Drugo vraćanje Generalnog urbanističkog plana Zagreba na doradu i popravak, ali i odlučno reagiranje Društva arhitekata Zagreba, upozoravaju da je temeljni strateški dokument grada u rukama nekompetentne gradske uprave lišene potencijala koji bi glavnom gradu države jamčio izglednu budućnost.

Donedavno smo još mogli sumnjati da je neprihvaćanje Generalnog urbanističkog plana Grada Zagreba posljedica političkih prijepora između Gradske uprave i Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, ali nakon reagiranja Društva arhitekata Zagreba takve su sumnje otklonjene. Pismom upućenim gradonačelniku Tomislavu Tomaševiću, koje potpisuje predsjednik DAZ-a Ivan Križić, arhitekti zahtijevaju da se donošenje dokumenta iznimno važnog za budućnost Grada Zagreba zaustavi do završetka izbora i osnivanja nove Skupštine. Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine ponovno je na doradu vratilo završni prijedlog izmjena i dopuna GUP-a grada Zagreba, smatrajući da nije usklađen s odredbama Zakona o prostornom uređenju.

Gradonačelnik Tomašević smatra da je posrijedi “traženje dlake u jajetu“, nepokolebljivo uvjeren da će GUP biti donesen bez obzira na to koliko puta bude vraćan na doradu. Društvo arhitekata Zagreba poziva ga na razumnost i upozorava da prestane s političkim mrcvarenjem jer je Ministarstvo potpuno razotkrilo slabosti postojećeg zakonodavstva i sustav prostornog planiranja odložilo u „plavu vrećicu“ mješovita komunalnog otpada. Posljednjim dopisom onemogućilo je svaki pokušaj spašavanja takvog prostornog planiranja.

Što građani Zagreba, neupućeni u pojedinosti strateškog dokumenta i njegove neusklađenosti sa zakonima o prostornom uređenju, mogu misliti o beskonačnom odugovlačenju njegova donošenja, o donositeljima i osporavateljima? Jedno je posve sigurno i vidljivo prostim okom: Zagreb je – od osnutka države prije tridesetak godina – u urbanističkom kaosu pogubnom za budućnost grada. Većina sudbonosnih pogrešaka praktički je nepopravljiva, od preizgrađenosti podsljemenske zone do Vrbika i Trešnjevke, četvrti pretvorenih u urbanističko-graditeljsku “sarmu“. Razlog je jednostavan: Zagreb nema ni kompetentne urbanističke institucije ni promišljenih urbanističkih rješenja.

Većina toga „ide na dušu“ pokojnom gradonačelniku, ali građani su s pravom očekivali da će završetkom njegove ere svemoćnosti napokon početi razdoblje sređivanja urbanističko-graditeljskog kaosa. Do samog kraja mandata gradonačelnika Tomaševića ništa se bitno nije promijenilo. Da bi se išta promijenilo, potreban je novi Generalni urbanistički plan jer se u protivnom nastavlja stara praksa lošeg prostornog planiranja odnosno devastacije grada. Mandat završava, GUP je i drugi put na popravku, a gradska vlast najavljuje da će sve srediti u drugom mandatu za koji tvrdi da ga sigurno osvaja. Društvo arhitekata Zagreba, jedna od institucija strukovno ovlaštenih za prosudbu strateških smjernica glavnog grada države, izravnim obraćanjem gradonačelniku reklo je svoje.

U Tomaševićevoj ekipi, inicijalno poznatoj kao “urbana gerila“ iz Varšavske ulice, uhljebili su se ljudi koji ne znaju uspješno oblikovati Završni prijedlog izmjena i dopuna Generalnog urbanističkog plana koji bi bio predstavljen Skupštini Grada Zagreba. Tu ekipu predvodi gradonačelnikov zamjenik Luka Korlaet, čovjek bez ijedne suvisle ideje koja bi pridonijela rješavanju urbanih, komunalnih i prometnih problema Zagreba. Stotine projekata mjesecima i godinama čeka dozvole jer Korlaetova administracija funkcionira kao u najboljim danima socijalizma: zlostavlja svakog tko traži odobrenje za gradnju.

Tko su ostali kojima je Tomašević okružen, kakve su im kvalifikacije i referencije? Koliko svi zajedno imaju radnog staža u bilo kojem poslu? Tragedija je Zagreba i Zagrepčana što se među kandidatima ne pojavljuje snažna osobnost koja bi mobilizirala većinu glasača. Tomaševićeva ekipa izabrana je na protivljenju Bandićevoj, o čijem se djelovanju sve znalo, ali nitko nije mogao probiti političke bedeme kojima je bio okružen, osobito otkad je ušao u koalicijske odnose s vladajućima. GUP je služio za pokriće profiterskih malverzacija.

Danas se vidi da se urbana gerila nije borila protiv Bandićevih nepravilnosti zato da bi ih otklonila, nego da bi osvojila vlast i nametnula svoje neznalačko upravljanje gradom, što potvrđuje njihov sastav nekvalificiranih ljudi. Kakve su stručne kvalifikacije Teodora Celakoskog, sive eminencije zagrebačke gradske uprave? Pročelnica za kulturu Emina Višnić dovedena je iz Rijeke, zbog čega je mnogima u riječkoj kulturi pao kamen sa srca. Je li time Zagreb pokazao da u svojoj sredini nema kompetentnog čovjeka za vođenje kulturne politike ili je posrijedi nešto drugo?

Istodobno se grad urušava. Prepun je „crnih rupa“, slamova i potresom teško oštećenih kuća. Ponegdje ipak niču nove nakarade, kao u Ksaverskoj dolini ili u Petrinjskoj ulici, za koje su uredno izdane dozvole prema važećem GUP-u.

Obeshrabrujuće, osobito ima li se na umu kako smo u bivšoj državi imali mnogo kvalitetnije i organiziranije urbaniste, okupljene u Urbanističkom zavodu za izgradnju grada, koje je predvodio doajen Zdenko Kolacio (Sušak 1912. – Zagreb 1987.). Urbanisti tog doba zaslužni su za planska rješenja novozagrebačkih naselja Trnsko, Siget, Zapruđe, Sopot, ali i za mnoge druge projekte, spomen-parkove i spomenička obilježja. Kolacio je dobitnik Nagrade Viktor Kovačić za životno djelo (1974.) i drugih najviših priznanja. Zaslužan je i za Ostrogovićev projekt zgrade Gradskog poglavarstva u kojoj stoluje današnja gradska uprava koja bi štošta mogla naučiti kad bi pogledala kroz prozor svojih ureda. Vrhunski zagrebački urbanisti i arhitekti, najbolji u cijeloj bivšoj državi, u to su doba izrađivali prostorne planove za cijelu Hrvatsku, od kontinenta do obale.

Zagreb se u to doba gradio planski promišljeno i u skladu s mogućnostima i dostignućima ondašnjeg vremena. U stambenim naseljima Novog Zagreba, izgrađenim pretežno za zbrinjavanje radničke klase, garaže su se gradile kao zasebne jedinice, što je bilo besmisleno, ali širina kolnika i pločnika, a nadasve pripadajuće zelene površine, parkovi i dječja igrališta bili su u duhu vremena i potreba stanovništva.

Usporedite novozagrebačka naselja s današnjim Vrbikom, sa zgradama nalik na lisnato tijesto i stanovima iz kojih ljudi iz spavaće sobe gledaju u susjedovu kupaonicu. Osnutkom hrvatske države počeo je grabež prostora i razaranje postojeće urbanističke regulative, što je pogodovalo srozavanju arhitekture i pristajanju arhitekata da grade loše kuće. Tobožnji arhitektonski natječaji bili su samo pokriće za manipulacije različitih lobija pod pokroviteljstvom jalovih ili korumpiranih gradskih ureda.

Tomislav Tomašević često se hvali izgradnjom vrtića, od kojih su većina arhitektonski promašaji, što će potvrditi svaka odgojiteljica s iskustvom i svatko tko je vidio vrtiće arhitekta Borisa Magaša na Mihaljevcu, Prisavlju i Knežiji. Nitko se u gradskoj upravi nije dosjetio da treba izgraditi prototip vrtića, važnog dijela socijalne arhitekture, koji će se veličinom i potrebama prilagođavati mjestu na kojem će biti izgrađen. Trebalo je raspisati natječaj za najbolji prototip vrtića u kojem će sudjelovati vrhunski arhitekti i najbolji prototip primjenjivati od Sesveta do Jankomira, što pojeftinjuje gradnju i odgovara specifičnim potrebama djece i odgojnog sustava. Dječji vrtić ne treba biti eksperimentalno čudo ni arhitektonski ekshibicionizam, nego funkcionalna kuća za odgojno i zdravstveno zbrinjavanje djece. U nas ne postoje ni planovi ni pravila, a nedostaju i organizacija i nadzor provedbe.

Pogođeni smo katastrofalnim potresom koji je zahtijevao hitnu i stručnu intervenciju, a brzina obnove često je ovisila o nekoj činovnici koja među gomilama zahtjeva sporo i nestručno rješava odobrenja. Funkcija je gradske uprave počistiti vlastiti nered. A ključno je pitanje kompetencija gradske uprave, odnosno, ljudi koji odlučuju o sudbini grada bez potrebnih stručnih kvalifikacija. Petljanje s kružnim tokovima, podzemnim garažama, pothodnicima – sve to pokazuje nedostatak urbanog planiranja i stihijsko-parcijalni pristup problemima kojim se ne vodi računa o interesu grada u cjelini.

Umjesto da prugu spuste u podzemlje, od istoka do zapada grade se novi podvožnjaci kojima će ispod pruge prolaziti ljudi, što u večernjim i noćnim satima kod mnogih s pravom izaziva nelagodu jer Zagreb više nije onako siguran grad kakvim ga se predstavlja. Ne obaziru se na prosvjede ljudi koji negoduju protiv tih podvožnjaka. Dio zaposlenika, od kojih su mnogi još iz Bandićeve ere, a pridružili su im se možemovci, obični su saboteri. Pred nama je donošenje GUP-a, strateškog dokumenta za budući razvoj grada. Gradonačelnik bi se morao brinuti o trima najvažnijim sastavnicama vođenja grada: o velikim razvojnim projektima, baštini i socijali. Zagreb je bremenit svim trima problemima, a gradonačelnik bi morao iskreno, bez uvijanja i političkog obmanjivanja, reći što može napraviti u vrijeme svog mandata, a što ne može ili za što mu treba više vremena. Prazna obećanja isto su što i besramno laganje sugrađanima.

Što je uopće generalni urbanistički plan? Što predstavlja? Dokument koji pokazuje i definira u kojem se smjeru razvija grad. Ne bavi se pojedinačnim ekscesima, promašajima ili uspješnostima. Bavi se generalnim razvojnim tezama. Gdje su one definirane, tko je o njima raspravljao i s kakvom stručnom podlogom? Te se teze mogu predočiti javnosti na televiziji, da ljudi napokon znaju o čemu je riječ. Generalni urbanistički plan mora odgovoriti na pitanje što s križanjima Držićeve i Savske s Avenijom grada Vukovara. Što je Zagrebu Slavonska avenija? Riječ je o planiranju, organiziranju i projektiranju različitim sinergijskim disciplinama, a za takve poslove potrebni su stručnjaci. Urbanisti, arhitekti, sociolozi, oblikovatelji gradskog inventara, inovatori, kreativci… Koje sadašnja gradska uprava nema, a oslanjajući se na vlastite jalove snage, uporno izbjegava pomoć stručnjaka izvan svog jata.

Uvijek se vraćamo na isto pitanje: tko su ljudi u vrhovima državne i lokalnih vlasti? Koje su im stručne referencije? Zašto tako malo pametnih, sposobnih i moralnih ljudi želi participirati u vlasti, a besprizorni likovi stoje u redovima kako bi se dočepali nekog uhljebničkog mjesta za koje nisu kvalificirani?

Kad odgovorimo na ta pitanja, bez laganja i uvijanja, imat ćemo i kvalitetan Generalni urbanistički plan. Zagreba i ostalih gradova. Zasad u Zagrebu imamo Generalni urbanistički fijasko.