Naša vidljivost na društvenim mrežama ne odgovara političkoj snazi naše stranke, tu smo potkapacitirani, rekao je Andrej Plenković HDZ-ovoj mladeži u Tuheljskim Toplicama, pozivajući ih da svojim angažmanom kompenziraju te manjkove.

Od dvjestotinjak polaznika HDZ-ove političke akademije tražio je da se aktiviraju na društvenim mrežama i da se pod svojim imenom i prezimenom „dokažu u političkoj borbi protiv protivnika“. Agitacija je zaključena zahtjevom da dignu ruku oni koji to već rade, pa je šef HDZ-a dao da se popišu njihova imena, kako bi ih se moglo čekirati.

Nakon što je pod svoje stavio cijelu državu – gdje je HDZ nadzastupljen: na prošlim je parlamentarnim izborima s partnerima dobio 34 posto glasova, a drži sto posto vlasti – i nakon što je zavladao većinom društvenih institucija, Andrej Plenković, vazda gladan dominacije, kreće u osvajanje društvenih mreža. Najvećem je broju medija povadio zube, od sluganske javne televizije i instaliranjem novog ravnatelja pokorene Hine do na razne druge načine pacificiranih glasila, ali po fejsbucima i tiktokovima loše stoji. Ni legije mu HDZ-ovih botova nisu pomogle. Neće ni ideja da angažmanom stranačke omladine napumpa HDZ-ovu prisutnost na društvenim mrežama. Iz vlastitog bi iskustva morao znati da nije svaka vidljivost korisna. Nitko kao on ne paradira toliko pod svjetlima reflektora, što ga čini sveprisutnim, ali mu je osobni rejting u minusu. Najvećim ga političkim negativcem smatra svaki treći građanin.

Plenkovićev pokušaj mobiliziranja stranačke konjice za ofenzivu po društvenim mrežama govori o njegovu naopakom razumijevanju političke utakmice. HDZ-ove juniore nije pozvao da se bore za svoje vrijednosti, nego ih huška da se dokazuju napadajući, kako je rekao, protivnike. Uvjereni demokrati ne nazivaju političke konkurente protivnicima. Nego ih pokušavaju učiniti saveznicima. Tome bi se HDZ-ova mladež na svojoj političkoj akademiji morala učiti.