Hrvatska je 2023. godine konačno premašila ciljanu stopu reciklaže građevinskog otpada od 70 posto koju je EU zadao još 2020. godine, dosegnuvši 71,2 posto. To je značajan skok u odnosu na godinu ranije, kada smo bili na 66,5 posto. To pokazuje da su pomaci mogući. No i dalje postoji velik prostor za napredak izvan službenih evidencija. Velika je prepreka niska stopa tzv. selektivnog rušenja. Radi se o procesu kada se već na gradilištu pažljivo odvaja građevinski materijal za daljnju upotrebu ili reciklažu. Skloni smo preferirati brza i jeftina rješenja, a trebamo moći prepoznati dugoročne prednosti održivih praksi.

Tržište recikliranih građevinskih materijala u Hrvatskoj još je u povojima. Kvaliteta tih materijala često nije prepoznata niti standardizirana, što otežava njihovu komercijalnu upotrebu. Razvojem tog tržišta otvorila bi se nova radna mjesta. Otvara se prostor za inovacije, lokalne poduzetničke inicijative i zelene investicije. Održivi građevinski sektor može smanjiti ukupne troškove izgradnje i održavanja infrastrukture, a poduzeća koja usvajaju takve prakse mogu se pozicionirati kao društveno odgovorna i usklađena s europskim zelenim politikama. U eri kada se održivost sve više vrednuje i u investicijskom i u potrošačkom smislu, to postaje važna konkurentska prednost.

Za stvarnu promjenu potrebno je ukloniti više prepreka: od neusklađene zakonske regulative, preko nedostatka reciklažnih kapaciteta pa do ograničenih resursa i znanja malih i srednjih građevinskih poduzeća. Ona čine većinu sektora, no često nemaju pristup novim tehnologijama, edukaciji ni poticajima za prelazak na održive modele poslovanja. Javne nabave mogu odigrati presudnu ulogu – država i gradovi trebali bi davati prednost projektima koji koriste reciklirane materijale ili provode selektivno rušenje. Ključ za uspjeh leži u sinergiji. Suradnja između zakonodavaca, lokalne uprave, investitora, građevinskih stručnjaka, edukacijskih institucija i civilnog društva mora postati norma, a ne iznimka. Upravo su to akteri i struke koje ćemo okupiti na konferenciji HGK-a o građevinskom otpadu u srpnju.

Digitalizacija građevinskog sektora: Ključ održivosti, učinkovitosti i konkurentnosti

U vrijeme klimatskih izazova, nedostatka radne snage i rastuće potrebe za održivim rješenjima, digitalna tranzicija ključan je alat za građevinarstvo kao industriju koja slovi kao jedna od tehnološki konzervativnijih. Građevinski sektor i dalje zaostaje u primjeni digitalnih alata, razini digitalnih kompetencija te ulaganjima u ljudske resurse. Posebno je izazovno među malim i srednjim poduzećima, koja čine okosnicu građevinske industrije, ali često nemaju ni kapacitete ni znanje za prelazak na digitalne modele rada. Uvođenje digitalnih tehnologija nije samo tehničko pitanje, to je strateški pomak. Regulativa EU-a vrlo je jasna po tom pitanju. Digitalizacija će postati uvjet konkurentnosti i pristupa javnim natječajima. Javni naručitelji već sada mogu zahtijevati primjenu digitalnih alata.

Primjeri iz prakse

Hrvatska već ima pozitivne primjere digitalne tranzicije. Informacijski sustav prostornog uređenja (ISPU) s više od 110 milijuna mjesečnih pregleda omogućuje digitalno vođenje prostornih planova, građevinskih dozvola i upravnih postupaka. Time se znatno skraćuju rokovi, smanjuje prostor za greške te omogućuje brža i preciznija razmjena informacija. Planirane izmjene Zakona o gradnji krajem 2025. godine predviđaju uvođenje obveze primjene BIM tehnologije (Building Information Modeling) za sve zgrade od 2030. godine. BIM nije samo alat za 3D modeliranje – on omogućuje upravljanje cijelim životnim ciklusom zgrade te povezivanje svih sudionika projekta: arhitekata, inženjera, izvođača, nadzora i investitora. Neke napredne građevinske tvrtke u Hrvatskoj već koriste BIM i druge tehnologije poput digitalnog nadzora, IoT (Internet of Things) uređaja i umjetne inteligencije za upravljanje projektima. Takva poduzeća prepoznaju digitalizaciju kao ključ opstanka i liderstva na tržištu.

Primjena softvera za upravljanje projektima, pametnih senzora, geolokacijskih rješenja i dronova omogućuje praćenje izvedbe u realnom vremenu, preciznije upravljanje troškovima i rokovima, smanjenje pogrešaka i viškova materijala te povećanje sigurnosti na gradilištu. Razvoj integriranih digitalnih platformi za suradnju može poboljšati komunikaciju između svih sudionika projekta.

No nijedna tehnologija ne može donijeti promjenu bez ulaganja u ljude. Digitalna pismenost, edukacija i promjena organizacijske kulture ključni su preduvjeti za stvarni učinak digitalne tranzicije. Potrebno je uskladiti obrazovni sustav s potrebama tržišta rada, uvesti kontinuiranu edukaciju za postojeće radnike te razvijati posebne programe za strane radnike koji čine sve veći dio radne snage. HGK u suradnji s Centrom za digitalnu izgradnju nedavno je organizirala skup o digitalnim tehnologijama u izvođenju, koji je odazivom potvrdio sve veći interes za ovu temu. Identificirali smo nekoliko prepreka, od nedostatka financija do slabe podrške startupovima koji razvijaju potrebne alate. Isto tako, sustavi moraju biti bolje integrirani radi brže razmjene podataka.

Što još nedostaje za uspjeh? Povjerenje i dugoročna vizija

Za obje tranzicije trebamo viziju, političku volju, edukaciju i međusektorsku suradnju. Svijest o važnosti mora prodrijeti do svih razina – od malih izvođača do velikih investitora, od studenata do zakonodavaca. Ključna riječ u tom procesu je – povjerenje. Povjerenje u tržište koje prepoznaje i nagrađuje održiva rješenja. Povjerenje u viziju budućnosti u kojoj je ekonomija istovremeno snažna, pravedna i ekološki odgovorna. Ako znamo da budućnost gradimo danas, onda je vrijeme da počnemo graditi pametnije i održivije.

Goran Šaravanja, glavni ekonomist HGK-a:

“Iz FINA-inih podataka za 2024. godinu evidentno je da je prošla godina bila dobra. Porast prihoda, dobiti i zaposlenih glavni su razlozi. Budući da mikropoduzeća čine 87,7 posto svih poduzeća, ne možemo podcijeniti činjenicu da 16,5 posto svih tvrtki izvozi. Vidljivi su učinci nedostatka radne snage na porast ukupnih rashoda, a kada je riječ o inozemnom okruženju, znakovit je minimalan nominalni rast izvoza od 0,9 posto godišnje. Ipak, najviše upada u oči pad investicija u 2024. godini. Naime, samo je 8,7 posto poduzeća (otprilike 70 posto srednjih i velikih) uložilo u novu dugotrajnu imovinu, što govori o relativno negativnim očekivanjima razvoja poslovanja unatoč nekoliko uistinu izvrsnih godina ekonomskog rasta u Hrvatskoj, što prvenstveno povezujemo s neizvjesnim inozemnim okvirom.”