Hrvatski je sabor prošlog tjedna jednoglasnom odlukom, na prijedlog HDZ-ova bivšeg splitskog gradonačelnika Andre Krstulovića Opare, a uz potporu Vlade, 5. lipnja proglasio Danom hrvatske zastave.

Kao spomen na ustoličenje bana Josipa Jelačića 1848. godine, kada je prvi put službeno istaknuta njegova crveno-bijelo-plava trobojnica. Dan prije Hrvatska je akademija znanosti i umjetnosti donijela Deklaraciju o hrvatskom povijesnom grbu koja se bavi bojom – crvenom ili bijelom – početnog polja u državnom grbu. HAZU faktički rehabilitira upotrebu prvog bijelog polja koje se dosad službeno proskribiralo zbog poveznice s ustaškom ikonografijom.

Dok se hrvatska intelektualna i politička elita bavi zastavama i prošlošću, Europa se bavi budućnošću Hrvatske. Projekcije Europske komisije, o kojima ovih dana piše Večernji list, ne djeluju nimalo uznosito i nikako ne mogu biti razlogom nacionalnog ponosa. Po njima Hrvatska će za 15 godina, već 2040., imati 3,5 milijuna stanovnika i 135 tisuća učenika i studenata manje nego danas. Rast će udio starog stanovništva, a smanjivati se broj mladih i radno produktivnih. Zbog sve manjeg broja ljudi koji se imigracijama ne može nadoknaditi, revitalizacija će zemlje izostati i razvoj će Hrvatske biti zaustavljen. Ali će simboli državnosti stajati postojano, kano klisurine.