Ivan Grdešić, bivši veleposlanik Hrvatske u SAD-u, analizira postupke predsjednika SAD-a Donalda Trumpa u najnovijem sukobu Izraela i Irana, njegove interese u izazivanju unutarameričkih sukoba u Kaliforniji i kontroverznu politiku uvođenja carina

Prosvjedi koji su prošloga tjedna započeli u Los Angelesu zbog racija i deportacija migranata, ne samo što su postali nasilni već su se počeli širiti i na druge američke gradove te su se proteklog vikenda, pod parolom „No Kings“, pretvorili u najveće u novijoj američkoj povijesti. Poklopilo se to s velikom vojnom paradom u Washingtonu koju je američki predsjednik Donald Trump organizirao na svoj 79. rođendan, u povodu 250. obljetnice američke vojske. Prosvjedovalo se i u Atlanti, Seattleu, Dallasu, Louisvilleu, San Franciscu, Chicagu i New Yorku, gdje je okupljeno mnoštvo upalo u Trump Tower, a održani su i prosvjedi ispred sjedišta FBI-a u Washingtonu.

Građane Kalifornije, a osobito guvernera iz redova Demokratske stranke Gavina Newsoma, posebno je razbjesnila činjenica da je Donald Trump bez njegove suglasnosti u grad poslao Nacionalnu gardu. Zbog toga je Newsom s glavnim državnim odvjetnikom podnio tužbu protiv Trumpove administracije Federalnom sudu. No to nije sve. Američka vojska privremeno je rasporedila oko 700 marinaca na ulice Los Angelesa da održavaju red dok ne stigne još vojnika Nacionalne garde. Nisu birana sredstva kako bi se zaustavilo prosvjede koji su postali nasilni i pljačku koja ih je popratila. Korišteni su gumeni meci, suzavac i pendreci. U L. A.-u je proglašen i policijski sat, a gradonačelnica Karen Bass izjavila je da Trump takvom reakcijom „vatru gasi benzinom“.

U međuvremenu su napadnuti senator John Hoffman i zastupnica Melissa Hortman, oboje članovi Demokratske stranke iz Minnesote, sa svojim supružnicima. Melissa Hortman i suprug su ubijeni, a Hoffmanovi su teško ranjeni. FBI je vrlo brzo uhitio bivšeg suradnika guvernera Minnesote Tima Walza, Vancea Luthera Boeltera, osumnjičenog za oba zločina. Ubojica je u automobilu imao letke s natpisom „No Kings“ koji su se odnosili na prosvjede protiv Trumpove administracije, kao i „manifest“ i popis 50 političara, mogućih novih meta.

Nakon što je Izrael prošloga petka izveo zračni napad na više od 100 meta u Iranu, kao dio operacije „Lav ustaje“, a Iran uzvratio napadima na Tel Aviv, Jeruzalem i Haifu, novo ratno žarište se rasplamsava. Dok Iran prijeti da će napasti američke vojne baze, svijet strahuje od eskalacije sukoba na širu regiju te rasta cijena nafte koji će uslijediti.

Navedene aktualne događaje i teme za tjednik Nacional analizirao je bivši veleposlanik Republike Hrvatske u SAD-u Ivan Grdešić, umirovljeni redoviti profesor u trajnom zvanju s Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu. Autor je dviju knjiga, „Političko odlučivanje“ (1995.) i „Osnove analize javnih politika“ (2006.), i koautor njih još nekoliko. Objavljivao je u domaćim i stranim znanstvenim i stručnim časopisima. Kao stipendist fondacije Fulbright bio je gostujući profesor na prestižnim sveučilištima diljem SAD-a. Iza njega je i dugogodišnja diplomatska karijera; bio je veleposlanik RH u SAD-u od 2000. do 2004. i u Velikoj Britaniji od 2012. do 2017. Od siječnja 2019. profesor je i dekan na Libertas međunarodnom sveučilištu u Zagrebu, gdje na diplomskom studiju predaje kolegij Međunarodni odnosi, a na prijediplomskom studiju Diplomaciju.

‘Vjerujem da će Trump ubrzo objaviti da je on zaslužan za uništavanje iranskih nuklearnih postrojenja jer je Iran već dugo na vrhu neprijateljskih država, a ne može si dozvoliti da on nije imao glavnu riječ’

NACIONAL: Baš kad je Trump najavio pregovore o nuklearnom sporazumu s Iranom kojim želi spriječiti daljnje obogaćivanje urana, Izrael je napao Iran. Je li to koordinirana akcija s SAD-om i koliko je to opasno za regiju i svijet?

Da su pregovori uspjeli, doveli bi do mogućih drugih oblika približavanja SAD-a i Irana, što Izraelu ne bi odgovaralo, a ako pregovori ne bi uspjeli, nastavio bi se iranski nuklearni program, u oba slučaja napad se iz perspektive Izraela činio opravdanom preventivnom akcijom. Naravno, postoji i treća mogućnost, da su pregovori bili samo obmana i odvraćanje pažnje od toga što je uslijedilo. Vjerujem da će Trump ubrzo objaviti da je on zaslužan za uništavanje iranskih nuklearnih postrojenja budući da je Iran već dugo na vrhu neprijateljskih država, a ne može si dozvoliti da u takvom nečem on nije imao glavnu riječ. Odgovor Irana nije trebalo dugo čekati, a za Izrael su povoljne okolnosti velika udaljenost i napredna protuzračna obrana potpomognuta američkim snagama. Zapad i svijet pozivaju na suzdržanost nadajući se da Iran neće blokirati Hormuški prolaz i zaustaviti prijevoz nafte. S tim scenarijem ne bi bile sretne ni Kina ni Indija kao glavni kupci, niti arapski izvoznici nafte. Rast cijena nafte koji treba očekivati dobro će doći Rusiji da oporavi svoje financije. Izrael nastoji dugoročno oslabiti svoje strateške neprijatelje i demonstrirati silu prema ostalim mogućim prijetnjama u okolini, a istovremeno Netanyahu konsolidira svoju moć kod kuće patriotskom podrškom svih političkih snaga u vremenu trajnog ratovanja.

NACIONAL: Zašto je Donald Trump pokrenuo deportacije u Los Angelesu kada je znao kakve će to reakcije izazvati među građanima te savezne države, koji velikim dijelom dolaze iz Latinske Amerike?

Mislim da je izbor Kalifornije kao novog poprišta dosta očekivan s obzirom na to da je Kalifornija sve ono što Trump misli da Amerika ne treba biti. Kalifornija je mjesto raznolikosti, imigracije, znanosti, kulture, filma i, naravno, snažne demokratske vlasti tijekom duljeg vremena. U tom smislu, u obračunu s guvernerom, s kojim se sukobljava još od onih požara prije nekoliko godina, Trump je sada dobio priliku pokazati snagu i moć federalnih vlasti, ustrašiti i preuzeti dominaciju nad Kalifornijom.

NACIONAL: Je li jedini razlog za prosvjede deportacija imigranata ili se radi o široj pobuni demokratski nastrojenih građana protiv Trumpove administracije, koja, po mnogima, uvodi diktaturu?

Mislim da je neposredni povod svakako vezan uz uhićenja, privođenja i deportacije koji su često na rubu ili izvan zakona. To je taktika Trumpove administracije, kojoj je cilj strašiti susjede i građane pri čemu se ne oslanja na pravni postupak, gdje je mnogo toga u sivoj zoni. Taj način policijskog djelovanja, čak i kod građana koji mu nisu neposredna meta, izaziva negodovanje, zabrinutost pa i bijes. Agenti provaljuju u stanove, škole, bolnice, tražeći ilegalne imigrante, opravdano ili neopravdano. To je dovelo do straha, pa i do nasilnog odgovora prosvjednika na takvu vrstu policijskog nasilja.

‘Trump ima poluge pritisaka na Ukrajinu koja je žrtva agresije, ali nema poluge pritiska na Rusiju. To je jedan licemjeran paradoks’. rekao je Ivan Grdešić Nacionalu

NACIONAL: Potiču li nasilje ubačeni provokatori? 

To je, naravno, moguće, ali teško je dokazati. Međutim, šira slika američke politike i djelovanja predsjednika Trumpa jest konstantno stvaranje kaosa, krize i drame. To smo mogli vidjeti u gospodarstvu s carinama, kada je Trump proglasio Ameriku ugroženom jer je navodno eksploatiraju i pljačkaju Kina, Europa, Kanada itd. Vidimo to i na primjeru imigracije koja se opisuje kao okupacija i invazija kriminalaca. Sveučilišta i znanost, institucije kulture, optužuje se za promociju neprirodnih i neprihvatljivih svjetonazora, kao mjesta društvene subverzije. Stvara se atmosfera krize i ugroženosti Amerike u kojoj je tada opravdano poduzimati mjere često upitne zakonitosti ili ustavne utemeljenosti, kao opravdanje da se takva opasnost ukloni. Zbog toga se o imigrantima govori kao osvajačima, pobunjenicima, kako bi se stvorio prostor u kojem je moguće djelovati pozivajući se na pravila koja su stvorena krajem 19. stoljeća. Tako se reinterpretiraju neke stare povijesne situacije i primjenjuju na današnje doba proširujući prostor djelovanja i moći predsjednika.

NACIONAL: Imaju li politički motiviran pokušaj ubojstva demokratskog senatora Johna Hoffmana i njegove supruge, kao i ubojstvo demokratske zastupnice Melisse Hortman i njezina supruga, veze s prosvjedima?

Političko nasilje u SAD-u postoji od samog početka, od Lincolna do Kennedyja, ali čini se da u današnje vrijeme postaje sve učestalije i gotovo prihvaćen oblik političke akcije. Nasilnički govori političara, medijsko slavljenje pobjednika, nasilje koje se valja ulicama gradova, nezadovoljstvo državnim odlukama, pomilovanja kriminalaca, društvene mreže kroz koje se mržnja i nasilje potiču bez posljedica, smanjena društvena interakcija, slom školskog odgoja, siromaštvo i bolest, stvorili su „savršenu oluju“ u kojoj pojedinci nalaze opravdanje i poticaj za nasilje, pa i ovo političko.

NACIONAL: Kako komentirate vojnu paradu, navodno, u povodu 250. obljetnice osnivanja američke vojske, koja se održala baš na Trumpov rođendan? Je li to početak autokracije u Putinovu stilu?

Brojne države održavaju vojne parade, one su postale dio njihove političke kulture i ne predstavljaju politički prijepor. U SAD-u su popularne parade na ulicama gradova, one su uvijek civilne, građanske, plješće se građanskim udrugama, vatrogascima, sportašima, ljubiteljima ptica pjevica, modelarima, klaunovima itd. Vojna parada rijetkost je koja onda potiče pitanja zašto, kojim povodom? Službeni povod je 250 godina američkih oružanih snaga, neformalni je 79. rođendan predsjednika Trumpa. Kritičari upozoravaju na još jedan oblik militarizacije američkog društva, demonstracije vojne sile na gradskim ulicama. Prisustvo vrhovnog zapovjednika oružanih snaga, predsjednika SAD-a, kreira metaforu snage koja mu stoji na raspolaganju. Ovu paradu zasjenili su događaji u Minnesoti, prosvjedi “No King”, sukob Izraela i Irana i kiša.

NACIONAL: Nije li nevjerojatno da je zajednica Latinoamerikanaca masovno glasala za Trumpa? 

To nije neuobičajeno. Vidjeli smo to i u Britaniji, gdje su Indijci i Pakistanci bili najveći protivnici nove imigracije i zagovornici Brexita. A slične primjere možemo vidjeti i u drugim zemljama. Naime, imigracijsko stanovništvo koje se već integriralo i misli da se ustabililo u određenoj zemlji, boji se konkurencije i novih valova imigranata. Oni su u SAD-u očekivali da će Trump zaustaviti te nove dolaske, a njih ostaviti na miru.

NACIONAL: Američka ministrica domovinske sigurnosti Kristi Noem prozvala je meksičku predsjednicu Claudiju Sheinbaum da potiče nasilje na prosvjedima u Los Angelesu protiv imigracijskih racija, što je Sheinbaum oštro odbacila i poručila da je učinila upravo suprotno. Zašto Trump želi zaratiti i s južnoameričkim zemljama umjesto da se pokuša s njima dogovoriti oko manjeg priljeva ilegalnih imigranata?

To je već poznata Trumpova taktika eskalacije pa onda eventualnog dogovora, koju je primijenio i prema svojim saveznicima u NATO-u i Europi, u međunarodnim organizacijama, kao i s Kinom. Dakle, prvo se prijeti, proizvodi se kriza i napetost ne bi li se u pregovaranju polučili neki učinci koji Trumpu ili SAD-u odgovaraju. Nakon eskalacije carinskog rata s Kinom, u Londonu su počeli pregovori o uređenju njihovih trgovinskih odnosa. To je postao obrazac političkog djelovanja Trumpove administracije, a to je nešto na što nismo navikli kada je Amerika u pitanju. Od SAD-a, kao najmoćnije svjetske sile, očekujemo da djeluje odgovorno i racionalno. Ideja da ako je njima dobro, onda je i nama dobro, očito im više nije u prvom planu. Amerika First.

‘U obračunu s guvernerom, s kojim se sukobljava već nekoliko godina, Trump je sada dobio priliku pokazati snagu i moć federalnih vlasti, ustrašiti i preuzeti dominaciju nad Kalifornijom’

NACIONAL: Jesu li zbog svega od Trumpa odustali i njegovi sljedbenici? Raste li to šire nezadovoljstvo unutar same Amerike, koje može dovesti do ozbiljnijih sukoba? 

Prema anketama može se iščitati da pada Trumpova popularnost. Rejting mu je vrlo nizak u usporedbi sa svojim prvim mandatom i mandatima ostalih predsjednika, no rekao bih da je proteklo premalo vremena kako bi se mogao vidjeti stvarni negativni efekt njegovih politika. Prije svega tu mislim na ekonomske posljedice, inflaciju, poskupljenje raznih proizvoda, pad zaposlenosti, što će imati konkretan učinak na svakodnevni život Amerikanaca. Trebat će još neko vrijeme da se to prelije na Trumpovo bazično izborno tijelo. No očigledno je da će nezadovoljstvo zbog rušenja socijalne sigurnosti, veteranskih prava, ukidanja socijalnih programa, gubitka zdravstvene zaštite i mirovina, i te kako rasti upravo unutar populacije koja je glasala za njega. Do sljedećih „mid-term elections“ ima godina i pol i u tom razdoblju bi to nezadovoljstvo moglo sazreti i pretočiti se u podršku demokratima. Tako bi, eventualno preuzimajući kontrolu nad Kongresom, Demokrati mogli usporiti taj Trumpov zamah.

NACIONAL: Nacionalna garda posljednji put je poslana smirivati nerede prije 60 godina, na prosvjede protiv desegregacije, točnije, 1957. u Little Rocku u Arkansasu pa 1967. za vrijeme nereda u Detroitu te 1968. nakon ubojstva Martina Luthera Kinga, a onda u L. A.-u 1992. za vrijeme Billa Clintona te kada je okidač bio slučaj Georgea Flo

yda koji je doveo do pokreta Black Lives Matter. Mogu li se te situacije usporediti s ovom sada?
Sve su te situacije slične i sve su različite. Kada govorimo o Nacionalnoj gardi, riječ je zapravo o pričuvnom sastavu u saveznim državama. To je pričuva sastavljena od lokalnih ljudi koji imaju neko vojno obrazovanje i vještine i koji su dobrovoljno članovi Nacionalne garde. Načelno se u miru Nacionalna garda koristi za potrebe federalne države, isključivo na poziv guvernera. Recimo, za zaštitu javnih objekata u slučaju prirodnih katastrofa, evakuaciju stanovništva, zaštitu prometnica i slično, zapravo u funkciji pomaganja civilnim službama. U ratnim okolnostima koristi se kao popuna profesionalnim postrojbama. Ovdje je riječ o drugačijoj situaciji u kojoj predsjednik Trump federalizira Nacionalnu gardu. On je poziva u ime federalnih vlasti da bi zaštitio federalne institucije, odnosno, kako kaže, ograničio pobunu protiv poretka. No za to mu je također potrebna suglasnost guvernera, koju nema.

NACIONAL: Guverner Kalifornije tužio je Trumpovu administraciju Federalnom sudu zbog prekoračenja ovlasti, a sud je odlučio u njegovu korist te naredio Trumpovoj administraciji da vrati kontrolu nad kalifornijskom Nacionalnom gardom guverneru Kalifornije. Je li vas to začudilo s obzirom na to da Trump uvelike kontrolira i pravosuđe?

Ne kontrolira ga u cijelosti. Vidjeli smo da su se u posljednjih šest mjeseci upravo federalni suci najviše uspjeli oduprijeti Trumpovim politikama i barem privremeno postaviti neke blokade. Na odluku Federalnog suda slijedi žalba, a onda eventualno to ide i do Vrhovnog suda. Stvaranje krize i dramatiziranje situacije doveli su do toga da je Trump angažirao Nacionalnu gardu te, još gore, šalje i profesionalnu vojsku, odnosno, marince, što je još jedan korak dalje u eskalaciji. A to je izričito zabranjeno u američkom Ustavu osim ako postoji stanje pobune. Zato Trump i inzistira na pobuni i agresiji na američke institucije kako bi mogao koristiti vojsku.

NACIONAL: Što kažete na medijske napise prema kojima se guverner Kalifornije Gavin Newsom odlučnim protivljenjem Trumpu sprema za predsjedničku kampanju? 

Krize su povoljno vrijeme za oblikovanje novih lidera. Demokrati još uvijek nisu iznjedrili novog lidera stranke i mogućeg predsjedničkog kandidata. Možda je guverner Kalifornije, demokrat, taj novi hrabri lider koji će suprotstavljanjem Trumpu dobiti nacionalnu vidljivost i tako mobilizirati demokratski establišment da stane iza njega kao mogućeg budućeg kandidata. Nemojmo zaboraviti da Kalifornija ima ekonomsku snagu Njemačke, riječ je o jednoj ozbiljnoj i velikoj državi koja ima velike resurse. Međutim, njegov problem mogao bi biti upravo u činjenici da je iz Kalifornije i da bi ga dio manje liberalnih građana SAD-a zbog toga teže prihvatio kao predsjednika. No u ovom trenutku on je sigurno u žiži nacionalne politike.

NACIONAL: Skreće li Trump tim gušenjem prosvjeda pažnju sa svoje katastrofalne gospodarske politike i sa sukoba s Elonom Muskom, koji ga je optužio da mu se ime nalazi u Epsteinovim dokumentima? 

Pazi s kim se družiš, rekla bi narodna poslovica. Čini mi se da se Musk sada malo pribrao te nastoji smanjiti osvetu Trumpa i sačuvati državne subvencije u svoje poslovne projekte. Mislim da će se njih dvojica brzo nagoditi jer i jedan i drugi mogu više izgubiti u tom sukobu nego što mogu dobiti. Trump je, kao što sam rekao, majstor stvaranja kriza i uživa u njima jer onda na kraju ispada da ih on rješava. Vrlo brzo prelazi s jedne teme na drugu, što mu omogućuje da manje povoljne teme odu u drugi plan.

‘Hrvatska se ne treba nešto posebno postavljati prema Trumpu. Postoje bilateralni odnosi s SAD-om, politički, gospodarski i vojni, koji su trajni i stabilni. Kao članica EU-a i NATO-a prilagodit ćemo se tim savezništvima’

NACIONAL: Prosvjedi su se proširili na više američkih gradova. Može li to prerasti u građanski rat, odnosno, kako ta eksplozija nezadovoljstva građana može ugroziti Trumpovu administraciju?

Mislim da je to precrni scenarij. Amerika je naviknuta na demonstracije i prosvjede i ne vjerujem da će se to pretvoriti u takav masovni val sukoba, jer ne zaboravimo da pola Amerike ne podržava takav način pobune protiv Trumpa. Zato bih bio skloniji nadati se da će u svemu tome Demokratska stranka pronaći političku inspiraciju i doći k sebi, jer je ona najvažnija poluga promjene vlasti. Demokrati bi u međuvremenu morali nastojati konstruktivno kanalizirati to nezadovoljstvo građana i usmjeriti ga na sljedeće izbore. Svako raspirivanje sukoba samo ide u Trumpovu korist.

NACIONAL: Kako unutarnja situacija u Americi može utjecati na Trumpovu vanjsku politiku, koja je krajnje nekonzistentna, i na njegov interes za uspostavljanje mira u Ukrajini ili prekid izraelskih napada na Gazu? 

Svaka vlada je u svojim kapacitetima djelovanja ograničena. Ne može se raditi sto stvari istovremeno. Naravno, ako je situacija kod kuće napeta, onda će se svaka vlast primarno posvetiti tome. Americi i njezinom ugledu u svijetu svakako će naškoditi činjenica da više nije primjer uređene demokracije. Trumpovi međunarodni sugovornici negdje između redova moći će mu poručiti – pobrini se ti prvo za situaciju kod kuće, a onda nama drži lekcije! Američki brend je već oštećen i ovo dodatno utječe na njegovo slabljenje. Kad kažem američki brend, onda mislim prvenstveno na demokratski i pravni poredak, snagu institucija, na slobodu mišljenja i poduzetništva, na snažne lokalne zajednice. Ova situacija sve to dovodi u pitanje i narušava ugled i poziciju SAD-a u pregovaračkim razgovorima sa svijetom.

NACIONAL: I s Putinom. Iako je Bijela kuća osudila osvetničke ruske napade na Ukrajinu, istovremeno je najavila smanjenje vojne pomoći Ukrajini. Što to znači za postizanje mira, što je Trump obećavao postići u 24 sata?

Pokazalo se da je situacija puno kompliciranija nego što je Trump zamišljao. On ima poluge pritiska na Ukrajinu, koja je žrtva agresije, ali nema poluge pritiska na Rusiju. To je jedan licemjerni paradoks. Kada treba pritisnuti Putina, on ima samo neke pozitivne poticaje za Rusiju – osloboditi trgovinu, omogućiti poslovanje s američkim kompanijama, no sve to nije dovoljno Putinu da stvarno krene u mirovne pregovore. On očito još uvijek misli da agresiju na Ukrajinu može nesmetano nastaviti. Ni SAD ni EU nemaju efikasan pritisak na Putina jer je očito da te sankcije ne umanjuju rusku vojnu moć, već samo standard života prosječnog stanovnika Rusije ili onemogućuju nekom oligarhu da putuje u London. Tim više što Indija, Kina i neke druge države vrlo uspješno kompenziraju te sankcije.

NACIONAL: Kada se onda nazire kraj tog rata?

Diplomatska teorija kaže da kada obje strane vide mogućnost poboljšanja svoje situacije ili sprječavanja još veće štete, tada su povoljne okolnosti za početak pregovora. Očito je Ukrajina u takvoj situaciji da misli da bi pregovori mogli umanjiti štetu i stradanja te da je to nešto što joj treba, no Putin očito misli da njemu to još ne treba. I bit će tako sve dok se ne proizvede neka vrsta veće štete za Rusiju, a tu štetu mogu proizvesti EU i SAD zajednički, no očito još uvijek nema dovoljno snage da se to i napravi. Osobito ne s Trumpove strane.

NACIONAL: Kako bi se, nakon svega, Hrvatska trebala postaviti prema Trumpu, pogotovo s obzirom na to da premijer i predsjednik imaju i o tome suprotne stavove?

Hrvatska se ne treba nešto posebno postavljati prema Trumpu. Postoje bilateralni odnosi s SAD-om, politički, gospodarski i vojni, koji su trajni i stabilni. Hrvatska kao članica EU-a i NATO-a prilagođavat će svoju vanjsku i sigurnosnu politiku prema strategijama tih savezništava. U tumačenju hrvatskog mjesta i uloge u tim savezništvima, razlike između predsjednika Milanovića i premijera Plenkovića su minimalne i često preuveličavane.