Novinar Ivan Palijan, nakon što je lani uredio i objavio knjigu ‘Album na dan – 365 najvažnijih albuma koje morate poslušati’, prodanu u nakladi od 1200 primjeraka, završava novo izdanje – ‘365 najvažnijih domaćih albuma koje morate poslušati’, a promocija knjige bit će u rujnu

Nakon što je prošle godine objavio jedinstveno nakladničko izdanje „Album na dan – 365 najvažnijih albuma koje morate poslušati“, u kojem je od Sinatrina „In the Wee Small Hours“ iz 1955. do albuma „Folklor“ Taylor Swift iz 2020. prikazao albume koji su umjetničkim dometom, društvenim značajem ili popularnošću obilježili doba u kojem su nastali, novinar i publicist Ivan Palijan krenuo je u novi projekt „365 najvažnijih domaćih albuma koje morate poslušati“. Knjiga je upravo završena i bit će promovirana u rujnu, ali zanimljivo je da je autor na stranici albumnadan.com objavio popis svih albuma koji će se pojaviti u toj knjizi te tijekom procesa nastanka knjige pozvao sve zainteresirane da predlože svoje favorite.

Ivan Palijan započeo je novinarsku karijeru tijekom 2000-tih da bi 2003. postao glavni i odgovorni urednik vrlo utjecajnog lifestyle magazina Klik, koji uređuje sve do 2009. Nakon gašenja Klika, Palijan se iz Zagreba seli u Čakovec pa potom Varaždin te se posvećuje programima osobnog razvoja i zdravog življenja kroz svoj Sattva centar zdravlja i sreće, gdje vodi radionice i programe meditacije, joge, zdravog življenja i prehrane usmjerene na poboljšanje fizičkog i mentalnog blagostanja. Taj posao nadovezao se na njegovu strast prema glazbi i pop-kulturi.

NACIONAL: Riješimo odmah na početku pitanje koje će mnogi postaviti kada uzmu knjigu u ruke, a to je zašto ste knjigu nazvali „365 najvažnijih domaćih albuma koje morate poslušati“ ako ste odlučili predstaviti glazbenike od 1967. do danas koji nisu isključivo domaći odnosno hrvatski, već su s područja Jugoslavije?

Kada sam tijekom promocije prve knjige „Album na dan: 365 najvažnijih albuma koje morate poslušati“ najavio knjigu o domaćim albumima, prvo pitanje koje su mi svi postavljali bilo je – misliš, naravno, na albume iz cijele bivše države? Meni je bilo logično da to tako napravim i nazovem jer riječ je o jednom kulturnom prostoru u kojem je nastajala zajednička popularna kultura 20. stoljeća, poput glazbe, filma i stripa. Pravim teritorijalnu razliku, naravno, uz svaki album u toj knjizi navodim geografsko porijeklo, iz koje zemlje pojedini izvođač dolazi. „Školski rječnik hrvatskog jezika“ definira riječ „domaći“, među ostalim, kao „koji je blizak ili poznat“, na toj razini komuniciram s publikom ove knjige i ona razumije o čemu se radi jer svi slušamo istu glazbu i svima nam je ona „domaća“ što se vidi i po posjećenosti koncerata u cijelom tom prostoru. Mislim da naziv „domaći“ odgovara stvarnom stanju stvari na glazbenom tržištu gdje svi grabe iz iste škrinje s kulturnim blagom. Kulturne granice su ponovo proširene iz realnih tržišnih razloga pa tako najveći diskograf danas u Hrvatskoj izdaje albume Thompsona, Riblje čorbe i Bijelog dugmeta – a oni se svi pojavljuju na listama prodaje domaćih albuma i nitko ne bi trebao imati primjedbu na tu činjenicu. Naziv „domaći albumi“ stoga koristim kao rastegnuti pojam za široku kulturnu i prije svega emocionalnu oznaku za sve ono što osjećamo i podrazumijevamo kao „svoje“. Druga mogućnost je da ih nazovem „ex-YU albumima“ (ili pogrešnim oznakama „regionalnim“ ili „balkanskim“), ali tu oznaku smatram zastarjelom jer mnogim čitateljima oznaka „YU“ ne znači, s pravom, ništa. Ova knjiga nije djelo političke ili povijesne nostalgije, nego se bavi kulturnom scenom i kulturnom poviješću iz današnje perspektive. Nije mi namjera bila zavarati ili stvoriti neke paralelne umjetne vrijednosti, nego samo stvoriti pozitivan osjećaj oko priče koja je isključivo kulturna.

Nova knjiga Ivana Palijana ‘365 najvažnijih domaćih albuma koje morate poslušati’ upravo je završena i bit će promovirana u rujnu

NACIONAL: Jeste li razmišljali u nekom trenutku napraviti popis samo hrvatskih albuma?

To je već učinjeno u nekim drugim publikacijama s kriterijima koji su kod nekih uključivali hrvatske izvođače i albume izvođača iz svih današnjih država koji su izdani na području Hrvatske, ali ne onih izvođača iz današnjih država koji nisu izdani u Hrvatskoj. Što je ona šizofrena situacija koju sam htio izbjeći. Popis hrvatskih albuma sada bi mi bilo lako napraviti i sigurno ću ga objaviti na svom webu albumnadan.com.

NACIONAL: Koliko je albuma od 1967. do danas objavljeno na području nekadašnje države?

Prilikom stvaranja ove i prošle knjige koristio sam, među ostalim, podatke s Discogsa, web stranice koja je svim kolekcionarima poznata kao najveće specijalizirano mjesto za trgovinu nosačima zvuka. Sami korisnici, uz urednike stranice, na toj stranici unose i kontroliraju podatke o svim nosačima zvuka. Na stranici možemo selektirati podatke i pretražiti koliko je, primjerice, izdano originalnih albuma u Jugoslaviji ako računamo i onu krnju zemlju koja je nosila to ime nakon raspada – 7.125. U samostalnoj Hrvatskoj, prema toj stranici, izdano ih je 1815, u Sloveniji 1121, u Srbiji 758 (uz još 338 u zemlji koja se zvala Srbija i Crna Gora), u Bosni i Hercegovini 403, u Makedoniji 266, a u Crnoj Gori – 9. Od ovih 7125 jugoslavenskih albuma je 3565 folk albuma, što nam pokazuje kako je folk glazba i prije i danas bila najslušanija na ovim prostorima.

‘Ova knjiga nije djelo političke ili povijesne nostalgije, nego se bavi kulturnom scenom i poviješću iz današnje perspektive. Želim stvoriti pozitivan osjećaj oko kulturne priče’

NACIONAL: Ali niste uspjeli doći do pravih brojki vezanih uz prodaju izdanja?

Da, šteta što nemamo službene i prave brojke koje bi došle od pravnih nasljednika izdavača o tome koliko su stvarno prodani pojedini i svi albumi. Ovako neslužbeni podaci i pretpostavke govore kako su folk izvođači imali daleko najprodavanije albume, a tek su im se pojedini naslovi zabavne, pop ili rock glazbe približili. Ta spoznaja otkriva zanimljivu kulturnu sliku i objašnjava kulturnu dinamiku ovog prostora što sam u ovoj knjizi želio provući. Ponosni smo na svoje pop i rock izvođače, ali narodnjaci su oni koji uglavnom zarađuju novac. Ti nepravilni tradicionalni ritmovi koji tjeraju na ludilo svima su nam ovdje neodoljivi, oni su ono što najviše povezuje ovo kulturno područje i dan danas puni stadione i arene.

NACIONAL: Vaša knjiga „Album na dan – 365 najvažnijih albuma koje morate poslušati“ napravljena je vrlo studiozno, poput udžbenika za studiranje povijesti pop glazbe i uz niz kriterija po kojima ste birali tih 365 albuma. Kako ste pristupili novoj knjizi? Po kojim ste kriterijima birali kojih 365 „domaćih“ albuma je najvažnije?

Počeo sam tako što sam uzeo u obzir iste kriterije kao i na prethodnoj knjizi. To su slušanost ili prodaja albuma, ocjene fanova i broj primjeraka koje imaju u svojoj kolekciji prema stranici discogs.com, ocjene kritičara i broj pojavljivanja na listama najboljih albuma relevantnih publikacija.

NACIONAL: Ali u Hrvatskoj zapravo ne postoji nikakva baza podataka s relevantnim informacijama koje su vam bile potrebne, zar ne?

Naravno, odmah u početku to nije funkcioniralo jer mi nemamo prave podatke o prodaji albuma. Mogao sam pratiti statistike slušanosti na Spotifyju i YouTubeu pa smo to ručno zbrajali, a mogao sam i pratiti podatke na Discogsu pa sam to uveo kao relevantne vrijednosti. Ocjene kritičara na jednom mjestu za sve albume nisam mogao imati pa sam koristio vlastitu ocjenu kao relevantnu, a tu je bila i vrijednost broja pojavljivanja na listama najboljih albuma, ali tu nisam mogao dobiti konzistenciju jer nijedna publikacija kod nas, a to su knjige, tiskani mediji i web portali, nema dugogodišnji pregled kroz sva razdoblja. Stoga nisam mogao kao prije koristiti vrijednosti od 0 do 10 u 5 kategorija i tražiti njihov medijan u Excel tablici pa matematički odrediti koji su albumi najvažniji. Imao sam ovdje četiri kategorije, a zbog nedostatka konzistencije napravili smo jednu listu na kojoj smo svi glasali i koju smo nazvali „preferencijalnom“ pa je oko deset posto albuma ušlo na glavnu listu jer smo smatrali da bi trebali na njoj biti i popunjavati neke rupe koje nisu dozvoljavale da ispričamo cijelu priču. Iz sličnih razloga, a jednako kao i u prošloj knjizi, žanrovskim listama dodao sam još albuma pojedinih desetljeća pa je u knjizi, zapravo, navedeno više od 500 naslova. Osjećao sam da ovoga puta imamo priliku doći skoro do kraja, pokriti sve relevantno jer se krećemo na puno manjem terenu nego u prošloj knjizi koja se bavila svim albumima ikada.

NACIONAL: Za prethodnu knjigu koristili ste se i podacima metakritike, zbrajajući ocjene brojnih glazbenih kritičara o nekom albumu. Jeste li se i u slučaju ove nove knjige kod nekih izdanja ipak rukovodili mišljenjem domaćih glazbenih kritičara?

Bile su mi važne liste najboljih albuma svih vremena, pojedinih desetljeća i godina, jer sam kroz njih mogao doći do nekog kritičarskog konsenzusa oko pojedinih albuma. Što je bio važan faktor. Nažalost, tu nema konzistencije, ali sam koristio liste svih portala koji objavljuju liste, svih knjiga i časopisa koji su se bavili njihovim sastavljanjem, na putu do relevantnosti pojedinih albuma.

NACIONAL: Zanimljivo je da su se u ovoj knjizi našli i brojni albumi zabavne glazbe pa i narodnjaka. Po kojim ste kriterijima odlučili da su to najvažniji albumi?

Među najprodavanijim i najslušanijim albumima kod nas su uvijek prvo bili narodnjaci, onda zabavnjaci pa tek onda ono što smatramo mainstream popom ili rockom. Tako je bilo prije, tako je i danas. Sva alternativa je uvijek životarila na svojoj sceni. Kako je lista albuma u prošloj knjizi nastala kao presjek albuma koji su morali biti cijenjeni kod publike i kod kritike, tako sam i u ovu knjigu pustio da uđu albumi koji su potvrđeni popularnošću kod publike, a kod kritike bi mogli naći neku potvrdu uz neki odmak, makar ironijski. U knjizi će biti posebne liste narodnjaka i zabavne glazbe samo da bih prikazao cijelu sliku i naglasio da su ti albumi i izvođači najpopularniji. Njih nema baš toliko na glavnoj listi, tek jedna Lepa Brena, Novi fosili, Daniel, Severina, Zdravko Čolić, Oliver i Ivo Robić, na primjer.

NACIONAL: Budući da smo u periodu koji pokrivate ovom knjigom prošli od vinila preko kaseta i CD-a do vlastitih internetskih izdanja i streaminga, jeste li uzimali u obzir i neke novije vrlo kvalitetne albume objavljene kao vlastito izdanje putem interneta?

Naravno, ako nije išlo drugačije, ubacili bismo ih preko one preferencijalne liste. Na primjer, Bebè Na Volè „Hate Is a Wonderful Thing“, koji je na vinilu izdan tek u 500-tinjak primjeraka, Nemanja „Voodoo Beat“ ili Bad Daughter „Let Me Panic“ koji postoje isključivo u digitalnom obliku. Želio sam prikazati sve oblike domaće glazbene scene, a na samostalnim izdanjima autora imamo uvid u njihovu kreativnu snagu i mane domaće industrije.

‘Naše doba albuma počinje tek krajem 1960-ih. Da ne bismo propustili važno desetljeće, knjigu počinjem s 50 najvažnijih EP-ja 1960 ih, kad su postavljeni temelji popa’

NACIONAL: Uspjeli ste djelomično pokriti i trap scenu. Čime ste se rukovodili kada je u pitanju trap scena?

Kako je riječ o stilu koji uz folk pop čini većinu današnjeg mainstreama, vodila me je popularnost, odnosno, slušanost izvođača i albuma kojoj sam onda dodao kritičarski pogled na situaciju. Bitan dio ove scene također su izvođači koji sami izdaju svoje albume, poput Grše i Hiljsona Mandele, ali najveći su oni koji su ostalima skoro nedohvatljivi milijardama svojih sviranih stvari na digitalnim platformama poput Devita i Jale Brata & Bube Corellija.

NACIONAL: Nekako se stječe dojam da ste ostavili malo prostora za jazz iako se među prvim albumima spominje upravo jazz album iz 1967. „The Duško Gojković Sextet Featuring Sal Nistico And Carl Fontana“. Koliko se jazz albuma nalazi među odabranih 365?

Tu su i albumi Plesni Orkester Radiotelevizije Ljubljana „Križanke“, Jazz Orkestar Radio-Televizije Beograd „Jazz Orkestar Radio-Televizije Beograd“, Miša Blam „Sećanja“, Petar Ugrin „Samo muzika“, Sončna Pot „Sončna Pot“, Boško Petrović Quartet „Tiffany Girl“ pa jazz rock albumi poput September „Zadnja avantura“, Izvir „Izvir“ i četiri albuma nezaobilaznih Leb i sol čiji je treći album „Ručni rad“ čisti jazz, ili novijih Mimika Orchestra i Chui koji puno svog zvuka baziraju na jazzu. U knjizi će biti još jedna dodatna lista jazz albuma kao potvrda jazz tradicije stare sada već stotinu godina.

NACIONAL: Zanimljivo je da su šezdesetih i sedamdesetih neke naše najveće zvijezde zabavne glazbe poput Gabi Novak, Radojke Šverko ili Tereze Kesovije objavljivale samo singlove dok su neke od njih dočekale svoje prve albume puno godina kasnije. Kako ste riješili taj problem nepostojanja njihovih albuma u vrijeme kada su bile najpopularnije zahvaljujući singlovima i nastupima na festivalima zabavne glazbe?

Postojao je i veći problem jer naše doba albuma zapravo počinje tek krajem 1960-ih kada su tiskane prve važne 12“ LP ploče popularne glazbe – prvi album Grupe 220 1968. i prvi album Arsena Dedića 1969. godine. Zbog toga, da ne bismo propustili jedno cijelo važno desetljeće, knjigu počinjem s 50 najvažnijih EP-ja iz 1960-ih u kojima je žanrovska i stilska raznovrsnost bila nevjerojatna, a postavljeni su i temelji popularne glazbe u svim njenim oblicima. Tu će biti svi oni rani rock bendovi poput Bijelih strijela, Delfina i Crvenih koralja koji nisu preživjeli do doba albuma ili nisu marili za njih, a nezaobilazni su u priči o domaćoj glazbi, te mnogi izvođači različitih stilova zabavne glazbe koji su svoj put gradili preko festivala i sljedećih desetljeća, a bitne albume, zapravo, nisu niti snimali.

FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Također je i elektronika nekako potisnuta. Ima li uopće albuma elektroničke glazbe?

Mislim da je elektronička glazba jako dobro zastupljena. Obratio sam pažnju na to jer smatram da je taj žanr suvremene glazbe najzanimljiviji i najinovativniji. U knjizi se nalaze albumi pionira i inovatora na tom području poput Mihe Kralja, Igora Savina, skupine umjetnika koja se nazivala Data s njihovim projektima The Master Scratch Band i Šizike te poznatijih virtuoza poput Laze Ristovskog i Tomislava Simovića, čiji sam soundtrack eksperimentalne glazbe za film „Gosti iz galaksije“ s veseljem uvrstio. Cijele 1980-e pune su iznimnih albuma elektroničke glazbe pa imamo po četiri albuma Borghesije i Laibacha te, među ostalima, synth-pop bendove Videosex i Denis & Denis.

NACIONAL: Tko je sve sudjelovao u pisanju ove opsežne knjige i kako ste birali suradnike?

U pisanju su mi, kao i u prošloj knjizi, pomogli Velimir Grgić, Dino Milić – Jakovlić, Marko Smiljić, Zoran Stajčić i Bojan Mandić. Zorana Stajčića, glavnog urednika pop-kulturnog portala Ravno do dna, poznajem privatno pa se pridružio kada smo dogovarali medijsko pokroviteljstvo. I ostale suradnike znam iz doba Klika – Sunčana Ložnjak radi neprocjenjiv posao na lekturi i redakturi, Tomislav Šiptar grafički oblikuje knjigu, a i ovaj broj Nacionala. Prošlu naslovnicu radio je Tihomir Tikulin Tico, a ovu će raditi legendarni Dubravko Mataković. Pridružilo nam se na ovoj knjizi dvoje novih autora tekstova – Andrija Škare i Lana Brčić.

NACIONAL: Ovo je, između ostalog, i vrlo skup projekt. Kako ste financirali izdavanje ove knjige?

Ove knjige ne bi bilo bez prošle koju sam financirao uglavnom vlastitom ušteđevinom. Srećom se dobro prodala pa ovu, koja će biti nešto opremljenija i obimnija pa time skuplja, pokrivam iz prodaje prethodne te prednarudžbi koje će pokriti tisak. Pozivam sve da već sada naruče knjigu uz veliki popust na mom webu albumnadan.com i pomognu izdavanje knjige.

NACIONAL: U koliko se primjeraka prodala knjiga „Album na dan: 365 najvažnijih albuma koje morate poslušati“ i kakva su predviđanja za novu knjigu „365 najvažnijih domaćih albuma koje morate poslušati“?

Prethodnu knjigu sam tiskao u 1200 primjeraka od kojih je skoro sve prodano u nekih godinu dana otkad je izdana. Ostalo je nešto primjeraka po knjižarama stoga požurite po njih dok nije skroz nestala. Novu knjigu planiram tiskati u 2000 primjeraka.