Karlo Novosel, nezavisni načelnik općine Bistra čijom je izbornom pobjedom prekinuta dominacija HDZ-a koja je trajala više od 30 godina, govori zašto je u svojoj općini odobrio postavljanje jumbo plakata kojim se čestita 22. lipnja – Dan antifašističke borbe, što je u zadnje vrijeme rijetka pojava u RH

Putnik koji je posljednjih tjedana prošao kroz malu općinu Bistra u neposrednoj blizini Zaprešića, udaljenu od Zagreba tek oko pola sata vožnje, zasigurno je uočio zanimljiv detalj. Na nekoliko bilboard plakata postavljenih uz cestu koja ide naseljem vidljivi su plakati na kojima, uz simbolično uzdignutu šaku, općina Bistra svojim sugrađanima čestita 22. lipnja, Dan antifašističke borbe.

Ovaj zanimljiv postupak općinskih vlasti koji u novijoj hrvatskoj povijesti baš i nije uobičajen i od kojega zaziru mnogi predstavnici lokalne samouprave, ali i činjenica da je na nedavnim lokalnim izborima jedan nezavisni kandidat uspio prekinuti više od 30 godina dugu vladavinu HDZ-a u tom mjestu bili su sasvim dovoljni razlozi da se zaputimo u Bistu kako bismo popričali sa novim načelnikom općine Karlom Novoselom.

Već prve rečenice koje smo razmijenili uvjerile su nas da je pred nama političar mlađe generacije neopterećen prošlošću koji nastoji gledati naprijed i ne osvrtati se previše za onim što je bilo.

NACIONAL: Što vas je motiviralo da postavite plakat i kakvu ste poruku htjeli poslati svojim sugrađanima?

U ovoj je općini tradicija da se svi blagdani čestitaju na jumbo plakatima i to traje već dugi niz godina. Uglavnom su to bile čestitke za vjerske blagdane ili neke lokalne datume koje mi obilježavamo. Ti su plakati bili dosta konzervativni. Ovo je samo nastavak te tradicije, samo što su ovi plakati ponešto drugačijeg sadržaja. Kad sam sa dizajnerom razgovarao o sadržaju plakata htio sam da on bude nešto suvremenijeg izgleda, više u stilu stripa ili simbola, da je grafički moderniji i da ima snagu.

Nisam se previše opterećivao porukama niti mi je to bila primarna namjera. Rekao bih da plakat doista izgleda pomalo šokantno. Ta uzdignuta šaka zapravo simbolizira slobodu i motivira moje sugrađane da budu širih pogleda, da tako gledaju i na povijesne činjenice i da se ne zatvaraju u uske, lokalne okvire. Ja sam nezavisni kandidat, nisam ni lijevi ni desni i ne zagovaram niti jednu političku struju.

Zagovaram opće vrijednosti društva i zajednice i za njih se zalažem i naprosto sam smatrao da je takva čestitka korektna prema jednom dijelu naših sugrađana kojima to nešto znači, baš kao i čestitanje Uskrsa, Božića ili bilo kojeg drugog blagdana..

‘Nisam se previše opterećivao porukama niti mi je to bila primarna namjera. Plakat izgleda pomalo šokantno. Ta uzdignuta šaka zapravo simbolizira slobodu i motivira moje sugrađane da budu širih pogleda’

NACIONAL:  Tko je inicirao postavljanje plakata i jesu li se sa njegovim postavljanjem složili o članovi Općinskog vijeća, obzirom da u vijeću sjedi i dobar dio HDZ-ovih vijećnika? I kakva je bila reakcija stanovnika Bistre? Je li bilo prigovora, pohvala, ljutnje,…?

Postavljanje plakata je bila moja odluka. Nije bilo otpora ni negativnih komentara, pa ni ljutnje. Ja nisam čuo ni za kakav loš komentar, čak ni od strane vijećnika. A pohvale i podrška su stigle od brojnih mještana. Iako su neki napominjali da ne vide smisla da se bilo kakvi blagdani čestitaju putem jumbo plakata jer smatraju da je to staromodno, ipak je većina mojih sugrađana podržala ovaj čin i čak sam se iznenadio jer su ljudi zvali i pohvalili postavljanje plakata.

NACIONAL:  Neki će vas vjerojatno optužiti da plakatom zazivate povratak komunizma ili bivše države. Kako biste im odgovorili na te optužbe?

Ne, to mi nije bila namjera. Ovim plakatom ne zazivamo komunizam. Ovo je naporosto simbol slobode, otpora i snage, a to je nešto što je svojstveno svim narodima. Ja nastojim razmišljati suvremeno. Dan antifašističke borbe je važan događaj koji je obilježio jedan dio povijesti mojeg naroda i smatram da ga ne treba ni odbaciti ni zaboraviti.

Neki segmenti povijesti mogu biti dobri ili loši, ovisi kako ih tko želi prihvatiti i tumačiti. I ja sam kao dijete živio u bivšoj državi, no ne želim se time opterećivati. Povijest poštujem, no nastojim gledati naprijed i i stvarno mi nije jasno zbog čega smo još uvijek opterećeni poviješću, Drugim svjetskim ratom i sukobima četnika, ustaša i partizana.

NACIONAL:  Kako objašnjavate činjenicu da mnogi Hrvati još uvijek poistovjećuju pojam antifašizma sa komunizmnom i između ta dva povijesna pojma stavljaju znak jednakosti? Je li obrazovni sustav zakazao u objašnjenju razlike između velikog međunarodnog pokreta protiv nacizma u Europi i društvenog uređenja jedne zemlje?

Rekao bih da ta dva pojma ljudi jednostavno poistovjećuju, kao i pojmove demokracije i kapitalizma. Jedno je od drugoga neodvojivo u uvjerenjima većine ljudi. A čini mi se da je i obrazovni sustav u udžbenicima povijesti upravo na taj način definirao te pojmove i dovodio ih u koleraciju.

Iako svi tvrde da udžbenici povijesti nastoje biti neutralni i objektivni, ipak su oni odraz vremena u kojem živimo i općeprihvaćenih stavova, a dijelom vjerojatno i odraz subjektivnih stavova autora. Vjerujem da je to razlog poistovjećivanja dva pojma koji nisu nužno čvrsto vezani jedan uz drugog.

Dijelom razumijem, jer smatram da je to bilo potrebno u vrijeme Domovinskog rata kada se početkom 90-ih poticala politika zajedništva naroda u obrani Hrvatske. Tada je to bilo prihvatljivo. No na kraju se takav stav previše dugo zadržao. Mi smo još uvijek pod snažnim utjecajem Domovinskog rata i on još uvijek oblikuje naša razmišljanja.

‘Povijest poštujem, ali nastojim gledati naprijed i stvarno mi nije jasno zbog čega smo još uvijek opterećeni poviješću, Drugim svjetskim ratom i sukobima četnika, ustaša i partizana’, kaže Novosel. Foto: Saša Zinaja/NFoto

NACIONAL:  Ovaj plakat je posebno aktualan u ovo dosta burno vrijeme kada se lome koplja oko koncerta Marka Perkovića Thompsona. Ova je poruka posve suprotna vrijednostima koje on promiče u svojim pjesmama, ali i ikonografiji koju koristi na koncertima. Je li plakat bio određena reakcija na te prijepore koji su bili prisutni u javnosti tjednima prije koncerta?

Ne, nismo išli u tom smjeru. Ovo je naprosto bila čestitka sugrađanima povodom Dana antifašističke borbe.

NACIONAL:  Kako vi tumačite fenomen Thompsona i njegove glazbe? Kako vidite sukobe u javnom prostoru koje je izazvao njegov koncert i kako tumačite prijepore koje je izazvao?

Osobno nisam Thompsonov fan i odrastao sam slušajući sasvim drugačiju vrstu glazbe. No ne mogu nijekati da je Thompson inteligentan čovjek koji je prepoznao što odgovara narodu i u kojem smjeru trebaju ići tekstovi njegovih pjesama.

Našao je i način kako emocionalno doprijeti do mase ljudi i od svoje muzike, uz vrhunsku produkciju, napraviti svojevrsni brend. Da nije toliko spretan ne bi ga toliko ljudi voljelo i slušalo njegove pjesme. A čini mi se i da mladi ne gledaju na povijest na isti način kao starije generacije i nisu njome posebno opterećeni pa tekstove njegovih pjesama prihvaćaju drugačije od starijih.

NACIONAL:  Kad spominjete da Thompson dobro poznaje mentalitet naroda i da koristi simbole na svojim koncertima, vraćamo li se opet na onu tvrdnju o opterećenosti Hrvata simbolikom i povijesnim pričama? Kako tumačite tu opčinjenost njegovih fanova simbolima i ikonografijom koju koristi na svojim koncertima?

Hrvati su  vrlo temperamentan narod koji je vrlo povodljiv i lako ga je zapaliti. A čovjek u masi napravi neke stvari koje inače ne bi učinio kada je sam. Taj osjećaj mase je energija koja te ponese i daje ti snagu i osjećaj pripadnosti. Nažalost mladim generacijama nisu dobro objašnjeni neki dijelovi povijesti i kontekst u kojem su se događali, pa oni slijede ikonografiju i simbole koji su im propagandno prikazani  a da o stvarnim povijesnim činjenicama vlo malo znaju.

Mladi vole biti dio mase, pa ako vide da svi nose crne majice i oni će ih nabaviti i krenuti u tom smjeru iako zapravo ni ne znaju kakve simbole nose na majicama. Tu je svakako zakazao obrazovni sustav, imam dojam da se i izbjegavalo o nekim činjenicama iz Drugog svjetskog rata i NDH otvoreno govoriti. A ne bih odbacio ni elemente popularnosti.

Desno orijentirane stranke i njihov način razmišljanja posljednjih su godina vrlo popularni u svijetu i njihov utjecaj raste, pa se dio te publike povodi i za tom popularnošću. Vidimo da te stranke u Europi rastu na činjenici da se u europske zemlje već godinama, a u Hrvatskoj odnedavna useljava veliki broj stranaca.

‘Ovim plakatom ne zazivamo komunizam. Ovo je naprosto simbol slobode, otpora i snage, a to je nešto što je svojstveno svim narodima. Nastojim razmišljati suvremeno. To je datum naše povijesti’

I u Bistri imamo radnike iz Indije, Nepala i nekih drugih zemalja. To je val imigracije koji mijenja i orijentaciju politike, ali i kulturu i način razmišljanja ljudi. Taj val budi ekstremnu desnicu i u Europi i u Hrvatskoj i ona nalazi plodno tlo na strahu ljudi od novoga.

Rekao bih da se jedan dio naših sugrađana boji stranaca jer ne razumije njihovu kulturu i način života, boje se promjena i imaju osjećaj da gube svoju izvornu kulturu. To u njima rađa bunt, a stavovi koje im donosi desnica samo podgrijavaju taj strah. Ja to vidim kao pokret, posebno među mladima, koji je sad popularan.

NACIONAL:  Kako komentirate stav vladajuće stranke, posebno izjave premijera  Plenkovića i nekoliko ministara koji su prilično mirno prešli preko korištenja ustaških simbola na koncertu, a premijer je čak opravdao i korištenje ustaškog pozdrava u jednoj od pjesama izvedenih na koncertu? Zašto se politički vrh ne želi jasno odreći tog dijela povijesti?

To mi je teško reći. Kad govorimo o HDZ-u, osobno smatram da je to stranka koja jedina u Hrvatskoj, obzirom na organizaciju i strukturu, može vladati zemljom. SDP se prilično povukao i značajno oslabio. Slično je i sa ostalim strankama oporbe.

A kad je riječ o ideologiji, imam dojam da nitko zapravo ne prati ideologiju, nego su u prvom planu stranački ili čak osobni interesi. Vjerujem da HDZ-u ovaj pokret koji se okuplja oko Thompsona odgovara, oni od toga ne bježe. Svatko tko je na vlasti i želi upravljati masom mora prihvatiti taj smjer. Način na koji HDZ pristupa ljudima različit je od načina na koji im se obraća predsjednik Zoran Milanović.

On se obraća intelektualcima i njegove riječi i poruke običan narod većinom ne razumije. Za razliku od njega, HDZ prema narodu ide sa jednostavnim pristupom i stavom koji većina ljudi razumije. I zato su HDZ-ovi političari prihvatili Thompsona jer ga i narod prihvaća.

NACIONAL:  U kojem smjeru, po vašem mišljenju, ide Hrvatska i hrvatska politika kada je riječ o stavovima ne samo političkog vrha nego i običnih građana oko povijesnog tumačenja NDH i njezine ostavštine? Podržavate li taj smjer?

Kada je riječ o jačanju desno orijentiranih stranaka i organizacija, mislim da se tu ne razlikujemo puno od većine europskih zemalja koje imaju sličan problem. Europska unija službeno je osudila ikonografiju korištenu na Thompsonovom koncertu, no dobar dio europskih zemalja ima identične probleme sa jačanjem ekstremističkih stranaka.

Čak bih rekao da je taj ekstremizam, posebno među mladima, istaknutiji i snažniji u mnogim europskim zemljama negoli kod nas. Možda je to i određeni mladenački bunt. Mladi su skloni prihvatiti tuđa uvjerenja i tuđe stavove bez prevelikog razmišljanja, u masi onih koji razmišljaju slično kao i oni osjećaju se sigurnije, a mnogi nisu ni svjesni povijesne i društvene pozadine ili povijesnog konteksta simbola koje koriste.

‘Nisam Thompsonov fan i slušao sam sasvim drugačiju vrstu glazbe. No ne mogu nijekati da je Thompson inteligentan čovjek koji je prepoznao u kojem smjeru trebaju ići tekstovi njegovih pjesama’

Određenu ulogu svakako igra i strah od prevladavanja stranih kultura koje imigranti donose sa sobom. Sve su to uzroci koji onda navode mlade na okretanje nekim povijesnim simbolima i ikonografiji. A kad tome dodate činjenicu da politički vrh na određeni način šutke prelazi preko toga ili čak podržava takve stavove onda ne čudi da takav pokret jača i u Hrvatskoj.

NACIONAL:  Na nedavnim ste lokalnim izborima za novog načelnika općine izabrani kao nezavisni kandidat i tako ste prekinuli 30-ak godina dugu vladavinu HDZ-a u Bistri. Što je presudilo da stanovnici Bistre povjerenje daju baš vama a ne vašem konkurentu Danijelu Drvišu, kandidatu HDZ-a?

Čini mi se da me HDZ podcijenio. HDZ u Bistri vlada još od početka 90-ih i od početka formiranja stranke pa do danas. Lokalni HDZ se uljuljkao u lažnu sigurnost da u Bistri dobiva svake izbore, to su prihvatili kao gotovu činjenicu i nisu se puno trudili u predizbornoj kampanji. Bivši načelnik Danijel Drviš ni u vrijeme mandata nije previše boravio među stanovnicima općine.

Uz to, unutar općinske organizacije HDZ-a došlo je do nekih razmimoilaženja koja su isto utjecala na njihov izborni rezultat. Ja sam, posve suprotno, stalno bio među svojim sugrađanima koji me dobro poznaju, razgovarao sam s njima posve otvoreno i ispitivao ih kakvi ih sve problemi tište.

Vjerujem da je upravo to prevagnulo da mi daju glas. A i zadnjih se godina primijetilo da smo u razvojnim planovima i realiziranim projektima, pa i u punjenju općinskog proračuna počeli zaostajati za susjednim općinama. Počeli smo stagnirati i to su stanovnici Bistre uočili.

Ja sam lokalac, živim ovdje u Bistri, nakon studija građevinarstva u Zagrebu vratio sam se u rodni kraj i cijelu svoju karijeru vezan sam uz Bistru. Dugo sam godina radio u općini kao voditelj  Odsjeka za komunalne djelatnosti, prostorno planiranje i graditeljstvo i dobro znam sve akutne komunalne probleme. Moji sugrađani dobro znaju da sam pristupačan i da uvijek mogu doći na moja vrata kad god nešto zatrebaju.

Unatoč tome dugo sam se nećkao oko kandidature, prijavu sam podnio u zadnji čas i to na nagovor svojih prijatelja i sugrađana. Mislim da ni u HDZ-u nisu očekivali da bi se netko uopće mogao kandidirati protiv Drviša, tako da smo ih s mojom kandidaturom prilično iznenadili.

Uglavnom, posla će biti dosta jer Bistra upravo zbog blizine Zagreba postaje sve atraktivnije mjesto za život i broj stanovnika nam kontinuirano raste.Stoga nas čeka realizacija više komunalnih projekata koji će privući nove investicije, ali i projekata vezanih uz nove društvene i kulturne sadržaje za kvalitetniji život svih mještana, a posebno mladih obitelji kojih je sve više. Cilj nam je zadržati ljude u mjestu i pružiti im dobar život.