Samo na jednom naftnom polju u Kazahstanu Hrvatska može imati prihod od 45 milijuna eura godišnje. Na to tržište ulazi kao konkurencija mađarskom MOL-u i s tvrtkom koju će osnovati Agencija za ugljikovodike koja širi djelatnost

Premijer Andrej Plenković i ministar gospodarstva Ante Šušnjar u dogovoru s predsjednikom Uprave Agencije za ugljikovodike (AZU) Marijanom Krpanom napravili su novi strateški korak iz kojeg se vidi namjera da se Agencija za ugljikovodike pretvori u krovno tijelo/instituciju koja će postati konkurencija Ini i mađarskom MOL-u i dobiti ovlast osnivanja tvrtki koje će se izravno baviti istraživanjem nafte i plina.

Planirana kupovina naftnog polja u Kazahstanu tek je prvi korak tog zacrtanog plana. Ministarstvo gospodarstva na čelu s Antom Šušnjarom upravo je najavilo izmjene Zakona o osnivanju Agencije za ugljikovodike kojim između ostaloga  žele promijeniti i ime Agencije i dodijeliti joj ovlasti osnivanja novih tvrtki i raspolaganja njihovim prihodima koji bi trebali dodatno pomoći hrvatskoj energetskoj neovisnosti.

Nacional je u razgovoru s naftnim stručnjacima doznao da bi Republika Hrvatska samo od jednog naftnog polja u Kazahstanu, pod uvjetom da se istraživanja nafte pokažu uspješnima i da se potvrdi isplativost eksploatacije, godišnje mogla uprihoditi i do 45 milijuna eura.

Tu naftu državna tvrtka koja će biti osnovana za te potrebe i biti pod okriljem AZU-a potom može prodati ili je transportirati na preradu u Hrvatsku za domaće potrebe, budući da se nafta sa hrvatskih naftnih polja u ovom trenutku odvozi na preradu u mađarske rafinerije i posve je izvjesno da se ta praksa neće promijeniti čak i kad bude dovršena zadnja faza modernizacije Inine rafinerije u Rijeci.

Zbog takve politike i odnosa MOL-a prema Ini, gdje je zanemarena uloga Ine kao kompanije usmjerene na istraživanje i razvoj, ali i politike hrvatske Vlade koja je prepustila MOL-u potpuno upravljanje Inom a da nije revidirala sporni Sanaderov koruptivni ugovor o predaji upravljačkih prava Ine MOL-u, očito se stvorila ideja o tome da hrvatska naftna politika krene od nule.

Ovaj plan potvrđuje da se Plenkovićeva vlada odrekla Ine i da na nju više ne računa u stvaranju energetske budućnosti zemlje

Iza strategije razvoja i poslovanja tih novih državnih tvrtki ili tvrtke koja bi trebala parirati Ini stoji tim renomiranih stručnjaka, mahom bivših zaposlenika Ine u sektoru istraživanja i proizvodnje nafte i plina koje je okupio Marijan Krpan.

Ono što je zanimljivo je da Vlada s tom novom državnom tvrtkom s kojom će parirati MOL-u zapravo ulazi na kazahstansko tržište na kojem MOL već godinama posluje i gdje već u suradnji sa kazahstanskim KazMunayGasom crpi plin s kojim zarađuje na desetine milijuna dolara na godinu. Sve se to događa u situaciji kad državni JANAF, na čelu sa Stjepanom Adanićem, već mjesecima vodi iscrpljujuće pregovore s mađarskim MOL-om koji želi profitirati na način da ispod tržišne cijene koristi usluge Janafovog naftovoda.

Nakon službene potvrde Nacionalu da Agencija za ugljikovodike i hrvatski operator naftnog transportnog sustava Janaf sa kazahstanskom državnom naftnom kompanijom KazMunayGas pregovaraju o zajedničkim projektima istraživanja nafte i plina u toj zemlji, odnosno o investiranju u jedno naftno polje, stigle su i dodatne potvrde o namjerama AZU-a da proširi djelatnost Agencije na projekte eksploatacije nafte i plina.

Potvrda je došla upravo iz Ministarstva gospodarstva, kojem je na čelu ministar Ante Šušnjar. Naime, na web stranici e-Savjetovanja ovih je dana objavljen dokument pod nazivom Savjetovanje s javnošću o Obrascu zakonodavnih aktivnosti Ministarstva gospodarstva za 2026. godinu, u okviru kojega je najavljena izrada Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o osnivanju Agencije za ugljikovodike.

U objašnjenju razloga zbog kojih se novi zakon predlaže stoji, između ostaloga da je nužno da se „normativni okvir uskladi sa stvarnim opsegom djelatnosti koje Agencija već obavlja u području energetske tranzicije“.

AZU će osnivati tvrtke na koje će prenijeti dio ovlasti za buduće projekte istraživanja ugljikovodika u Kazahstanu i drugdje

Također stoji i ovo: „Uloga Agencije znatno se proširila izvan okvira tehničke i regulatorne podrške te danas obuhvaća operativno vođenje projekata u području obnovljivih izvora energije, geotermalne energije, vodika, trajnog zbrinjavanja CO₂ (CCS) i upravljanja EU sredstvima. Radi jasnijeg identiteta i prepoznatljivosti, predlaže se promjena imena Agencije za ugljikovodike s ciljem da on terminološki i funkcionalno obuhvati sve oblike energije iz podzemlja te jasnije komunicira njezinu ulogu u provedbi politike energetske tranzicije.“

No ono što najviše privlači pažnju jest dio posljednje rečenice u kojem se predlaže „omogućavanje korištenja prihoda trgovačkih društava koje Agencija osniva radi operativne provedbe projekata“. Upravo iz ove zadnje rečenice vidljivo je da AZU namjerava osnivati nove tvrtke na koje će prenijeti dio ovlasti za buduće projekte istraživanja ugljikovodika u Kazahstanu, ali i u drugim zemljama bude li takvog interesa u budućnosti.

Drugim riječima, Vlada premijera Andreja Plenkovića konačno kreće u osnivanje nove državne energetske kompanije koja će zamijeniti izgubljenu Inu i koja će Hrvatskoj osigurati energetsku stabilnost.

Već je ranije nekoliko naftaških stručnjaka Nacionalu potvrdilo da ovakvu namjeru Hrvatske treba pozdraviti, no informacija o novoj energetskoj kompaniji koja domaćem energetskom tržištu treba osigurati nove zalihe nafte i plina ima i svoju drugu stranu: ona, naime, potvrđuje da se Vlada Andreja Plenkovića posve odrekla Ine i da na nju više ne računa u stvaranju energetske budućnosti zemlje.

Zamjenik predsjednika KazMunayGasa Bulat Zakirov, predsjednik Uprave Janafa Stjepan Adanić, predsjednik KazMunayGasa Askhat Khassenov i savjetnik Ivica Pirić, blizak Plenkoviću. Foto: KazMunayGas

Jer, podsjetimo, sva nafta izvađena sa domaćih naftnih polja – a nje je sve manje jer se postojeće bušotine ubrzano prazne i količine proizvedene nafte sve su manje – prevozi se u Mađarsku na preradu u MOL-ovu rafineriju u Szashalombatti. Uz to, nova hrvatska kompanija koja će istraživati u Kazahstanu imat će jakog konkurenta upravo u MOL-u koji je već prisutan u toj zemlji i koji kupuje naftu iz Kazahstana.

Podsjetimo da je upravo početkom kolovoza ove godine delegacija KazMunayGasa na čelu sa predsjednikom Upravnog odbora Askhatom  Khassenovom posjetila Omišalj i pritom sa predstavnicima MOL-a potpisala ugovor o isporuci 85.000 tona sirove nafte Janafovim naftovodom do Mađarske, a MOL je već godinama prisutan i u području istraživanja i eksploatacije nafte i plina u Kazahstanu.

Prema pisanju portala Worldoil.com predstavnici MOL Grupe i kazahstanskog KMG-a su krajem studenoga prošle godine potpisali novi sporazum o suradnji kojim namjeravaju potaknuti nove projekte na području zajedničkog istraživanja u naftnom, plinskom i petrokemijskom sektoru.

„Prema sporazumu o suradnji, MOL Grupa i KMG izrazili su želju da kao strateški partneri istraže nove mogućnosti rasta u područjima istraživanja i proizvodnje ugljikovodika, transfera tehnologije, opskrbe sirovom naftom i petrokemikalija“, stoji u izvještaju Worldoila. Pritom se napominje da je taj sporazum  nastavak ranije uspješne suradnje MOL-a i KMG-a koji, u suradnji sa kineskim Sinopecom, proizvode plin i plinski kondenzat na kazahstanskom polju Rozhkovskoye.

U svibnju ove godine predsjednik Uprave KMG-a Ashkat Khassenov i predsjednik Uprave MOL Grupe Zsolt Hernádi razgovarali su o novim projektima i nastavku bilateralne suradnje, najavivši veliko povećanje proizvodnje prirodnog plina i plinskog kondenzata na polju Rozhkovskoye.

U takvoj konstelaciji snaga i takvoj snažnoj konkurenciji  novoj hrvatskoj kompaniji, iza koje još nema konkretnih projekata i koja tek treba stvoriti svoju reputaciju i reference, neće biti nimalo lako. Valja tek očekivati da će respektabilna grupa hrvatskih stručnjaka koje je okupio AZU, a koji su svoje znanje i iskustvo najvećim dijelom skupljali u Ini, imati dovoljno znanja, financijskog temelja, ali i političke podrške da ovaj projekt, koji je tek u začecima, uspješno dovedu do kraja.

Iza strategije razvoja nove državne tvrtke za naftu koja treba parirati i Ini stoji tim stručnjaka koje je okupio Marijan Krpan

Buduća hrvatska državna energetska kompanija, čije osnivanje priprema Agencija za ugljikovodike, sa kazahstanskom naftnom kompanijom KazMunayGas planira zajednička istraživanja na naftnim poljima u toj zemlji koji bi Hrvatskoj, potvrde li se zalihe, osim jačanja energetske sigurnosti mogli donijeti i značajan financijski prihod. Iako je o konkretnim brojkama još uvijek teško govoriti – u ovoj fazi pregovori između hrvatske i kazahstanske strane još su uvijek na razini načelnih razgovora – a prihodi od naftne bušotine ovise o čitavom nizu faktora, primjer jedne sasvim prosječne bušotine može dati okvirni pojam o zaradi.

Ako istražno polje potvrdi prisutnost komercijalno isplativih zaliha nafte, prihod će ovisiti o izdašnosti polja i o geološkom sloju u kojem se nafta nalazi, o cijenama sirove nafte na međunarodnom tržištu, o dnevnoj proizvodnji, ali i o tome je li hrvatska kompanija jedini koncesionar na istražnom polju ili je u istraživanje krenula sa partnerima kako bi umanjila troškove istraživanja i podijelila rizik. U ovom potonjem slučaju prihod se dijeli između partnera u prethodno dogovorenim omjerima.

Kalkulaciju zarade stvorili smo na primjeru bušotine koja na dnevnoj bazi proizvodi oko 2.000 barela nafte. Uzmemo li, dakle, u obzir trenutnu cijenu sirove nafte na svjetskom tržištu, koja se kreće oko 62 dolara za barel, bušotina koja proizvodi 2.000 barela dnevno donijet će prosječni bruto godišnji prihod od oko 45 milijuna dolara samo od prodaje sirove nafte.

Naftni stručnjak i bivši generalni direktor Ine Davor Štern ne želi procjenjivati mogućnosti zarade Hrvatske u novom naftnom pothvatu dok se ne budu znali konkretni parametri. Foto: Saša Zinaja/NFoto

Iznos koji pritom ostaje investitoru daleko je manji, jer od ove brojke treba odbiti troškove ugovora koji je potpisan sa davateljem koncesije, odnosno troškove obveze plaćanja tzv. „royalty“ naknade za eksploataciju ugljikovodika državi i postotka od zarade koji je nositelj koncesije dužan plaćati davatelju koncesije (u nekim slučajevima to može biti i 50 pa i više posto prihoda, u udjelima nafte ili u novcu, što ovisi o koncesijskom ugovoru), potom i troškove eksploatacije, cijenu transporta sirove nafte, korištenja infrastrukture, ….

Jednom riječju, konačni prihod ovisi o nizu čimbenika koji trebaju biti uključeni u kalkulaciju, pa osmeroznamenkasta brojka koju smo na početku priče spominjali kao mogući prihod na kraju priče padne na tek sedmeroznamenkasti broj. A pritom se ne smije zaboraviti niti činjenica i da početku ubiranja prihoda od eksploatiranih ugljikovodika prethode značajne investicije u godine istraživanja i probnih bušenja, od kojih neka mogu donijeti i negativan rezultat, što također nije rijetkost u procesu istraživanja.

Što drugim riječima znači da treba proći određeni vremenski period u kojem će eksploatirana nafta pokriti trošak investicije u istraživanje i početi donositi dobit. A do tada prođe i šest ili sedam godina.

U želji da doznamo do koje su faze stigli pregovori hrvatske i kazahstanbske strane i može li se govoriti o konkretnim pomacima uputili smo niz pitanja i kazahstanskom KazMunayGasu, tražeći da nam pojasne što je sve do sada dogovoreno, za kakvu je konkretno investiciju zainteresirana hrvatska strana i jesu li razgovori, osim o investiciji u naftno polje, prošireni i na neke druge projekte. No odgovor iz kazahstanske kompanije do zaključenja broja nije stigao.

Predsjednik Agencije za ugljikovodike Marijan Krpan osnovat će novu državnu tvrtku koja ulazi u posao s naftom u Kazahstanu. Foto: Saša Zinaja/NFoto

Uputili smo nekoliko pitanja i Agenciji za ugljikovodike, na čelu s Marijanom Krpanom, kako bismo razjasnili što će eventualna potvrda nalazišta u Kazahstanu donijeti hrvatskim potrošačima.

Zanimalo nas je prije svega kakve će učinke na hrvatski energetski sustav imati mogući pozitivan dovršetak pregovora AZU-a sa predstavnicima KazMunayGasa i ulazak hrvatskih investitora u projekt zajedničkog istraživanja nafte i plina u toj zemlji, te hoće li nafta koja će eventualno biti otkrivena na poljima

na kojima će se provoditi istražni radovi biti izvezena u Hrvatsku na preradu ili će u dogovoru sa kazahstanskim partnerom hrvatski partner uzeti novčanu naknadu za naftu koja će ostati u Kazahstanu. A zatražili smo i odgovor na pitanje namjerava li AZU aktivno sudjelovati i u istraživanjima novih naftnih polja u Hrvatskoj.

„Agencija za ugljikovodike u okviru svojih nadležnosti provodi aktivnosti vezane uz istraživanje i razvoj projekata s ciljem jačanja energetske sigurnosti Republike Hrvatske. Nastavno na to, Agencija kontinuirano analizira sve mogućnosti, pa se tako i potencijalna ulaganja hrvatskih subjekata u inozemne projekte promatraju kroz prizmu dugoročne stabilnosti opskrbe energentima i diverzifikacije izvora, što je jedan od strateških ciljeva Republike Hrvatske“, navodi se u odgovoru Agencije.

Premijer Andrej Plenković i ministar gospodarstva Ante Šušnjar podržali su novi strateški plan za energetsku neovisnost RH

U nastavku odgovora stoji i ovo: „Agencija za ugljikovodike zato podržava aktivnosti koje pridonose jačanju gospodarske suradnje između Republike Hrvatske i Republike Kazahstana, osobito u području energetike. Tijekom dosadašnjih susreta i foruma dviju država ostvareni su kontakti i razmijenjena iskustva o mogućnostima suradnje u segmentu istraživanja i proizvodnje ugljikovodika, s ciljem povećanja energetske sigurnosti Hrvatske. Trenutačno ne postoji konkretan projekt ni obvezujući dogovor. Razmatra se više potencijalnih modela suradnje, ali detalji se ne mogu iznositi prije nego što budu ispunjeni svi potrebni proceduralni i tehnički preduvjeti. Istodobno, Agencija u Hrvatskoj aktivno provodi niz projekata kako bi osigurala stabilnost opskrbe. Između ostalog se to odnosi na segment geotermalne energije, gdje su već potvrđeni konkretni rezultati istraživanja u Velikoj Gorici i Osijeku. Takvi projekti dodatno potvrđuju stručnost Agencije i njezinu ulogu u energetskoj tranziciji i razvoju nacionalnih resursa.“

Posljedice rata u Ukrajini na sigurnost opskrbe energentima u Europi, ali i u svijetu i povremeni poremećaji u opskrbi energijom natjerali su mnoge zemlje da razmisle o jačanju energetske samodostatnosti, boljoj sigurnosti opskrbe i u konačnici snažnijoj kontroli države u energetskom sektoru koji je temelj stabilnosti gospodarstva svake zemlje. Isto čini i Hrvatska, nadajmo se sa pozitivnim rezultatom.