Glumice Iva Šimić Šakoronja i Gloria Dubelj izvest će svoj autorski projekt, predstavu ‘Iva i Gloria’ u režiji Jana Kerekeša, 29. listopada stoti put, u Scenoteci. Od premijere u ožujku prošlo je samo sedam mjeseci, što je presedan u hrvatskom kazalištu, posebno ako je riječ o nezavisnoj produkciji

Kad jedna kazališna predstava na hrvatskim daskama doživi sto izvedbi, smatra se iznimno uspješnom, pravim kazališnim hitom. No kad predstava stotu izvedbu doživi u samo sedam mjeseci od premijere, to je apsolutni presedan. Još je veće ”čudo” činjenica da je ta predstava proizvedena na nezavisnoj kazališnoj sceni. Riječ je o predstavi ”Iva i Gloria” koju igraju dvije 31-godišnje glumice, Iva Šimić Šakoronja i Gloria Dubelj, u režiji Jana Kerekeša i produkciji Kerekesh teatra. Velika stota izvedba je 29. listopada u zagrebačkoj Scenoteci.

Iva i Gloria su dvije prijateljice, majke i čistačice koje su nekoliko puta pokušale postati glumice. Rad u kazalištu, pa makar i u obliku čišćenja, otvara im mogućnost da stoje na pozornici, osjete svjetla reflektora i nemilosrdno se suoče sa stvarnošću i vlastitim problemima. Zanesene pozornicom, scenografijom i rekvizitima vrlo brzo odustaju od čišćenja i ulaze u uloge žena iz Zagreba, Dubrovnika i Splita, a kroz zabavan i duhovit pristup prikazuju stvarnost – na ulici, uz kavu, u kvartu, među prijateljima ili u obitelji. Unatoč tome što je duhovita, predstava istovremeno otkriva dublje teme: gorčinu međuljudskih odnosa, ali i snagu ženske povezanosti, financijsku nesigurnost i ograničene prilike, no publika svjedoči borbi dviju junakinja koje se ne predaju.

A kazališne Iva i Gloria dvije su glumice – Iva Šimić Šakoronja i Gloria Dubelj – koje su i bliske prijateljice. Gloria Dubelj pojasnila je kako je došlo do ove kazališne predstave koja je premijerno izvedena u ožujku ove godine:

„Predstava je nastala potpuno prirodno, odnosno bila je nastavak onoga što smo već radile. Sve je počelo kratkim humorističnim skečevima koje smo objavljivale na društvenim mrežama. Vrlo brzo smo privukle veliku publiku koja je prepoznala naš rad, dijelili su naše videe i tražili još. S obzirom na to da smo obje po profesiji glumice, činilo nam se logičnim spojiti to dvoje – našu ljubav prema glumi i kazalištu i energiju koju smo dobile od publike – i pretočiti to u kazališnu predstavu. Htjele smo napraviti nešto što će zadržati humor i prepoznatljivost naših skečeva, ali s dodatnom dubinom i dramaturgijom koju nudi kazalište.“

Obje su autorice teksta za predstavu i to je prvi put da su se okušale u tom zadatku. Iva Šimić Šakoronja ispričala je što ih je nagnalo na tekst. Kaže da je kazališni tekst bio inspiriran njihovim likovima koje su nekoliko mjeseci gradile na društvenim mrežama:

„Na tekst nas je potaknula i naša struka i opće nezadovoljstvo mladog dramskog umjetnika koji je, nažalost, u Hrvatskoj nerijetko neostvaren. Također, potaknuo nas je i zajednički smisao za humor i vječna želja da donesemo drugima osmijehe na lica. Humor nam je najveći lijek i najbolji alat za stvaranje, kako u digitalnom tako i u kazališnom svijetu. Shvatile smo da smo ‘osuđene’ jedna na drugu do kraja života, jer se u pisanju i stvaranju savršeno nadopunjujemo.“

Budući da je u predstavi riječ o dvjema ulogama koje nose njihova imena, Gloria Dubelj pojasnila je tko su kazališne Iva i Gloria. Zašto ih je publika toliko zavoljela?

„Kazališne Iva i Gloria su pojačane verzije nas dviju i onih oko nas – karikirane, ali i jako stvarne. Kroz njih na scenu prenosimo svakodnevna iskustva i univerzalne situacije u kojima se svi mogu prepoznati. Dogodila nam se zaista jako lijepa povezanost s našom publikom, jer dijelimo situacije koje su nam smiješne, čudne ali i bolno prepoznatljive. Ljudi su u nama vidjeli sebe, svoje prijatelje, mame, kolegice i taj osjećaj ‘nisam jedini koji ovo vidi ili proživljava’, odmah stvara povezanost. Osim toga, uvijek smo bile otvorene za komunikaciju s publikom. Čitamo i odgovaramo na poruke i komentare i uključujemo publiku u naše stvaranje. To se osjeti. Nerijetko dobijemo poruke da smo nekome uljepšali dan ili da smo im nakon teškog i napornog dana vratile osmijeh na lice. Puno nam znače takve poruke jer znamo da radimo nešto dobro i smisleno.“

Iva Šimić Šakoronja i Gloria Dubelj bliske su prijateljice koje su svoje skečeve s društvenih mreža ‘prebacile’ na daske. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Njih su dvije, ističu, dobre prijateljice i izvan scene. Kako kaže Iva Šimić Šakoronja, privatno su jako bliske i poznaju se više od 12 godina:

„Vjerujem da su naša povezanost i bliskost najvećim dijelom ono što publiku najviše osvaja. Kada se s nekime dobro razumijete i dijelite slična razmišljanja, uvjerenja pa i smisao za humor, to ne može biti nikako loše. Dapače, to je tajna uspjeha, kako u privatnom, tako i u poslovnom svijetu. Najveći je užitak na sceni kada jedna od nas ubaci neku novu rečenicu, pa se druga vrlo brzo nadoveže bez ikakve pripreme. Obično tu slijedi smijeh publike koja prepozna da smo se zaigrale, nasmijale i pustile ‘van’ prave Ivu i Gloriju. Sretna sam i zahvalna da imam takvu prijateljicu i kolegicu.“

Nijedna predstava ”Iva i Gloria” koju njih dvije izvode nije ista. Uvijek ima prostora za improvizacije. To je lakše upravo zbog njihove bliskosti, jer jedna drugu dovoljno dobro poznaju da znaju kad neka od njih može dodati novu rečenicu na izvedbi. Gloria Dubelj kaže:

„Predstava ima čvrstu strukturu, ali mi uvijek nađemo prostora da ubacimo nešto novo. To nam daje slobodu i živost na sceni. Često inspiriramo jedna drugu novim rečenicama i reakcijama, a ponekad nas na improvizaciju potaknu i publika i njena energija. Stoga predstava nikad nije ista i to je čini živom i zabavnom. To je ljepota kazališta.“

Presedan je da jedna predstava doživi sto izvedbi u samo sedam mjeseci, a osobito je to velika i važna stvar kad se zna da je riječ o nezavisnoj sceni. Iva Šimić Šakoronja priznaje da im sve to još uvijek djeluje nevjerojatno:

„Mi smo izuzetno ponosne na sebe i cijeli tim Kerekesh teatra i Scenoteke: na Jana, naše tehničare Izija, Dareka, Lea, Zokija, Eugena, Dina i cijelu ekipu koja neumorno radi na prodaji i marketingu predstave. Mi smo ludi radoholičarski tim prepun snova i dobre energije! Uspjeh ove predstave zaista je presedan, a mi smo do neba ponosne što smo dio te priče.“

S obzirom na to da su se prvi put upustile u pisanje teksta za kazališnu predstavu, nisu znale što očekivati. Nisu mogle ni znati kako će publika na njih reagirati u drugačijem mediju. Gloria Dubelj kaže da do premijere nisu bile potpuno sigurne u to što je cijela ekipa stvarala:

„Samo je Jan Kerekeš koji je i režirao predstavu bio potpuno miran i uvjeravao nas je da je sve i više nego dobro i da predstava i cijeli koncept u potpunosti funkcioniraju. Ali nas dvije, kakve jesmo, nismo odustajale od paničarenja. Jedan od razloga je i taj što su očekivanja bila ogromna, dvadeset izvedbi bilo je rasprodano prije premijere, a nas dvije prvi put smo pisale tekst za kazališnu predstavu i stalno smo se preispitivale, analizirale, popravljale. Sve nam se činilo nedovoljno dobrim. Sad kad vraćam film, shvaćam da Janu nikako nije bilo lako s nama! A onda se dogodio prvi susret s publikom. Prava potvrda došla je s reakcijama gledatelja. Osjetile smo da su ‘unutra’, da prate, smijali su se i šutjeli kad treba i disali su s nama. I tada smo shvatile da je Jan cijelo vrijeme bio u pravu i da smo ga trebale slušati.“

U predstavi ”Iva i Gloria” koja obiluje šalama i duhovitim situacijama, govori se i o ozbiljnim temama, surovoj stvarnosti, nesigurnosti. Isto tako, glumice na sceni govore i o različitim pozicijama žene i to im je iznimno važno. Iva Šimić Šakoronja navodi:

„Živimo u 2025., ali žena se i dalje mora opravdavati za svoje postupke i neprestano dokazivati svoju vrijednost. Kada puno radi pitaju je ‘zašto puno radiš, budi doma malo’, kad je doma s djecom ‘zašto si samo doma s djecom, radi nešto’ i tako u krug. Nikad ne valja. Imam osjećaj da smo puno više pod povećalom nego muškarci. Vremena se mijenjaju, pa se nadam da će se i takve stvari promijeniti. Mi ih moramo mijenjati. Mi našom predstavom nastojimo pružiti utjehu i osvijestiti koliko su bliskost, razumijevanje, toplina i podrška potrebni da lakše guramo kroz život koji često zna biti jako težak. Ne vjerujem više u onu ‘žena je ženi vuk’, jer kad se žene povežu samo nam je nebo granica, dokaz je na kraju krajeva ova naša priča.“

”Iva i Gloria” njihov je autorski projekt, odnosno nisu imale prethodni književni predložak na temelju kojeg su mogle graditi svoje likove. Gloria Dubelj smatra da je autorski projekt glumcu ipak teže raditi:

„Kad imate književni predložak, imate i priču, strukturu, motive, situacije i karaktere, a mi smo sve to morale same stvarati, preispitivati svaku odluku, graditi unutarnju motivaciju likova, odnose, ton predstave. A s druge strane, to nam je dalo potpunu slobodu, stvarale smo vlastite likove i zbog toga ih osjećamo još dublje. Kroz to smo rasle i kao autorice i kao glumice. U isto vrijeme to je jako izazovno i oslobađajuće. Ogromnu ulogu u tome je imao i naš Jan Kerekeš koji nas je pratio od početka procesa, usmjeravao bi nas kad bismo se izgubile u vlastitim idejama, ali nas je istovremeno i ohrabrivao u tome da vjerujemo intuiciji i na tome smo mu jako zahvalne.“

Predstava je nastala na nezavisnoj kazališnoj sceni koja je još jednom pokazala svoju živost i prepoznavanje teme s kojom se publika može poistovjetiti. Na toj sceni glumac nije samo glumac, uglavnom mora raditi barem još neki posao osim glume, kao što je i u njihovu slučaju jer su autorice teksta. Iva Šimić Šakoronja kaže da su prednosti rada na nezavisnoj sceni definitivno sloboda, kreativnost, stalna dinamika u okruženju, rad s više produkcija i više kazališta:

„Prednost je i pokretanje vlastitih projekata, edukacija oko stvari koje se nalaze ‘iza scene’, primjerice kako se slaže ugovor ili kako poslati račun – zapravo učenje o svim onim stvarima koje su ponekad nama umjetnicima ‘špansko selo’. S druge strane, u životu nezavisnog umjetnika budućnost je nepredvidiva, jer danas možeš imati hrpetinu posla, a već za godinu dana sjediš doma i žudiš za poslom. Imala sam i takve periode i moram priznati da su bili jako teški. Na kraju sam došla do zaključka da u 90 posto slučajeva tvoj uspjeh ovisi isključivo o tebi i tvom trudu, bio ti nezavisan umjetnik ili onaj zaposleni.“

Kako kaže Iva Šimić Šakoronja i Gloria Dubelj, planovi s ovim kazališnim hitom su veliki, predstava živi, igraju je jako puno po cijeloj Hrvatskoj i ne namjeravaju stati.

Mario Kovač, redatelj i teatrolog, pojasnio je zašto je ovaj slučaj važan za hrvatsku kazališnu scenu – sto izvedbi jedne nezavisne predstave u samo sedam mjeseci. Kaže da uspjeh te predstave pokazuje kako je moguće spojiti naizgled nespojivo, kazalište i društvene mreže:

„Dvije glumice su uspjele, gotovo iz šale, pretočiti dinamiku internetskog skeča na kazališne daske. Vjerujem da će dio puritanske publike na to dignuti nos i svrstati ih u neku ladicu pomodnosti, ali isto se dešavalo svaki put kada bi se pojavio novi medij.

Nakon pojave filma i nakon toga televizije, pojavili su se zloguki proroci koji su naviještali smrt kazališta koje se, tvrdili su mnogi, ne može mjeriti s dinamikom novih medija. Isto se događa i pojavom interneta i razvojem društvenih mreža, ali fenomeni poput ove predstave dokaz su da se kazalište može adaptirati i privući novu publiku, za koju nas stalno plaše kako ih teatar ne zanima. Curama i njihovoj predstavi čestitam na stotoj izvedbi i želim im da što prije dođu do dvjestote.“