Uoči lokalnih izbora Zagrepčani su pred sudbonosnom odlukom kome povjeriti upravljanje glavnim gradom države. Tomaševićeva gradska uprava u četiri godine mandata nije riješila ni jedan vitalni problem Zagreba, a kamoli da ima viziju njegove budućnosti
Prije pisanja kolumne prošetao sam se Vodnikovom ulicom kako bih provjerio tvrdnje Tihomira Milovca, predsjednika Povjerenstva Grada Zagreba za zaštitu objekata od grafita, koji je nedavno najavio početak njihova uklanjanja upravo u toj ulici. Nijedan grafit nije uklonjen, a trebao je biti pilot-projekt za saniranje vandalizma kojim je uništena kulturno-povijesna jezgra grada.
Prvi pokušaj na Zakmardijevim stubama lani u proljeće neslavno je propao, ali je Milovac – otkrivši toplu vodu – izjavio da su „svi svjesni kako je grad, osobito centar, devastiran grafitiranjem“, ali sada počinje akcija u Vodnikovoj ulici koja će se proširiti na cijelu povijesnu jezgru.
Prošećite se, dragi sugrađani, Vodnikovom ulicom i uvjerite se da vas Milovac, kao i cijela gradska uprava, obmanjuje praznim obećanjima. Sve da su nešto i poduzeli, za uklanjanje svih grafita iz središta grada bila bi im potrebna barem 33 mandata.
Nisu grafiti jedini problem Zagreba, devastiranog do neprepoznatljivosti i neusporedivog s onim iz doba Univerzijade 1987., u vrijeme posljednje preobrazbe grada u malu, ali ljupku srednjoeuropsku metropolu. Posljednjih pedesetak godina grad se srozava, a država se od osnutka nije pobrinula da njezin glavni grad poprimi obilježja metropole. Štoviše, čini se da se potiho naslađuje što Bandićeva i sada Tomaševićeva uprava – regrutirana iz stranaka protivnih vladajućoj – ne uspijeva ni razvojno, ni strateški ni bilo kojom kreativnom ili vizionarskom idejom navijestiti bolju budućnost Zagreba.
Na primjeru lažnih obećanja o početku uklanjanja grafita – sasvim slučajno neposredno uoči skorih lokalnih izbora – ogleda se cjelokupni sustav upravljanja gradom. Traljav, amaterski i u mnogim sastavnicama ekshibicionistički pristup, osobito kad je riječ o biciklističkim stazama, promašenim rješenjima prometne regulacije u Branjugovoj, Deželićevoj i Teslinoj ulici te performans-ludorijama u Draškovićevoj ulici u kojoj će se ljudi odmarati na klupama s pogledom na prolazeće tramvaje, a Hitna pomoć teško probijati do Klinike za traumatologiju. Rezultat je pogoršanje ionako kaotičnog prometa u Zagrebu koji izbezumljuje većinu vozača. Kasne na posao i uzaludno troše skupo gorivo jer stoje u nepreglednim kolonama.
Sadašnjoj vlasti u olakotne bi se okolnosti moglo ubrojiti djelomično saniranje stanja nakon katastrofalnog potresa (sporo, ali ipak se nešto radi) i sređivanje financija u Holdingu nakon Bandićeve dvadesetogodišnje vladavine. Ističu kako su zaustavljene muljaže Bandićeve ere, kao da je sprječavanje lopovluka epohalno dostignuće. Rješavanje financijskih problema Holdinga tek je skromna otplata dijela golemog duga, ali ne povećanim prihodima nego povoljnijim refinanciranjem. Nema tjedna kad dijelovi grada zbog puknuća vodovodnih cijevi ne ostaju bez vode. GUP unatoč obećanjima nije donesen, što koči investicije i sveukupni razvoj grada, a gradonačelnik se od nekadašnjeg biciklista prometnuo u presjecatelja vrpca i manekena naslikavanja uz novi tramvaj. Danima slušamo hvalospjeve o najvećoj dizalici kojom se zamjenjuje krov na Domu sportova, kao da je riječ o gradnji svemirskog centra, a ne obnavljanju derutnog objekta.
Bliži se kraj mandata sadašnje gradske uprave koja se bori za još jedan. Ovaj put u suradnji s jakim kadrovima SDP-a, što sluti na Hrelić-trgovinu lukrativnim mjestima namijenjenim zaslužnim stranačkim pojedincima. Zaslužnim za međustranačku trgovinu, ali ne i za razvoj grada.
Je li gradska vlast u svom mandatu navijestila rješavanje problema željezničke pruge koja grad presijeca na dva dijela? Je li pokušala deblokirati Markov trg na kojem se Banski dvori metalnim ogradama štite od terorista i vratiti ga turistima? Ima li nova vlast ijednu ideju što sa Savom, zamućenom vodom neuređenih obala koja također presijeca grad? Planira li gradnju novih podvožnjaka, nadvožnjaka i mostova kojima bi se rasteretio kaotičan promet?
Razmeću se pohvalama o skorom dovršetku gradnje Multimedijalnog centra bez pristupne ceste, u favelovskom ugođaju nasuprot devastiranog kompleksa Janka Gredelja i željezničke pruge. Obnovit će ruševni Paromlin, upitno vrijednu industrijsku baštinu i u taj projekt ulupati 90 milijuna eura, što čak i za gradski proračun od tri milijarde eura nije beznačajna svota.
Grad je i dalje zatrpan smećem, ali Tomaševićeva amaterska družina obećava da će u sljedećem mandatu sve biti riješeno. I grafiti, i pruga, i promet i odlaganje smeća. Četiri godine vladavine bile su samo uhodavanje u taj zahtjevan posao, osobito za ekipu koja nema više od desetak godina staža u bilo kojem poslu. Jesu li proučili projekt „Integrirani grad“ koji u njihovim ladicama skuplja prašinu od 2012. godine? Jesu li konzultirali ijednog od vrhunskih stručnjaka za bremenite probleme koji Zagreb pretvaraju u palanku, eksperte za pojedina područja kakvih je u gradu na stotine, ali nisu iz stranke Možemo!?
Može li Možemo! javno objaviti popis udruga kojima dodjeljuje proračunski novac i za koju namjenu? Taj popis pun nakaradnosti odavno kruži internetom, možda je i tendenciozan i zlonamjeran, ali za istinito obavještavanje građana najjednostavnije je objaviti istinu ili opovrgnuti neistinu. Građani imaju pravo znati kome se i po kojim kriterijima dodjeljuje novac prikupljen najvišim prirezom u državi. Možemovci – koliko je dosad poznato – nisu uhvaćeni s prstom u pekmezu, ali u svakoj mogućoj prilici pogoduju onima koji su im privrženi, a uglavnom je riječ o nestručnjacima i tzv. aktivistima. Uostalom, i sami su potekli iz aktivističkih udruga i bez provjerenih kvalifikacija za posao koji danas obavljaju. Vlada pak svojim ponašanjem, nalik na zlurado smijuckanje sa strane, neodoljivo podsjeća na predsjedničke izbore, na kojima se osramotila kao nikad dosad.
Uoči lokalnih izbora Zagrepčani su pred sudbonosnom odlukom kome povjeriti upravljanje glavnim gradom države. Tomaševićeva uprava u četiri godine mandata nije riješila ni jedan vitalni problem glavnog grada, a kamoli da ima viziju njegove budućnosti. Nisu krivi za to. Jednostavno su nekompetentni. Krivnja je na glasačima koji to ne prepoznaju i ne shvaćaju da ambiciozni amateri ne mogu upravljati glavnim gradom države.
Komentari