Razvoj hrvatskih gradova snažno će ovisiti o njihovim sposobnostima da odgovore i prilagode se globalnim trendovima i izazovima kao što su tehnološke promjene u okviru industrijske revolucije i klimatske promjene. Za Business&Banking piše Miljenko Šimpraga, predsjednik Zagrebačke udruge inovatora i predsjednik Hrvatske zajednice inovatora

Hrvatska se od početka ulaska u Europsku uniju (EU) brine zbog usporavanja rasta u odnosu na razvijene europske zemlje. Dolazile su, ali i nestajale razne strategije za povećanje stope rasta, među kojima je i Strategija poticanja inovacija pa je trend ostao nepromijenjen. Zbog toga se između Hrvatske i najrazvijenijih članica EU-a stvorio veliki jaz potaknut izraženijim usporavanjem rasta produktivnosti u Hrvatskoj i pad konkurentnosti hrvatske industrije u EU-u. Rezultat toga je da su hrvatska kućanstva platila cijenu propuštenim životnim standardom jer je na osnovi per capita realni raspoloživi dohodak porastao gotovo dvostruko više u EU-u, nego u Hrvatskoj.

Za razliku od Hrvatske, EU tehnološke promjene ubrzano ubrzava jer je u velikoj mjeri propustio digitalnu revoluciju predvođenu internetom i povećanje produktivnosti koju je ona donijela: zapravo, jaz u produktivnosti između EU-a i SAD-a uvelike se objašnjava tehnološkim sektorom. U odnosu na SAD, EU je slabiji u novim tehnologijama koje će pokretati budući rast. Samo četiri od 50 najvećih svjetskih tehnoloških kompanija su europske.

Kako bi se u razvojnom smislu približila najrazvijenijim članicama EU-a, Hrvatska mora digitalizirali i dekarbonizirali gospodarstvo i povećati obrambeni kapacitet. Da bi u tome uspjela, rast BDP-a u Hrvatskoj morat će porasti na oko 5 posto. Jedini način da odgovorimo na ovaj izazov je rasti i postati produktivniji, čuvajući naše vrijednosti jednakosti i društvene uključenosti. A jedini način da postanemo produktivniji je taj da se hrvatski gradovi radikalno promijene.

Područje djelovanja za pokretanje rasta Hrvatske je razvoj gradova

U svakom gradu ne krećemo od nule. Hrvatska još uvijek ima opće prednosti kao što su obrazovni i zdravstveni sustavi i specifične prednosti na kojima se može graditi. Ali kolektivno ne uspijevamo pretvoriti te prednosti u produktivne i konkurentne industrije na europskoj sceni. Prvo i najvažnije: Hrvatska mora temeljito preusmjeriti svoje zajedničke napore na smanjenje jaza u inovacijama s članicama EU-a, osobito u naprednim tehnologijama.

Problem nije u tome što u hrvatskim gradovima nedostaje ideja ili ambicija. Imamo talentirane istraživače i poduzetnike

Problem nije u tome što u hrvatskim gradovima nedostaje ideja ili ambicija. Imamo talentiranih istraživača i poduzetnika koji prijavljuju patente. No inovacija je blokirana u sljedećoj fazi: ne uspijevamo prevesti inovaciju u komercijalizaciju, a inovativne tvrtke koje se žele proširiti u Europi i svijetu spriječene su nedosljednim i restriktivnim propisima.

Sa svijetom na pragu AI revolucije, gradska gospodarstva ne mogu si priuštiti da ostanu zaglavljeni u “srednjim tehnologijama i industrijama”. Moraju otključati svoj inovativni potencijal. To će biti ključno ne samo za vodstvo u novim tehnologijama, već i za integraciju umjetne inteligencije u naše postojeće industrije kako bi one mogle ostati na čelu.

Da bi to postigli, gradovi Hrvatske moraju postati otvoreni, mobilni i inovativni gradovi u kojima su cjeloživotno učenje, znanost i inovacije javni interes kojem grad mora osigurati uvjete za djelotvorno funkcioniranje. Grad mora stvoriti okružje koje omogućuje i potiče interakcijske i transferne mehanizme suradnje u znanosti i tehnologiji između istraživačke zajednice, inovativnog gospodarstva i društvene djelatnosti. U svim dokumentima europski najrazvijenijih gradova, a posebice u strategiji pametnog, održivog i uključujućeg rasta „pametnih gradova“, povezuju se istraživanja i inovacije te razrađuje trokut znanja između obrazovanja, istraživanja i inovacija, što čini temelj za postizanje sinergijskih učinaka ulaganja u znanost i inovacije iz nacionalnih, regionalnih i međunarodnih fondova.

Gradovi Hrvatske moraju postati otvoreni, mobilni i inovativni gradovi u kojima su znanost i inovacije javni interes

Interakcijski mehanizam kojim se ovo može ostvariti su zajednički istraživački projekti u kojem surađuju sveučilišta i gradska gospodarstva. Time se osnažuju mehanizmi transfera znanja, tehnologije i intelektualnog vlasništva sa sveučilišta u gospodarstvo te komercijalizacija rezultata istraživanja. Potporu tome čini gradska inovacijska mreža koju povezuju visoko obrazovanje i znanost s proizvodnim poduzećima kako bi se unaprijedile inovacijske sposobnosti i konkurentnost gradskih obrazovnih i znanstvenih institucija i poslovnog sektora. Povezivanje znanosti, tehnologije, organizacije i marketinga s novim poslovnim modelima i poslovnom praksom ima i svoju društvenu i humanističku dimenziju, u kojoj će se otvoriti prostor za suradnju u istraživanju, razvoju i inovacijama. Isto vrijedi za umjetnost i kreativnu industriju. A kako novo znanje i s njim povezane inovacije nastaju samo u okružju s odgovarajućim naprednim istraživačkim infrastrukturama, nužno je unaprijediti gradsku istraživačku i inovacijsku infrastrukturu uz povezivanje s europskim istraživačkim infrastrukturama.

Inovativni gradovi

Kao ključni razvojni ciljevi u desetljeću koje je pred nama postavljaju se povećanje životnog standarda građana i zaustavljanje negativnih demografskih trendova koji se mogu ostvariti samo kroz kontinuirano ulaganje u ljudske potencijale i inovacije. Budući razvoj hrvatskih gradova snažno će ovisiti o njihovim sposobnostima da odgovore i prilagode se globalnim trendovima i izazovima. Globalni izazovi i trendovi razvoja u idućih deset godina, koji će imati znatan utjecaj na razvoj gradova, odnose se na tehnološke promjene u okviru industrijske revolucije, demografske promjene i migracije, krizu gospodarske globalizacije te klimatske promjene i učinkovito korištenje resursa. Do 2035. godine tehnološki napredak i digitalne i energetske transformacije imat će veliki utjecaj na društvene i ekonomske temelje društva. Digitalizacija i razvoj naprednih tehnologija koje uključuju automatizaciju i primjenu umjetne inteligencije ima duboke transformacijske potencijale na gospodarstvo, tržište rada i društvo u cjelini. Kašnjenje u digitalnoj i energetskoj transformaciji može povećati razvojne jazove i nejednakosti, dok transformacija gospodarstva na temelju tehnoloških promjena može predstavljati nove prilike. Pritom je najvažnije uključivati ljude u procese transformacije jer tehnologija bez čovjeka ne mijenja društvo.

Prema tome, gradovi Hrvatske moraju temeljiti svoj gospodarski rast i razvoj na znanju i inovacijama te boljem povezivanju akademske zajednice s gradskim gospodarstvom. Pružanjem jednakih mogućnosti pristupa odgoju i obrazovanju te osiguravanjem cjeloživotnog obrazovanja i osposobljavanja svakom će se građaninu omogućiti da ostvari svoj puni potencijal. Ulaganjem u znanje i znanstvenu izvrsnost postići će se jačanje konkurentnosti te tehnološki napredno i izvozno orijentirano gradsko gospodarstvo. Korištenje svih raspoloživih potencijala u pristupu jedinstvenom europskom tržištu od pola milijarde europskih potrošača nužan je uvjet daljnjeg restrukturiranja i modernizacije gradskog gospodarstva. Time se posredno afirmiraju i tradicionalne gospodarske aktivnosti koje su trenutačno radno intenzivnije. I u njima će poduzetništvo, uz primjenu novih tehnologija i ulaganja u ljude, također dovesti do rasta kroz povećanje lakoće poslovanja, rasterećenja, znanstvenu i stručnu izvrsnost, komercijalizaciju inovacija, brendiranje, digitalnu transformaciju i primjenu novih tehnologija.

Četiri koraka u sferi inovacija

Za realizaciju ovog cilja potrebno je:

1) u kratkom roku povećati udjel izdataka za razvoj inovacija i novih tehnologija poticanjem istraživačkih i razvojnih aktivnosti poslovnog sektora i u okviru obrazovanja i znanosti;

2) nužno je u razumnom roku poticati projekte kojima bi se udvostručila zaposlenost istraživača u poslovnom sektoru kako bismo se približili barem razini od 50 posto u odnosu na prosjek Europske unije;

3) programe potpore poduzećima treba još jače povezati s proizvodnim i procesnim inovacijskim aktivnostima, suradnjom inovativnih poduzeća te suradnjom s javnim i privatnim obrazovnim, znanstvenim i istraživačkim ustanovama i poduzećima;

4) poticati veće zapošljavanje mladih stručnjaka u gradskim gospodarstvima kako bi se osigurala pokretačka snaga za promjene prema gospodarstvu temeljenom na znanju i inovacijama.