Miroslav Čatalinac, umjetničkog imena Chakka Svraka, autor je pjesama grupe KaliKamo čiji je prvi album ‘Jedinstvo’ izazvao interes publike i glazbenih kritičara. KaliKamo je nastao spajanjem grupa Kudikamo i KaliFat Dub, svi su iskusni glazbenici koji kreću s koncertima

Album “Jedinstvo” grupe KaliKamo snimili su iskusni hrvatski glazbenici i privukao je veliki interes publike i glazbenih kritičara. KaliKamo izvodi eksperimentalni elektro dub moćne energije, a autor stihova Miroslav Čatalinac jedan je od najboljih MC-ja, poznatiji po glazbenom nadimku Chakka Svraka.

Album su predstavili u Zagrebu, Puli i Rijeci. KaliKamo je nastao spajanjem grupa Kudikamo i KaliFat Dub i čine ga Roko Margeta na klavijaturama, sintesajzerima i elektronici, poznat po svom radu s grupama KudiKamo, Kosan, Gnomad i Dunjom Knebl, za bubnjevima je Đuro Dobranić koji svira u grupama KudiKamo i Je Veux, za zvuk i efekte brine se Dino Mudrić, a Miroslav Čatalinac je tekstopisac i MC iz grupa Kali Fat Dub i BarabaDUB Sound System. Na promotivnim nastupima pridružio im se i dub producent i glazbenik Ognjen Zečević, poznat po imenu Egoless, te četiri prateće pjevačice.

NACIONAL: KaliKamo je na prvom albumu pokazao snažne stihove i moćan bend. Kako je nastala grupa?

Dobri smo, ali nismo najbolji. Bilo je opasnih bendova koji su prije nas krčili puteve i tabali staze. Snagu smo pokazali, ali nije došla preko noći i samo u stihovima. Naš zanat dugo se brusio i svako od nas ga je izučio na sebi svojstven način. Đuro i Roko imali su svoj impro svijet i gomile projekata. Dino je vrsni tonac i brzo je postrojio opremu potrebnu za ovaj muzički desant. Ognjena ne treba posebno predstavljati. Njegov projekt Egoless odveo ga je na mjesta o kojima mnogi domaći muzičari ne mogu ni sanjati. Ja sam pisao i pisao i na kraju je ono dotaklo i neke meni nepoznate ljude, a onda se krug počeo širiti. I moram naglasiti da me je prema ovom sastavu usmjerio moj brat i drug Milan Čekrdžin a.k.a. Cef i da bih bez njegovih savjeta i dalje gazio u kupini do koljena. Nakon nekoliko godina aktivnog ispitivanja terena, bend KaliKamo začeo se na travnjaku kluba Azimut u jesen 2023., a nedavno nam se pridružio Ognjen i ostaje na neodređeno.

KaliKamo u klubu Močvara 6. ožujka 2025. | Foto: Josip Bolonić/SubSite

NACIONAL: Vaši stihovi su moćni, ali u bendovima Kali Fat Dub i Golem u stihovima ste secirali društvo u kojem živimo. Koliko je popularna glazba dobar mediji za širenje ideja i kroniku društva?

Glazba nam je oduvijek bila osnovni medij za osobnu komunikaciju i s ostatkom svijeta. Ne znam koliko je naša glazba popularna i ne želim se zanositi tom idejom. Mi radimo ono što nas raduje i ono što nas čini mentalno neprobojnim pred navalom svakodnevnih problema i briga.

NACIONAL: Album počinje pjesmom ‘Lajava kera’ i audio insertom iz filma ‘Crni bombarder’ Darka Bajića iz 1992. i govorom policijskog inspektora kojeg glumi Petar Božović, koji govori o potencijalu opasnih ideja kroz opasnu muziku koju naziva psihološkom bombom koja odjednom pukne i na ulice izađe milijun ljudi, nakon čega u stihovima govorite o izrazito lošem stanju u društvu i potrebi da se izađe na ulice. To je opis onoga što se događa u Srbiji. Zašto ste time otvorili album?

Ima više razloga i ni jedan nam nije manje važan. Prvo, ali ne i najbitnije, poštujemo lik i djelo Petra Božovića pa smo se dogovorili da je to govor za veliko otvaranje “Jedinstva”. Drugo, govor je ubačen u “Lajavu keru” mnogo prije studentskih prosvjeda po Srbiji, ali se savršeno uklopio i proročanski najavio dešavanja kao što je 2015. “Apokalipsa” najavila koronu. I treće, pratimo situaciju u Srbiji, znamo što se dešava, strepimo i ljutimo se kada vidimo kojim se sredstvima služi režim da ubije istinu. Za nekoliko tjedana idemo na lice mjesta krvavog i koruptivnog zločina da tamo zašutimo nad žrtvama pada nadstrešnice, da pozdravimo ranjeni grad i da se poklonimo našim dragim i borbenim prijateljicama i prijateljima koji su nas s razlogom pozvali u Novi Sad.

NACIONAL: Na prvom singlu ‘Stratus’ kojim ste najavili album pjevate: ‘Nakon sto godina u sceni, sto godina na sceni. Sto godina mraka dočekasmo mrak još žešći’. Niste baš optimistični. Što vas čini depresivnim?

Nismo mračnjaci i nismo pesimistično nastrojeni. Realni smo i muče nas stvari koje muče i sve naše susjede, prijatelje, članove uže i šire familije. Čitamo, osluškujemo i što bi rekla moja draga prijateljica Ivana: “svega se sjećam i sve predosjećam”. Ovo su naše male opservacije svijeta u kojem živimo, a generalno, da se ne lažemo, živimo na dug, obuzeti poslovima koje preziremo, okupirani obavezama koje nas umaraju, opkoljeni ljudima koji očekuju. Nema puno optimizma, ali ne damo se ni čemeru pesimizma. Mi smo uglazbili ono što svi vi duboko osjećate i zato je “Jedinstvo” takav album. Uvodni sempl za “Stratus” posebno mi je drag, ali malo ljudi čulo je za film “Hadersfild” s pokojnim Glogovcem u glavnoj ulozi.

NACIONAL: U pjesmi ‘Šimike’ osvrnuli ste se i na ‘klečavce’ širom Hrvatske. Zašto se klečavci žele isticati i moliti za čednost žena i njihovu drugotnost?

Moram spomenuti jedan neugodan događaj. U Šibeniku, na jednoj strani ulice, muškarci kleče i tiho se mole. Na drugoj strani su moje sestre, prijateljice, poznanice. Jedni drže krunice. Druge drže transparent. Muškarci završavaju molitvu, ustaju i uzimaju kip Gospe. Nose kip preko ulice. Prolaze pokraj nas. Ja prepoznajem neke od njih. Oni poznaju neke od nas. Ne gledamo se u oči. Kip Gospe lagano se spušta niz stepenice na ramenima muškaraca u podzemnu garažu i nestaje u gepeku jednog od parkiranih vozila. Meni je taj čin pun simbolike i sve mi u njemu bolno ukazuje na to da je 2024. ubijeno 17 žena i da je njih pet ubila bliska muška osoba. Toliko o čednosti u odijevanju, zabrani abortusa i duhovnom autoritetu muškarca u obitelji.

KaliKamo u Močvari | Foto: Josip Bolonić/SubSite

NACIONAL: Na nastupu izgovarate tisuće stihova i rečenica. Kako ih uspijevate zapamtiti?

Tekstovi su važni, ali bez moćnih podloga ostali bi samo slova na papiru. Tek kada svi korektno i srčano odradimo svoj dio, dogodi se jedinstvo. Recitacije su mi uz pismene zadaće, povijest i zemljopis uvijek bile “škola lake šetnje”, što bi rekao pokojni Dino. Pamtim i zato što vježbam, a vježbam i trudim se da pričam ono što mislim i osjećam. Znam točno i kome se obraćam i nema mjesta greškama i manjku koncentracije. I još jedna vrlo važna stvar. Nosim masku jer tako nitko ne vidi da žmirim, a žmirim jer samo tako mogu iskopati tekstove iz glave, a da se ne smetem ili zbunim. Ludo, zar ne?

NACIONAL: Tekstovi su vam na ekavici. Kada ste se iz Novog Sada preselili u Zagreb i zašto?

Svako tko me poznaje ili tvrdi da me poznaje zna da je to slojevito pitanje na koje odgovor ne može biti kratak. Nisam iz Novog Sada iako taj grad oduvijek grlim svim srcem. Danas pogotovo i ako treba i dvostruko jače. U pričama koje pričam ima i ekavice i ijekavice i ikavice. Mnogo puta sam se selio. Djetinjstvo sam proveo na relaciji Bereg, Bodrog, Bezdan na sjeveru Bačke. Silno sam vezan za Dunav i to ne propuštam spomenuti. Zatim sam neko vrijeme proveo u Somboru i Novom Sadu, jedan duži period u Zagrebu, zatim u Slunju, a trenutačno živim i radim u Šibeniku. Iz svakog grada ponio sam nešto i svakom sam se gradu i njegovim stanovnicima obilno zahvalio u stihovima. Svaki grad vidim kao svoj dom i kao još jednu neispričanu priču. Moj dragi jaran Arnel Šarić, frontmen benda Popik, počastio me je riječima: “Odakle si ti rodom? Ja otkad tebe znam, postigao si ono što bih ja volio da jesam. Uvijek sam mislio da si od svugdje!” Zar to nije sjajno?

NACIONAL: Na koncertnoj promociji pratile su vas i kolegice iz Zadra i novi član grupe i dub producent i glazbenik Ognjen Zečević Egoless. Je li to stalna postava za nastupe ili ste bili “pojačani” samo za koncerte?

Koncertna promocija u Močvari bila je sve ono o čemu sam maštao svih ovih godina. Ognjen ostaje u stalnoj postavi, a sestre će uskakati kad god se za to stvore odgovarajući prostorni i tehnički uvjeti. Našli smo recept. Idemo ga upražnjavati, smijati se i zabavljati, ali nešto i naučiti.

NACIONAL: Glazbeni kritičar portala Ravnododna.com Ivan Laić napisao je u recenziji vašeg albuma: „Zapravo, slušajući ‘Jedinstvo’, čovjek se mora upitati zašto ove pjesme već ne odzvanjaju iz svakog kafića i automobila u prolazu, jer njihovi su stihovi savršen opis današnjeg stanja duha naših napaćenih nacija, a glazbeni potencijal im je praktički nesaglediv.“ Kako biste opisali vaš glazbeni potencijal?

Prošle godine odsvirali smo mnogo koncerata. Mnogi su bili humanitarnog karaktera. Mnogi punk i dub DIY festivali u regiji pozivali su nas i mi smo se uvijek odazivali i uvijek ćemo se odazivati. Ako je cilj pravi, razlog postojan i ekipa iskrena u onome što govori i radi. I ne samo to. Sada imamo potencijal da okupimo i neke ljude i da zajedno djelujemo kad se za to ukaže potreba. I o tome govori naš prvijenac. Solidarnost, kreativnost, poštovanje, drugarstvo, snaga.

‘Naše su pjesme opservacije. Da si ne lažemo, živimo na dug, obuzeti poslovima koje preziremo, okupirani obavezama koje nas umaraju, opkoljeni ljudima koji očekuju’

NACIONAL: Laić je također naglasio da izbjegavate skupljanje jeftinih bodova u stilu prozivanja političara koji često pune pjesme nekih drugih izvođača i da ‘kritički dijagnosticirate stanje nacije tjerajući nas na razmišljanje o tome kako smo dospjeli tu gdje jesmo i koji su nam sljedeći koraci potrebni da se trgnemo’. Koji su sljedeći koraci potrebni da se trgnemo?

Svatko od nas točno zna što treba napraviti na osobnom planu pa da se to s osobnog reflektira na sve ostalo. Svi znamo sve, ali smo se opustiti, spustili gard i ušuškali u komforne zone i teško ih je napustiti. Jedemo smeće, pijemo smeće, čitamo smeće pa smeće i živimo. Ne želim nikome ništa spočitavati, svako je krojačica ili krojač svoje sreće. Ja znam što ću ja. Knjige, muzika, film, dobri ljudi, selo, fizički rad, visoke gredice, kompost, kesten i vrganji, šuma, Sarma i Zvone, Romana i Creepy i moj mali svijet veselih demona i neveselih anđela i nikada ne prodati sreću za sigurnost. To je moj plan. Ako ne radi? Eto me nazad pa pokušamo nešto drugo. Poraz nije opcija.

NACIONAL: Kakvi su planovi grupe KaliKamo?

Plan je da se uskoro uselimo Ognjenu u studio, intenziviramo probe i krene kreativni rad. Mi smo zaljubljeni u kreativni zanos stvaranja. Zatim je plan da se svira.

Prvo dolazi Split, zatim putujemo u Sombor i Novi Sad pa na festival Nigdjezemska u Zadru i onda smo ponovno na početku, u Šibeniku i Azimutu, gdje je započela naša muzička avantura. Što bi rekli momci iz Mašinka: “Svuda je doma, ali lijepo je najljepše!” U zdravlje i do slušanja.