Ponavljajući svoju izjavu otprije pet godina da je Hrvatska „kuća za sve nas“, Zoran je Milanović ušao u svoj drugi mandat na Pantovčaku. Inauguracijska je svečanost bila dostojanstvena i decentna. Predsjednikov govor ozbiljan. Baš kakva su i današnja vremena.

Možda u tom nastupnom govoru nije bilo nekog posebnog, pamtljivog vrhunca, ali je bilo širine. Od upozorenja, na unutarnjem planu, da „nejednakost i korupcija podmuklo nagrizaju socijalnu strukturu“ do toga „da prevelik broj naših ljudi danas živi na rubu dostojanstva ili trpi neki oblik poniženja“. Od toga da su „neovisne, profesionalne i odgovorne institucije“, kao i mediji, „preduvjet stabilnosti i funkcionalnosti našeg ustavno-pravnog poretka i demokratskog sustava“, odnosno da predstavljaju „štit od samovolje i tiranije“ do neslaganja s veličanjem mračnih epizoda hrvatske povijesti i kritike osporavanja bilo čijeg domoljublja na temelju razlike u mišljenju, nacionalnoj, vjerskoj ili rasnoj pripadnosti.

Na međunarodnom planu Milanović je konstatirao ogromne promjene: nestaje stari svijet, a „rađa se nešto novo, što je još uvijek nejasno, neizvjesno, zbunjujuće i što plaši“. Založio se za osmišljavanje nacionalne politike koja će u promijenjenom svijetu odgovarati hrvatskim interesima. U tom kontekstu ističe da se Hrvatska nema potrebe ishitreno gurati u prve redove u stvarima na koje ne može znatnije utjecati ili ih ne može promijeniti. Ali joj je obaveza prema vlastitoj povijesti i budućnosti zalaganje za mir, dobrosusjedstvo i diplomatsko rješavanje konflikata među državama i narodima. Naglašava također potrebu ojačavanja Hrvatske vojske, kako bi ona bila „sposobna zaustaviti napad na neovisnost i teritorijalni integritet države“, ali se ne slaže s tezom da „sigurnost nema cijenu“. Predsjednik smatra kako ne bi trebalo dopustiti da obrambeni izdaci progutaju novac za sve ostalo. Ukratko, pametno, odmjereno, uključivo. Državnički.

INAUGURACIJSKI GOVOR ‘Malo je toga tako pogrešno kao veličanje najmračnijih epizoda vlastite povijesti. Teško da ima većeg kukavičluka od osporavanja domoljublja ikome’

Ali, lijepe riječi ne znače i dobar mandat. Ni Zoran Milanović nije uvijek bio na razini svojih deklaracija iz 2000. godine. Sada ima novih pet godina da nadoknadi propušteno. Možda postane mnogo aktivniji. Ogromna potpora koju je na izborima dobio jako obavezuje. I njega i one koji su ga u prethodnom mandatu pokušavali blokirati i torpedirati. Njegov se izborni legitimitet sa skoro 75 posto osvojenih glasova mora respektirati.

U drugi mandat Milanović ulazi ojačan i činjenicom da je vrijeme u velikoj mjeri potvrdilo njegove stavove. U nekim važnim stvarima, oko kojih se s premijerom Plenkovićem žestoko sukobljavao, njegove su se procjene pokazale mnogo realnijim.

Predsjednik je osnažen i činjenicom da HDZ-ov bojkot njegove inauguracije nije uspio. Plenkoviću se odluka o nedolasku jako osvetila. Milanovića nisu izolirali ni ponizili, s Pantovčaka nitko od pozvanih, osim HDZ-a nije izostao, ali su sami sebe osamili i osramotili. Teško ih vjerojatno pogađa i dolazak generala Gotovine na predsjednikovo polaganje prisege. Još teže možda ono što je general nakon inauguracije rekao o Milanovićevom govoru. „To je bio govor predsjednika Republike i trebamo čuti što je rekao“, lapidarno je poručio. Kratka lekcija o poštovanju institucija! Hoće li premijer Plenković i njegova družba poslušati Gotovinu?

VELIKI PRIJATELJI Gotovina: ‘Trebamo čuti i slušati što je rekao predsjednik Milanović’