U pravosudnim krugovima nije bila tajna da je zdravstveno stanje Dobronića bilo loše, još prije nekoliko tjedana šef DSV-a Darko Milković započeo je lobirati za to da naslijedi Dobronića, ali sada u igru ulaze Orsat Miljenić, Zlata Đurđević i Alan Uzelac

Neposredno nakon što je zbog posljedica teške bolesti tijekom proteklog vikenda preminuo predsjednik Vrhovnog suda Radovan Dobronić, Nacional je iz više izvora doznao tko su prvi mogući kandidati koji se spominju kao opcije za njegova nasljednika. Visoki sudski izvor s rezignacijom je ispričao Nacionalu da je još prije nekoliko tjedana predsjednik Državnog sudbenog vijeća Darko Milković započeo lobiranja jer je zainteresiran da preuzme funkciju predsjednika Vrhovnog suda. U pravosudnim krugovima nije bila tajna da je Dobronićevo zdravstveno stanje bilo loše, ali je kod nekih jako loše primljeno to što su se pojavile brojne kadrovske kombinacije i lobiranja za njegova nasljednika još za Dobronićeva života.

Čak su se pojavile i tvrdnje da Milković kalkulira s izborom vršitelja dužnosti predsjednika Vrhovnog suda tako da na tu funkciju postavi osobu koju želi eliminirati iz kasnije službene procedure za izbor novog predsjednika. DSV je u ponedjeljak imenovao Gordanu Jalšovečki, dosadašnju Dobronićevu zamjenicu, a objavili su da ona nema namjeru kandidirati se za mjesto predsjednice pa time nitko nije stavljen u povoljniji položaj.

Na izravan upit Nacionala Darku Milkoviću, predsjedniku DSV-a i aktualnom sucu Vrhovnog suda, koji je sazvao sjednicu DSV-a u ponedjeljak točno u podne da bi se donijele te važne odluke, hoće li se odazvati pozivu i kandidirati za predsjednika Vrhovnog suda, odgovorio je da je još uvijek u ozbiljnoj dvojbi. Iako ga, rekao je, kolege nagovaraju da se kandidira za predsjednika Vrhovnog suda, smatra da u proceduri izbora i obnašanju te dužnosti ima previše politike, pa nije siguran treba li prihvatiti tu vrstu izazova.

Nacional je iz dva neovisna pravosudna izvora tijekom vikenda doznao kako se kao jedan od kandidata spominje Orsat Miljenić, predstojnik Ureda predsjednika Zorana Milanovića od 2020. On je za premijerskog mandata Zorana Milanovića obnašao dužnost ministra pravosuđa i brojni smatraju da je tu dužnost obavljao vrlo dobro.

U kuloarima Vrhovnog suda vlada uvjerenje da Milanović, ustavni predlagač kandidata za predsjednika najvišeg suda, ima svoje favorite, ponajprije dvoje profesora s Pravnog fakulteta u Zagrebu. Jedna kandidatkinja je profesorica Zlata Đurđević s Katedre za kazneno-procesno pravo. Ona je bila prva predložena i prije četiri godine, ali nije bila izabrana zbog žestokog protivljenja premijera Andreja Plenkovića i predsjednika Sabora Gordana Jandrokovića, pa nije uspjela dobiti potrebnu saborsku većinu.

Milković je rekao da ga kolege nagovaraju da se kandidira za predsjednika Vrhovnog suda, ali da je još u dvojbi jer smatra kako u proceduri izbora i obnašanju te dužnosti ima previše politike

Zatim se među Milanovićevim kandidatima spominje i profesor Alan Uzelac, koji je nedavno bio jedan od kandidata na listi SDP-a za izbor desetoro sudaca Ustavnog suda, ali nije izabran za ustavnog suca. Kada DSV raspiše javni poziv za predsjednika Vrhovnog suda, kandidati će imati na raspolaganju 30 dana za prijavu svojih kandidatura. I sada se postavlja pitanje hoće li ovaj izbor za predsjednika Vrhovnog suda biti lakši nego prije četiri godine, kada je za predsjednika bio izabran pokojni Dobronić, cijenjen u javnosti kao sudac Trgovačkog suda u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013., samo četiri dana nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju, donio kolektivnu presudu o ništetnosti nepoštenih ključnih klauzula iz 125.000 ugovora o kreditima građana u švicarskim francima.

Iako je bio izabran s čak 120 zastupničkih glasova od ukupno 151 zastupnika, ali nakon četverosatnog pravnog ‘’rešetanja’’ HDZ-ovih zastupnika na saborskom Odboru za pravosuđe, Dobronić je prošao tek u trećem pokušaju izbora čelne osobe sudbene vlasti u Hrvatskoj. Da Dobronić tada nije bio izabran bilo bi čudo jer je briljirao na tom saborskom odboru i pred televizijskim kamerama.

Dobronića, predsjednika Vrhovnog suda i čelnu osobu Državnog izbornog povjerenstva, hrvatska javnost dočekala je s velikim očekivanjima kada je 18. listopadu 2021. kao kompetentan sudac s osvjedočenim pravnim znanjima, ali i moralnim kredibilitetom došao na čelo sudbene vlasti. Na čelu Državnog izbornog povjerenstva odradio je uspješno tri izborna ciklusa. Travanjske parlamentarne izbore za Sabor, europske izbore u lipnju za Europski parlament 2024. i predsjedničke izbore na kraju prošle godine s drugim izbornim krugom u siječnju ove godine, na kojima je Milanović osvojio 75 posto glasova građana.

Samo dva mjeseca nakon što je bio izabran za predsjednika Vrhovnog suda, 2021. na Božić, hitna pomoć odvezla ga je u KBC Sestre milosrdnice, gdje mu je bio otkriven karcinom. Odmah je bio podvrgnut i operativnom zahvatu, uz veliku nadu da će biti spašen. „Predsjednik Vrhovnog suda Radovan Dobronić u srijedu je u Kliničkom bolničkom centru Sestre milosrdnice u Zagrebu podvrgnut lakšem liječničkom zahvatu, nakon kojeg je otpušten na kućnu njegu te se uspješno oporavlja“, bilo je tada javno objavljeno. No u toj bitci nije pobijedio opaku bolest.

Od tada je vrlo rijetko odlazio na otok Hvar, u Jelsu, gdje je imao obiteljsku kuću, ostavinu od roditelja, oca agronoma i majke farmaceutkinje. Iako je kao štićena osoba visokog ranga imao i službenog vozača, uporno je odbijao koristiti njegove usluge na godišnjem odmoru. Nakon liječničke intervencije zahvalio je liječničkom i drugom osoblju KBC-a na požrtvovnom, stručnom liječenju i ljudskom pristupu pacijentu, što je službeno priopćio i Vrhovni sud. Unatoč upornim odlascima na propisane terapije, Dobronić je nastavio raditi svoj posao.

Njegov posljednji potez koji je odjeknuo u pravosudnim krugovima bila je degradacija Đure Sesse. To je Dobronić obavio diskretno, potezom pera, a Sessu o tome nije prethodno informirao. Da Nacional nije informirao hrvatsku javnost, o tome se javno ne bi ni diskutiralo, iako je to bio svojevrsni finale njihova dugogodišnjeg dubokog profesionalnog razilaženja.

U kuloarima DORH-a vlada uvjerenje da predsjednik Zoran Milanović, ustavni predlagač kandidata za predsjednika najvišeg suda i Dobronićeva nasljednika, računa i na šefa svog kabineta Orsata Miljenića, bivšeg ministra pravosuđa. FOTO: Neva Zganec/PIXSELL

Dobronić je Sessu degradirao kada je ove godine donio novi godišnji raspored poslova na Vrhovnom sudu, dokument koji predsjednici svih sudova u državi usvajaju jednom godišnje, a u njemu se za iduću godinu ne određuje samo djelokrug rada, nego i zaduženja svakog suca.

U tom dokumentu za 2025. Sessa, Dobronićev prethodnik na dužnosti predsjednika Vrhovnog suda, prestao je biti predsjednik jednog od četiriju peteročlanih sudačkih vijeća na Građanskom odjelu Vrhovnog suda.

Bio je degradiran tek za člana u jednom od vijeća na čijem je čelu sudac Ante Perkušić. Doduše, kako je Nacional objavio, Dobronić mu je dodijelio i mjesto predsjednika jednog sudačkog vijeća, ali radi se o peteročlanom vijeću koje odlučuje o žalbama protiv rješenja sudaca o isplati primjerene naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku. U stručnim krugovima to se smatra degradacijom u odnosu na mjesto predsjednika vijeća na Građanskom odjelu Vrhovnog suda.

‘’Ova Dobronićeva odluka iznenadila je Sessu koji je o svemu obaviješten pismenim putem kada je objavljen godišnji raspored poslova, ali i velik broj Sessinih kolega. Jasno je da se radi o degradaciji’’, opisao je jedan od sugovornika Nacionala s Vrhovnog suda. Sessa je i službeno za Nacional izjavio kako je to doživio kao degradaciju.

No polemika Dobronića i Sesse počela je davno prije, u Nacionalu u veljači 2021., dok je Dobronić još bio sudac Trgovačkog suda u Zagrebu, a Sessa predsjednik Vrhovnog suda. Dobronić se tada u Nacionalu osvrnuo na jedno tumačenje o valutnim klauzulama, a ticao se i kredita u švicarskim francima koje je tadašnji predsjednik Vrhovnog suda Sessa dao u intervjuu Jutarnjem listu.

Nacional je tom prilikom Dobroniću postavio pitanje: „Predsjednik Vrhovnog suda Đuro Sessa u intervjuu Jutarnjem listu ustvrdio je da ‘valutnu klauzulu ne možemo dovoditi u pitanje jer ona u Hrvatskoj kao institut postoji od 1978. i sama po sebi nije sporna’. Slažete li se s tom njegovom tvrdnjom?“ Dobronićev odgovor bio je neobično žestok. Evo i što je odgovorio kao stručnjak koji je, prije nego što je postao sudac, bio voditelj pravnih poslova u deviznom odjelu Zagrebačke banke:

„To su potpuno iskrivljena tumačenja. Ako pravnik ne razlikuje postojanje valutne klauzule koja je postojala u bivšoj državi u glavama ljudi koji su obožavali njemačku marku i u nju sve preračunavali u odnosu na ono što je realno postojalo u zakonima, onda ne znam što bih na to trebao reći. Valutna klauzula ni u jednom trenutku u bivšoj državi nije postojala kao pravna opcija. Oponenti ove činjenice tvrde da se o njoj raspravljalo u sudskoj praksi. I to je točno. Rasprave je bilo u sudskoj praksi, ali koje vrste? U sudskoj se praksi raspravljalo o pravnim posljedicama nezakonitog ugovaranja valutne klauzule. Sudska praksa u bivšoj državi, dakle, nije odobravala valutnu klauzulu“.

Profesorica Zlata Đurđević slovi za jednu od favoritkinja predsjednika Milanovića za predsjednicu Vrhovnog suda, a suci Darko Kos, Damir Mrčela i Đuro Sessa radili su kontra pokojnog Dobronića. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO, Sanjin Strukic, Marko Lukunic, Emica Elvedji/PIXSELL

Potvrdivši da je ta Sessina tvrdnja bila činjenično netočna, Dobronić je nastavio u za njega priličnom neuobičajenom tonu: „Oni koji tako govore ili ništa ne znaju ili namjerno dovode javnost u zabludu. To je zastrašujuće. U SFRJ, bivšoj državi, valutna klauzula je bila zabranjena među domaćim rezidentima, a onda se točno na Staru 1990. godinu, u zadnjim danima SFRJ, ukida članak 16 Zakona o deviznom poslovanju, članak kojim je bila izričito zabranjena valutna klauzula. Država propada, republike preuzimaju savezno zakonodavstvo, a onda se u ratnim uvjetima počela prvi put ugovarati valutna klauzula s domaćim rezidentima. U bivšoj državi vrijedio je sustav jedinstva vlasti gdje sudovi ni načelno nisu bili samostalni. Nisu imali ovlasti kreirati sudsku praksu. Nakon toga je tek 1994. izmjenama zakona o obveznim odnosima napokon i izrijekom zakonski bila dopuštena valutna klauzula. U ratnim uvjetima vršile su se krupne promjene. Dopustila se valutna klauzula, a tada se i formalno-pravno ukida društveno vlasništvo i prelazi se na tržišnu utakmicu“.

Drugi visoki pravosudni izvor potvrdio je da se u Sessinu slučaju radi o poprilično neuobičajenom potezu i jasnoj poruci koju je Dobronić poslao Sessi, pripadniku starih struktura na Vrhovnom sudu s kojima se sukobljavao i koje su mu, po neslužbenim izvorima, konstantno podmetale nogu.

Među tim sucima bili su i Damir Kos i Marin Mrčela. Obojicu je smijenio još prije dvije godine. Mrčelu s mjesta predsjednika Odjela za praćenje europskih propisa i sudske prakse sudova pri Vijeću Europe i Europskoj uniji, a Kosa s položaja predsjednika Kaznenog odjela Vrhovnog suda.

Nacional je o tome pisao u rujnu 2022. Objavljen je članak s naslovom: „Kako je propao udar sudaca Kosa i Mrčele na predsjednika Vrhovnog suda Radovana Dobronića“. Pripremali su ga Kos, tada predsjednik Kaznenog odjela Vrhovnog suda i Mrčela, u to vrijeme predsjednik Odjela za europska pitanja Vrhovnog suda. Kos i Mrčela nastojali su prikupiti potpise 12 od ukupno 36 svojih kolega sudaca s Vrhovnog suda, odnosno trećinu sudaca. Tih 12 potpisa trebali su im da bi obvezali Dobronića na sazivanje sjednice suda, a na toj su se sjednici njih dvojica željeli ponovo obračunati s njim, kako bi se usprotivili potencijalnom ograničavanju izvansudskih aktivnosti na kojima su neki od njih ostvarivali prihode veće i od njihovih godišnjih plaća. Dobronić je raspravu o tim izvansudskim aktivnostima sudaca otvorio 4. srpnja 2022., na okruglom stolu u nazočnosti brojnih televizijskih kamera i novinara. Učinio je to u nazočnosti hrvatske javnosti, a Mrčela i Kos odmah su ga žestoko napali na tom okruglom stolu.

Kos je napisao i otvoreno pismo Milanoviću kritizirajući tadašnji predsjednikov prijedlog da Zlatu Đurđević izravno kandidira za čelnu osobu sudbene vlasti u Hrvatskoj temeljem svojih ustavnih ovlasti, a ne raspisanog natječaja Državnog sudbenog vijeća. U tom otvorenom pismu sudac Vrhovnog suda Damir Kos usput je objašnjavao i kako mnogi kolege suci upravo njega nagovaraju, gotovo mole, pa i vide baš njega kao idealnog kandidata za predsjednika Vrhovnog suda kao najrespektabilniju, stručnu osobu na Vrhovnom sudu. Godinu dana kasnije on i Mrčela doživjeli su neuspjeh. Nitko od tih sudaca na Vrhovnom sudu nije im bio spreman dati potpise za sazivanje proširene sjednice sudaca o stanju u hrvatskom sudstvu, a ne samo za raspravu o izvansudskim aktivnostima sudaca. Ta inicijativa Kosa i Mrčele nije doživjela potpuni fijasko samo zbog Ileane Vinje, sutkinje u Kaznenom odjelu Vrhovnog suda, na čijem je čelu bio upravo Kos, dok ga Dobronić nije smijenio s te dužnosti. Te okolnosti koje su djelomično, ali snažno obilježile Dobronićev mandat mogu poslužiti kao putokaz prilikom izbora njegova nasljednika i orijentir za procjenu je li taj nasljednik vjesnik kontinuiteta onoga što je Dobronić zastupao, ili zagovornik afirmacije nekih drugih pravosudnih politika.