Programski direktor televizije N1 Srbija Igor Božić govori o medijskoj situaciji u Srbiji tijekom masovnih studentskih prosvjeda i tolerantnom odnosu Europske unije prema srpskom predsjedniku Aleksandru Vučiću i njegovoj autokratskoj vladavini

„Poštovani kolege, pišemo vam kao kolege novinari koji vjeruju u istinu, slobodu medija i pravo javnosti da zna. Mediji u Srbiji su na opasnoj prekretnici. Vlada pojačava svoj napad na neovisno novinarstvo, posebno ciljajući na medije unutar United Media, dok se politička kriza pogoršava i frustracija javnosti raste. Naši novinari suočavaju se sa stalnim maltretiranjima, fizičkim napadima i kampanjama klevetanja koje vode državni mediji i visoki državni dužnosnici iz vladajuće Srpske napredne stranke.“

Tako glasi početak otvorenog pisma kojim su se kolegama u regiji u ime neovisnih srpskih medija obratili Igor Božić, programski direktor televizije N1 Srbija, Mihailo Jovićević, direktor i glavni urednik portala Nova.rs, Slobodan Georgiev, programski direktor na TV Nova Srbija, Dragoljub Petrović, glavni urednik dnevnih novina Danas, i Vesna Mališić, glavna urednica političkog tjednika Radar, kako bi upozorili na alarmantnu situaciju kršenja slobode medija, prijetnji i napada na novinare koji su se intenzivirali u Srbiji u  posljednja četiri mjeseca otkad traju studentski prosvjedi protiv Vučićeve autokratske vlasti. Sa svime time upoznat je i EU, no iako je 31 zastupnik Europskog parlamenta, a među njima i Gordan Bosanac iz redova zeleno-lijeve platforme Možemo!, potpisao pismo predsjednici Europske komisije Ursuli von der Leyen u kojem se traži da se ona ne sastaje s Aleksandrom Vučićem i time pokaže solidarnost s građanima Srbije koji se bore za demokraciju, taj sastanak, kojem je nazočio i predsjednik Europskog vijeća Antonio Costa, ipak se prošloga tjedna u Bruxellesu dogodio.

Kao i N1 Hrvatska, koji godinama ne uspijeva dobiti koncesiju za emitiranje na nacionalnoj razini te je i dalje u statusu kabelske televizije, gdje su u posljednjih nekoliko mjeseci brojni novinari i urednici dobili otkaze radi „restrukturiranja i reorganizacije programa“, i N1 Srbija ima slične probleme dosezanja do publike i financiranja programa.  Od početka rada 2014. godine televizija N1 suočavala se s brojnim pritiscima, od verbalnih, preko prijetećih pisama i optužbi najviših državnih dužnosnika, do zabrane izvještavanja s pojedinih događaja vezanih uz SNS Aleksandra Vučića. Novinari su često meta izravnih prijetnji i pritisaka, što su primijetili i međunarodni promatrači te zatražili da se s tom praksom prestane.

U povodu otvorenog pisma upućenog kolegama iz regije, tjednik Nacional razgovarao je s Igorom Božićem, direktorom Informativnog programa kabelske televizije N1 Srbija, ispostave CNN-a, unutar United Media grupe. Igor Božić član je pokretačkog tima televizije N1 Srbija gdje je bio izvršni producent. Direktorom vijesti postao je 2021. i s te se pozicije zalaže za više istraživačkih i dubinskih novinarskih formata. Božić je u novinarstvu od 1993. Karijeru je započeo kao novinar u Studiju B 1990-ih, prvo na radiju, potom na TV-u, zatim je radio na TV postaji BK (Braća Karić), a najveći dio karijere, punih 13 godina, Božić je proveo na televiziji B92. Bio je glavni i odgovorni urednik prvog isključivo informativnog programa u zemlji pod nazivom B92 Info. Nakon toga bio je izvršni urednik u listu Blic te direktor vijesti na TV-u Vojvodina.

U razgovoru za Nacional Igor Božić je analizirao medijsku situaciju u Srbiji i začudno tolerantan odnos Europske unije prema Aleksandru Vučiću i njegovoj autokratskoj vladavini.

NACIONAL: Obratili ste se otvorenim pismom kolegama novinarima u regiji kako biste upozorili na alarmantnu situaciju kršenja medijskih sloboda u Srbiji, prijetnje, maltretiranja i fizičke napade na novinare zbog kojih ste zabrinuti za njihovu sigurnost. Koliko je to daleko došlo?

Svakim danom je sve gore. Evo i konkretnog primjera: nakon večere u Bruxellesu prošloga tjedna, na kojoj je bio Aleksandar Vučić s predsjednicima Europskog vijeća i Europske komisije, naši novinari nisu imali priliku postaviti pitanje predsjedniku Srbije zato što je njegova služba ignorirala tradiciju da našem dopisniku u Bruxellesu pošalje poziv na press-konferenciju. Ostali smo uskraćeni za tu priliku zato što je prošloga puta u Bruxellesu naš dopisnik predsjedniku postavio nezgodno pitanje, o zvučnom topu koji je korišten tijekom demonstracija 15. ožujka. No to je dio koji se odnosi na EU, a često takve situacije doživljavamo i u samoj Srbiji. S takvim ignoriranjem svog medija paralelno imamo situaciju da se na jednoj od nacionalnih televizija, a to je Pink, emitira spot koji je zapravo najava skupa Srpske napredne stranke, dakle, onih koji podržavaju Aleksandra Vučića. U njemu se vide naši novinari i preko njih ide komentar da mi lažemo, širimo mržnju i zbog toga ljudi trebaju doći na taj „mirni skup“ koji će vlast organizirati. To je više od prijetnje, to je doslovce poziv na linč, a naši novinari često to osjećaju na terenu. Naprimjer, kada prate prosvjede u Srbiji, oni koji ne podržavaju te prosvjede prilaze im s optužbama: vi ste ustaše, vi ste neprijatelji države, vi ste neSrbi! A to je narativ koji čuju isključivo preko tog propagandnog oruđa, kako slobodno mogu nazvati medije koje Aleksandar Vučić koristi za širenje svojih laži. To su privatne televizije – Informer, Pink i slične, koje krše sve etičke standarde i sve profesionalne uzuse javnog obraćanja, pri čemu se naše novinare najgore moguće vrijeđa. To je doista postalo nepodnošljivo.

‘Nikada ne možete znati tko sve može biti zaluđen retorikom i nikada niste sigurni je li netko toliko opčinjen time da bi vam mogao prići i napraviti ‘uslugu’ Srbiji tako da izudara nekog našeg novinara’

NACIONAL: U Hrvatskoj Vlada potpuno kontrolira HRT, ali tu vrstu prizemnih privatnih televizija s nacionalnom koncesijom koje podilaze najnižim strastima publike, ipak nemamo. Oni vama doista crtaju metu na čelo. Boje li se vaši novinari?

Naravno da im nije ugodno. Nije im ugodno kada dobivaju prijetnje putem e-maila ili preko društvenih mreža. To su organizirani botovi predstavnika režima koji svaku našu objavu na Twitteru komentiraju govorom mržnje. Točno se može vidjeti da postoje ljudi koji su to zaduženi pratiti i ponavljati rečenice koje su dobili u „message box“ u kojem smo i mi. I to se stalno vrti – ustaše, neprijatelji države i naroda, luksemburški pajaci; zapravo, ne mogu ni prepričati sve što dobivamo. Kada vide takve poruke na našem službenom profilu na Twitteru, naravno da našim novinarima nije ugodno. Oni se voze gradskim prijevozom, kreću se ulicama i ne osjećaju se sigurno uz takve prijetnje i poruke u javnom prostoru. Nikada ne možete znati tko sve može biti zaluđen retorikom koja je toliko daleko otišla i vi nikada niste sigurni je li netko toliko opčinjen time da bi vam mogao prići i napraviti „uslugu“ Srbiji tako da izudara nekog našeg novinara, a možda i nešto gore od toga.

NACIONAL: Međutim, Vučić proziva upravo vas da pozivate na nasilje.

Mislim da Vučić i njegovi ljudi nemaju granice u tome što rade, a osim toga, nisu svjesni da više ne mogu potpuno kontrolirati situaciju kao što su, pretpostavljam, mislili da su mogli do sada. Prije koji tjedan Vulinovi ljudi, koji su članovi njegova Pokreta socijalista, došli su pred vrata N1 televizije s namjerom da blokiraju naš rad jer su, kao, nezadovoljni našim izvještavanjem. Problem je što to nisu bili obični građani. Mi smo ih brzo „provalili“ jer smo prepoznali tko su, u kojim su javnim poduzećima zaposleni i koje funkcije obnašaju u stranci Aleksandra Vulina, koja je s Vučićem na vlasti. Dakle, oni više ne instruiraju samo neke „no name“ likove da protestiraju protiv našeg medija, već koriste javne službenike i partijske dužnosnike. Kao što su ih slali da tuku studente na početku blokada, ali su onda shvatili da to nije dobro jer se ljudi okreću protiv vlasti. Zato što napadaju djecu koja prosvjeduju na ulici, a radilo se o stranačkim funkcionerima što se vrlo lako moglo provjeriti. A onda su počeli koristiti „studente koji žele učiti“. No to je posebna priča.

NACIONAL: Situacija s medijima ni prije nije bila sjajna, no koliko se to pogoršalo u posljednja četiri mjeseca koliko traju studentski prosvjedi?

Situacija se drastično pogoršala, a objasnit ću vam i zašto. To se može čuti i u tom pojačanom narativu predsjednika Vučića i svih njegovih pristaša, kao i članova njegove stranke, kojim se pokušava uvjeriti ljude kako da nije bilo N1, ne bi bilo ni prosvjeda. Naime, mi konstantno uživo prenosimo te prosvjede i dajemo sliku s terena gdje god da se oni događaju. Vučić očigledno smatra da bi se ti prosvjedi ugasili da nije bilo te medijske podrške. Međutim, on tu čini jednu veliku grešku u procjeni. Ovi prosvjedi nisu nastali uz potporu tradicionalnih medija, već studentskom organizacijom putem društvenih mreža. Ma što Vučić mislio, ne bi on spriječio prosvjede da nas nema. Činjenica jest da dobar dio Srbije ne bi vidio što se događa da mi to ne prenosimo, ali to ne znači da do tih prosvjeda ne bi došlo. Jer nezadovoljstvo je očigledno ogromno, ljudi su zgroženi stanjem u zemlji, korupcijom, načinom kadroviranja u javnim poduzećima, gdje nesposobni ljudi dolaze na funkcije samo zato što su stranački poslušnici. Svi to znaju, no kada se dogodila tragedija u Novom Sadu, ljudima je prekipjelo. To je bio okidač jer su toliki nevini izginuli i poslije toga većina građana u Srbiji jednostavno više ne želi trpjeti sustav koji vode nesposobni ljudi i koji dovodi do ovakvih tragedija.

‘U Srbiji se ne možete ni s čime baviti ako niste direktno povezani s režimom’, kaže Igor Božić, programski direktor televizije N1 Srbija. FOTO: N1 Srbija

NACIONAL: U posljednja četiri mjeseca novinarke Žaklina Tatalović, Ksenija Pavkov i Jelena Mirković bile su žrtve fizičkih i verbalnih napada. Unatoč jasnim video-dokazima o počiniteljima, policija nije učinila ništa. Jeste li to prijavili međunarodnim organizacijama?

Jesmo, naravno. Europska federacija novinara kao i Reporteri bez granica oglasili su se o tome, no što se tiče Srbije, kao da se ništa nije dogodilo. Prijavljivali smo i policiji i Tužilaštvu, no ti procesi i dalje stoje. Recimo, slučaj sa Žaklinom Tatalović bio je 5. studenoga, a dva, tri tjedna kasnije dogodio se i fizički napad na našu novinarku Jelenu Mirković na jednom prosvjedu u Beogradu. Incident sredinom veljače, kada je Jelena Pavkov dobivala doslovce prijetnje smrću dok se javljala uživo, kada su joj prijetili ljudi koji su došli na miting Aleksandra Vučića u Sremskoj Mitrovici i govorili da će nas zapaliti čim dobiju instrukciju da to smiju učiniti, mogli su svi vidjeti i čuti. Dakle, jasno je da je policija mogla pronaći sve te počinitelje jer su svi incidenti bili zabilježeni kamerama. Naravno da ih je i Tužilaštvo moglo privesti i kazniti, ali to se još uvijek nije dogodilo.

NACIONAL: Jeste li Europsku komisiju obavijestili o svim tim prijetnjama, napadima, pritiscima i kako objašnjavate činjenicu da su se Ursula von der Leyen i Antonio Costa ipak sastali s Vučićem u Bruxellesu iako je 31 zastupnik Europskog parlamenta potpisao pismo u kojem se traži da to otkažu? Zašto EU još uvijek podržava Vučića: zbog litija ili se boji da bi umjesto njega na vlast mogao doći netko radikalniji?

Teško da može doći itko radikalniji jer su svi u međuvremenu prešli kod Vučića. Inače, United Media, naša krovna organizacija, redovno šalje pisma Europskoj komisiji u kojima izražavamo zabrinutost zbog stanja medija u Srbiji. Posljednje smo poslali upravo nakon tog sastanka u Bruxellesu. No smatram kako Vučić i dalje uvjerava EU da je on taj koji može držati situaciju na Zapadnom Balkanu pod kontrolom. Drugim riječima, da neće biti ozbiljnijih sukoba u regiji s Kosovom, kao i da nekako može kontrolirati situaciju u BiH preko Milorada Dodika, iako prema posljednjim događajima vidimo da baš i ne može. No pretpostavljam da su mogućnost iskapanja litija i sličnih resursa karta na koju Vučić igra, odnosno, njegov poklon EU-u kako bi i dalje imao njihovu podršku. To nas sve prilično frustrira i tom se projektu protivi veliki dio srpske javnosti jer nema nikakve garancije da neće biti opasan za životno okruženje stanovnika. Nitko dosad još nije izveo iskapanja litija, a da to nije imalo štetne posljedice. Zato postoji ozbiljan otpor, ne samo lokalnog stanovništva već i cijele Srbije, gdje se najmanje 60 posto ispitanih u jednom istraživanju tome protivi. Bez obzira na to, Vučić gura tu priču kao neki džoker u pregovorima s EU-om.

NACIONAL: Vlada se obračunava s ono malo nezavisnih medija koji su preostali, a osobito s onima koji pripadaju United Mediji. Posebno suptilan način je blokiranje svih izvora financiranja i marketinga. Kako onda nezavisni mediji u Srbiji uopće opstaju? I N1 Hrvatska otpustio je jako puno ljudi i radi se sve kako bi ga se učinilo irelevantnim.

Vlasti u Srbiji primijenile su jednu taktiku koja se odrazila i na cijelu regiju. Kada je Vučić vidio da ne može utjecati na naše vlasnike i mijenjati uređivačku politiku kako bi bila pod njegovom kontrolom, onda je odlučio utjecati na njihov biznis. To što se dogodilo s N1 u Hrvatskoj ima veze i s Telekomom Srbija, koji je dajući sportske programe kabelskim operaterima u Hrvatskoj, odnosno, premium sadržaje poput Lige prvaka i slično, što se teleoperaterima više isplatilo, istisnuo N1. Tako je smanjen broj korisnika, a onda i ta vrsta prihoda koja je dolazila do N1 u Hrvatskoj. Mi smo se u Srbiji suočili s istom situacijom, međutim, broj pretplatnika u mreži bio je daleko veći tako da mi uspijevamo nekako održati svoje budžete iz tih izvora. I dok god je tako, mi ćemo biti sigurni. No, kao što rekoh, Vučić je dao mogućnost Telekomu Srbije da plati 600 milijuna eura Premier ligu, samo da bi uništio United grupu, odnosno, samo zato da istisne N1 iz paketa tih kabelskih operatera širom regije. To je taj vid financijskog pritiska jer ovdje ne postoji normalno tržište. Vi se u Srbiji ne možete ničime baviti ako niste direktno povezani s režimom.

‘Vučić je dao mogućnost Telekomu Srbije da plati 600 milijuna eura Premier ligu, samo da bi uništio United grupu. To je taj vid financijskog pritiska jer ovdje ne postoji normalno tržište’

NACIONAL: Kao i svi autokrati, pa tako i oni u Hrvatskoj, Aleksandar Vučić proglašava medije stranim plaćenicima i rušiteljima države. Vjeruje li srpska javnost tim lažima?

Naša publika ne vjeruje. Ali mi pokrivamo samo 43 posto kabelskih prijamnika u Srbiji. Ostatak nas ne vidi. Znaju da postojimo, ali nas percipiraju kao neko crno zlo budući da ni na jednom od ostalih televizijskih kanala nemaju priliku vidjeti bilo kakvu objektivnu sliku onoga što se stvarno događa, jer su sve to propagandne mašinerije. Ne znam koliko je hrvatska javnost svjesna toga da je vlasnik Euronewsa, Bloomberga i kanala News Max isključivo Telekom Srbija. Budući da, prema licenci koju imaju, ipak moraju poštovati neka pravila, oni ne smiju biti tako očigledna propaganda režima kao što su Pink, s nacionalnom, ili Informer s regionalnom koncesijom, ali njih se osim na kabelskim televizijama, može gledati i preko običnih antena dok se nas ne može. Zato veliki dio Srbije misli da smo mi neki antidržavni element, tim više što smo podružnica CNN-a. Nažalost, jako puno ljudi nije dovoljno informirano i vjeruje u teorije zavjere.

NACIONAL: Prošloga tjedna konačno su i zaposlenici HRT-a organizirali prosvjedni skup, da zaštite svoje kolege koji su otpušteni, iako su godinama pod čizmom vladajućeg HDZ-a. I zaposlenici RTS-a izašli tijekom prosvjeda u Beogradu kako bi podržali studente. Ima li tamo profesionalne hrabrosti da se dignu protiv Vučića ili je to bio tek jedan prolazan svijetli trenutak?

Ti ljudi su među rijetkima koji su pokazali imalo hrabrosti, no ne vjerujem da je itko od njih spreman razgovarati, naprimjer, s N1 o tome što se događa u samom RTS-u. Oni, zapravo, sve ove godine šutke pristaju biti u službi propagande. Sada očito osjećaju taj pritisak javnosti, prije svega studenata, pa su se možda posramili što su tamo i zbog toga su izašli pred zgradu. Naravno, ne želim generalizirati, ima tamo časnih ljudi, ali oni godinama sjede i ne oglašavaju se ni o čemu. Mislim da je u osnovi javnih servisa sve pogrešno postavljeno i da nikada nismo izašli iz koncepta državne televizije. Nitko od njih ne shvaća da radi na javnom servisu, već smatraju da je to državna televizija i da se shodno tome trebaju ponašati kao da im je vlasnik država odnosno vladajuća partija, a ne građani. Bit će zato vrlo teško transformirati RTS u stvarni javni servis. Stupanj neslobode medija u Srbiji toliki je da kada RTS objavi samo minutu snimke prosvjeda, to se smatra nevjerojatno hrabrim profesionalnim iskorakom i probojem medijskih sloboda .

NACIONAL: Je li politička opozicija svjesna svega što se događa i imate li od njih ikakve koristi?

Osim što su nam sugovornici u programu, neku korist od opozicije ja ne vidim. No smatram i da mi ne trebamo imati koristi od njih jer to su ljudi koji pretendiraju postati vlast, a ako im to jednoga dana uspije, mi ćemo biti kritični i prema njima. Mi tu vrstu odnosa s opozicijom nemamo. Oni se često ljute na nas kada im postavimo neka pitanja koja im se ne sviđaju. S druge strane, da nema nas, to malo opozicije koja postoji, a koja je doslovce sotonizirana u državnim medijima, ne bi imalo šanse i o čemu progovoriti. Samo postojanje medija kao što smo mi, koji im ipak otvara javni prostor, za njih je od velikog značaja. Ali da smo saveznici – nismo. Mislim da mediji nikada ne trebaju biti saveznici političarima, iz koje god da stranke dolazili.