Početak nove školske godine uzbudljiv je za većinu djece, no ima i one kojima povratak u školske klupe izaziva anksioznost koja se može manifestirati kroz nervozno ponašanje, bezvoljnost, gubitak apetita, izbjegavanje obaveza, povlačenje u sebe, kroz bolove u trbuhu ili učestale glavobolje.

Ovaj period može biti posebno izazovan za djecu koja ulaze u prijelaznu godinu – odlazak u vrtić, u osnovnu školu, u novu školu ili ako dođe do promjene – možda se dobar prijatelj preselio ili je došao novi učitelj.

“Ovo je prolazni period za većinu djece tijekom kojeg bi roditelji svojim mališanima trebali pružiti odgovarajuću podršku“, savjetuje za Child Mind Institute klinička psihologinja Rachel Busman te otkriva koji su najbolji načini za to.

Izmjerite vlastitu temperaturu

Početak godine može izazvati i tjeskobu kod roditelja, napominje dr. Busman. Roditelji su pod pritiskom jer moraju uspostaviti rutinu nakon ljetnog odmora, dogovorite nove aktivnosti i organizirati rasporede.

Dr. Busman preporučuje “mjerenje vlastite temperature” kako biste bili sigurni da ne prenosite stres na svoju djecu. A kako biste mogli upravljati vlastitim stresom, kaže, važno je ne preuzimati više obveza, nego što obitelj može podnijeti. „Mislim da postoji efekt zaraze na koji moramo posebno paziti“, dodaje.

Slušajte djecu

Kada djeca izražavaju tjeskobu zbog povratka u školu – novi učitelj, domaće zadaće, novi prijatelji, svađe, stvaranje klanova u školi…

Umjesto da kažete: „Nema razloga za brigu! Bit će sve u redu!“, slušanje i uvažavanje djetetovih osjećaja pomoći će mu da se osjeća sigurnije, savjetuje dr. Bumsan. Dodatno ćete mu ojačati samopouzdanje, ako ga potaknete da osmisli strategiju za rješavanje problema koji ga brinu, dodaje liječnica.

No imajte na umu da djeca često žele moći razgovarati o nečemu zbog čega su uzrujana i da pritom ne očekuju da od vas da im riješite te probleme. Vaš je zadatak potvrditi njihove osjećaje („Znam da je to teško“) i uvjeriti ih da se mogu nositi sa situacijom.

Budite čvrsti

“Ostaviti dijete koje plače u školi ili vrtiću teško je za svakog roditelja. Ali većina djece je prilično otporna. Ne želimo podcijeniti njihovu sposobnost suočavanja. Većina djece se brzo oporavi nakon što mama ili tata odu“, dodaje.

Ako vam učiteljica kaže da dijete s entuzijazmom sudjeluje u aktivnostima tijekom dana, najbolji način da mu pomognete da stekne više samopouzdanja u vezi s odvajanjem od vas jest da ne uzimate k srcu njegove jadikovke.

Umjesto toga, pohvalite njegovo ponašanje. Na primjer, kada ga ostavljate u vrtiću, podsjetite ga da ćete se vratiti po njega i recite mu: „Kad dođem po tebe, nadam se da ćeš mi ispričati nešto zabavno što ste napravili“, savjetuje psihologinja.

„Način na koji mi kao odrasli komuniciramo i reagiramo izuzetno je važan: malo aktivnog ignoriranja, malo pozitivne pažnje i puno ohrabrenja“, objašnjava.

Bolovi u trbuhu i glavobolje

Anksioznost zbog škole ponekad se manifestira u obliku glavobolja i bolova zbog kojih djeca kažu da su previše bolesna da bi išla u školu. Ako vaše dijete razvije obrazac ovih simptoma, važno je da isključite mogući medicinski problem i potom ga – pošaljete u školu.

“Najvažnija stvar koju roditelj može učiniti kada se djeca opiru odlasku jest da ih i dalje šalje u školu. To može biti teško, ali ako dopustimo djeci da izbjegavaju situacije koje ih čine tjeskobnima, možemo nenamjerno pojačati uvjerenje da su te situacije doista opasne ili zastrašujuće”, kaže dr. Busman.

Ali ako se dijete nastavi žaliti na fizičke simptome, važno je istražiti što bi moglo uzrokovati tjeskobu. To bi mogao biti znak anksioznog poremećaja ili nekog drugog problema u školi. Na primjer:

– dijete s opsesivno-kompulzivnim poremećajem može izbjegavati odlazak u školu jer mu je teško upravljati svojom anksioznošću.
– dijete koje je pretrpjelo vršnjačko nasilje može se bojati ići u školu jer su tamo njegovi zlostavljači.
– dijete s anksioznošću zbog odvajanja može se bojati da će se nešto strašno dogoditi majci ako su razdvojeni.
– dijete s nedijagnosticiranim poremećajem učenja može izbjegavati sram i neugodu.

Fobija od škole

Kada bolovi u trbuhu, glavobolje i drugi razlozi za ne odlazak u školu postanu trajni, dijete je možda razvilo ono što se naziva odbijanje škole ili školsku fobiju.

„Svatko se s vremena na vrijeme opire odlasku u školu, ali odbijanje škole je ekstremni obrazac izbjegavanja škole koji djetetu uzrokuje stvarne probleme“, kaže dr. Busman. Odbijanje škole razlikuje se od normalnog izbjegavanja po nizu čimbenika:

• koliko dugo dijete izbjegava školu
• koliko stresa povezuje s odlaskom u školu
• koliko snažno pruža otpor
• koliko njegov otpor ometa život cijele obitelji

Ako je djetetov otpor prema školi jak i dugotrajan, trebao bi ga procijeniti psiholog te bi trebalo djelovati, a ne čekati da problem prođe sam od sebe i da se dijete smiri.

„Nažalost, što dijete dulje izostaje iz škole, to se teže vraća u rutinu jer izostanak pojačava tjeskobu“, zaključuje dr. Busman.

Stoga, naoružajte strpljenjem i informacijama te budite prisutni na način koji će im pomoći da ojačaju samopouzdanje i zavole školu. Također, ne ustručavajte se potražiti psihološku pomoć, ukoliko je vama ili vašem djetetu potrebna.