Moskva se priprema za daljnje napade na ukrajinske gradove kako bi slomila otpor stanovništva, a Trumpove izjave ukazuju na nedostatak odlučnosti Bijele kuće

U noći, 28. kolovoza, ruska strana pokrenula je masovni napad na teritorij Ukrajine koristeći jurišne bespilotne letjelice, rakete iz zraka i na kopnu. Ukupno je korišteno 629 vozila za zračne napade: 598 jurišnih bespilotnih letjelica Shahed, 2 aerobalističke rakete Kh-47M2 Kinžal, 9 balističkih raketa Iskander-M/KN-23, 20 krstarećih raketa Kh-101. Ukrajinska protuzračna obrana oborila je 589 zračnih ciljeva: 563 bespilotne letjelice Shahed, 1 aerobalističku raketu Kh-47M2 Kinžal, 7 balističkih raketa Iskander-M/KN-23, 18 krstarećih raketa Kh-101.

Masovno granatiranje Kijeva odvijalo se u nekoliko valova lansiranja. Posljedice zračnog napada zabilježene su na više od 20 lokacija u sedam okruga ukrajinske prijestolnice. Oštećeno je stotinjak stambenih zgrada, razbijene su tisuće prozora, posebno u središtu grada. Izravnim pogotkom uništen je dio peterokatnice. Tamo je poginulo 23 ljudi, uključujući 4 djece. Došlo je do požara u vrtiću, pogođena je obrazovna ustanova, zapalila se 25-katnica, oštećene su poslovne i privatne zgrade. Izvršen je napad na vozni park brzih vlakova Intercity+. Oko 60 tisuća potrošača u 29 naselja ostalo je bez struje zbog udara na energetske objekte u regiji Vinici. Ukupno je samo u Kijevu poginulo 25 ljudi, uključujući 5 djece, a 80 ih je ozlijeđeno.

Ubijena djeca nisu „pogreška u ciljanju projektila“, već izravan potpis politike terora. Kad djeca umiru, svaki razgovor o „kompromisima“ zvuči kao cinizam. Nekoliko dana prije 1. rujna i početka nove školske godine, djeca Kijeva i Ukrajine nisu dočekala praznik prvog zvona, već još jednu uništenu obrazovnu ustanovu. Kremlj ne ratuje s „vojnim ciljevima“, već s djecom i onim što zemlju održava na životu: prijevozom, poslom, svakodnevnim kretanjem. Cilj Moskve je poremetiti pregovore i pripreme za zimu, podići društvenu cijenu rata i nametnuti grabežljivi mir. Čini se da je Vladimir Putin osjetio promjenu u stavu SAD-a i iskorištava izostanak američkih sankcija, pokazujući Washingtonu i cijelom svijetu da je on glavni zaslužni nagrade za rat koji je sam pokrenuo protiv Ukrajine. Umjesto da bude pozvan na odgovornost, najveći svjetski agresor zahtijeva legalizaciju aneksija ukrajinskih teritorija. Moralni zaključak: ovo je rat protiv grada kao takvog, grada u kojem sam se ja, kao i milijuni drugih, rodio, odrastao, radio, odgajao djecu. Ruski projektili ubijaju djecu, uništavaju domove, prijevoz, poduzeća – ono što Kijev čini Kijevom. Ovo je najstariji grad u povijesti svih Slavena. Kijev je poznat kao političko središte od 482. godine, a Moskva kao selo spominje se tek 1147. godine. Ako se odvraćanje danas ne vrati na nebo, sutra ćemo ponovno brojati ljesove s ubijenim Ukrajincima i uništenim kućama. Udar na Kijev još je jedna otvorena demonstracija: Moskva pojačava teror upravo kada su u pitanju mirovne inicijative. Ovo nije „pritisak radi pregovora“, već sustavno uništavanje bez pauza, agresor ne želi pregovarati, već želi slomiti duh ukrajinskog naroda, podižući uloge upravo raketama.

Rusija je izvela napad unatoč javnim izjavama Bijele kuće o pronalaženju formule za mir i obećanju američkog predsjednika da će „brzo završiti rat“. To jest, napadi se nastavljaju, čak i kada se u Washingtonu pojačavaju mirovne poruke, pa Kremlj ne obraća pažnju na prethodne glasne izjave Donalda Trumpa ni na diplomatske korake SAD-a. Ovo je očito nepoštovanje političkog autoriteta Sjedinjenih Država i Trumpa osobno: Moskva razumije samo silu, a ne političke signale. Smrt ukrajinske djece crvena je linija za cijelu međunarodnu zajednicu. Suosjećanje nije dovoljno: emocije se moraju pretvoriti u rješenje – jačanje ukrajinske protuzračne obrane, proširenje sankcija na vojno-tehnološke lance Ruske Federacije, blokiranje osiguranja i logistike „sivih“ zaliha, pokretanje mehanizama kompenzacije na štetu zamrznute ruske imovine. Svaki dan odgode nakon što su djeca ubijena znak je nekažnjivosti za Kremlj.

Moskva se priprema za daljnje napade na ukrajinske gradove kako bi slomila otpor stanovništva, a izjave američkog predsjednika da „nije zadovoljan onim što se događa“ ukazuju na nedostatak odlučnosti Bijele kuće da dovede Kremlj za pregovarački stol radi postizanja pravednog mira. Kombinirani raketni napadi i serijski napadi Shaheda na Ukrajinu opterećuju ukrajinsku protuzračnu obranu. Da bi se razbila ova logika, Ukrajini su potrebni dodatni sustavi Patriot/IRIS-T/NASAMS, više raketa PAC-3 MSE i AIM-120 i sankcije na lance opskrbe dronova i balističkih komponenti, uključujući reeksport kroz treće zemlje. Svaki dodatni sustav protuzračne obrane znači manje uništenih domova i više spašenih života. Ukrajina se drži, ali bez stabilnih opskrba protuzračnom obranom, elektroničkim ratovanjem i dodatnom energetskom opremom rizici za civile značajno rastu. „Pomirenje“ bez protuzračne obrane, bez sankcija i bez mehanizma za kažnjavanje novih napada samo potiče Kremlj na ponavljanje terora. Rusija ne želi mir – želi da se žrtva preda, stoga odgovor mora biti takav da svaki novi napad postane skuplji za Moskvu od bilo kakve moguće političke dobiti.

Ukrajina očekuje da Kina potvrdi deklarirani “mirovni stav” djelima. Izjave zabrinutosti i poziv da je potrebna deeskalacija bez oznake tko je za sve kriv samo je ohrabrenje agresoru. Peking se nalazi u poziciji suodgovornosti za nastavak rata. Bez stalne prikrivene podrške Kine, Putin se možda ne bi usudio voditi veliki agresivni rat. Podrška Moskvi signal je uništenja ukrajinske države koja je bila osnivačica UN-a među 51 zemljom. Ukrajinski narod u Drugom svjetskom ratu platio je životima 10 milijuna svojih ljudi – najviše među svim europskim narodima koji su slomili kičmu Trećeg Reicha. Sada opasnost dolazi od Trećeg Rima, kako se nazivaju ruski šovinisti. Ideologija mržnje prema snagama demokracije i slobode, koja je dominantna u Ruskoj Federaciji već 20 godina, prerasla je u agresivnu rusku politiku fašizma, koja je dobila političko-znanstvenu definiciju rusizma.

Mađarska sada prolazi test europskih vrijednosti, a to je test djela, a ne govora. Službena Budimpešta nije podržala ni izjavu Europske unije kojom se osuđuju postupci Moskve zbog ciničnog bombardiranja Kijeva, jer navodno odgađa postizanje mira. Viktor Orban otvoreno nastavlja igrati na terenu Kremlja i Moskva shvaća da preko svog saveznika može uništiti europsko jedinstvo. Kad djeca umiru, “neutralnost” nije ravnoteža, već moralna kapitulacija, izbor Budimpešte da nametne mir Ukrajini pod grabežljivim uvjetima je podrška Putinu.

Još nekoliko riječi za one koji u Europi i svijetu govore da rat traje već dugo, bilo je puno razaranja i smrti. Stvarno puno. I moramo stalno govoriti da je upravo to ono što Moskva radi svaki dan, cinično se žaleći da je bila prisiljena napasti. Netko u Europi još uvijek živi svoj osobni život i nekako mu je neugodno što netko umire samo zato što ga žele učiniti ruskim robom, a on to ne želi.

Agresija traje već tri i pol godine. Da je Hitleru ponuđen mir nakon tri i pol godine rata, zahtijevao bi legalizaciju vlasti nad osvojenim teritorijem u Europi i šire početkom 1943. Da je Hrvatska prihvatila uvjete mira nakon tri i pol godine rata, ostala bi bez četvrtine svog teritorija, kao što Putin sada nudi Ukrajini. Sada se približavamo prekretnici u ovom ratu, koji je pokrenula Rusija. Zaustavljanje rata ne znači prisiljavanje Ukrajine da se odrekne svojih teritorija i legalizaciju ruskih osvajanja.

Zaustavljanje rata znači da svijet odbacuje politiku agresije i primjenjuje ozbiljne sankcije protiv ruskog gospodarstva, posebno onih koji rade u Ruskoj Federaciji za rat. Financijska podrška Kijevu i podrška oružjem nije bacanje novca, već odvraćanje daljnje ruske agresije protiv Europe. Prve na udaru bit će Litva, Latvija i Estonija. A NATO nema dovoljno snaga da ih zaštiti od iskusne ruske vojske. Dok Ukrajina drži frontu, Rusi nemaju snage za druge invazije. Međutim, duh već hoda Europom, to je duh putinizma.

P.S. Činjenica da stanovništvo Kijeva, djeca Ukrajine, razlikuju zvuk leta balističke rakete od dronova, krstarećih raketa i hipersoničnih ne govori o smrti, već o želji za životom. Svatko tko želi oduzeti život treba biti kažnjen, a ne potican.