Lindon Selahi, kao najbolji igrač aktualnog hrvatskog prvaka, radije je otišao u Widzew iz Lodza, 13. klub poljske lige, nego pokušao s Rijekom izboriti Ligu prvaka, natjecanje koje nikad u karijeri nije igrao. Vrijednost HNL-a trenutno je 244, 32 milijuna eura, iako je prije tri sezone ta vrijednost bila 370,4 milijuna, a najbolji golman prošle sezone, Ivan Sušak, otišao je u singapursku ligu. To su samo neki od indikatora koji sugeriraju da se moramo upitati gdje nam ide liga! Zašto bi najbolj golman lige odabrao Singapur, čije klubovi znaju samo tvrdokorni kladitelji?

Prvi put od sezone 2012./2013. HNL ispala je iz prvih 20 liga Europe. Trenutno je na 23. mjestu, a ispred nas su, između ostalih, slovenska, ciparska, rumunjska i madžarska liga! HNL je tek neznatno bolja od lige Republike Irske, u kojoj igrači uz nogomet imaju i drugi posao,  treniraju kad stignu, a plaće su nekoliko stotina eura na tjedan.

Veliki je to pad HNL-a na Uefinom rankingu, a vidljivo je pala i vrijednost lige. Primjerice, prije tri sezone vrijednost HNL-a, odnosno igrača u ligi, bila je 370,4 milijuna eura, sezonu poslije 348,78 milijuna, dok je prošle sezone vijednost bila 356,20 milijuna eura. Trenutačna vrijednost je 244,32 milijuna eura, s tim da Transfermarkt, stranica specijalizirana za vrijednosti igrača i liga, u HNL još računa Martina Baturinu, Bruna Petkovića, Marka Pjacu, Lindona Selahija… 

Kad se ažuriraju podaci, HNL će pasti čak ispod 200 milijuna eura, što je za 170 milijuna eura manje nego što je bila prije tri godine! Ako to nije dovoljan znak za alarm, onda ne znamo što je.

I dok je odlazak Selahija iz aktualnog prvaka u 13. klub poljske lige izazvao dosta čuđenja, što reći za odlaske Alena Grgića i Ivana Suška, dva igrača koja su prošlu sezonu završila u najboljoj momčadi prvenstva?! Grgić je potpisao za armenski Noah, klub čije je ime asocijacija na arku i potop, nikako nogomet, dok je Sušak, najbolji golman prošle sezone, završio u Singapuru!

Ako govorimo o klubovima, Hajduk, koji je uz Dinamo najveći i najpopularniji hrvatski klub, objavio je financijski izvještaj za 2024., a minus je 10,7 milijuna eura. No ukupni dug puno je veći, jer je ovaj minus samo nadogradnja na prethodni, pa se priča da je stvarni dug blizu 30 milijuna eura. A radi se o jednom od dva najveća hrvatska kluba.

Teško je vjerovati i očekivati da će Hajduk, koji će morati prodavati igrače kako bi spasio živu glavu, moći biti konkurentan u utrci za naslov, a dodatni problem je klupski koeficijent. Naime, Hajduk je na 154. mjestu Uefine ljestvice, ispred njega je banjalučki Borac, Celje, HJK Helsinki, Žalgiris, Klaksvik s Farskih Otoka, pa čak i amaterski Red Imps s Gibraltara.

Rijeka je na 135. mjestu, dok je Dinamo 38. i jedini drži hrvatski koeficijent. No Dinamovi uspjesi, ma kako veliki bili, nisu dostatni da se održi nacionalni koeficijent. Prošle godine, primjerice, svi naši klubovi, osim Dinama, ispali su već u pretkolima, pa bi ove godine bilo itekako važno kad bi se uspjeli ugurati u skupine europskih natjecanja.

Hajduk je prošle godine ispao od Ružomberoka, desete momčadi slovačkog prvenstva, Osijek od azerbajdžanske Zire, a Rijeka je doživjela pravi potop, izgubivši 5-0 od slovenske Olimpije.

Da stvar bude gora, sve je više stranaca u hrvatskoj ligi, a i prosjek godina je sve veći. Primjerice, bilo je obećavajućih 24,1 godine, da bi danas prosjek godina igrača u HNL narastao na 25,2, što prkosi terminu da je naša liga – razvojna. Kad smo već kod stranaca, od 343 igrača, u HNL-u je 109 stranaca, odnosno 31,8 posto!

Kad govorimo o odlascima igrača, odgovor na pitanje zašto odlaze uvijek je novac. Jer, za razliku, od recimo Poljske, gdje je otišao Lindon Selahi, u Hrvatskoj ni primanja nisu redovita.

– U Poljskoj primanja nisu velika, prosječno je oko 200.000 eura, no plaća uvijek sjeda na vrijeme. Ako igrate u Poljskoj deset godina, možete osigurati egzinstenciju, što u Hrvatskoj nije slučaj – ispričao nam je jedan hrvatski nogometaš, koji je igrao u Hrvatskoj i Poljskoj.

U Hrvatskoj i danas postoje klubovi koji igračima ne isplaćuju plaće. Sjetite se Šibenika, čiji su igrači bojkotirali odlazak na utakmicu u Koprivnicu dok im čelnici ne isplate plaće. Ili, ako hoćete još bolji primjer, uzmite Zrinski Osječko 1664, klub koji je prošle godine bio na rubu ulaska u najviši rang, sad više ne postoji. Igrali su u drugom rangu hrvatskog nogometa pa zbog financija neke utakmice nisu ni odigrali.

I stoga je potreban hitan plan da se stvori sustav, kako bi se klubovi izvukli iz živog blata. Jer što se više koprcaju, više tonu. Predsjednik saveza Marijan Kustić napravio je niz dobrih stvari, od sjajnog ugovora za TV prava, postavljeni su novi travnjaci, radi se nacionalni kamp. Sve su to dobre i vrijedne stvari, no neće ništa vrijediti ako nogomet ode u amaterizam. A ovakvim tempom na pravom je putu.

I na kraju, ne smijemo zaboraviti da će ovakvim razvojem najviše patiti reprezentacija. U najvećem uspjehu hrvatske reprezentacije, srebru na Svjetskom prvenstvu u Rusiji, temelj su bili igrači iz HNL-a, prvenstveno Dinama. Od svih igrača koji su stigli do povijesnog finala, samo dvojica nisu karijeru počeli u HNL-u, Ivan Perišić, koji je vrlo mlad napustio Hajduk i otišao u Sochaux i Ivan Rakitić, koji je karijeru počeo u švicarskom Baselu.

Danas, u A reprezentaciji igra samo jedan igrač iz HNL-a. Toni Fruk. No, uskoro će i on napustiti Hrvatsku, pitanje je dana kad će otići i HNL neće imati nijednog reprezentativca. Dinamo, primjerice, nema nijednog reprezentativca, što je godinama bilo nezamislivo.