Glumac Jakov Bilić, ravnatelj Međunarodnog dječjeg festivala Šibenik, ujedno je i ravnatelj Hrvatskog narodnog kazališta u Šibeniku. Ove godine od 13. do 28. lipnja na 65. Festivalu predstavit će se 200-tinjak izvođača, a velika je novost širenje Festivala na još dvije dalmatinske županije

Međunarodni dječji festival Šibenik ove će se godine održati jubilarni 65. put, prvi je održan davne 1958. godine i uskoro je postao jedan od najvažnijih festivala za djecu. Festival potiče mnoge ideje u različitim formama umjetnosti za djecu i dječjeg stvaralaštva: dramskoj, lutkarskoj, glazbeno-scenskoj, filmskoj, literarnoj i likovnoj. Tri su osnovna sadržaja MDF-a: održavanje godišnje smotre odabranih ansambala iz Hrvatske i inozemstva, radionički program te organiziranje simpozija na temu umjetničke kreativnosti i estetskog odgoja djece. Ove godine od 13. do 28. lipnja publici će se predstaviti 200-tinjak izvođača, a rekordne 53 radionice pohađat će više od tisuću djece. Velika je novost širenje Festivala izvan granica Šibensko-kninske županije. Stoga će neke sadržaje moći vidjeti i publika u još dvjema dalmatinskim županijama, Splitsko-dalmatinskoj i Zadarskoj.

Jakov Bilić, ravnatelj Međunarodnog dječjeg festivala Šibenik, ujedno je i ravnatelj Hrvatskog narodnog kazališta u Šibeniku, koje je prošle sezone predstave izvodilo u gostima zbog energetske obnove svoje zgrade.

Jakov Bilić rođen je 1988. godine u Šibeniku. Nakon Gimnazije Antuna Vrančića u rodnom gradu, upisao je Akademiju dramske umjetnosti u Zagrebu u klasi prof. Joška Ševe, a magistrirao je 2012. godine u klasi prof. Ivice Boban i prof. Krešimira Dolenčića. Od studenoga 2012. godine u ansamblu je HNK-a Šibenik na mjestu glumca te igra u svim dramskim produkcijama matične kuće. Dosad je bio tri puta nominiran za Nagradu hrvatskog glumišta te na Festivalu glumca, i to za uloge: don Jere u “Gloriji“ Ranka Marinkovića, Lovre Crnogaće u “Laživcu“ Marijane Nole te Đure Bedare u “Matildi“, za što je 2016. osvojio i Nagradu hrvatskog glumišta. Osvojio je nagradu na festivalu Glumište pod murvom za najboljeg glumca do 28 godina, za ulogu Lovre Crnogaće.

NACIONAL: Uskoro počinje 65. Međunarodni dječji festival u Šibeniku i ponovno su uvedene neke novosti – prvi put se program širi na druge dvije županije. Kako je došlo od te odluke, što će to donijeti Festivalu?

Već neko vrijeme postoje ideje o širenju Festivala i izvan okvira Šibensko-kninske županije. Kako je naše kazalište ostvarilo dobre suradnje s nizom institucija i organizacija izvan okvira naše županije – a potaknuti i jačinom samoga Festivala koji se posljednjih godina diže i širi u više smjerova – to je bila prirodna odluka. Nadam se da ćemo u sljedećim godinama to proširiti još više kako bi sva djeca koja iz objektivnih razloga ne mogu doći u Šibenik, osjetila duh Festivala.

NACIONAL: Koliko će se umjetnika predstaviti i na kojim lokacijama?

Držim da su kolege pripremile izuzetno zanimljiv, kreativan i kvalitetan cjelokupni program. Govorimo o više od 200 različitih sadržaja. Najatraktivniji će biti, zbog činjenice da do sada to nismo radili i s obzirom na to tko nam dolazi, program zatvaranja Festivala 28. lipnja. Zatvaramo cijelu šibensku rivu, dolazi nam jedna od ponajboljih svjetskih trupa s velikim lutkama od 10 do 15 metara visine koje će biti na velikim lučkim viličarima. Očekujemo oko 250 izvođača te večeri. Režira Mario Kovač i vjerujem da ćemo dostojanstveno obilježiti 65 godina. Naravno da i predstava otvaranja u našoj produkciji nakon niza godina ima svoju težinu. Nju režira Peđa Gvozdić i posebno sam sretan što i u jednoj i u drugoj produkciji sudjeluje more djece.

NACIONAL: Specifičnost Festivala je ta sjedinjenost umjetnika s djecom, po ulicama su razna druženja, pjesnički susreti, likovne radionice, kazališne predstave, zašto je to važno?

U vremenu društvenih istosti važno je, koliko god u ovom trenutku to i nije baš jasno svima, ali to su druge sociološke rasprave i u tome ne odstupamo ni  milimetra – djeci ponuditi živ, osoban, neglumljen i vanekranski pristup odgoju i pogled na društvene i ine okoliše koji ih okružuju. Ako im na vrijeme usadimo da su sposobni funkcionirati i izgrađivati sebe vlastitim snagama, pameću, energijom, kreacijom, snalažljivošću, onda mislim da će, kad dođu u godine životnih odluka, vjerovati sebi i svojoj osobnosti. A ne tipkovnici i onome što im AI sugerira. Bit će 53 različite radionice i više od 1200 djece koja prolaze kroz njih i to je dobar temelj za takvo promišljanje.

NACIONAL: Ravnatelj ste HNK-a u Šibeniku, u kojemu se već 40 godina održavaju razni programi u sklopu Festivala, kakva je sinergija ove godine i kako ste se vi ‘prešaltali’ iz čelnog čovjeka jedne ustanove u čelnog čovjeka druge tijekom Festivala?

Nema tu “šaltanja“. HNK u Šibeniku u normalnim okolnostima godišnje realizira 500-tinjak programa. Uz vlastitu produkciju, gostujuću sezonu, cjelogodišnji rad s djecom u dramskom i glazbenom smislu, servisiranja društvenog sektora u njegovim potrebama, mi Festival radimo u nekim segmentima i do dvije godine unaprijed. Zahvalan sam svakom svom djelatniku jer nitko od nas tamo nije na plaći i za plaću. Jest da je svakog mjeseca primimo, ali da nije esencijalne povezanosti i odricanja svih nas, teško bi to sve išlo u tolikoj mjeri. Poglavito s današnjim cijenama. Više od 90 posto djelatnika, a prosjek nam je 31 godina, cijeli život od malih nogu povezano je s kazalištem i Festivalom. I tako vam to “šaltanje“ različitih generacija traje već 65 godina.

‘Ako djeci usadimo da su se sposobna izgrađivati vlastitim snagama i energijom, onda mislim da će kad dođu u godine životnih odluka, vjerovati sebi i svojoj osobnosti’

NACIONAL: Što za vas osobno znači MDF, kakva vas sjećanja vežu uz njega i koliko se promijenio Festival, ali i okolnosti u Šibeniku svih ovih desetljeća?

Svako vrijeme donosi svoje izazove i načine njihova rješavanja. Tehnologija, troškovi, načini organizacije i financiranja sigurno su posljednjih petnaestak godina drastično promijenjeni. Tako je u svemu u cjelini. No vrijednost MDF-a u tome je što u ovom programskom smislu odolijeva promjenama i pruža djetetu samog umjetnika i voditelja radionica na onaj iskren osoban način. Bez obzira na sadržaj festivala o kojem je riječ. Tu vidim našu najveću vrijednost i otpor svijetu da ostanemo do kraja “peto godišnje doba radosti“.

NACIONAL: Zašto je važno imati dobar, sadržajan i kvalitetan MDF?

Zbog svega navedenog. Programski je on jasan. Festival donosi i niz benefita cijeloj društvenoj zajednici. Od njega turistički sektor lijepo živi tih dana. Društvena zajednica se opusti i bude sretna tih petnaestak dana jer svi na neki način budu djeca. Podatak da je festival utjecao na mnoge u formativnim godinama i odgojio veliki broj mladih koji danas rade u različitim institucijama razne poslove i vratili su se u svoj grad, govori koliko je njegov utjecaj na svijest ljudskog bića snažan.

NACIONAL: Kako je protekla sezona u šibenskom HNK-u? Kako funkcionira, uvjetno rečeno, malo kazalište na hrvatskoj kazališnoj sceni?

Zbog energetske obnove zgrade naša kuća nije radila kazališnu sezonu u svom gradu. Ove godine samo smo gostovali i pokušavali tako ostati vidljivi na kazališnoj sceni. Mi dosta radimo, već sam spomenuo neke brojke i to stvara i ugodu i umor. Ali smo na sceni i trudimo se održati jedan ritam koji i publiku i nas zadovoljava.

NACIONAL: Član ste ansambla HNK-a u rodnom Šibeniku, što vam je najveći gušt kad pogledate iza sebe? Kako procjenjujete prvi i sad već, evo, drugi mandat na čelu tih dviju značajnih ustanova?

Vrijeme će kao jedini svjedok nakon našeg vodstva pokazati što smo napravili. I tako će drugi imati priliku ocijeniti naš rad. Mogu već sad javno opet ponoviti da sam imao sreću i privilegiju biti okružen pametnim, mudrijim i u konačnici mlađim kolegama koji su uspjeli oblikovati moje „hrabrosti i ludosti“ kad smo već ušli u borbu za opstanak svoje kuće. Od svih, najblaže rečeno, osebujnih izazova i problema na koje smo nailazili, u konačnici najponosniji sam na stvaranje uvjeta da se mladi ljudi koji odu iz grada na školovanje mogu vratiti doma u svoje kazalište. I to u većem broju i u različitom zanatskom smislu.

NACIONAL: Bili ste i politički aktivni, nakon lokalnih izbora došlo je do velike promjene – novi je župan Paško Rakić, vrlo mlad političar kakav ste i sami. Kultura teško može bez političke podrške, kako je dosad funkcionirala ta suradnja, a što sada očekujete?

Ne bih si uzimao uloge koje mi ne pripadaju. Ulogu političara nisam nikada imao. Moje javne društvene funkcije uvijek su bile vezane za kulturni aspekt života i iz pozicije profesije koju imam. Nikada nisam ni krio ni imao potrebe kriti da rezultata u kazalištu ne bi bilo da nije bilo u nekim trenucima i ekstremne društvene i političke podrške uskog kruga ljudi oko gradonačelnika i ministrice. S obzirom na to što se sve i s kime trebalo raskrstiti da bi kazalište u Šibeniku bilo profesionalno ustrojeno. Nije ni njima bilo jednostavno ni lako davati tu podršku i naravno da su strepili zbog nekih naših poteza, prvenstveno mojih kao prvoga među jednakima, ali danas mislim da mogu biti zadovoljni što su nam kao izrazito mladim ljudima tada dali podršku. Još nam nedostaje nekoliko stvari da tu profesionalizaciju završimo i to očekujem u skoro vrijeme. Paško Rakić je osoba koja suštinski razumije društvene mijene i znam koliki je radnik pa nemam razloga ne biti realan i reći da će nešto pošteno napraviti na novoj funkciji.

NACIONAL: Kakvi su vam planovi? Vidite li se u još jednom mandatu?

Prvenstveni plan je završiti kadrovsku profesionalizaciju kuće uz nabavu potrebne tehničke infrastrukture. Nadam se da ćemo prostore koji su nam izvan funkcije u dogledno vrijeme uspjeti i građevinski završiti, što će nam silno otvoriti nove umjetničke i financijske mogućnosti. Nastavno na to pomalo popunjavamo umjetničko osoblje i glumački ansambl. Dramaturg i nekoliko glumaca smjer su koji nam predstoji kad o tom segmentu govorimo. Raduje što taj bazen ljudi imamo iz Šibenika na raznim akademijama.

Odgovor na drugo pitanje znat ću dati kad ga i sam dobijem od dvojice dječaka i njihove mame.