Prošlotjedna najava preko 26 otkaza novinarima i voditeljima radi „reorganizacije programa“ N1 televizije, jedine neovisne televizije na hrvatskom tržištu, odjeknula je u javnosti. Ta vijest izazvala je zabrinutost u medijskim krugovima, a od opozicijskih političara samo je Dalija Orešković pozvala na skup podrške. N1 godinama ne može dobiti koncesiju za emitiranje na nacionalnoj razini, a Agencija za elektroničke medije i Ministarstvo kulture i medija objašnjavaju to time što im je sjedište u Luksemburgu. Zbog toga su, kao kabelska televizija, ovisni o teleoperaterima, a nakon što im je A1 otkazao suradnju prije nekoliko godina, izgubili su 50 posto publike.

Slična situacija je i s radiopostajama. Država je prije nekoliko godina raspisala natječaj za DAB radiopostaje, ali iako su Odašiljači i veze uložili milijune u izgradnju odašiljača kojima je DAB signalom pokriven teritorij cijele RH, namjerno se ne ide u kampanju prelaska s FM-a na DAB. Zbog toga i dalje 80 posto hrvatskih građana ne zna što je DAB dok država naplaćuje skupe godišnje naknade, a DAB radiopostaje nalaze se u krajnje neravnopravnoj tržišnoj utakmici, jako otežano mogu do oglašivača pa su stoga financijski gotovo neodržive i teško mogu opstati.

Hrvatsko novinarsko društvo izrazilo je zabrinutost zbog najavljene reorganizacije na N1 Hrvatska, koja uključuje otkaze za dvadesetak novinara, urednika i producenata te ukidanje važnih emisija. HND upozorava da bi gašenje N1 bilo ozbiljan udarac ne samo za novinarsku profesiju već i za demokraciju u Hrvatskoj, jer je taj medij godinama djelovao kao javni servis i glas nezavisnog novinarstva. I Sindikat novinara Hrvatske podržava borbu za očuvanje radnih mjesta, a HND apelira na pronalazak rješenja za opstanak N1, ističući da bez novinara koji postavljaju pitanja gubi cijelo društvo. S druge strane, Uprava N1 tvrdi da je reorganizacija nužna zbog prilagodbe programske sheme i poslovanja te obećava transparentnost i pravednost u provedbi odluka. Što se krije iza svega te ima li načina da se HND i hrvatska javnost izbore za opstanak ono malo nezavisnih medija koji još postoje, tjednik Nacional pitao je predsjednika Hrvatskog novinarskog društva Hrvoja Zovka.

NACIONAL: Kako HND ocjenjuje novonastalu situaciju na N1?  

Mi smo se prošloga tjedna, kao što znate, oglasili priopćenjem. Pomno pratimo situaciju i u konstantnom smo kontaktu s predstavnicima Sindikata novinara Hrvatske, koji vode pregovore s Upravom. Prilično smo zabrinuti zbog toga što se događa na N1 Hrvatska. Nakon najava da se ide u reorganizaciju poslovanja radi, citiram, „osiguranja održivosti budućeg razvoja“, donesena je odluka o podjeli 26 otkaza novinarima, urednicima, voditeljima, montažerima, snimateljima, producentima. To je katastrofalna vijest za nas i ja mislim da bi bilo kakvo gašenje N1 televizije bilo veliki udarac ne samo za novinarsku profesiju i cijeli medijski sektor, već i za ukupan razvoj demokracije i demokratskih odnosa u Republici Hrvatskoj. Naravno, oni koji su ih kritizirali i napadali s političkih pozicija, sada likuju i sigurno neće nad njima proliti suze. No mi smo u HND-u pobrojili silne nagrade koje su kolegice i kolege s N1 dobili ili bili za njih nominirani i zato dodatno smatram da bi to bila katastrofalna stvar ako bi se doista dogodila. No zasad nitko ništa još ne zna, kolege su s pravom uznemirene, ugrožena im je egzistencija i ne znaju što će s njima biti. Ja se samo mogu nadati da će N1 u nekom obliku opstati. Mi smo najviše zabrinuti za program i za sudbinu novinara, urednika, montažera, koji su završili na cesti ili se boje da će tamo završiti. Jer oni koji su bili na funkcijama, oni će se uvijek snaći.

NACIONAL: Cijela ta situacija nastoji se svesti na poslovne odluke vlasnika i financijsku održivost. No indikativno je da se takvi rezovi rade samo na N1 Hrvatska, ali ne i u Srbiji i BiH. Kako to tumačite?  

Tu se svakako može govoriti i o odgovornosti institucija, onih koji su na upravljačkim pozicijama N1 televizije, ali i o poslovnim odlukama vlasnika, United grupe. Vidim da oni ulažu ogroman novac u obnovljive izvore u Bugarskoj, a novinari očito nisu obnovljivi izvori. No šalu na stranu, N1 je nedavno proslavio 10. obljetnicu emitiranja u Hrvatskoj i njihovo bi gašenje, uzimajući u obzir činjenicu da takozvani javni servis HRT ne obavlja funkciju zbog koje ga svi mi plaćamo, dok je N1 kroz sve ove godine to činio, bilo dodatno sužavanje ionako suženog prostora medijskih sloboda i slobode novinarstva u Hrvatskoj. Ionako smo u teškoj situaciji, znamo da je prošle godine stupio na snagu lex AP kojim curenje informacija iz istraga u medije postaje kazneno djelo, znamo da se dijele otkazi u Glasu Slavonije dok, naprimjer, nekad nezavisni Novi list nema veze s onim Novim listom kakav je nekad bio, zbog čega se Frano Supilo valjda okreće u grobu. Slično je i s Glasom Istre, sada je sve to ista korporacija s Glasom Slavonije i provodi se ista politika. Loša je situacija i u lokalnim medijima, a istovremeno se priprema oko tisuću otkaza sljedećih nekoliko godina na HRT-u. Pitanje je koga će se tamo prisiliti da ode. Možemo očekivati još neke udare na medije i otkaze novinarima – ukratko, situacija je katastrofalna. Mi zato podržavamo napore Sindikata novinara Hrvatske u borbi za radna prava svojih kolegica i kolega. No to je sve ogroman šok.

NACIONAL: O otkazima koji se spremaju na HRT-u Nacional je opširno pisao. I vi ste tamo radili i dobili otkaz – kako to komentirate?

Da, nekad sam bio urednik na 4. programu HRT-a, gdje smo pokušavali stvoriti nezavisni informativni program u javnom interesu pa smo bili optuženi da radimo paralelno novinarstvo. Mi smo smijenjeni, a Katarina Periša Čakarun preuzela je svu kontrolu. I sada, nakon svega, ako nestane i N1 te Hrvatska ostane samo na izvoru informacija tog takozvanog javnog radio-televizijskog servisa, nastat će prava katastrofa. Da se razumijemo, smatram da HRT treba postojati, ali isto tako treba biti u funkciji svih građana, što nije. Ako se to dogodi, imat ćemo situaciju kao u Srbiji, gdje pored RTS-a postoje samo Pink i slične prorežimske huškačke televizije pa ljudi, osobito u ruralnim krajevima, misle da je Aleksandar Vučić svetac kojeg cijela nacija voli poput rođenog sina. To ćemo uskoro imati i ovdje.

NACIONAL: Loša je situacija i s radiopostajama, o čemu je Nacional također ekstenzivno pisao i ukazao na krajnje netransparentno vlasništvo nad najboljim FM frekvencijama, koje uglavnom funkcioniraju kao džuboksi, bez namjere da ispunjavaju javni interes. Međutim, ministricu kulture to ni najmanje ne brine i ne pada joj na pamet raščistiti tu situaciju i ponovo raspisati natječaje.

Točno, postoji više od 140 takozvanih feel-good radiopostaja, na kojima novinarstva nema. Kada to slušam, u figurativnom smislu, najradije bih se ranio. Tu i tamo na Hrvatskom radiju može se čuti neka emisija koja ima smisla. I postoji Radio Nacional, s programom u interesu javnosti, ali vrlo ograničenog dosega budući da o tome što je DAB signal, ogroman postotak građana Hrvatske pojma nema. Vjerojatno zato što se program koji proizvodi ne sviđa vladajućima pa je tako stavljen pod kontrolu i ograničeno mu je tržišno natjecanje. Kakvi feel-good radiji? Ja volim glazbu, ali u radijskom programu želim čuti informacije, debatu, kritičko mišljenje. To je sve postojalo nekada na Stojedinici, kada je narod jedva čekao čuti neke govorne polemičke emisije. Što mi, osim Radija Nacional i još nekoliko manjih, danas imamo? A i ako si ljubitelj glazbe, kada slušaš te feel-good radije, shvatiš da se danima vrte iste playliste. Dakle, rade kompjutori jer su najjeftiniji. Tu sadržaja nema. Zato smo i u Zakonu o elektroničkim medijima tražili da se odredi više prostora za informativne i lokalne programe, a ne da se smanjuje obaveza lokalnim radiopostajama. Osim toga, svi imaju iste vijesti koje preuzimaju s Media servisa. Imaju vijesti od minute, a onda – hvala i doviđenja! Gdje je tu taj pluralizam u koji se ministrica kulture i medija kune? Neka posluša te radiostanice.

NACIONAL: Kad smo već kod DAB radija, zašto je izostala promotivna kampanja nalik onoj za digitalnu televiziju? Hrvatska je potpuno pokrivena DAB signalom i to sigurno nije bio jeftin pothvat.

Kao što sam rekao, svi ti FM-ovi su feel-good radiji koji nisu nikome politički opasni. Zna se da nekoliko ljudi drži u netransparentnom vlasništvu sve najbolje frekvencije. Koncept programa koji ima Radio Nacional sigurno nije nešto čime su oduševljeni oni koji su na vlasti, kako na lokalnoj tako i na nacionalnoj razini. No ako je onaj tko je pokrenuo takav radio ispunio sve svoje zakonske obaveze i plaća državi koncesiju, a država je obećala poraditi na promociji DAB-a, onda je pravo pitanje zbog čega se to nije napravilo. Mogu najaviti da će HND vrlo skoro izaći u javnost s tom problematikom. Jer mi moramo inzistirati na raznovrsnosti i širini medijske ponude, na različitim mišljenjima. Mi to nemamo. Ljude se ne educira, djecu u školi se zatupljuje, nema kritičkog promišljanja niti ga se ohrabruje.

‘Država je obećala poraditi na promociji DAB radija pa je onda pravo pitanje zbog čega se to nije napravilo’, upozorava predsjednik Hrvatskog novinarskog društva. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Bi li se hrvatska javnost zbog svega navedenog trebala probuditi i pobuniti? 

Apsolutno, jer smatram da i situacija s N1 i namjerno neulaganje u kampanju za DAB radije, postaju opće pitanje. Mislim da bismo svi trebali pokazati solidarnost. Pritom ne mislim samo na novinare jer ova tema nadilazi okvire novinarske profesije. N1 je godinama davao prostor ljudima različitih političkih uvjerenja, gdje su mogli iznositi svoje mišljenje, stavove i kritike. Dakle, ono što nisu mogli na javnom HRT servisu koji plaćaju. Stoga smatram da pitanje radiopostaja i pitanje N1 televizije nisu ključne teme samo za novinarsku scenu, već i za demokratsko društvo u cjelini. Ako odu oni koji postavljaju pitanja i otvaraju teme, onda smo u velikom problemu. Mogu reći da sam, kao predsjednik HND-a, često bio gost Radija Nacional, kao što sam često i na N1 televiziji. Ne sjećam se kad su me zvali na HRT. Ako svi mi plaćamo pretplatu, valjda bih i ja trebao imati pravo zastupati interese civilnog društva. A mogli bismo postaviti i pitanje postojanja crnih lista na HRT-u. Neki nisu nikada pozvani, a nekima je tamo dnevni boravak.

NACIONAL: Kakva je u svemu tome odgovornost Agencije za elektroničke medije?

Agencija za elektroničke medije i Ministarstvo kulture i medija godinama su tvrdili da N1 rubno posluje u Hrvatskoj jer mu je sjedište u Luksemburgu. Nisu oni to govorili zato što su zbog toga bili zabrinuti, nego zato da bi to mogli izvlačiti kao as iz rukava kada bi ih kritizirali. Mnogi se sada po društvenim mrežama naslađuju nad tom situacijom, upravo se pozivajući na to da N1 ima sjedište u Luksemburgu. Ako je bilo tako i ako im je bilo stalo do dobrobiti hrvatskog društva i medijskog prostora, zašto institucije ove zemlje sve te godine nisu ništa poduzele? Gledati sa strane kako se stvari urušavaju, također je vrsta odgovornosti. Vidjet ćemo u kakvoj će se oni situaciji naći ako se doista dogodi potpuni kolaps N1 televizije. Na ekranu će biti veliko crnilo. Dotle se Agencija i resorno ministarstvo ponašaju prema onoj: selo gori, a baba se češlja!

NACIONAL: HND ima prilično napet odnos s Ministarstvom kulture i medija jer je u mandatu ministrice Obuljen-Koržinek, od koje se mnogo očekivalo, stanje medija postalo gore no ikad.

Mi godinama upozoravamo na potpunu devastaciju novinarske struke i medijske scene, na nedostatak jasnog medijskog zakonodavstva, netransparentna vlasništva nad medijima, a o lokalnim medijima koji su pod pritiskom lokalnih vlasti da i ne govorim. Zato tražimo kvalitetnu medijsku strategiju, kao i borbu protiv SLAPP tužbi u kojima je Hrvatska neslavni rekorder. Mi to sve govorimo, ta je problematika bila uvrštena i u tri godišnja izvješća o vladavini prava Europske komisije, no država to tek primi na znanje i nikome ništa. A već smo ušli u devetu godinu vladavine HDZ-a na čelu s Andrejem Plenkovićem i ministricom kulture i medija Ninom Obuljen-Koržinek. Umjesto da nešto poduzme na planu medija, Plenković se hvali senzacionalnim uspjesima svojih vlada.

NACIONAL: Ovo je perfidni način gašenja medija financijskim pritiskom, pri čemu vladajući mogu oprati ruke i tvrditi da s time nemaju ništa. Ima li šanse da EU i njegove institucije reagiraju na slučaj N1?

Iskreno, iako mi odlično surađujemo s europskim medijskim organizacijama, s Europskom i svjetskom federacijom novinara, čiji smo članovi, kada je riječ o Europskoj komisiji ili Europskom parlamentu, tu sam izgubio svaku nadu. Imam sve manje iluzija i sve manje vjerujem u efikasnost europskih institucija. Koliko god da podržavao Europsku uniju, čini mi se da je odavno izgubila vrijednosti na kojima se temelji. Samo ću podsjetiti da smo, kada se donosio lex AP, pisali povjereniku za pravosuđe, slali smo peticiju koju su potpisali svi glavni urednici i urednice vodećih medija na lokalnoj i nacionalnoj razini. Upozoravali smo na sve opasnosti koje taj zakon donosi. A onda smo, nakon nekoliko mjeseci, dobili odgovor koji je počinjao s: „Dear Mr. Zovko, zahvaljujemo na dopisu. Primili smo na znanje i pratit ćemo.“ Vidimo kako prate. Zato nisam neki optimist kada je u pitanju reakcija EU-a. Vidimo što radi Orbán, vidimo što se radi u Slovačkoj i nikome ništa. Sada kada su članice kluba, vlade mogu raditi što im padne na pamet. Vidimo i što se događa u Srbiji, a onda isti ti europski dužnosnici odlaze na noge Vučiću i govore da se dive njegovoj hrabrosti, ustrajnosti i demokratskom iskoraku koji je napravio.

NACIONAL: Mogu li novinari sami nešto poduzeti? 

Novinari se mogu okrenuti sami sebi i javnosti i pokušati organizirati neki prosvjed, kao što je HND organizirao prosvjed protiv lex AP ili u slučaju tragične smrti kolege Matijanića ili epidemije SLAPP tužbi 2019. godine. Tada smo imali podršku svojih partnerskih organizacija iz susjednih zemalja, ali i podršku javnosti. I sada su nam se javljali građanke i građani koji su uznemireni mogućnošću gašenja N1 televizije, koja je bila njihov prozor u svijet neke demokracije. Siguran sam i da bi jako puno slušateljica i slušatelja željelo imati dostupnost programa vašeg radija. Ljudi su željni kritičnog promišljanja. Oni koji tvrde da ljudi ne žele politiku u programu i ne žele polemičke tonove, lažu. To jednostavno nije istina. Ljudi vole čuti pozitivne vijesti, ali žele čuti i argumentiranu raspravu o nekoj temi. Jer vide kako loše žive i vide da ta šarena laža koja im se prodaje, kako je sve divno i krasno, nema veze sa stvarnošću. Zato je jedino što mi kao HND, zatim Sindikat novinara i novinari možemo učiniti, zajednička akcija s građanima, koji su jedini pravi saveznici našeg novinarskog ceha.

NACIONAL: Gdje je tu opozicija, zašto mediji nisu bili tema predizbornih kampanja, zašto o tome ne govore u Saboru i zašto ne pomažu lokalnim i nezavisnim medijima tamo gdje su na vlasti?

To je dobro pitanje. Dio opozicijski političara dok je bio na vlasti, imao je priliku neke stvari promijeniti, pa nije. Nisam siguran ni koliko oni to uopće razumiju. Mi smo prije parlamentarnih izbora slali neke upite u ime HND-a, na koje su odgovarali, a onda kada dođu na vlast, sve to zaborave. A oni koji su u opoziciji zaborave da bi na to trebali podsjećati vlast. Njihova indolencija je prilično štetna. Kad se uvodio lex AP, rijetko tko je od njih razmišljao da se to ne odnosi samo na novinarke i novinare, već i na sve građane ove zemlje. Uostalom, i HND i Sindikat novinara Hrvatske su predsjedničkim kandidatima, uoči debate svih osmero kandidata na HRT-u, poslali pitanja o stanju na HRT-u. No nitko se te večeri nije na to obazirao iako je to bila prava prilika. Kasnije su se neki bili očitovali, ali bilo je kasno. Vrlo rijetko se u Hrvatskom saboru progovori o medijskoj situaciji. A sada će neki koji su često gostovali na N1 televiziji, morati razmisliti gdje će ubuduće dobivati prostor za javni televizijski nastup i u kojoj mjeri, kojem terminu i u kojem kontekstu.