Naftni konzultant Jasminko Umićević govori o tome kako će se američke sankcije Rusiji odraziti na tržište nafte i naftnih derivata, ali i što može učiniti Hrvatska kako bi se kvalitetnije pozicionirala u neizvjesnoj političkoj i energetskoj situaciji

Prošlotjedna odluka američkog predsjednika Donalda Trumpa da Rosneftu i Lukoilu, najvećim ruskim naftnim tvrtkama u vlasništvu države koji Rusiji donose goleme prihode i pomažu financirati rat u Ukrajini, nametne sankcije ne bi li ruskog predsjednika Vladimira Putina natjerao da sjedne za pregovarački stol s Volodimirom Zelenskim, izazvala je očekivane potrese na svjetskom naftnom tržištu. Dodamo li tome odluku čelništva Europske unije o usvajanju 19. paketa sankcija Rusiji koje se odnose na potpunu zabranu uvoza LNG-a, tržište energije u svijetu ozbiljno se zaljuljalo. Konačne posljedice ovih političkih poteza tek će se vidjeti u narednim mjesecima, no posve je izvjesno da ni Hrvatska neće ostati pošteđena njihovih negativnih konzekvenci. U ovakvom odnosu snaga nameće se pitanje kako će se postaviti hrvatski politički vrh, ali i državne tvrtke koje su na prvoj crti udara. Hoće li Hrvatska pasivno promatrati borbu velikih i čekati rezultat bitke? Ili će aktivno nastojati iz ovog političkog kaosa izvući benefite za sebe? A to može učiniti ako s mađarskim MOL-om postigne dogovor o transportu većih količina sirove nafte Janafovim naftovodom do rafinerija u Százhalombatti i Bratislavi ili pak ponudom Srbiji da vlastitim transportnim pravcima nadomjesti nedostatak naftnih derivata nastao uslijed američkih sankcija Srbiji zbog neriješenog vlasničkog statusa NIS-a. Tu je i opcija traženja novih naftnih izvora u svijetu koji bi Hrvatskoj nesumnjivo pomogli zadržati energetsku stabilnost u ovim turbulentnim vremenima.

S dugogodišnjim naftnim konzultantom Jasminkom Umićevićem, koji iz svojeg ureda u Londonu i Ujedinjenim Arapskim Emiratima posluje po cijelom svijetu i dobro je upućen u situaciju na tržištu nafte, razgovarali smo o tome što možemo očekivati sljedećih mjeseci, kako će se američke sankcije Rusiji odraziti na tržište nafte i naftnih derivata, ali i što konkretno može učiniti Hrvatska kako bi se kvalitetnije pozicionirala u ovakvoj neizvjesnoj političkoj i energetskoj situaciji u svijetu i kakve će posljedice po nas ostaviti nesigurnost na tržištu.

NACIONAL: Hoće li se i na koji način najnovije američke sankcije prema Rosneftu i Lukoilu odraziti i na poslovanje Lukoila u Hrvatskoj? Hoćemo li moći nesmetano koristiti usluge Lukoilovih benzinskih postaja u Hrvatskoj?

Prošlo je tek nekoliko dana od uvođenja američkih sankcija Lukoilu, pa je prerano za jednoznačan odgovor, ali prve procjene pokazuju da će one vrlo vjerojatno dovesti do prodaje Lukoilovih europskih podružnica, uključujući i Lukoil Hrvatska. Ipak, građani u Hrvatskoj ne bi trebali osjetiti nikakve smetnje, pretpostavljam da kratkoročno neće biti većih problema. Benzinske postaje Lukoila će nastaviti raditi, a moguće probleme vidim u otežanoj nabavi naftnih derivata za Lukoilove benzinske postaje zbog sankcija koje će europske banke provoditi prema Lukoilu. Naime, sankcije praktički isključuju Lukoil iz globalnog financijskog sustava pa će i hrvatska podružnica, iako formalno registrirana kao lokalna tvrtka, potpadati pod iste restrikcije jer je u većinskom vlasništvu Lukoila.

NACIONAL: Što za Rusiju znače nove američke sankcije protiv Rosnefta i Lukoila?

To je najteži udar na rusko gospodarstvo od početka rata. Prvi put sankcionirane su dvije kompanije koje čine više od 70 posto ruske proizvodnje i izvoza nafte. Time se Rusiji praktično zatvara pristup svjetskom tržištu energije. Moskva gubi oko 30 milijardi dolara prihoda godišnje, rublja slabi, a proračunski deficit raste iznad šest posto BDP-a. Cilj je jasan: financijski iscrpiti Putinov režim i prisiliti ga na prekid rata ekonomskim, a ne vojnim pritiskom.

NACIONAL: Osim problema u vlastitim rafinerijama, MOL trpi posljedice i stalnih napada ukrajinske vojske na naftovod Družba i prekida u opskrbi. No ne primjećujemo da je ta činjenica natjerala Mađare da prihvate ponudu korištenja kapaciteta Janafova naftovoda. Oni i dalje tvrde da Janaf ne može pokriti potrebe MOL-a. Kako to komentirate i očekujete li promjenu mađarskog stava kad je Janaf u pitanju?

Tvrdnja da Janaf nema kapacitet za opskrbu mađarske i slovačke rafinerije nije točna. Sustav može prevesti oko 14 milijuna tona sirove nafte godišnje, što je dovoljno za potrebe Mađarske i Slovačke. Stvarni razlog mađarskog odbijanja je ekonomski. Družbom MOL kupuje rusku naftu po nižoj cijeni i ostvaruje ekstraprofit od oko milijardu eura godišnje. Prelazak na Janaf značio bi kupnju skuplje, neruske nafte po tržišnim cijenama po kojima naftu kupuju i ostale zemlje. Dokle god ima izuzeće od embarga na uvoz ruske nafte, Budimpešta neće mijenjati model. Tek kad uvoz ruske nafte postane nemoguć, Janaf će ostati jedina realna opcija. Do tada ćemo slušati žalopojke ministra Petera Szijjárta i MOL-ove ekipe o potkapacitiranosti i previsokim cijenama Janafa….