Nekad zapušteno imanje u Donjoj Stubici danas je uzor i inspiracija mnogim zaljubljenicima u organske vrtove zahvaljujući TV emisiji ‘Vrtlarica’ autorice Kornelije Benyovsky Šoštarić, koja govori o novim planovima nakon 15 godina emitiranja na HRT-u

Prije 25 godina Kornelija Benyovsky Šoštarić i njezin suprug Nino Šoštarić kupili su zapušteno imanje u Donjoj Stubici u Hrvatskom zagorju te malo pomalo uređivali kuću i okućnicu ne sluteći da će upravo to njihovo imanje postati uzor i inspiracija mnogim zaljubljenicima u organski uzgoj voća i povrća. Tijekom 15 godina koliko se emisija emitira, u vrtu je uzgojeno preko 250 različitih biljaka na nekih 500 četvornih metara: cvijeća, povrća, voća i začinskog bilja. Sve što je naučila kao inženjerka vrtlarstva i oblikovanja pejzaža na Agronomskom fakultetu u Zagrebu, a još više tijekom rada u vlastitom vrtu i na paralelnim brojnim edukacijama, Kornelija Benyovsky Šoštarić pretočila je uz pomoć svog životnog i poslovnog partnera Nine Šoštarića u dokumentarno-edukativni serijal koji iz godine iz godinu dobiva sve više gledatelja, poklonika njezina pristupa uređenju povrtnjaka i fantastičnog vizualnog prikaza mukotrpnog posla u vrtu, koji ispred kamere postaje bajkovit. Uz rad na „Vrtlarici“ Kornelija Benyovsky Šoštarić održava edukativne radionice, piše knjige o uređenju i održavanju vrtova, proizvodi vlastitu kozmetiku od bilja iz svog vrta te planira snimanje dokumentarnog serijala o najljepšim vrtovima Hrvatske.

Kako nastaje „Vrtlarica“ te kako pronalazi vremena za sve svoje ideje i aktivnosti, Kornelija Benyovsky Šoštarić otkrila je u razgovoru za G&W.

NACIONAL: Ovo je već 15. godina vaše autorske popularne edukativne TV emisije „Vrtlarica“. Osjećate li još uvijek istu strast kao kada ste krenuli snimati prvu sezonu sa svojim suprugom?

Naravno. Kada sam počinjala, ljudi su se bavili vrtlarstvom s drugačijim motivima nego danas. Uzgoj biljaka, pogotovo onih korisnih, bio je prilika da se pomogne kućnom budžetu. Većina nije obraćala pažnju na štetnost pesticida, a još manje na očuvanje prirode. Danas, 15 godina kasnije, vrtlarstvom se najčešće bave oni koji žele znati što jedu i jako ih zanimaju upute o organskom vrtlarstvu koje mogu doznati iz „Vrtlarice“. Ponosna sam na svoj doprinos, ali i svjesna da je to istodobno i zasluga HRT-a koji je teme kojima se bavim prepoznao kao javni interes. Još uvijek osjećam istu strast prema poslu kojim se bavim jer to i nije posao u onom klasičnom smislu, to je svojevrsna misija. Ispred mene je novo razdoblje s novim ciljevima. Živimo u vrijeme kada zbog utjecaja čovjeka nestaju mnoge biljne i životinjske vrste, posebno pčele. Tu su i klimatske promjene koje zahtijevaju novu prilagodbu. To su za mene veliki izazovi, ali i velika motivacija.

‘Ulaganje u vrt i zemlju uvijek je dobra investicija jer time ulažemo i u sebe, a vrtlarstvom se danas bave ljudi koji žele znati što jedu’

NACIONAL: Koliko je bilo teško pronaći lokaciju za sve vaše vrtne i voćarske ideje koje ste predstavili tijekom ovih 15 godina?

Pronalazak lokacije dogodio se slučajno na jednom snimanju za emisiju „Ruke Ručice“ koju sam tada radila za Dječji program. Snimali smo u jednom vrtu koji je gledao na razrušenu staru drvenu kuću zaraslu u šikaru. Djelovala je romantično, s prekrasnom šumom u pozadini i puno potencijala za stvaranje jednog lijepog i funkcionalnog vrta. Srećom, vlasnik se želio riješiti stare kuće pa smo je uspjeli kupiti vrlo povoljno. Iskreno, nisam bila ni svjesna u što se upuštam jer tamo nije bilo ni vode ni struje, a kuća je bila za rušenje. No prostora za sadnju je bilo pa smo malo pomalo počeli krčiti stare bazge i stvarati prostore za uređenje vrta. Bilo je to prije 25 godina.

NACIONAL: Koliko je vaš boravak i rad u vrtu odmor, a koliko obaveza i kontinuirani rad?

Vrtlarstvo zahtijeva puno fizičkog rada, što je svakako dobra stvar kada se posao dobro rasporedi. Boravimo na svježem zraku okruženi divnim bojama, mirisima i zvukovima. Krećemo se prirodno i tempom koji nam odgovara i to je jako zdravo i ugodno, ne samo u fizičkom već i u mentalnom smislu. Meni je najdraže kada čučim negdje među biljkama, kada nešto sadim ili čak plijevim. Osjećam se kao da sam u nekom zelenom balonu, bliska Zemlji i prirodnim elementima, a opet odvojena od svijeta. No kada se vrt priprema za snimanje i kada osjećam pritisak rokova, onda na mjesto užitka dolazi stres. I zato uvijek volim naglasiti da je vrtlarstvo jedna stvar, a snimanje o vrtlarstvu nešto sasvim drugo. Tu je puno planiranja, logistike, prilagodbe vremenskim prilikama i neprilikama. Zbog toga vremena za odmor zapravo i nemam. Na godišnjem odmoru nisam bila već godinama.

‘Živimo u nesigurnim vremenima i svaka prilika za određenu samodostatnost može u budućnosti biti veoma važna’, ističe Vrtlarica. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Specifičan pristup zahtijeva i vrlo specifičan scenarij prilagođen godišnjim dobima i obavezama koje imate prema biljkama i vrtu. Kada i kako nastaje scenariji za „Vrtlaricu“ i kako odlučujete čemu ćete posvetiti pojedinu epizodu?

„Vrtlarica“ ima dokumentarni karakter i ne mogu nikada unaprijed točno isplanirati svaki detalj. Odlučimo li, primjerice, snimati voće, a u proljeće mraz uništi cvjetove, voća neće biti. U tom slučaju nemamo niti što snimati. Događaju se i druge situacije, nevrijeme, bujične poplave, tuča. Sve su to okolnosti kojima se moram prilagoditi ako se dogode. To znači da u unaprijed pripremljen scenarij uvijek uklopim i neke situacije koje ne mogu planirati, neki put loše, a neki put i dobre. No, naravno, bez dobrog planiranja do najsitnijih detalja, ne može se ozbiljno raditi nijedna emisija, pa tako ni „Vrtlarica“. Iako sve djeluje ležerno, tu ima puno pripreme i jako puno posla. No sa scenarijima nemam problema. Ideja imam jako puno i samo izviru. Samo da još dan traje 48 sati, stigla bih i puno više.

NACIONAL: Znate li možda koliko u vrtu imate ukrasnih biljaka, koliko vrsti povrća, a koliko voća?

Ne znam. Nikada ih nisam sve prebrojila. Ali evo, za vas sam prošetala do ukrasnog dijela vrta koji sam formirala tek prošle godine. Riječ je o nekih 80-ak četvornih metara na kojima raste gotovo 50 različitih vrsta ukrasnih grmova, trajnica, jednogodišnjeg cvijeća i lukovica. Kada broj tih vrsta pomnožim s brojem primjeraka, dobivam količinu od preko 250 biljaka. To je impresivan broj kada razmišljam unatrag jer to znači da sam morala iskopati 250 rupa i svaku biljku posaditi, pognojiti i zaliti. Iskreno, nisam to niti osjetila. Površina koju uređujem ima gotovo 500 četvornih metara i puna je cvijeća, povrća, začinskog bilja i voća. Mogu samo pretpostaviti da se, ukupno gledajući, radi o jako velikom broju biljaka.

‘U svom zelenom kvadratu imamo priliku napraviti nešto dobro i za prirodu u širem smislu, brigom o pčelama, pticama, ježevima i drugim stanovnicima vrta’. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Tijekom godina pojavila se potreba i za pisanjem o poslu kojim se bavite pa ste tako 2010. obavili vrlo hvaljenu knjigu „Zeleni kvadrat“ iza koje su slijedile „Vrtlarski dnevnik“ i „Biljke koje njeguju“. Kada uopće, uz sav taj posao u vrtu, stignete i pisati knjige?

Knjiga „Zeleni kvadrat“ doista je bila bestseler i dvije godine zaredom prva na ljestvici najčitanijih knjiga iz područja publicistike. I danas je ljudi rado kupuju i čitaju. Pripremali smo je tri godine i kada je postigla takav uspjeh, dobili smo priliku za pilot epizodu „Vrtlarice“. Tada sam još radila priloge za emisiju „Plodovi zemlje“. Prva „Vrtlarica“ krenula je 2011. godine i sada snimamo 15. sezonu. U međuvremenu sam objavila i knjigu „Mala vrtlarica“, koja je u međuvremenu rasprodana, u kojoj je glavnu ulogu imala moja kći Barbara. Riječ je o prekrasnoj ilustriranoj interaktivnoj knjizi za djecu od 5 do 10 godina, o osnovama vrtlarstva. Nakon toga izlazi priručnik „Vrtlarski dnevnik“, svojevrsni rokovnik za vrtlare, i knjiga „Biljke koje njeguju“ o prirodnoj njezi lica i tijela. Sve knjige radila sam sa suprugom Ninom Šoštarićem. Moj je dio tekst, njegov fotografije. Istina, naradili smo se i vaše je pitanje na mjestu. Moja dijagnoza je – radoholičar. Rad, rad i samo rad. Knjige se ne pišu same.

NACIONAL: Radite li možda na kakvoj novoj knjizi?

U pripremi je i nova knjiga. Moje znanje i iskustvo o organskom uzgoju znatno su bogatiji i doista imam puno toga reći. No vrijeme mi je limit. U sve ostalo što radim, pisanje ide sporo. No ne žurim se. Knjiga će izaći kada je dovršim, možda tek za tri godine, a možda i prije.

‘Mislim da nikoga nisam razočarala svojim juhama. U proljeće obavezno pripremam gustu juhu od koprive i medvjeđeg luka, a sada koristim hokaido tikve’. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Paralelno držite radionice, i to širom Hrvatske. Nedavno ste samo u mjesec dana održali osam radionica i pet predavanja. Kako vam uspijeva isplanirati rad u vrtu, snimanje emisije i održavanje radionica i predavanja?

Ustajanje u 6, čak i prije. Jedan od mojih pasa ima ugrađenu budilicu i svako jutro cvili u 5.45. Ne znam kako mu to uspijeva, ali gotovo je nepogrešiv. No i ja volim rano početi dan. Obično krećem s rješavanjem papirologije, nakon toga je snimanje pa poslijepodne uređivanje vrta. Sretna sam kada se radionica ili predavanje poklope s kišnim danom jer onda imam osjećaj da nisam izgubila termin kada smo mogli snimiti nešto lijepo. No kako bih sve to stigla, moram dobro planirati. Unatoč tome, priznajem, nije lako. Često osjećam preopterećenje i doista nemam vremena za odmor. A i kada sjednem na nekoliko trenutaka u svom divnom vrtu, uvijek nekako uočim neku sitnicu koju bi bilo dobro odmah riješiti. I onda ustanem i krenem dalje. Zaboravila sam što je to odmor, trudim se i sad svim svojim snagama da ipak ostanem sjediti i samo gledati i uživati.

NACIONAL: Uz sve to još ste se educirali iz područja aromaterapije, a proizvodite i vlastitu kozmetiku s plodovima iz vrta. Jesu li ta kozmetika i aromaterapija nešto što koristite isključivo za vlastite potrebe ili planirate prodavati kozmetičke proizvode?

Zasad samo za svoje potrebe. Mislim da ljudi još uvijek nisu dovoljno educirani o štetnosti konvencionalne kozmetike koju koriste svakodnevno i koja im kroz kožu ulazi u organizam. Alternativa postoji, ne samo u vidu kućne izrade pripravaka za njegu lica, tijela i kose, već i u obliku prirodne kozmetike koja postaje sve prisutnija i na tržištu. No kada radite za sebe, onda možete koristiti najfinija eterična ulja iz organskog uzgoja, najkvalitetnija ulja i maslace i naravno svježe biljke iz vlastitog vrta. I zato kad god mogu, naprimjer kada pišem, uvijek imam na licu neku svježu masku od krastavaca ili neke druge biljke. Za sebe radim i dezodoranse, serume za lice, balzame za ruke i još mnogo toga. Sve to koristi i moja obitelj, a i moje prijateljice, naravno.

Vrtlarstvo zahtijeva puno fizičkog rada, a Kornelija Benyovsky Šoštarić ističe da je to dobro kada se posao dobro rasporedi. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Sa suprugom ste snimili i dokumentarni film „Najljepši vrtovi Dubrovnika“, koji je premijerno prikazan na HTV-u početkom ove godine. Planirate li u skorije vrijeme snimiti nešto slično, o vrtu ili uređenju krajobraza, što vam je struka?

Želja mi je nastaviti serijal o najljepšim vrtovima Hrvatske, no vjerujte, to nije baš lagan zadatak. U Hrvatskoj, nažalost, dobrih primjera ima jako malo. Kod nas su vrtovi zapravo okućnice s pokojom ukrasnom biljkom nespretno smještenom nasred travnjaka. No dobar vrt nije čak samo pitanje estetike, već i održavanja. Znam puno primjera gdje su moji kolege pejzažni arhitekti napravili sjajne projekte, no kasnije se ti vrtovi ne održavaju. Vrt zahtijeva konstantnu pažnju, ali i puno znanja.

NACIONAL: Vratimo se vašem vrtu i brojnim plodovima. Postoji li neko jelo koje ste možda sami otkrili s povrćem ili voćem iz vašeg vrta?

Ima ih puno, ali mislim da nikoga nisam razočarala svojim juhama. U proljeće obavezno pripremam gustu juhu od koprive i medvjeđeg luka, a sada kada dozrijevaju prve Hokaido tikve, redovito i njih koristim. Riječ je o tikvama srednje veličine pa je jedna dovoljna kako bi se pripremila juha za četvero ljudi.

‘Još uvijek osjećam istu strast prema poslu kojim se bavim, to i nije posao u onom klasičnom smislu, to je svojevrsna misija. Ispred mene su novi ciljevi’

NACIONAL: U jednom intervjuu izjavili ste kako smatrate da ako je vrtlarenje naša želja, onda nije odricanje, nego jedno kvalitetno ulaganje u kvalitetu života, relaksaciju i opuštanje, što nije dobro samo za fizičko već i za mentalno zdravlje. Koliko je upravo taj boravak u prirodi važan u današnje vrijeme?

Mislim da je ulaganje u vrt i zemlju općenito uvijek dobra investicija. Živimo u nesigurnim vremenima i svaka prilika za određenu samodostatnost može biti veoma važna. Tu je i prilika da na svom zelenom kvadratu napravimo nešto dobro i za prirodu u širem smislu, da se brinemo o pčelama, pticama, ježevima i svim ostalim stanovnicima koji s nama dijele vrtni prostor. I na kraju, stvaranje vrsta cjeloživotni je proces s kojim rastemo i mijenjamo se. Ulaganjem u vrt ulažemo i u sebe, u zdravstvenom, fizičkom i duhovnom smislu.

NACIONAL: Koliko vremena provodite u Zagrebu, a koliko na svom imanju?

U sezoni snimanja i po tri do četiri dana tjedno sam na imanju, ponekad i više od toga. Budući da smo prije dvije godine uspjeli napokon obnoviti zapuštenu staru kuću, sada u njoj možemo i prespavati. Time je naš posao postao bitno lakši u usporedbi sa stalnim putovanjima u Zagreb i nesnosnom potragom za parkingom koja zna trajati i po 50 minuta. 

FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Juha od hokaido tikve po receptu Kornelije Benyovsky Šoštarić

Postupak počinjem uklanjanjem kore iako je i ona jestiva, no juha kasnije izgleda bolje i ima ujednačenu strukturu i boju. Nakon uklanjanja kore i sjemenki, tikvu režem na kockice. Tako je obično i spremam u vrećice koje onda mogu čuvati u zamrzivaču i koristiti tijekom cijele godine. Slijedi kuhanje. U vodu stavljam kockice jedne tikve, glavicu luka razrezanu na pola, dva češnja češnjaka, veliki list ljupčaca iz vrta i žlicu začina. Treba paziti da vode ne bude previše kako bismo dobili gustu krem juhu. Kada tikva omekša, usitnjavam je štapnim mikserom. Na kraju dodajem i 1 dcl zobenog mlijeka i sve kuham još dvije minute.

Juha od mlade koprive

Na maslinovu ulju dinstam poriluk narezan na kolutiće. Kad omekša, dolijem vode i ubacim krumpir narezan na kockice kako bi juha dobila gustoću. Dodajem začine (dobra je i obična Vegeta). Kada krumpir omekša, dodajem mladu koprivu, i to samo vrhove jer su najvitalniji i kuham ih svega par minuta. Onda sve povežem štapnim mikserom, dodam malo zobenog mlijeka i kuham još par minuta. Svi koji su je probali, obožavaju ovu juhu. I djeca i odrasli.

Tijesto s domaćim pestom koji Kornelija Benyovsky Šoštarić sama radi od bosiljka iz svog vrta, domaćeg maslinova ulja i mrvica češnjaka te s bademima umjesto pinjola. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO