Kao i svakog 6. kolovoza, iz Memorijalnog parka u Hirošimi upućena je molitva za svjetski mir. Na 80. godišnjicu bacanja atomske bombe aktualni gradonačelnik Matsui poslao je i upozorenje o ubrzanom globalnom naoružavanju i sve prihvaćenijoj ideji da nuklearno oružje jača nacionalnu obranu. Svijet je očigledno, kaže, zanemario lekcije koje je trebao naučiti iz tragedija u prošlosti.

„Logično je da bi kolektivno sjećanje Japanaca na Hirošimu i Nagasaki trebalo naše javno mnijenje usmjeriti protiv nuklearnog oružja. I dalje smo oprezni, ali i svjesniji njegovih prednosti kada je u pitanju međunarodna sigurnost, osobito nakon ruske invazije na Ukrajinu. U istraživanju koje sam proveo prije dvije godine, 80 posto Japanaca poduprlo je nuklearno razoružanje, ali je istovremeno 85 posto bilo i za nuklearni kišobran koji nam jamči SAD i zbog neprestanog kineskog i sjevernokorejskog nuklearnog osnaživanja. Ne postoji dvojba između tih dviju stvari, Japanci žele obje. Nuklearno odvraćanje ne isključuje nuklearno razoružanje“, tumači Nobumasa Akiyama, sveučilišni profesor na Sveučilištu Hitotsubashi, jednome od najcjenjenijih u Japanu, ujedno i direktor Centra za razoružanje, znanost i tehnologiju Japanskog instituta za međunarodne odnose.

Hirošima, koja je još od razdoblja Meiji bila vezana uz carsku vojsku, a za vrijeme Drugog svjetskog rata i njezino najvažnije središte, s vremenom je postala uporište mirovnih i antinuklearnih pokreta. Upravo u Hirošimi održana je 1955. godine prva svjetska konferencija o zabrani atomskih i hidrogenskih bombi, 1957. prvo protestno sjedenje protiv nuklearnih pokusa, koje se održalo sve do danas, a 1992. prva UN-ova konferencija o razoružanju.

‘Ja sam vodič u Memorijalnom parku više od 18 godina, gotovo svakodnevno. Dok sam zdrav i priseban, moja je dužnost obrazovati ljude o strašnoj tragediji iz 1945.’, kaže Kosei Mito. FOTO: Privatna arhiva

„Naveliko promoviramo ukidanje nuklearnog oružja i kroz inicijativu ‘Gradonačelnici za mir’. Riječ je o nevladinoj organizaciji osnovanoj 1982. Njezin nastanak predložio je tadašnji gradonačelnik Hirošime, na inicijativu udruženja preživjelih žrtava. Organizacija je 1991. registrirana pri UN-u, promiče međunarodnu svijest o nuklearnom razoružanju i poziva na trajan svjetski mir. U toj je mreži trenutačno 8509 gradova iz 166 zemalja, velik dio njih i iz država koje su nuklearne sile. Jedna od naših inicijativa jest dijeljenje tim gradovima sadnica drveća koje je preživjelo atomski napad“, pojašnjava Ryoji Hasebe iz Odjela za promociju međunarodnog mira grada Hirošime.

U razaranju Hirošime poginulo je odmah oko 80 tisuća ljudi, a 35 tisuća ih je ranjeno. Do kraja 1945. preminulo je 140 tisuća stanovnika. Devedeset sretnika koji su u trenutku eksplozije bombe bili u radijusu od samo 500 metara od hipocentra, ali u čvrstim građevinama, čudom je preživjelo i doživjelo starost.

„Ni danas možda i 70 posto preživjelih, koje u Japanu nazivamo ‘hibakuša’, nije u stanju ispričati svoju priču, čak ni najbližima. Riječ je o golemoj traumi, nikome od nas nakon napada nije pružena psihička pomoć. Postoje četiri kategorije nastradalih. Da bi nam država priznala status, morali smo proći striktnu proceduru, uz iskaze dvaju svjedoka, a da nisu članovi obitelji. Moja majka, koja je kao trudnica nakon dva tjedna ušla u područje dva kilometra udaljeno od hipocentra, pripada drugoj skupini. Ja sam dio četvrte, u njoj smo svi mi koji smo tada bili u maternici, nas više od 6500“, navodi 79-godišnji vodič Kosei Mito, koji je u trenutku eksplozije bombe u majčinoj utrobi bio četiri mjeseca, a danas se smatra najmlađim preživjelim.

Od 2006. do danas Mito je bio vodič 300 tisuća posjetitelja iz 180 zemalja, o tome vodi preciznu statistiku. Od toga je više od 100 tisuća stranaca, među njima i 50-ak turista iz Hrvatske. Nekadašnji srednjoškolski profesor zbog svoje posvećenosti je 2023. nagrađen titulom „građanina godine“.

„Prije dvije godine otišao sam u mirovinu, sada imam vremena napretek. Ali ja sam vodič u Memorijalnom parku više od 18 godina, gotovo svakodnevno. Dok sam zdrav i priseban, moja je dužnost govoriti i obrazovati ljude o strašnoj tragediji iz 1945. Kako bih odgovorio na sva pitanja posjetitelja, napisao sam vlastitu knjigu. Više od polovine njezina sadržaja nećete naći u postavu Memorijalnog muzeja, u Nagasakiju su informacije znatno potpunije. Moram govoriti o svim činjenicama, samo tako svijet će saznati punu istinu. Svakoga dana pišem i višejezični blog“, hvali se energični Mito, napominjući da od 2012. grad financira dvogodišnji program treninga za one koji će od sve starijih preživjelih sugrađana preuzeti volonterski posao pričanja priče o nuklearnom napadu.

Dvanaestogodišnji Shun Sasaki bio je često zvijezda japanskih medija. Edukativne ture vodi triput mjesečno. Počeo je kada je imao samo sedam godina. Čudo od djeteta već tada je govorilo odličan engleski, naučen kod kuće. Njegova pokojna prabaka bila je jedna od onih koji su preživjeli napad. U konačnici je umrla od posljedica radijacije 57 godina nakon bacanja bombe, uz dva preboljena raka.

Vječni plamen mira i Zvono mira u Memorijalnom parku samo su neka od obilježja koji podsjećaju na posljedice bacanja atomske bombe na Hirošimu 1945.. FOTO: Privatna arhiva

„Prije negoli sam krenuo u vođenje tura, morao sam se dobro pripremiti. Istraživao sam povijesnu građu s majkom i gledao videoisječke o bombardiranju Hirošime na YouTubeu. Najdirljivije na što sam naišao bila je priča o djevojčici Sadako Sasaki. Preminula je s 12 godina, ja danas imam toliko. Bio sam dirnut, ali i u šoku. Mislim da je za sve ljude, a osobito za mlade, bitno da uče o miru. U svijetu je trenutačno toliko nuklearnih glava, možda netko to oružje pokuša iskoristiti. Treba ga uništiti. Plašim se ponavljanja najgoreg scenarija“, puno zrelije od većine svojih vršnjaka rezonira Shun Sasaki.

Njegov znatno stariji kolega naglašava da sve najbitnije informacije o bombardiranju Hirošime dolaze iz SAD-a, a ne iz Japana. Posljedica je to pretjeranog japanskog gostoprimstva prema Amerikancima, reći će Mito, a što je i te kako vidljivo i u nedostatku vrlo bitnih činjenica u postavu Memorijalnog muzeja u Hirošimi.

U razaranju Hirošime poginulo je odmah oko 80 tisuća ljudi, a 35 tisuća ih je ranjeno. Do kraja 1945. preminulo je 140 tisuća stanovnika. FOTO: Privatna arhiva

„Prije sedam godina preuređivali su muzej. Dotad je bila izložena tri metra velika replika bombe ‘Mali dječak’ s antenama. Uklonjena je iz postava, a nova je premala i nema antene. One su bile najvažniji dio bombe. Bomba je eksplodirala kao što je i planirano, 43 sekunde nakon što je ispuštena. A antene su zaslužne da se to dogodilo na optimalnoj visini od 600 metara iznad tla, pri čemu je eksplozija uništila najveće moguće područje. To je bio cilj Amerikanaca. Kada bi u postavu Muzeja bile izložene potpune informacije, i dijete bi shvatilo da je bombardiranje Hirošime bilo dobro pripremljen američki eksperiment za napad na SSSR. Označio je početak američkog nuklearnog odvraćanja, htjeli su pokazati Sovjetima koliko razorno može biti djelovanje atomske bombe. O tome u Muzeju ništa nećete pronaći. Prema istraživanju američkog Centra Pew, čak i danas 56 posto Amerikanaca i 14 posto Japanaca opravdava upotrebu atomske bombe. Vjeruju da je bombardiranje Hirošime i Nagasakija pridonijelo ranijoj kapitulaciji Japana. Ponavljam, to nije imalo nikakve veze s japanskom predajom, već sa željom SAD-a da uspostavi dominaciju u regiji nakon završetka Drugog svjetskog rata“, nedvosmislen je u argumentiranju svog stava Kosei Mito.

„U Memorijalnom muzeju postoji dio izložbe koji govori o tome kako je Hirošima izabrana za metu atomskog napada. I te kako smo svjesni da postoje glasovi koji tvrde da nije predočen potpuni kontekst. Ali naš je najvažniji zadatak prenijeti sve što se dogodilo, kao i posljedice za grad nakon tog napada. Naravno, postoje sugrađani koji žele da SAD preuzme odgovornost za ispuštanje atomske bombe. Grad Hirošima naglasak stavlja na prevladavanje mržnje i pogled u budućnost. Smatramo da je to bitnije, kao i čim jače međusobne veze između Japanaca i Amerikanaca. Sam grad nije u poziciji tražiti od Amerike da preuzme odgovornost za bombardiranje. Nemamo planova kako bismo u postav Memorijalnog muzeja uklopili dio o američkoj odgovornosti. Mislim da je nuklearno oružje apsolutno zlo, njegova upotreba nikad se ne bi smjela opravdati“, odgovara na prozivke Ryoji Hasebe iz Odjela za promociju međunarodnog mira Grada Hirošime.

‘Kolektivno sjećanje Japanaca na Hirošimu i Nagasaki usmjerava javno mnijenje protiv nuklearnog oružja’, kaže Nobumasa Akiyama. FOTO: Privatna arhiva

Još 1969. osnovana je Udruga učitelja preživjelih u atomskom napadu na Hirošimu. Krenulo je potom promoviranje ideje o mirovnoj edukaciji te posjeti školskih ekskurzija Hirošimi i Nagasakiju. Od 2013. u lokalnim školama u Hirošimi, ovisno o uzrastu, predaje se svojevrsna inačica mirovnih studija, uz financijsku pomoć grada. Istovremeno, „hibakuša“ je sve manje. Nakon završetka Drugog svjetskog rata bilo ih je u cijelom Japanu oko milijun, ove godine njihov broj pao je prvi put ispod 100 tisuća.

„Gubimo one koji su iz prve ruke svjedočili bombardiranju. Postalo je stoga iznimno važno da dijelimo diljem svijeta svjedočanstva ‘hibakuša’ kako bi ljudi shvatili da uporaba nuklearnog oružja znači izumiranje čovječanstva i kraj civilizacije. Najnoviji podaci kažu da je živo svega 99.130 ‘hibakuša’, njihova prosječna dob iznosi nešto više od 86 godina. Ubuduće ćemo koristiti umjetnu inteligenciju i virtualnu stvarnost kako bismo prenijeli njihovo iskustvo“, dodaje Hasebe.

Kenotaf atomske bombe u kojem je upisano oko 300 tisuća imena žrtava atomske bombe u Hirošimi u registar preminulih i papirnati ždralovi. FOTO: Privatna arhiva

U jeku Putinovih prijetnji uporabom nuklearnog oružja, uz prepoznatljivu vizuru Kupole atomske bombe u pozadini, u Hirošimi je 2023. održan sastanak skupine G7. Uz lidere tih zemalja i čelnicu Europske komisije, ukrajinski predsjednik Zelenski i predstavnici šest međunarodnih organizacija predvođenih UN-om posjetili su tom prilikom Memorijalni muzej i razgovarali s preživjelima. U knjigu gostiju upisali su da su predani svjetskom miru i ukidanju nuklearnog oružja.

„Upravo zbog ovako teške sigurnosne situacije u svijetu, trebamo naglašavati vrijednost zajedničke izjave iz Hirošime i ponavljati ljudima kako smo odlučni u ostvarivanju tog cilja. Međutim, G7 obuhvaća ograničen broj zemalja i problem predstavlja ekskluzivnost tog kluba. Kako koordinirati i surađivati sa zemljama koje nisu dio G7? Ako tražite svijet bez nuklearnog oružja, postavlja se pitanje kako u tu priču uključiti Rusiju i Kinu“, upozorava na velik i realan izazov Nobumasa Akiyama, koji kao politolog i diplomat radi na nuklearnim pitanjima više od četvrt stoljeća.

Vjeruje se da je Kina od 2020. do danas utrostručila svoj nuklearni arsenal na 600 bojevih glava s nuklearnim punjenjem. Pentagon je prije nekoliko godina predvidio da bi ih službeni Peking do 2035. mogao imati 1500. Prema ovogodišnjem izvješću Međunarodnog mirovnog istraživačkog instituta iz Stockholma, Amerika ima 5177 nuklearnih bojnih glava, a Rusija 5459.

„Japanska vlada zalaže se za transparentnost kada su u pitanju sposobnosti nuklearnih sila kao i ciljevi njihovih nuklearnih doktrina. Jedino tako možemo naprijed s idejom o nuklearnom razoružanju. Problem je što Kina odbija podijeliti informacije o svojim nuklearnim sposobnostima. Do neke mjere to je i razumljivo jer su one znatno manje od američkih. Ako ih otkriju, to bi ih moglo učiniti ranjivima u odnosu na SAD“, zaključuje Akiyama, podsjećajući da 90 posto svih nuklearnih bojevih glava na svijetu posjeduju Washington i Moskva.

„Danas živimo u novoj nuklearnoj eri. Ironično, nakon svega i uz povijesno iskustvo koje imamo, japanska vlada nikada nije ni ratificirala, a kamoli potpisala UN-ov Ugovor o zabrani nuklearnog oružja, koji je stupio na snagu 2021. Čak nemamo ondje ni promatrača. Svi preživjeli iz Hirošime i Nagasakija zbog toga su izrazito ljuti. Naravno, taj ugovor nisu potpisali ni SAD i Rusija“, pomalo frustrirano govori vodič Kosei Mito.

„Aktualni premijer Ishiba zalaže se za američki nuklearni kišobran. Stručnjaci misle da to ne rješava probleme koje bi Japan mogao imati. Osobito nakon ruske agresije na Ukrajinu i povratka Trumpa u Bijelu kuću, smatramo upitnom američku predanost proširenom nuklearnom odvraćanju i moguću pomoć Japanu ako ona bude potrebna. Po tom pitanju želimo doista jasan mehanizam odnosa s SAD-om“, objašnjava Akiyama.

‘Postoje sugrađani koji žele da SAD preuzme odgovornost za atomsku bombu. Grad Hirošima naglasak stavlja na prevladavanje mržnje i pogled u budućnost’, kaže Ryoji Hasebe. FOTO: Privatna arhiva

Početkom godine guverner Hirošime pozvao je Donalda Trumpa da posjeti Hirošimu kao što su to učinili njegovi prethodnici Obama i Biden. Naklon njezinoj žrtvi prošlog mjeseca predložio mu je i gradonačelnik Matsui, i to nakon što je prvi čovjek najmoćnije sile svijeta neukusno usporedio zračne napade na Iran s atomskim bombardiranjima Japana 1945.

„Podsjećam da se nijedan američki predsjednik nikada Japancima nije ispričao za atomske napade. U jednom istraživanju provedenom prije deset godina 78 posto ispitanika smatralo je da za to nema potrebe. Nikad nisam sreo preživjeloga koji osjeća mržnju prema Americi. To objašnjavam time što su 80 posto Japanaca budisti već dvije tisuće godina. A budisti duboko u sebi ne žele osvetu i stvaranje zatvorenog kruga odmazde. Međutim, Hirošimu i Nagasaki ne smijemo zaboraviti. Ponekad Japanci prelako zaboravljaju. Ako nemamo spoznaju o prošlosti, možemo ponoviti iste pogreške“, dao je svoj završni sud Mito.

Oko 300 tisuća imena žrtava atomske bombe u Hirošimi upisano je u registar preminulih koji je pohranjen u kenotafu iza kojeg gori vječna vatra. Ispred njega na kamenom spomeniku stoji natpis koji sublimira ideju memorijalnog kompleksa: „Neka sve duše ovdje počivaju u miru, nećemo ponoviti zlo.“

Shun Sasaki (12) bio je često zvijezda japanskih medija. Edukativne ture vodi triput mjesečno. Počeo je kada je imao samo sedam godina. FOTO: Privatna arhiva

„Mogli smo posjedovati nuklearno oružje bez promjene Ustava, osobito taktičko nuklearno oružje kakvo ima NATO, da ga koristimo u obrambene svrhe. Ali to jednostavno nema smisla kada govorimo o obrambenoj strategiji. Jako bitan argument u raspravi oko nuklearnog oružja kod nas je i još uvijek znatan broj živih ‘hibakuša’. I zbog te činjenice japanski političari ne žele ulaziti u tu vrstu javne rasprave“, sumirao je Nobumasa Akiyama.

Plamen mira gori u Memorijalnom parku od 1964., u znak prosvjeda protiv nuklearnog oružja. Kažu domaćini, gorjet će sve dok ga na globusu više ne bude. Nakon summita G7 u Hirošimi i prošlogodišnje dodjele Nobelove nagrade za mir najpoznatijoj organizaciji “hibakuša”, koja promiče ideju svijeta bez nuklearnog oružja, raste broj posjetitelja Memorijalnog centra. Trećina njih su stranci, a među njima je ove godine bila šefica svih američkih špijuna Tulsi Gabbard. U lipanjskoj objavi na društvenim mrežama upozorila je da su SAD i svijet „bliže rubu nuklearnog holokausta nego ikad“.

‘Nikad nisam sreo preživjeloga koji osjeća mržnju prema Americi’, rekao je Kosei Mito reporteru MegaWatta Draganu Nikoliću. FOTO: Privatna arhiva