Teolog i filozof Marko Vučetić u tekstu za Autograf objasnio je što za njega znači pojavnost srpskog sveta u samom središtu događanja, velikog Thompsonovog koncerta, koje za cilj, barem na prvu, ima iskazivanje ljubavi prema svemu što je “hrvatsko.”

Tako Marko Vučetić progovara o paradoksima hrvatskog društva koje, kako kaže, uporno ostaje zarobljeno u mrtvoj kulturi neprijateljstva i destrukcije.

Državu opisuje kao metaforu koja bi trebala biti prostor slobode i budućnosti, ali se, poput bumeranga, stalno vraća s povijesnog smetlišta donoseći ideološke ostatke prošlih sukoba.
Za Autograf piše slijedeće:

“Čovjek je biće kulture, ali ne smije biti njezin zarobljenik – da je zarobljenik mrtve kulture, a samo takva kultura zarobljava, prepoznat će tako što u njemu raste neprijateljstvo i destrukcija.

Kada, primjerice, čujem, a to čujem i od mojih kolega filozofa i teologa, da ”oni kojima se ne sviđa Hrvatska, slobodno napuste državu”, riječ je o govoru zarobljenika koji nemušto brane mrtvu kulturu. Takvih je, nažalost, i previše.

Knjiga koju oni čitaju vodič je za izgon nepoželjnih.
Država, svaka država pa i ova naša, pripada svima i nikome, ona nikada nije ista, ima mnoga značenja, zbog toga sam državu odredio kao metaforu s teritorijem odnosno metaforu s granicama.

Naša državica čak i izgledom podsjeća na bumerang – ona poziva da je bacimo u neko novo područje kako bi nam se vratila s drugačijim značenjem.

LINIJA ŽIVOTA Zagreb izručen Thompsonu

Naš problem je što je mi uglavnom bacamo na smetlište povijesti, ona nam se s tog smetlišta vrati, jer se bumerang vraća, i donese nam jedino što može donijeti – povijesno smeće. Umjesto da državu usmjerimo prema budućnosti, kako bi nam se vratila sa značenjem koje oduševljava i otvara vidike, mi nastavljamo po starom i neprestano je bacamo na povijesno smetlište.

Zbog metafizike neprijateljstva, nesigurnosti, destrukcije i individualne nebitnosti. Ona traži javno i, a kako drugo nego masovno, davanje prisege toj novoj ideologiji.

Eho djetinjstva odzvanja u nama čitav život i tu se gotovo ništa ne može napraviti. Ta idolatrija zvjerinjaka ovih dana dolazi do izražaja i u, ironijom potpuno razotkrivenom, koncertu na Hipodromu.

Na koncert dolaze vojnici koji nas brane od ideologije tzv. Srpskog sveta, a tamo će ih dočekati, kako piše u novom broju Nacionala, srpska produkcija i tehnika zato što je, zamislite, jeftinija od one hrvatske.

Organizatori, kako to navodi Nacional, govore o tome kako su hrvatske firme ili skuplje od onih srpskih ili, pak, nisu u stanju tehnički pratiti ovaj svehrvatski događaj, pa je bilo nužno posegnuti za onima koji su opremljeniji i cjenovno obzirniji. To, naravno, ne vrijedi za organizatora i izvođača – oni ne žele biti što jeftiniji publici, nego žele da im logistika bude što jeftinija kako bi njihovo hrvatstvo bilo što skuplje.

PORAZ KULTURNE POLITIKE ‘Popularnost Thompsona je rezultat skretanja udesno, postao je anestetik za društvene frustracije’

“Na srpskoj pozornici ugledat ćemo Hrvata”

“Istina o Hipodromu stane u jednu rečenicu: u skupom svehrvatskom događaju zdušno sudjeluje jeftiniji srpski svet.

Ovo je, zapravo, hrvatsko-srpski događaj. Ironija? Da, ali nije samo to, riječ je o manifestaciji idolatrijskog zvjerinjaka koji je nastao iz tragedije jedne nesretne metafizike djetinjstva. Metafizika djetinjstva destrukcije ne vidi laž jer ne dolazi do istine. Na srpskoj pozornici ugledat ćemo Hrvata. (Zar tako nije uvijek?)

Veliki Hrvati se zalažu za samodostatnost, ali nemaju ništa protiv da im tu samodostatnost, dakako ako je jeftinija, logistički osiguraju Srbi, baš kao što nemaju ništa protiv da sutra traže referendum o zaštiti gotovinskog plaćanja nakon što na toj masovnoj demonstraciji (ni sam ne znam čega) svoje hrvatstvo karticama uvedu u digitalno doba”, piše Vučetić za Autograf.