Frustracija, ljutnja, razočaranje, bijes i tuga, sve su to razumljivi osjećaji navijači Hajduka nakon četvrtka i poraza u Tirani, ali i nakon što je postalo jasno da splitski Bijeli ni 15. godinu za redom neće tijekom jeseni igrati europska natjecanja.

Međutim, za tih 15 godina bez Europe najmanje je kriv Marko Livaja, momak koji već petu godinu na svojim leđima nosi ovaj klub a prema kojemu je poletjela prva baklja, a još manje su krivi Krovinović, Pukštas, Melnjak, Rebić, Bamba…. I svi ostali koji su se nakon 3-0 pobjede nad Slaven Belupo u nedjelju navečer našli pod kišom baklji koja ih je zasula nakon što su igrači Gonzala Garcije išli pod sjevernu tribinu pozdraviti navijače.

Možemo razgovarati o nepripremljenom ulasku u sezonu, o činjenici da stopera igraju momak koji prethodno nije igrao seniorski nogomet i još jedan koji je odavno otpisan, o činjenici da u sastavu nema zadnjeg veznog, da nema drugog napadača…

O aktualnim igračima Hajduka, od Livaje na dalje, svako može misliti što hoće, ali im se ne može prigovoriti da ne žele, da na terenu ne pokušavaju što mogu. Može se reći da su limitirani, nekvalitetni, loši, ovakvi – onakvi, ali ne može im se reći da na terenu ne daju ono što mogu. Nisu zaslužili da ih se gađa bakljama.