Kad danas dužnosnici – među njima i premijer ili predsjednik Sabora – zamuckuju neke svoje skokove ‘ustaškom motkom’, tvrde da se ZDS može smjestiti u neki ‘kontekst’, ostaje samo dvostruka nelagoda.

“Jer uvijek sam bio isti
I svakog gledao u oči
Ne želim razmišljati
O novom pogledu na život”

Goran Bare

Besmisleno je s filoustaškim desničarima i revizionističkim populistima raspravljati. Ne prihvaćaju argumente. Koriste laž, manipulaciju, prevaru. Diskusija s njima vodi ravno u poraz. Jer manipulativnim izokretanjem činjenica i uvođenjem masnih laži u javni diskurs, obmanom, svađom, vrijeđanjem oni prisiljavaju da se sugovornik brani. Tu razgovor prestaje. Razgovor na njihovoj razini, dakle, znači i njihovu pobjedu.

Valja odmah nedvosmisleno reći: onaj tko ne želi zabranu “Za dom spremni“ ili se zalaže da se taj pozdrav izjednači s crvenom zvijezdom – bilo da se dopušta ili zabranjuje – može biti samo filoustaški desničar ili revizionistički populist. Trećeg nema. I, da se ne zabunite – nije ovo “diktat mišljenja“, osporavanje slobode mišljenja ili govora. Naprosto, nema te slobode da se činjenice izobličuju. Njih se može različito interpretirati, iz njih izvoditi različite zaključke. No, demokracija i slobode nisu pluralizam činjenica. Zemlja ne može biti i okrugla i ravna. Ne može se Zemlja okretati oko Sunca i Sunce oko Zemlje. S činjenicama nema, dakle, “pogađanja“. Ili ima. Ako ste, rekoh, filoustaški desničar ili revizionistički populist.

Cijenim ljude koji imaju stav, makar i pogrešan. Cijenit ću i one koji će izvrtati činjenice i nametati svoje, izmišljene i prilagođene „istine“. No, pod jednim uvjetom: budi hrabar, reci zašto govoriš što govoriš, priznaj što si. A potom snosi posljedice. Reci: desničar sam, ja filoustaša i moj ćaća bio – otac sinu laži ostavio. Prezirem kukavice na svim razinama koje će potiho na „Za dom“ odgovoriti „Spremni“ da ih nitko ne čuje. A kasnije – ako ih netko pita – izvlačiti se na HOS-ovce, heroje ili zavedene ljude koji su izgubili život i zdravlje; na „povijesne pozdrave“ i arije iz Badalićeva libreta Zajčeve opere. Ili na Thompsonovu poetiku. I estetiku. Priznajte što ste. Ne boli. Nitko vam ništa neće. Samo da se vidi s kim imamo posla. Mi to ionako znamo. Vidimo. Čujemo.

Da objasnim o čemu je riječ. Prije zasjedanja Sabora krenule su tiskovne konferencije političkih stranaka. Izredali se Jandroković, Penava, Petrov. I svašta napričali. Izvrtanjem činjenica traže LOTO zgoditak u glasovima.

Dakle, da odmah bude čisto, taj ZDS nipošto i nimalo nije stvar političkog „ukusa“. Već prava. Tema Ustava i pitanje za Ustavni sud. Zašto? Zato što je Ustavni sud Republike Hrvatske višekratno utvrdio kako je ZDS ustaški pozdrav, nesuglasan s Ustavom i vrijednostima na kojima počiva hrvatska državnost (U-III-1296/2016 – “Miljak”; U-III-2588/2016 – “Šimunić”; priopćenje Ustavnog suda od 5. lipnja 2020.). Stvar je čista. U pravilu je protuustavan, per se ustaški pozdrav. Kad su političke vlasti pokušale uvesti “iznimke“ uvele su političke improvizacije. Ne ustavnopravno pravilo.

Kad danas dužnosnici – među njima i premijer ili predsjednik Sabora – zamuckuju neke svoje skokove “ustaškom motkom“, tvrde da se ZDS može smjestiti u neki “kontekst“, ostaje samo dvostruka nelagoda. Jer tad ili otvoreno osporavaju Ustavni sud, i vlastitu prisegu na Ustav, ili je taj Sud promijenio stav. Samo potonje bi moralo biti objavljeno, a nije. Svakako, oba ishoda – svaki za sebe – skandalozna su.

Neće oni, dakako, spomenuti da gornje nije samo crtica iz Preambule ni fusnota Ustavnog suda, već i europski standard. Jer i Europski sud za ljudska prava, kad je razmatrao upravo taj ZDS i crveni zvijezdu, jasno je razlikovao kako se ti simboli tretiraju. Europski sud za ljudska prava razlikuje simbole prema kontekstu i višeznačnosti. U predmetu Vajnai v. Hungary srušena je opća zabrana crvene zvijezde jer simbol ima više značenja (radničko, povijesno, antifašističko) i nije dokazana „bliska“ opasnost od nereda. Slično je rezonirano i u Fratanoló i Fáber. Dakle, nije – kako vi rigate gluposti – svako isticanje zvijezde (ili sličnih oznaka) automatski apologija totalitarizma. Stoga i sankcija mora biti razmjerna i nužna.

Kad dođemo do ZDS-a, to je “druga“ priča. U predmetu Šimunić v. Croatia Sud je odbacio prigovor na sankcioniranje ustaškog pokliča na stadionu: ZDS ima objektivno značenje koje poziva na mržnju. Drugim riječima, u praksi Suda ustaški pozdrav prepoznat je kao znakovlje mržnje koje prolazi test nužnosti i razmjernosti i treba biti zabranjeno. Znam, ne želite čuti, ali uspoređivati ZDS i crvenu zvijezdu isto je kao uspoređivati Auschwitz i Auschwitzove osloboditelje. Jest, oba počinju na “A“. Neki misle da je to dovoljno. Usporedba je namjerno gruba – jer takve su posljedice brkanja žrtve i dželata.

Pozvat ćete se na Rezoluciju Parlamentarne skupštine Vijeća Europe koja zagovara demontažu komunističke baštine uz poštovanje ljudskih prava i razmjernosti. Samo, ni tu nema blanko naredbe o zabranama simbola. I Europski parlament osuđuje zločine svih totalitarizama, ali ne propisuje jedinstven model sankcioniranja simbola. Države imaju pravo razlikovati pristupe prema vlastitoj povijesnoj ulozi simbola. Znate ono – crvenu zvijezdu su nosili i partizani. Oni koji su oslobodili Hrvatsku od kvislinga. Ne želite to čuti jer, da parafraziram Hannah Arendt: idealni subjekt totalitarne vladavine nije ogoljeni ideolog, nego ljudi kojima je razlika između činjenice i fikcije, istine i laži, prestala biti važna. Zato je lažna jednakost, krive paralele, najsigurniji put u normalizaciju abnormalnog.

Možemo se zapitati i što je ostavština NDH, a što antifašizma. NDH je ostavila zločin i genocid. Samo to. Jasenovac, Jadovno, logore, masovne deportacije, progone vlastitih građana. Nema državnog kontinuiteta, međunarodne legitimacije ni pravnog temelja u današnjoj Hrvatskoj. Antifašistički pokret? Ostavio je ZAVNOH i AVNOJ, odluke o Istri, Rijeci, Zadru i Međimurju, međunarodnu legitimaciju i hrvatsku državnost. Na tim temeljima stoji Ustav. Hrvatska suverenost izražena je nasuprot NDH i u odlukama ZAVNOH-a. To nije politički dojam, nego ustavna činjenica. Nema “konteksta“ ni “pluralizma“ na tu temu.

Zvijezda, srp i čekić neugodan su, no stvaran kontinuitet. Ključne odluke koje čine ustavnopravni temelj suvremene Domovine (ZAVNOH, republički ustavi, odluke o teritorijalnim priključenjima) nastajale su unutar antifašističkog/komunističkog institucionalnog okvira i njegove ikonografije. To ne pere zločine komunizma. No pravno objašnjava zašto Europa u nizu presuda i dokumenata dopušta drugačiji tretman tih simbola u državama gdje su bili i znak oslobođenja.

Vratimo se na dnevno-politička “izjednačavanja“ i retoričke manipulacije. Gordan Jandroković gromoglasno nudi selektivnost (ponekad može, ali ne mora) koju Ustavni sud nije legitimizirao. ZDS je ustaški pozdrav. “Izuzeci“ su politička improvizacija – filoustaška ili populistička – ne stvar činjenica i pravila. Božo Petrov i Ivan Penava traže “jednak metar“ za zvijezdu i ZDS. No jednako dostojanstvo žrtava ne znači identična rješenja za simbole. Presudne su poruka i povijesna funkcija: antifašističko oslobođenje nije isto što i genocidna kolaboracija.

Zato, besmisleno je s filoustaškim desničarima i revizionističkim populistima raspravljati. Ne prihvaćaju argumente. Koriste laž, manipulaciju, prevaru. Diskusija s njima vodi ravno u poraz. Jer manipulativnim izokretanjem činjenica i uvođenjem masnih laži u javni diskurs, obmanom, svađom, vrijeđanjem oni prisiljavaju da se sugovornik brani. Tu razgovor prestaje. Razgovor na njihovoj razini, dakle, znači i njihovu pobjedu.

Valja odmah nedvosmisleno reći: onaj tko ne želi zabranu “Za dom spremni“ ili se zalaže da se taj pozdrav izjednači s crvenom zvijezdom – bilo da se dopušta ili zabranjuje – može biti samo filoustaški desničar ili revizionistički populist. Trećeg nema. I, da se ne zabunite – nije ovo „diktat mišljenja“, osporavanje slobode mišljenja ili govora. Naprosto, nema te slobode da se činjenice izobličuju. Njih se može različito interpretirati, iz njih izvoditi različite zaključke. No, demokracija i slobode nisu pluralizam činjenica. Zemlja ne može biti i okrugla i ravna. Ne može se Zemlja okretati oko Sunca i Sunce oko Zemlje. S činjenicama nema, dakle, „pogađanja“. Ili ima. Ako ste, rekoh, filoustaški desničar ili revizionistički populist.

Na kraju spomenut ću Desmonda Tutua: “Ako u situaciji nepravde ostaneš neutralan, odabrao si stranu tlačitelja.“ Znam, džabe mi i to. Ne znaju naši “heroji“ tko je Desmond. Ili znaju. Ali se prave da ne razumiju što je rekao.