Ekonomist Ljubo Jurčić za Televiziju N1 govorio je o turizmu, gospodarstvu i cijenama.

Jedan od naslova u dnevnom tisku glasio je da su stranci potrošili 54 milijuna eura više nego 2024. godine. Je li zaista riječ o povećanju prihoda ili o rastu cijena zbog kojih su onda te brojke veće nego što su bile prošle godine?

“To ćemo vidjeti tek na kraju godine. Prvo dobijemo financijske rezultate, a onda kasnije dobijemo fizičke pokazatelje – koja je to količina proizvoda u tonama, u brojkama. Makar se to može vidjeti već sad po onim fiskaliziranim računima, ali se te analize ne rade na početku sezone, nego na kraju godine“, odgovorio je Jurčić.

Napomenuo je kako u posljednjih 30 godina hrvatski turizam zapravo neprestano raste te da će ova godina biti nekoliko posto jača ili slabija u odnosu na 2019. ili 2024., no to ovisi o faktorima kao što su kretanje plaća i stabilnost u Europi.

“Važno je gledati i godinu. Zanimljivo je kako ove sezone imamo pad brojki u petom mjesecu, a u šestom veliki rast. Kakav će biti sedmi ovisi o previše faktora, a ne samo o hrvatskoj ponudi, odnosno o količini i cijenama usluga koje mi nudimo”, rekao je.

IRENA WEBER: Turistička sezona i snažan rast troška rada podigli inflaciju…

Poznato je da Hrvatska već godinama ima problem velikog udjela turizma u hrvatskom BDP-u.

Sve dok je turizma, hrvatske vlasti imaju komotnu situaciju

“Kad gledamo po gostu, to se gleda po noćenju. Čovjek dnevno jede, spava. To je jedinica mjere, da tako kažemo. Ako smo, recimo, imali 100 milijuna noćenja, imamo 15 milijardi prihoda, to je negdje 150 eura po turistu. Recimo, Grčka, Španjolska, Italija, Francuska imaju puno više po broju turista. Kad gledamo udio turizma u hrvatskom BDP-u, on je velik zato što kod nas industrija i poljoprivreda stalno padaju”, objasnio je Jurčić.

Dodaje da je nama turizam i “prva pomoć” i “spas”, ali i “prokletstvo”. “To se kaže Dutch disease – nizozemska bolest. Jer imamo prihod od turizma po prirodi stvari, to je zapravo prirodna renta” kaže.

Jer, kaže, sve dok turisti dolaze, vlasti imaju prihod od turizma i nemaju problem s državnim financijama. Imaju komotnu situaciju i neće se potruditi uložiti u industriju jer je to puno složenije – tehnologija, organizacija, industrija, izvoz, tržište – dok kupci ovdje dolaze sami.

Osvrnuo se i na reakciju ministra turizma koji upozorava medije i javnost da ne govore o rastu cijena jer to navodno šteti tijekom turističke sezone.

“To ne bi trebao govoriti jer njegov je zadatak da kreira strategiju ili, ako ima neku strategiju, da je primjenjuje. Mi trebamo kreirati ponudu, organizaciju, sustav – to je najbolji odgovor na one koji napadaju hrvatski turizam. I neće biti loše jer nam je Bog dao takvu poziciju da se turizam događa sam po sebi, a naši ljudi u borbi za dohodak i život koriste tu poziciju koju imaju”, kaže.

PRESKUPA OBALA Bivša ministrica turizma: Uvijek sam bila protiv snižavanja cijena…

Turizam čak nije ni sektor

Ali danas imamo i drugu situaciju, kaže Jurčić – činjenicu da je više od 90 posto smještajnih kapaciteta na Jadranu, bilo da je riječ o apartmanima, sobama ili hotelima, zapravo u stranom vlasništvu: “Nemam ništa protiv stranaca, ali postavlja se pitanje: koliko je u svemu tome zapravo hrvatskog?”

“Objekti su u vlasništvu stranih državljana, poslužuju se strana hrana i piće stranim turistima, a u sve većoj mjeri u njima rade i strani radnici. I to sa sobom nosi i određene prednosti – ali i izazove. Koncept gotovo slobodne izgradnje turističkih objekata – bez jasnog plana i kontrole – uzima puno od prirode. Gubimo zelene površine više nego što bismo smjeli, jer su ti objekti razasuti, ne nalaze se na jednome mjestu. To znači da je potrebno izgraditi tisuće kilometara dodatne infrastrukture – vodovoda, kanalizacije, sustava za prikupljanje otpada… Rastu komunalni troškovi, a s njima i društveni”, smatra.

Kaže i da turizam čak nije ni sektor već “potrošnja izvan stalnog mjesta boravka”.

“Ne govorimo ovdje o klasičnoj industriji, poljoprivredi, tekstilu ili preradi drva – riječ je o vrsti potrošnje. Na to neprestano upozoravamo. Za vlastite potrebe, uključujući i turizam, Hrvatska danas uvozi 70 posto mlijeka. Više od 50 do 60 posto povrća također se uvozi, kao i preko 50 posto mesa”, ističe Jurčić.

POSKUPLJENJA ZBOG SEZONE Evo gdje su u Hrvatskoj cijene najviše porasle, a gdje najmanje

Propuštena prilika

Kaže i da, kad političari govore o “zelenoj i plavoj magistrali”, misle pritom na povezivanje Slavonije – kao hrvatske žitnice i “mesnice” – s obalom. No dubinske, znanstvene analize pokazuju da ta veza u posljednjih 15 godina zapravo slabi. Turistički sektor u Primorju sve manje koristi domaće proizvode iz Slavonije. Zašto?

“Zato što su proizvodi već pripremljeni u paketima iz Europe. Uzme se kontejner ili više njih, od jednog dobavljača, s cjelokupnom ponudom robe na jednom mjestu – i tako funkcionira taj opskrbni lanac”, objašnjava.

“S druge strane, u Hrvatskoj – od osamostaljenja do danas – industrija i poljoprivreda stagniraju. Unatoč svim ulaganjima, temeljni problem je ekonomski sustav koji ne motivira proizvodnju, rad ni izvoz. Stvorili smo okolinu u kojoj se jednostavno ne isplati raditi, proizvoditi i izvoziti. Rezultat toga je propuštena prilika: umjesto da turizam bude kanal za povećanje plasmana domaćih proizvoda, on postaje uzrok rasta uvoza – mesa, mlijeka, piva, voća, povrća – jer vlastitih resursa nemamo dovoljno”, kaže.

Naglašava da je turizam samo dio ukupne potrošnje u Hrvatskoj, ali da velikim dijelom troši uvoznu robu.

“To vrijedi i za industrijsku i za poljoprivrednu komponentu – jer se gospodarska politika u Hrvatskoj vodi politikantski, ne strateški”, kaže.

NEVJEROJATNO Novotny: U Bavarskoj sam tri slijeda i pivo platio 25 eura. Naš turizam je preskup

Rasta ima, ali ga generira tuđa roba u domaćem pakiranju

Svaki dan čujemo političare kako govore da su ‘ulagali u Slavoniju’, da su ‘ulagali u Pelješac’ – ali kad se pogleda stvarno stanje, postavlja se pitanje: je li se time povećala proizvodna sposobnost zemlje? Je li se podigla učinkovitost?” pita se i odmah odgovara:

“Nije. Uglavnom se gradi infrastruktura – ceste, fasade, kozmetički zahvati – ali se ne ulaže u ono što je ključno: sustav koji bi povećao stvarne proizvodne kapacitete i učinkovitost. Danas nas umnogome spašavaju europski fondovi, koji prekrivaju te naše deficite. U idućih sedam godina iz Europske unije ćemo povući 25 do 28 milijardi eura. Kad se to podijeli, radi se o otprilike 4 milijarde godišnje. U odnosu na 80 milijardi ukupnog BDP-a, to je 3 do 4 posto. A upravo ti postoci čine naš godišnji rast. Da nema tih sredstava, suočili bismo se s vlastitom istinom“.

Jer kad se pogleda struktura tog “rasta”, jasno je da se ne temelji na domaćoj proizvodnji, dodaje.

“Riječ je većinom o uslugama – prijevoz, trgovina, turizam – u kojima serviramo strane proizvode. Rasta ima, ali ga generira tuđa roba u domaćem pakiranju”, zaključio je Ljubo Jurčić za N1.

JURČIĆ: ‘Za stalne goste smo preskupi. Bogati neće doći jer nemaju gdje’