Cilj Strabaga je sudskim žalbama i prigovorima na natječaje s hrvatskog tržišta izbaciti brojne turske i kineske tvrtke i tvrtke iz drugih sličnih država koje pobjeđuju na javnim natječajima. Direktno su pogođene državne Hrvatske vode, Hrvatske ceste i Hrvatske autoceste

Niz značajnih javnih investicija u različitim dijelovima Hrvatske, a posebno na jugu Dalmacije, zakočen je i de facto zaustavljen u osjetljivo predizborno vrijeme, i to neobičnim manevrima hrvatske podružnice austrijskog građevinskog giganta Strabaga. Umjesto da potpisuju ugovore i otvaraju gradilišta vrijedna desetke i stotine milijuna eura, različite državne tvrtke još mjesecima će se baviti žalbama i prigovorima, a u nekim od tih postupaka i sprječavanjem onoga što u neslužbenim razgovorima opisuju kao otvorenu sabotažu javnog interesa. Istovremeno, u pozadini se odvijaju procesi s još dalekosežnijim posljedicama na javne, prije svega infrastrukturne investicije koje bi u budućnosti mogle značajno poskupjeti, a u nekim slučajevima i doslovno propasti. U tim procesima tvrtka Strabag koju vodi direktor Veljko Nižetić također ima značajnu ulogu, dok se oni formalno vode pod Ministarstvom gospodarstva na čijem se čelu nalazi ministar Ante Šušnjar. Cilj im je s hrvatskog tržišta izbaciti brojne turske i kineske tvrtke i tvrtke iz drugih sličnih država koje su počele masovno pobjeđivati na javnim natječajima.

Hrvatske vode, Hrvatske ceste (HC) i Hrvatske autoceste (HAC) neke su od državnih tvrtki direktno pogođene postupcima ove austrijske tvrtke. Prvoj tvrtki blokiran je i ozbiljno ugrožen oko 25 milijuna eura vrijedan projekt navodnjavanja i obrane od zaslanjenja u dolini Neretve, drugoj je zaustavljen početak izgradnje oko 50 milijuna eura vrijedne obilaznice kod Orebića na Pelješcu, dok je Hrvatske autoceste pogodilo produljenje rokova oko izgradnje prvih dviju etapa najskuplje autoceste u povijesti Hrvatske od Pelješca do Dubrovnika, odnosno njenih prvih dviju poddionica Rudine – Slano i Slano – PUO Mravinjac, čija je procijenjena vrijednost čak 380 milijuna eura, gotovo 20 milijuna eura po kilometru.

Uoči svibanjskih lokalnih izbora očekivalo se potpisivanje ugovora i službeni početak radova na konačnom spajanju Dubrovnika na nacionalnu mrežu autocesta, no takvi planovi su propali. Na tom natječaju javno savjetovanje objavljeno je još 22. prosinca 2023. godine, a završeno je 27. prosinca iste godine, pa su svi natjecatelji imali punih petnaest mjeseci za izjaviti primjedbe ili žalbu na dokumentaciju. No Strabag je to učinio tek 14. ožujka ove godine, dakle doslovno jedan dan prije roka za predaju ponuda ulažući dvije žalbe, koje ga koštaju oko 120 tisuća eura.

Procesi o infrastrukturnim investicijama u nadležnosti su Ministarstva gospodarstva, na čijem je čelu ministar Ante Šušnjar. FOTO: Igor Kralj/PIXSELL

Po upućenim sugovornicima Nacionala, pretpostavlja se da ova tvrtka to čini jer je u uvjetima natječaja HAC uklonio onaj uvjet po kojemu se tražilo da ponuditelj mora posjedovati asfaltnu bazu kapaciteta 120 tona na sat, koja treba biti udaljena najviše 120 kilometara ili dva sata vožnje od sredine gradilišta, te da za nju mora imati i uporabnu dozvolu. Sa svojom asfaltnom bazom u Opuzenu upravo je Strabag zadovoljavao takav uvjet, koji ga je zapravo mogao dovesti u privilegiran i monopolistički položaj, pa je pitanje na čiju je inicijativu natječajna dokumentacija u startu bila kreirana na ovaj način i zašto bi investitori tvrtkama koje se natječu za stotine milijuna eura vrijedne poslove uopće uvjetovali način na koji će organizirati svoja gradilišta. Hrvatske ceste (HC) natječaj za obilaznicu pokraj Orebića na Pelješcu raspisale su još u veljači 2024. Radi se o projektu koji je izuzetno bitan za ovaj poluotok, ali i obližnju Korčulu jer će se buduća cesta spajati na novu trajektnu luku izvan mjesta i tako će se izbjeći nesnosne ljetne gužve koje izazivaju kolaps u Orebiću i dulje vrijeme putovanja prema Korčuli. Radi se o dijelu većeg projekta brze ceste koja će se u budućnosti protezati od Pelješkog mosta preko cijelog poluotoka pa sve do Orebića, a na licu mjesta o tome je prošlog tjedna govorio potpredsjednik Vlade i ministar graditeljstva Branko Bačić. No on nije mogao i obilježiti svečano potpisivanje ugovora i skori početak radova jer je proceduru ponovno zaustavio Strabag.

Na ovaj natječaj, naime, pristigle su tri ponude i sve tri bile su niže od planiranih 50 milijuna eura bez PDV-a, što je u ovakvim prilikama obično sjajna vijest za investitora. Najnižu ponudu predale su tvrtke Texo Molior i Merkezi na iznos od 39,49 milijuna eura, odnosno 49,37 milijuna eura kada se uračuna PDV. No Strabag je uložio žalbu na njihov odabir. Upravo slučaj natječaja za obilaznicu pokraj Orebića krajnje je intrigantan jer upućuje na mogućnost da su se tijekom njegove provedbe dogodile ozbiljne nepravilnosti, a moguće i kaznena djela. Izvor blizak Hrvatskim cestama za Nacional je izjavio kako je netom imenovani predsjednik Uprave Hrvatskih cesta Ivica Budimir na sjednici Nadzornog odbora te državne tvrtke konsternirao prisutne svojom izjavom. ‘’Eksplicitno je kazao, govoreći o natječaju za obilaznicu Orebića, da je dobio informaciju da je ‘antidatiran’ jedan dokument iz ponude koja je najjeftinija te da je to doznao od anonimnog izvora ‘izvan kuće’, dakle izvan sustava Hrvatskih cesta’’, rekao je jedan od sugovornika Nacionala vrlo dobro upoznat s ovim događajem. Taj istup još uvijek očito nedovoljno iskusnog Budimira ostavio je zabezeknutim sve sudionike sastanka jer natječajni postupak za ovu investiciju Hrvatskih cesta još uvijek je bio u fazi u kojoj dokumentacija nije bila javno objavljena, odluka o izboru izvođača nije bila donesena i nitko osim troje članova povjerenstva HC-a nije mogao imati uvid u takve detalje – nitko, a kamoli konkurenti koji su se natjecali. ‘’Otvorilo se jednostavno pitanje: otkud je informacija o navodno antidatiranom dokumentu procurila? Ako je bilo što otišlo izvan sustava HC-a, radi se o ozbiljnom kaznenom djelu. Na koncu se pokazalo da navodno sporni dokument nije bio antidatiran, no to nije poanta nego činjenica da je netko, po svemu sudeći, odavao povjerljive informacije i upućivao na navodne ‘rupe’ u ponudama koje su u tom trenutku bile zaštićene tajnošću’’, zgrožen je ovaj sugovornik Nacionala. Sumnja se da su ti podaci dostavljeni upravo Strabagu koji se potom žalio.

‘Strabagu se ne može pripisivati etiketa ‘serijskog žalitelja’, nego odgovornog gospodarskog subjekta’, kaže direktor Veljko Nižetić. FOTO: Josip Regovic/PIXSELL

S druge strane, na natječaju za izgradnju pregrade na rijeci Neretvi kod Komina, koja bi trebala osigurati smanjivanje zaslanjivanja površinskog sloja obradivog tla i koja bi činila jednu od faza znatno vrijednijeg projekta navodnjavanja i obrane od zaslanjenja u dolini Neretve, krajem veljače ove godine otvorene su dvije ponude pristigle na natječaj i obje su bile više od prvotno procijenjenih 20,2 milijuna eura. Tvrtka Texo Molior dala je ponudu od 25,4 milijuna eura bez PDV-a, a Pomgrad Inženjering iz Splita, koji je u vlasništvu Strabaga, 29,7 milijuna eura bez PDV-a. Problem u ovom slučaju je taj da je početna procjena vrijednosti radova izrađena još 2019., znatno prije brojnih kriza na tržištu i prije inflacijskog udara, no činjenica da je ona premašena koristi se u pokušaju da se cijeli natječaj poništi. Po potvrđenim informacijama Nacionala u takva lobiranja uključene su neke od zainteresiranih strana, pa i neki od ministara iz vlade Andreja Plenkovića.

‘’Poništenje natječaja značilo bi katastrofu jer bi vrlo vjerojatno dovelo do odgode realizacije cjelokupnog projekta na dulje vrijeme, a u konačnici cijena na nekom budućem natječaju sigurno ne bi bila ništa manja i za to vrijeme bi dodatne količine poljoprivredne površine u dolini Neretve nestale. Naime, zbog erozije tla, ulijevanja mora i nedostatka slatke vode iz gornjeg toka Neretve, gdje su izgrađene brojne hidrocentrale, posljednjih godina dolazi do intenzivnog zaslanjenja tla, zbog čega bi dolina Neretve mogla postati slana pustinja. Zbog prodora slane vode u podzemne vodotokove suše se pojedine sorte mandarina, a zaslanjenje tla smanjuje obradive poljoprivredne površine namijenjene intenzivnoj sadnji povrtlarskih kultura. Rezultati monitoringa i istraživanja koja provodi Agronomski fakultet iz Zagreba pokazuju da je već danas oko 100 hektara poljoprivrednog zemljišta prekomjerno zaslanjeno i trajno izgubljeno za poljoprivrednu proizvodnju, a više od 40 posto poljoprivrednih površina je u kategoriji slabo do umjereno zaslanjeno. Svi ti podaci govore da je potrebno što prije krenuti u realizaciju projekta s obzirom na to da su za njegovu realizaciju predviđene četiri godine. Da su toga svjesni i u Hrvatskim vodama pokazuje i podatak iz natječaja u kojem se kao predviđeni datum početka radova navodi 1. srpnja ove godine’’, objavio je nedavno Jutarnji list u tekstu novinara Krešimira Žabeca.

Tvrtki Strabag ovaj način pokušaja rušenja natječaja, opisan u prethodnim trima slučajevima, definitivno nije stran – dapače, zbog takve prakse u poslovnim krugovima nazivani su ‘’serijskim žaliteljima’’. Poznato je da su se žalili na odabir kineskog CRBC-ja na natječaju za izgradnju Pelješkog mosta, što je također početak radova na tom projektu odgodilo na nekoliko mjeseci. Žalili su se i na odabir grčkog Avaxa za izgradnju južnog dijela pristupnih cesta Pelješkom mostu, žalili su se i na odabir ponude tvrtki Colas Hrvatska i Geotehnika za izgradnju dijela dionice autoceste A11 do Siska, a žalili su se i na odluku o odabiru Texo Moliora za izgradnju obilaznice oko Drniša. Pored toga, Strabag je imao sličnih manevara i kada je riječ o izgradnji željezničke infrastrukture.

Uoči svibanjskih lokalnih izbora očekivalo se potpisivanje ugovora i službeni početak radova na konačnom spajanju Dubrovnika na nacionalnu mrežu autocesta, no takvi planovi su propali. Strabag je uložio žalbu

Nakon što je za rekonstrukciju pruge od Hrvatskog Leskovca do Karlovca pristiglo čak 15 ponuda i nakon što su odbačene one koje su ocijenjene nerealnima, za izvođača je odabrana zajednica ponuditelja Strabag AG, Strabag d.o.o. i Strabag Rail a.s. Dvanaest mjeseci kasnije Strabag traži raskid ugovora i postiže poprilično neobičan dogovor s HŽ Infrastrukturom tako da u ugovoru ostaje samo dio radova koji mu cjenovno odgovara i nastavlja s gradnjom objekata uz prugu na trima najvrijednijim etapama, dok se za gradnju pruge na tim trima etapama raspisuje novi natječaj. Prošlog tjedna otvorene su pristigle ponude i najpovoljnija je bila turska kompanija Dogus s 225,9 milijuna eura, dok je najskuplji bio upravo Strabag s čak 142 milijuna eura više. Austrijska kompanija uvjerljivo je najskuplji ponuđač i na natječaju za dio brze ceste između Omiša i Dugog Rata.

Direktor tvrtke Strabag Veljko Nižetić oštro je demantirao tvrdnje o ‘’serijskom žalitelju’’ i tumačenje da ova tvrtka ‘’namjerno zaustavlja’’ natječaje za javne investicije.

‘’Tvrtka Strabag ni u jednom slučaju nije zaustavila javni natječaj, već je isključivo koristila zakonom zajamčene mehanizme pravne zaštite u okviru Zakona o javnoj nabavi, kao i postupke pred Državnom komisijom za kontrolu postupaka javne nabave (DKOM). U svim slučajevima u kojima je Strabag podnio žalbu, to je učinjeno temeljeno na stručnoj i pravnoj analizi dokumentacije ili postupanja naručitelja, s ciljem osiguravanja zakonitosti i jednakih uvjeta za sve ponuditelje. Važno je naglasiti da DKOM kao neovisno tijelo odlučuje hoće li žalbi udovoljiti i time potvrđuje ili odbacuje osnovanost prigovora. U brojnim slučajevima, DKOM je djelomično ili u cijelosti prihvatio žalbene navode, što potvrđuje da se nije radilo o zloporabi prava, već o valjanim pravnim i stručnim razlozima za reagiranje’’, rekao je Nižetić za Nacional.

‘’Stoga se Strabagu ne može pripisivati etiketa ‘serijskog žalitelja’, nego isključivo odgovornog gospodarskog subjekta koji koristi instrumente koji su mu kao i svim drugim tvrtkama dostupni u demokratskom i pravno uređenom društvu. Konačno, žalbeni mehanizmi nisu ‘zaustavljanje natječaja’, već dio sustava kontrole i transparentnosti, čija je svrha zaštita javnog interesa, a ne pogodovanje bilo kojem subjektu’’, tvrdi Nižetić.

Strabag je stopirao i početak izgradnje oko 50 milijuna eura vrijedne obilaznice pokraj Orebića na Pelješcu. FOTO: Zvonimir Barisin/PIXSELL

‘’U posljednje vrijeme njihove ponude su od 20 do čak 50 posto više od najpovoljnijih, što upućuje na zaključak da su im postavljene profitne marže – što, pretpostavljam, određuju vlasnici kompanije u Austriji, premda je nejasno ima li još uvijek u njoj utjecaja i ruski kapital – ipak postavljene previsoko. Čini se da su i konkurenti prozreli što se događa pa i oni često ‘podebljaju’ svoje ponude za desetak posto, znajući da će se teško naći netko povoljniji izuzev onih koji se tek nastoje probiti na tržište ili onih koji su spremni, kolokvijalno rečeno, ‘zaroniti’ na nekom od poslova kako bi planski nanijeli štetu konkurenciji. Od krize koja je nastupila u kasnim dvijetisućitim godinama nekadašnji hrvatski građevinski giganti nikada se nisu oporavili – neki su potpuni propali, drugi životare, a od domaćih tvrtki osposobljenih za niskogradnju konkurenciji donekle pariraju prije svega GP Krk i Osijek Koteks – a hrvatsko tržište uglavnom su preuzeli strani igrači. Strabag je sa svojih ukupno 1700 zaposlenih jedan od najvećih, specifičan i po tome što uglavnom zapošljava hrvatsku radnu snagu. Ukupno, u 2023. udio graditeljstva u ukupnom BDP-u Hrvatske iznosio je 5,6 posto, u njemu je zaposleno više od 125 tisuća ljudi, odnosno 8,5 posto svih zaposlenih u Hrvatskoj’’, rekao je Nacionalov izvor.

No usprkos izostanku hrvatske konkurencije u odnosu na razdoblje prije ulaska u Europsku uniju, na tržištu je borba i dalje nesmiljena: neki od izvora Nacionalu prepričali su da nije neuobičajen prizor da jedna tvrtka koristi dronove kako bi iz zraka snimala gradilište konkurenata, ili da se u pojedinim tvrtkama čak osnivaju posebne radionice s isključivim zadatkom osmišljavanja kako spriječiti ekspanziju konkurencije. U online prostoru posljednjih tjedana agresivno se promoviraju nepotpisane peticije za ‘’pravdu za hrvatske obitelji’’ i protiv ‘’odljeva poreza u Kinu dok hrvatske obitelji ostaju bez posla’’, plasiraju se spotovi pod naslovom ‘’Hrvatsku su gradili Hrvati’’ i slično, a sve pod egidom ‘’Naš posao, naša budućnost’’. Premda autori ovog PR-ovskog pothvata nisu poznati, evidentno je da se radi o podlozi za golemi korak koji zagovaraju upravo građevinske tvrtke koje trenutno zauzimaju najveći kolač na hrvatskom tržištu – eliminiranje konkurencije iz ‘’trećih zemalja’’ poput Turske i Kine. Upravo su one prošlog tjedna poslale financijski najpovoljnije ponude na tri natječaja HAC-a i HŽ Infrastrukture, znatno povoljnije u odnosu na konkurente iz Hrvatske ili Europske unije.

‘’Dosadašnji glavni igrači na hrvatskom tržištu najprije su lobirali kod ministra mora, prometa i infrastrukture Olega Butkovića da tvrtkama iz Turske i Kine potpuno zabrani sudjelovanje na natječajima u Hrvatskoj, no kako on nije ‘trznuo’ prebacili su se na ministra gospodarstva Antu Šušnjara’’, objašnjava jedan od sugovornika Nacionala pozadinu nastanka prijedloga izmjene Pravilnika o dokumentaciji o nabavi te ponudi u postupcima javne nabave koji je Šušnjarovo ministarstvo upravo pustilo u javnu raspravu.

‘Dosadašnji glavni igrači na tržištu najprije su lobirali kod ministra prometa Olega Butkovića da tvrtkama iz Turske i Kine potpuno zabrani sudjelovanje na natječajima u Hrvatskoj, no on nije ni ‘trznuo”

‘’Hrvatska udruga poslodavaca lobirala je za potpunu zabranu sudjelovanja tvrtki iz Turske i Kine na natječajima u Hrvatskoj, dok je Hrvatska gospodarska komora smatrala da se nikome, pa ni njima, ne može zabraniti natjecanje – ili ih se kroz sustav bodovanja na određeni način može filtrirati i po potrebi isključiti. Šušnjarovo ministarstvo odlučilo se na kompromis – odlučeno je da će državne institucije, ali i tvrtke poput Hrvatskih šuma, Hrvatskih voda, HAC-a ili HC-a, ubuduće moći zabraniti sudjelovanje u javnoj nabavi tvrtkama iz trećih zemalja koje nisu potpisnice sporazuma Svjetske trgovinske organizacije o javnoj nabavi, a to znači onima iz Turske i Kine, ali i Srbije, Bosne i Hercegovine i drugih. Dakle, odluka nije donesena, ali je ostavljena mogućnost da je donesu državne tvrtke’’, objašnjava sugovornik Nacionala koji ne sumnja da će – ako Šušnjarov pravilnik bude usvojen u ovom obliku – uslijediti brutalno lobiranje prema tvrtkama poput HAC-a HC-a i drugih.

‘’Države članice ne smiju dopustiti niti ograničiti pravo pristupa tržištu, međutim, dok Europska unija ne donese odgovarajuće propise, odluka o tome hoće li naručitelji omogućiti, zabraniti ili ograničiti sudjelovanje gospodarskih subjekata iz trećih zemalja u postupcima javne nabave u državama članicama ostaje na njima’’, objasnili su iz Ministarstva gospodarstva za portal Telegram odluku Suda EU-a na kojoj baziraju izmjene spomenutog pravilnika. ‘’Ako ne postoji akt EU o tom pitanju, naveo je sud u svojoj odluci, onda je na naručitelju da procijeni, u svakom slučaju zasebno, treba li dopustiti sudjelovanje u postupku javne nabave gospodarskim subjektima iz treće zemlje koja s Unijom nije sklopila međunarodni sporazum u području javne nabave. Država u pravilniku nije, jer to ne može i ne smije, zabranila sudjelovanje tvrtkama iz trećih zemalja koje nisu potpisnice GPA, ali će dati odriješene ruke svima koji sudjeluju u javnoj nabavi da to čine’’, objasnio je Telegram.

‘’Jedina logična posljedica ovakvog poteza bit će uklanjanje konkurencije Strabagu i ostalim postojećim igračima na tržištu, što će neumitno dovesti do poskupljenja radova i ugrozit će, a moguće i potpuno spriječiti neke velike javne investicije’’, objašnjava ovaj sugovornik Nacionala, dok mu se drugi, blizak postojećim velikim igračima na tržištu, suprotstavio.

‘Tvrtke iz Turske, Kine i drugih zemalja za poslove u Hrvatskoj osnivaju svoje podružnice ovdje i može ih se smatrati ‘domaćima’, jednako kao Strabag i druge. Razlika je što one ruše cijenu radova’

‘’Ne, u ovoj fazi razvoja tržišta presudno je važno zaštititi domaće tvrtke, pa ako hoćete i one iz Europske unije koje se također može smatrati domaćima – kao što je, uostalom, domaći i novac koji Hrvatska povlači iz europskih fondova. Obnova od potresa ipak je stvorila disbalans na tržištu i potrebno je da, poput Slovenije, i mi što prije uravnotežimo investicijske cikluse kako bi domaće tvrtke imale predvidive uvjete poslovanja. Konkurencija, a posebno ona iz Turske i Kine, naprosto je nelojalna: Turci, primjerice, na poslove obavljene u inozemstvu uopće ne plaćaju porez na dobit, pa je logično da su u startu jeftiniji. Neka te zemlje potpišu sporazum WTO-a i neka se natječu s nama pod jednakim uvjetima’’, rekao je taj sugovornik i procijenio da bi ‘’eliminacija’’ Turaka i Kineza dovela do snažnijeg razvoja domaće građevinske industrije, ali i ulaska na tržište tvrtki iz zemalja poput Francuske i Njemačke, ili recimo Bugarske, koje trenutno oklijevaju s tim potezom jer smatraju da je konkurencija u Hrvatskoj nelojalna.

‘’Gluposti: tvrtke iz Turske, Kine i drugih zemalja za poslove u Hrvatskoj osnivaju svoje podružnice ovdje, odnosno može ih se smatrati ‘domaćima’ jednako kao Strabag i druge. Razlika je jedino u tome što one ruše cijenu radova i dobivaju poslove, odnosno štede novac hrvatskih i europskih poreznih obveznika, dok ih postojeći igrači i dalje nastoje derati pod svaku cijenu – pa i pokušavajući im doslovno zabraniti da se uopće natječu’’, uzvraća sugovornik blizak građevinskim ‘’izazivačima’’.

Direktor Veljko Nižetić: ‘Strabag podržava jednaka pravila na tržištu’

U opširnom pisanom odgovoru za Nacional direktor tvrtke Strabag Veljko Nižetić detaljno se osvrnuo na prijedlog pravilnika kojim se s hrvatskog tržišta de facto izbacuje konkurencija iz ‘’trećih zemalja’’, odnosno onih koje nisu potpisale sporazum WTO-a o javnoj nabavi. Nižetić objašnjava da njegova tvrtka ‘’podržava usklađivanje nacionalnog zakonodavstva s pravnom stečevinom Europske unije, uključujući i primjenu recentnih odluka Suda EU, poput predmeta C-652/22, u kojem je STRABAG bio jedna od stranaka’’.

Ostatak njegova pojašnjenja prenosimo u cijelosti:

‘’Što se tiče predloženog pravilnika Ministarstva gospodarstva, smatramo da je njegovo donošenje važan korak prema pravnoj sigurnosti, transparentnosti i ujednačenju tržišnih uvjeta, osobito u kontekstu sprečavanja nelojalne konkurencije iz trećih zemalja, poput Turske i Kine. Te zemlje kroz porezne olakšice, subvencije i državno financiranje omogućuju svojim tvrtkama izvoz građevinskih usluga po cijenama ispod tržišne razine, što ozbiljno narušava ravnotežu unutar europskog gospodarskog prostora.

U tom kontekstu, želimo se osvrnuti i na tvrdnje da STRABAG u natječajima često predaje najskuplje ponude. Takve ocjene, ako se promatraju izvan šire ekonomske slike, mogu dovesti do pogrešnih zaključaka.

Naime, kada građevinske radove izvode domaće tvrtke ili društva koja posluju lokalno, zapošljavaju radnu snagu u Hrvatskoj i plaćaju poreze ovdje, cjelokupna vrijednost investicije velikim dijelom ostaje u domaćem gospodarstvu. To uključuje:

• Plaće domaćih radnika, koji troše u lokalnoj ekonomiji

• Doprinosi i porezi koji se uplaćuju u državni proračun

• Suradnja s lokalnim dobavljačima i podizvođačima

• Tehnički razvoj, edukacija kadra i povećanje kapaciteta domaće građevinske industrije

Ovaj multiplikator učinka građevinskih investicija je značajan — prema konzervativnim procjenama, svaka uložena 1 EUR u građevinske radove generira 2 do 3 EUR ukupnog učinka u gospodarstvu, ako sredstva ostaju unutar nacionalnog ekonomskog kruga.

Suprotno tome, kada radove izvode strane tvrtke iz trećih zemalja, koje svoje ponude mogu sniziti zahvaljujući državnim poticajima, oslobođenjima od poreza ili subvencioniranim plaćama, događa se sljedeće:

• Novac iz hrvatskog proračuna ili EU fondova odlazi izvan zemlje

• Plaće se isplaćuju radnicima koji često nisu iz RH

• Porezi se uplaćuju u domicilnim državama ili se uopće ne plaćaju

• Lokalna industrija se istiskuje, što dugoročno smanjuje kapacitete i otpornost hrvatskog građevinskog sektora

U tom kontekstu, vrijednost ponude ne može se svesti samo na brojku, već je važno procijeniti ukupnu korist za hrvatsko gospodarstvo, uključujući fiskalne učinke, zaposlenost, sigurnost izvedbe i dugoročnu održivost.

STRABAG svoje ponude temelji na realnim tržišnim cijenama, s poštovanjem svih zakonskih, tehničkih i sigurnosnih standarda, uključujući najviše razine kvalitete i otpornosti izvedenih objekata. Pritom se oslanjamo na domaće resurse, lokalne timove i transparentno poslovanje.

Također, želimo istaknuti da STRABAG nije sudjelovao u lobiranju za usvajanje pravilnika, već podržava svaki napor koji ide u smjeru fer tržišta, pravne izvjesnosti i jednakih pravila za sve sudionike.’’