Igor Barberić redatelj je i koreograf mjuzikla ‘Six’ koji će se u zagrebačkom Gradskom kazalištu Komedija premijerno izvesti 15. svibnja. Riječ je o komornom mjuziklu, na kojemu je, uz ženske izvođačice, na sceni cijelo vrijeme četveročlani ženski glazbeni sastav koji svira pop glazbu
U zagrebačkom Gradskom kazalištu Komedija 15. svibnja premijerno će se izvesti novi mjuzikl ”Six”. Autori ovog svjetskog hita su Toby Marlow i Lucy Moss, prevoditelj Dražen Bratulić, a dirigent i glazbeni voditelj Davor Kelić. Majstor svjetla i scenograf je Sven Kučinić, a kostimografkinja Emina Kušan. Radnja mjuzikla prati šest žena engleskog kralja Henrika Osmog koje se susreću kao pop pjevačice i natječu za solo poziciju, a kriterij po kojemu će biti izabrane određuje se po tome koja je od njih imala najteži i najmučniji život kao supruga čuvenog Tudora. U glavnim ulogama šest žena nastupit će Franka Batelić, kojoj je ovo prva uloga u mjuziklu, zatim Tara Thaller, Vanda Winter, Nika Ivančić, Dora Masle, Sara Vojičić, Irma Dragičević, Vlatka Kladarić i Gina Damjanović.
”Six” je britanski mjuzikl koji se posljednjih nekoliko godina nametnuo kao pop fenomen. Glazbeni hitovi u ovom mjuziklu ogledalo su zapadnog pop rock izraza pa bi mogli biti privlačni mladoj publici. Ovaj mjuzikl poseban je i po tome što uvodi novi, sve popularniji žanr – komorni mjuzikl. Na sceni je samo šest izvođačica bez zbora, baleta ili potrebe za velikim orkestrom i sve se izvodi uz četveročlani ženski rock bend.
Redatelj i koreograf je 51-godišnji Igor Barberić, koji je cijeli život u mjuziklu. Karijeru je započeo nastupajući 13 godina u mjuziklima u Njemačkoj, Švicarskoj i Nizozemskoj: kao Mike Costa u ”Plesačima prvog reda”, Montparnasse u ”Jadnicima”, Rum Tum Tugger u ”Mačkama”, Vince Fontaine, Johnny Casino i Danny Zuko u ”Briljantinu” i Fred Casely u ‘’Chicagu’’. Nakon povratka u Zagreb, počeo je koreografirati i režirati mjuzikle. Autor je najuspješnijih mjuzikala kao što su ”Chicago” i ”Aida”, u kojima je bio koreograf, i ”Briljantin” i ”Footloose”, u kojima je bio redatelj, a posljednji mjuzikl koji je režirao u Komediji bio je ”Mamma Mia!” prije deset godina koji je izveden gotovo 300 puta. Dobitnik je triju Nagrada hrvatskog glumišta, jedne za koreografiju – za mjuzikl ”Chicago” – te dviju za režiju – za mjuzikle ”Footloose” i ”Mamma Mia!”.
NACIONAL: Režirate i koreografirate mjuzikl ”Six”, kako je došlo do vaše nove suradnje s Komedijom?
Dobio sam poziv iz Komedije, njihov prijedlog je bio da se radi ”Six” i svidjela mi se ideja.
NACIONAL: Zašto?
Zato što sam obožavatelj tog mjuzikla, a on je i revolucionaran. Malen, ali s velikom porukom koju prezentira na jako zabavan i ”šoutastičan” način. Mjuzikl ”Six” je u formi pop koncerta na kojem nastupa ”girl band” žena Henrika Osmog koje se, uz zarazne pop hitove, natječu koja će biti glavna pjevačica benda. Na osnovu toga koliko se koja s Henrikom napatila. Osim što je to žanrovski drugačiji mjuzikl, poseban je i u tehničkoj izvedbi. Koriste se ”in-ear” monitori, ”time code”, programirane audiotrake i programiran ”light design”. No najvažnije je to da se publika obično dobro provede. Nadam se da će i nama to poći za rukom.
NACIONAL: Što vam je u fokusu kao redatelju i koreografu?
Prije svega da vjerno insceniramo taj mjuzikl koji je jako dobro smišljen i napisan i da dočaramo čar tog mjuzikla. Da se u tih sat i deset minuta publika dobro zabavi i da želi doći ponovno. Da ponovno aplaudiraju našim kraljicama koje se tih sat i deset minuta ne miču sa scene i koje su u konstantnom vrtlogu pjesme i plesa.
NACIONAL: Bi li dobro došlo predznanje o Henriku Osmom i tim njegovim silnim ženama?
Uvijek je dobro znati, iako nije nužno jer kraljice pričaju svoje priče u pjesmama. Ali ja se nadam da će ”Six” neke ljude natjerati da guglaju malo više o tim kraljicama i da će ih potaknuti na razmišljanje kako razmišljamo o povijesti. Mlada publika, moram to reći, jako puno zna o ”Sixu” zato što je ”trendao” često na TikToku i drugim društvenim mrežama, puno ljudi mi je već reklo da im djeca poznaju taj mjuzikl i jedva ga čekaju pogledati.
NACIONAL: Je li rađen posebno s naglaskom na mladu publiku?
Mislim da nije originalno rađen strogo s tom namjerom, ali s obzirom na to da je moderan i s glazbom koja je jako pop, to će svakako biti jedan od elemenata koji će privući mlade.
NACIONAL: Jeste li naučili nešto iz ovoga?
Imam zaista puno iskustva, od kazališta, preko televizijskih projekata do pop koncerata pa mi je ovo zapravo kombinacija svega toga. Jako volim pop scenu, volim raditi s pop pjevačima, ali moja prva ljubav je kazalište i ”Six” je baš dobar spoj toga.
NACIONAL: Zašto deset godina niste radili u Komediji? Je li to bilo ciljano?
To je bio splet okolnosti. Da me netko pita, ja bih svake godine radio po jedan mjuzikl. U međuvremenu sam puno toga radio, bilo je raznih televizijskih projekata i predstava u inozemstvu, ali mi je jako drago da sam ponovno u Komediji i da stvaram novi mjuzikl. Tu se osjećam najkompletniji, imam slobodu, kreativnost, stvaram predivne stvari i radim s divnim ljudima. Uronjen sam u projekt, živim za njega i razmišljam samo o tome.
NACIONAL: Publika, naravno, ne razmišlja o tome koliko je izvođačima teško ili lako izvesti neke stvari, ali mjuzikl je zaista prilično zahtjevna izviđačka forma.
Zahtjevno jest, jako, ali uvijek kažem da će ti biti naporno samo ako to nisi htio raditi u životu. Ako si to želio, ako živiš za to, ništa ti nije teško. Meni će, primjerice, biti jako žao kad dođe premijera jer je meni proces rada, stvaranje mjuzikla, najveći užitak.
NACIONAL: Cijeli život ste u mjuziklu, najprije ste u njima igrali u europskim produkcijama, a onda ste u Hrvatskoj počeli igrati i režirati mjuzikle, 2004. radili ste prva dva – ”Priču sa zapadne strane” u HNK u Zagrebu i ”Chicago” u Komediji. Zašto vas zanima mjuzikl?
Uvijek me privlačila scena i pričanje priča kroz glumu, pjevanje i ples. Još kao klinac volio sam takve filmove, a ples mi je bio samo jedan od načina kako doći do toga. Nikad mi cilj nije bio biti samo plesač, nego sam uvijek naginjao prema spoju svega da bih ispričao priču. Kad si mlad, još si ne možeš iskristalizirati ono što želiš raditi. Tako ni ja nisam mislio da ću raditi ovo što danas radim i čemu sam se posvetio cijeli život. Nakon što sam igrao u mjuziklima, nekako je logično bilo da probam i režiju pa koreografiju, tako se to nadograđivalo.
NACIONAL: Kad pročitate scenarij, odnosno tekst, imate li odmah viziju scene, dijaloga, znate li odmah kako će to izgledati ili se to iskristalizira tijekom procesa?
To je sve dio moje umjetničke osobnosti. Teško mi je odvojiti posao, umjetničko stvaranje, od svakodnevnog života, nije da odradim posao i kad završim odem kući i zaboravim što radim. Konstantno sam u tome, čujem neku rečenicu i zapišem je jer će mi možda zatrebati, ili zapisujem ideju za film, stalno nešto slušam, gledam, živim to. I kad su me pitali bih li radio ”Six”, odmah se otvorila moja dječačka mašta. Ali uvijek odmah vidim kako bi to izgledalo, barem otprilike. Ne bih nikad radio nešto s čime se ne bih mogao povezati. A sa ”Sixom” sam se zaista odmah povezao. Moram reći da, kad sam radio mjuzikl ”Mamma Mia!”, ima jedna scena između Donne i Sophie, majke i kćeri, dosta emotivna i lijepa. I sjećam se da sam tada pomislio kako bih jednog dana baš volio raditi predstavu u kojoj igraju samo žene.
NACIONAL: I eto vas u ”Sixu”, deset godina kasnije. Kad smo kod ženskih uloga, mjuzikl ”Chicago” bio je prvi koji ste radili u Hrvatskoj 2004. Danas, 21 godinu kasnije, čega se najradije sjetite? To su u to vrijeme bili zaista revolucionarni projekti.
To vam je prokletstvo kreativnog mozga, da on uvijek ide dalje i ne osvrće se na prošlost. Jako rijetko stanem, kad bih stao i prisjećao se prošlosti, onda bih tamo i ostao. ”Mamma Mia!” mi je, primjerice, ostala u jako dobrom sjećanju, radili smo dobro, lagano, uspješno, bila je dobra predstava. Ali bilo je zaista mnogo lijepih predstava kojih se rado sjetim.
NACIONAL: Kakav je osjećaj kad se predstava izvede, a vi kao redatelj i koreograf vidite da je dobro, da se publici sviđa, da svi uživaju?
Najveća nagrada mi je da publika uživa. Kad smo razgovarali o plakatu za ”Six”, ja sam rekao da treba pisati samo ime mjuzikla, i to je to. Kad publika dođe gledati predstavu i kad se, nadamo se, zabavi, ako nekoga zanima tko je redatelj, neka guglaju. Nadam se da publika neće doći na mjuzikl zato što sam ga ja režirao, nego zato što su čuli da u Komediji ima mjuzikl na kojem se čovjek dobro zabavi.
NACIONAL: Dakle, nemate tu vrstu ega.
Ma imam ega koliko hoćete, ali ovo mi nekako nije toliko važno. Najvažnije mi je to da predstava koju radim dođe najbliže što može onom nečemu što bih i ja došao gledati. Ako se svidi ljudima, to je onda još jedan veliki plus.
NACIONAL: Kakav je osjećaj kad igrate i režirate, je li to oslobađajuće ili ograničavajuće?
Nisam baš preveliki fan takve prakse, moram priznati, ali zna se dogoditi, i to dosta često. Kad režiram i igram, korekcije si dajem tako da obično snimim probu ili pozovem kolege da ”pogledaju malo”. To mi je draže, biti redatelj i koreograf.
NACIONAL: Kad ste pročitali scenarij, što vas je najviše privuklo mjuziklu ”Six”?
Privukao je on mene i prije nego što sam pročitao scenarij. Osim što sam veliki fan tog mjuzikla i originalni album slušao sam i prije nego što sam znao da ću ga raditi, premisa predstave je jako dobra. A i dobro je napisan. Jako mi je drago da mi je pao u ruke.
NACIONAL: Morate li pratiti trendove u mjuziklu, znati što se događa, što se postavlja?
To radim po sili prirode. Ja sam ”theater kid”, čovjek koji je izučen u mjuziklima, nastupao u njima i uvijek ih volio i pratio kroz sezone i sezone predstava na Broadwayu i West Endu.
NACIONAL: Kako se tu uklapa Komedija? Kakva je hrvatska publika po tom pitanju, tradicionalna ili moderna?
To ćemo vidjeti nakon premijere ”Sixa”, to je posve drugačiji mjuzikl koji će pokazati neke stvari. Vjerojatno će većina doći u kazalište sumnjajući u ”Six”, nije to uobičajen naslov. Nadam se da će izaći u posve drugačijem raspoloženju i da će im se svidjeti. U Hrvatskoj publike za mjuzikl sigurno ima, mjuzikl je jako gledan i popularan. Što se više mjuzikala radi kod nas, to ćemo biti uključeniji, otvoreniji za još drugačije.
NACIONAL: Kakav ste kao redatelj? Jeste li, s obzirom na to da ste plesač, strogi oko pokreta?
Uvijek sam radio mjuzikle kod kojih je važno da su organizirani mizanscenski, u prostoru, da imaju ritam. Oko toga sam jako strog, volim da mi je ritam jasan, da to ima pravu energiju. A to zahtijeva energiju, svjetlo se mora upaliti na ovaj broj, najvažnija mi je ta ”show biblija” na kraju u koju se upišu sve pozicije i gdje se sve točno zna, gdje tko ulazi i izlazi, gdje bend počne svirati, sve se mora točno znati, nema mjesta improvizaciji.
NACIONAL: Postoje različiti mjuzikli poput ”Aide”, ”Jadnika”, ”Chicaga” i ”Sixa”. Kakav mjuzikl preferirate?
Teško mi je izdvojiti mjuzikle na taj način. Tijekom svih ovih godina volio sam hrpu mjuzikla. Kao tinejdžer sam, primjerice, jako volio ”Jadnike”. I bio mi je ostvaren san kad sam u ranim dvadesetima zaigrao u ”Jadnicima” u Njemačkoj, u ”replica” produkciji, što znači da je mjuzikl morao biti kopija verzije s West Enda, a postavljao ga je s nama originalni kreativni tim iz Londona. ”Jadnici” su za mene kao stara dobra pjesma, možda je više ne slušaš, ali kad je ponovo čuješ, toplo ti je oko srca. Tako je primjerice bilo i s mjuziklima ”Rent”, ”Wicked” i ”Legally Blond”. Ima dosta mjuzikala koje volim i teško mi je izdvojiti jednoga. Svaki ima neko svoje vrijeme.
NACIONAL: A koji biste željeli raditi?
Privlače me mjuzikli koji nisu veliki hitovi, kao što su ”Waitress”, ”Gentleman’s Guide to Love and Murder” i ”Violet”, oni koji se rijetko rade jer nisu hitovi kad je naslov u pitanju.
NACIONAL: Kad radite nešto novo, učite li uvijek nešto?
Uvijek se uči. Život je jednostavno takav. Sa svakom predstavom, svakim radom s različitim trupama, odnosima s ljudima, čovjek uči i postaje iskusniji. I mislim da sam mirniji i manje pod stresom dok radim. Ali sam zapravo jako zahvalan. Imamo divan predložak, imam divne suradnike i rad s kraljicama svaki dan je užitak.
NACIONAL: Kakvi su planovi nakon ovoga?
Sad sam skroz u ovome pa su mi daljnji planovi malo na čekanju. Ali veselim se da ću ponovno brinuti o predstavi najesen. Prije ljeta odigrat ćemo samo nekoliko predstava, pa nas čeka sljedeća sezona i novi val predstava mjuzikla ”Six”. Ali za sada još nekoliko tjedana uživam u probama, u našem malom, ali snažnom kolektivu kraljica. Imam osjećaj da radimo nešto dobro i svakog dana poletno hodam na ”posao”.
Komentari