Reprezentacija Bolivije nedavno je odigrala 0-0 s Urugvajom i time zadržala šanse za odlazak na Svjetsko prvenstvo sljedeće godine. No u klupskom nogometu poptuni je kaos! Igrači nisu dobili plaće mjesecima, predsjednici pojedinih klubova šamaraju igrače, navijači ih pljačkaju, a nekolicina živi na ulici. I to se sve događa u prvoj ligi! Da stvar bude gora, igrači o tome ne smiju javno pričati jer će biti izbačeni iz klubova!

Bolivija je jedna od najsiromašnijih država Južne Amerike, a bijedu ove države, u kojoj se utakmice igraju na 4000 metara nadmorske visine, osjetili su i nogometaši, dio društva koji je bio povlašten.

– Mi igrači smo arhitekti nogometa, ali ovdje u Boliviji smo zagušeni – rekao je za FIFPRO.org iskusni igrač prve lige, koji je želio ostati anoniman. Razlog je strah od izbacivanja iz kluba.

– Ne možemo više, situacija je neizdrživa. Podcijenjeni smo i poniženi. Oni koji danas uživaju u nogometu sjede u ložama u odijelima, mi igrači nemamo ništa.

Na razgovor je pristao još jedan prvoligaški igrač s dugogodišnjim stažom. I on je želio ostati anoniman jer svatko tko progovori o teroru u bolivijskom nogometu sutra će završiti na ulici. Nitko ne smije reći niti riječ.

– Nogometaši su danas u Boliviji tretirani kao najveće smeće. Malo je onih kojima je dobro. Većina od nas 300 ili 400 nemamo što jesti, živimo iz dana u dan, tko zna što će biti sutra. Patimo zbog ovog maltretiranja.

Sports Press Photo/SIPA USA

FABOL, bolivijski sindikat igrača, više je puta osudio situaciju u Boliviji, no Bolivijski nogometni savez nije reagirao. Krajem rujna poslali su Međunarodnoj organizaciji rada pismo koje je potpisalo 250 igrača, u kojem je detaljno opisana situacija.

– Neprihvatljivo je da su klubovi igračima dužni plaće za osam mjeseci i da se i dalje slobodno natječu u kontinentalnom natjecanju, a da nitko ništa ne govori. Negdje mora biti granica. U suprotnom, igrač postaje žrtva. To je oblik ekonomskog nasilja prema igraču i njegovoj obitelji – rekao je Sergio Marchi, predsjednik sindikata.

Prema posljednjim podacima koje je FABOL prikupio od profesionalnih klubova, samo tri od 16 klubova redovito isplaćuju plaće. Dva kluba duguju između jedne i dvije mjesečne plaće, dok preostalih 11 klubova kasne između tri i 18 mjeseci. Osim toga, duguju i dogovorene premije.

– Suigrači od mene posuđuju novac, kako bi imali za hranu, nemaju što jesti. Sramim se što me traže 50 boliviana (6,50 eura) da mogu nešto pojesti za ručak. Uglavnom su to mladi igrači, kojima je nogomet jedini izvor prihoda. Znam da u drugim proligaškim momčadima ima igrača koji su morali napustit stanove, istjerani su na ulicu. U boljim slučajevima, dvoje ili troje se dogovore da žive u jednom stanu – pričaju nogometaši, koji iz straha žele ostati anonimni.

Oba igrača slažu se da je nogomet u Boliviji na najnižim granama, a strah od odmazde predsjednika klubova, ako nešto prigovore, je ogroman.

– U ligi ima dosta igrača koji su iznad 30 godina, ali boje se pričati o ovom teroru jer im šefovi neće produžiti ugovor morat će u igračku mirovinu. Mlađi igrači se boje pričati jer ih u tom slučaju više nitko neće angažirati. Oni koji su, primjerice, u reprezentaciji Bolivije, također moraju šutjeti jer u suprotnom neće biti pozivani – otkriva šokantne podatke bolivijski nogometaš, te nastavlja.

– Možete biti izbačeni iz momčadi, optuženi za namještanje utakmica, procesuirani zbog dopinga ili optuženi da ste prekršili ugovor. Mogu izmisliti i namjestiti vam bilo što. Igrači žive u konstantnom strahu.

FABOL tvrdi da su igrači bespomoćni, nedostatak ‘pravne sigurnosti’, kako tvrde, glavni je razlog. Uz sve probleme, u jednom trenutku savez im je napravio raspored u kojem su u svi prvoligaši u 22 dana igrali šest utakmica. A zbog stalnog mijenjanja visine to je poseban problem. Primjerice, San Jose je na 400 metara, a sljedeći dan momčad igra na 3700 metara.

Geografske položaj zemlje je takav da klubovi igraju između 456 metara, kao Santa Cruz de la Sierra i 4150 metara nadmorske visine, gdje je stadion El Alto. Nacional Potosi je, primjerice, na 4090 metara.

– Već u trećoj utakmici osjećao sam se iscrpljeno – prisjeća se igrač.

– Bili smo kao zombiji. Mnogi suigrači su pretrpjeli strašne bolove ili puknuća mišića. Ne možete čak ni spavati, kad putujete na veliku nadmorsku visinu. Igrate utakmicu visokog intenziteta u ravnici, s puno vrućine i vlage, a zatim isti dan putujete na 400o metara. Noge su vam umorne, a glava vam hoće eksplodirati.

Igrači sa suzama u očima prepričavaju horor koji su preživjeli.

– Danima nakon toga ste pospani, umorni, tijelo vam je užasno. Imali smo otekline na nogama, da nismo mogli ni kopačke obući Potrebno je pet dana da se tijelo regenerira,  Nakon utakmice samo bi nam bacili kantu leda. Nismo imali pravi odmor i spavali bismo u hotelima bez minimalnih uvjeta. To su nisu bili uvjeti za ljude- Na putovanju od šest sati dobili smo komad piletine, dvije šnite kruha i bočicu soka. I to je sve za cijeli dan.

Dr. Jorge Flores Aguilera, bivši predsjednik liječničke komisije FBF-a, član komisije za kontrolu dopinga CONMEBOL-a i savjetnik Bloominga za pitanja nadmorske visine, izrazio je zabrinutost.

– Bolivija je jedinstven slučaj u svijetu i zbog ogromnih visina zdravlje igrača je posebno ugroženo.

Kolumbijski krilni igrač Guillermo Denis Beltran pridružio se Real Santa Cruzu početkom 2023. a prošle godine preminuo je na treningu. Imao je 24 godine.

– Trenirao je kao i obično, a onda se srušio. Pokušali su ga reanimirati, ali je umro dok su ga prebacivali u kliniku – rekao je direktor Real Santa Cruza Adolfo Soria Galvarro u ožujku 2024. godine.

Otkriveno je da su Guillermu dugovali četiri plaće i bilo je perioda kad nije jeo po dva dana. Bio je neuhranjen i u kombinaciji s umorom samo se srušio.

U trening kampu nije bilo liječnika koji bi ga pregledao, nije bilo defibrilatora, hitne pomoći. Masažu srca radili su suigrači, te su ga vlastitim automobilom odvezli u bolnicu. Zapeli su u prometnoj gužvi. U takvom su stanju stigli u bolnicu, gdje je preminuo.

Nogometaši Always Readyja uzgubili su prošle sezone kod kuće od Independiente Petrolera i tako se oprostili od mogućnosti da osvoje naslov. Nakon utakmice igrači su opljačkani i brutalno zlostavljani.

RADOSLAW CZAJKOWSKI/DPA

U svlačionici su ih dočekali pripadnici navijačeke skupine “Barra brava” koji su im ispremetali stvari i ukrali novac i mobitele.

– Kako je moguće da uđu pored osiguranje – upitao je desni bek Diego Medina.

Nije to sve. Igračima su ispred svlačionice prijetli naoružani huligani, pa su iz vlastitog džepa morali platiti policijsko osiguranje.

Jedan igrač svjedoči da ga je udario Andres Costa, predsjednik kluba. Inače, Angel Fernando Costa, Andresov otac i predsjednik FBF-a, vlasnik je i većinski dioničar Always Readyja s 82 posto dionica. Nitko nije odgovarao.

Bolivijski nogomet na rubu je propasti. Djeca više ne žele igrati jer nogometaši ne dobivaju plaću i nemaju od čega živjeti. Umjesto nogometa, izabiru kriminal i prodaju kokaina, koji je u Boliviji među najeftinijima na svijetu. Reprezentacija koja je pobjeđivala Argentinu i Brazil i koja jedina u Južnoj Americi igra u zelenim dresovima, dovedena je na rub propasti.