Teolog Dalibor Milas poručuje da kanonizacija Alojzija Stepinca nije i ne smije biti isključivo hrvatsko pitanje, već proces koji zahtijeva duhovnu zrelost i zajedništvo cijele Crkve.
Odluka pape Franje da tijekom svog pontifikata ne kanonizira Alojzija Stepinca izazvala je snažne reakcije u dijelu hrvatske javnosti, posebno unutar desnog političkog spektra, gdje se i nakon njegove smrti zadržala nada da će novi papa “ispraviti tu pogrešku”.
No, oni koji tako razmišljaju, ističu teolozi, zapravo ne razumiju bit vjere kojoj pripadaju. Teolog i sveučilišni predavač Dalibor Milas u razgovoru za N1 istaknuo je da pitanje kanonizacije Stepinca nikada nije bilo samo hrvatsko pitanje, iako ga se u domaćim političkim i crkvenim krugovima često tako prikazuje.
NOVI PAPA I HRVATSKA Analitičari ne očekuju da će Lav XIV. proglasiti Stepinca svecem. Evo zašto
“Službena kanonizacija već blaženog Alojzija Stepinca unutar Katoličke Crkve nikada nije bila isključivo hrvatsko pitanje, iako se u određenim političkim i crkvenim krugovima u Hrvatskoj, nažalost, upravo tako percipira. Riječ je o procesu koji traži duhovnu zrelost, eklezijalnu širinu i, na koncu, osjećaj zajedništva s cijelom Crkvom”, poručuje Milas.
‘Tema Stepinca je posljednjih godina previše ispolitizirana’
Dodaje i kako se posljednjih godina o Stepincu sve češće govori u političkom, a sve rjeđe u vjerskom kontekstu:
“U posljednjim godinama čini se da je ta tema previše ispolitizirana, i to ne iz pobožnih razloga. Stepinca se u određenim hrvatskim krugovima pretvara u simbol borbe protiv svega što dolazi iz Rima, i to ponajprije zato što je njegova kanonizacija sporna Srpskoj pravoslavnoj crkvi i srpskoj političkoj sceni. Drugim riječima, Stepinac se koristi kao sredstvo za unošenje razdora, više nego kao most duhovnog zajedništva.”
Odnos Stepnica prema ustaškom režimu
U tom svjetlu Milas otvara i jedno od ključnih, ali često prešućivanih pitanja koje, smatra, leži u temelju rasprave o Stepinčevoj svetosti – njegov odnos prema ustaškom režimu.
“Umjesto da se Stepinca promatra kao svjedoka vjere u turbulentnom povijesnom kontekstu, njegovo ime sve češće postaje lakmus-papir hrvatsko-katoličkog identiteta. I to identiteta koji se definira isključivo opozicijom – prema Srbima, prema komunistima, pa sada i prema Papi. A pravo pitanje koje se rijetko postavlja glasi: bi li Stepinac danas imao ovakav simbolički status da se, umjesto Titu i komunistima, odlučnije i javnije suprotstavio ustašama i Anti Paveliću? Upravo to pokazuje koliko je i sam Stepinac postao talac interpretacija koje s evanđeljem imaju sve manje veze“, kazuje Milas.
‘Hrvatska ima već tri sveca, rijetko se o njima javno govori’
Milas također ukazuje na nedovoljnu prisutnost trojice već kanoniziranih hrvatskih svetaca u javnom i vjerskom prostoru.
“Zanimljivo je i da Hrvatska, koja već ima tri sveca – Marka Križevčanina, Nikolu Tavelića i Leopolda Mandića – rijetko o njima javno govori. Premalo se koristi njihov duhovni kapital u formiranju suvremenog duhovnog identiteta. Jer, svetost nije nacionalna privilegija. Ona je dar cijeloj Crkvi”, rekao je za N1.
Govoreći o putu prema kanonizaciji, Milas podsjeća da je Alojzije Stepinac već beatificiran, što znači da ga je Crkva prepoznala kao uzor vjere.
“On je već beatificiran. Dakle, Crkva ga je već prepoznala kao uzora i svjedoka. Daljnji koraci prema kanonizaciji trebali bi biti vođeni molitvom, strpljenjem i pouzdanjem, a ne nacionalnim patosom, crkvenim inatom ili medijskim pritiscima”, govori Milas.
‘Pretvarajući pitanje svetosti u ideološki instrument, zagušuju tišinu vjere’
Za kraj, Milas je uputio jasnu poruku svima koji ovu temu guraju na naslovnice s ideološkim motivima.
“Ne činite uslugu Stepincu, Crkvi ni hrvatskom narodu već upravo onima koji kanonizaciji žele stati na put. Pretvarajući pitanje svetosti u ideološki instrument, zapravo zagušuju tišinu vjere, koja jedina može rađati svetost.”
Komentari