Nacional je dobio na uvid dokumentaciju koja otkriva da je jedan od najmoćnijih riječkih poduzetnika Mirko Pavičić preko svoje tvrtke na sumnjiv način došao u vlasništvo vrijednih poslovnih prostora u crnogorskom gradu Baru

Mirko Pavičić, poznati riječki poduzetnik i blizak prijatelj bivšeg ministra financija Slavka Linića, na sumnjiv je način preko svoje tvrtke AMEC Rijekatekstil stekao vlasništvo nad dvama poslovnim prostorima u crnogorskom gradu Baru. Nacionalu je predočena dokumentacija iz koje proizlazi da se Pavičićeva tvrtka upisala kao vlasnik dviju nekretnina veličine 217 i 105 četvornih metara, iako bi te nekretnine trebale biti u vlasništvu Republike Hrvatske. Kako je tvrtka poduzetnika poznatog i kao „kralj Korza“ došla u vlasništvo tih poslovnih prostora, ostaje nepoznato, ali moguće je da iza svega stoji pogodovanje riječkom poduzetniku ili pak nezainteresiranost države za svoju imovinu, što je potom Mirko Pavičić iskoristio kako bi se upisao kao vlasnik poslovnih prostora čija je vrijednost između 300 i 400 tisuća eura.

Po dokumentaciji dostupnoj Nacionalu, poslovni prostori u crnogorskom gradu Baru niz godina bili su u vlasništvu nekada velike riječke tvrtke Brodokomerc, koja je imala trgovine u cijeloj Jugoslaviji, pa tako i u Crnoj Gori. Brodokomerc je u bivšoj državi bio uspješna tvrtka koja je vrhunac doživjela sredinom sedamdesetih godina prošlog stoljeća kada je na riječkom Korzu otvorila jedan od najvećih i najmodernijih trgovačkih lanaca na ovim prostorima. No u klasičnoj hrvatskoj priči tvrtka u procesu pretvorbe i privatizacije završava u rukama tajkuna Josipa Gucića, koji je zbog kriminala u poslovanju tvrtke čak i pravomoćno osuđen na dvije godine zatvora, ali tu kaznu zbog zastare nikada nije odslužio. Nakon kalvarije s Gucićem, tvrtka Brodokomerc završava u stečaju te tu i kreće priča s nekretninama koje su na kraju završile kao vlasništvo tvrtke jednog od najmoćnijih riječkih poduzetnika Mirka Pavičića, čiji je sin Blaž prije nekoliko godina snimljen kako je na svojoj jahti ugostio tadašnjeg ministra financija Zdravka Marića, zbog čega se ovaj našao u velikim problemima te se čak spominjala i mogućnost njegove ostavke zbog mogućeg sukoba interesa.

Baš nekako u vrijeme kada je Marić bio na jahti Blaža Pavičića, tvrtka njegova oca je u Crnoj Gori vodila postupak uknjižbe na dvama poslovnim prostorima u Baru. Uknjižba je završena sredinom 2022. godine te je tvrtka AMEC Rijekatekstil postala vlasnikom poslovnih prostora u Ulici Vladimira Rolovića 15 i na Obali 13. juna b.b. Sve to ne bi bilo čudno da ne postoji dokument iz 2009. godine, koji objavljujemo uz ovaj tekst, a u kojem tadašnji Fond za privatizaciju donosi rješenje u kojem stoji sljedeće:

„Nalaže se društvu Brodokomerc trgovina, usluge i turizam d.d., u stečaju, Rijeka, Jelačićev trg 4. da u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ovoga Rješenja, kao prenositelj sklopi s Hrvatskim fondom za privatizaciju, kao primateljem, ugovor o prijenosu nekretnina iz točke l. u vlasništvo Hrvatskog fonda za privatizaciju.“

U nastavku rješenja koje je donio Hrvatski fond za privatizaciju, stoji i sljedeće obrazloženje odluke da se predmetne nekretnine prepišu Fondu za privatizaciju:

„Uvidom u spis pretvorbe Brodokomerc Holding, pravnog prednika Brodokomerc d.d., Rijeka, utvrđeno je da predmetni poslovni prostori nisu procijenjeni u postupku pretvorbe, odnosno utvrđeno je da su isti imovina iz pravnog režima čl. 47. Zakona o privatizaciji. Fond je o tome utvrđenju izvijestio Društvo u stečaju te Trgovački sud u Rijeci, kao stečajni sud, te podnio zahtjev da se predmetne nekretnine izluče iz stečajne mase, kao imovina koja sukladno pozitivnom pravu Republike Hrvatske, kao pravu matičnog statuta Društva, ne pripada Društvu, nego Hrvatskom fondu za privatizaciju. Brodokomerc d.d. u stečaju, Rijeka, po stečajnoj upraviteljici Mariji Ružić, podneskom od 22. 12. 2008. godine, očitovalo se da su predmetne nekretnine izlučene iz stečajne mase Društva u stečaju, te da se ima smatrati da su vlasništvo Hrvatskog fonda za privatizaciju, odnosno očitovalo se da iste prenosi Hrvatskom fondu za privatizaciju.“

Dakle, iz svega navedenog u rješenju koje je donio Hrvatski fond za privatizaciju, jasno je da se država još 2009. trebala upisati kao vlasnica dviju nekretnina u Baru, a za koje je utvrđeno da su bile u posjedu tvrtke Brodokomerc koja je završila u stečaju.

Bivši ministar financija Slavko Linić blizak je prijatelj riječkom poduzetniku Mirku Pavičiću. FOTO: Robert Anić/PIXSELL )

Kako bi se utvrdila prava vrijednost nekretnina, Nacional je u internetskim oglasima za prodaju nekretnina s područja Grada Bara, našao nekoliko oglasa za prodaju poslovnih prostora u Baru. Uvidom u te oglase može se zaključiti da se poslovni prostori veličine od 100 do 210 četvornih metara prodaju po cijenama od 300 do 450 tisuća eura. To znači da se tvrtka AMEC Rijekatekstil uspjela upisati kao vlasnica dviju nekretnina čija vrijednost može doseći i 750 tisuća eura. Zašto država, usprkos odluci tadašnjeg Fonda za privatizaciju, nikada nije upisala vlasništvo nad tim vrijednim nekretninama, ostaje nepoznato jer nam iz nadležnih institucija do završetka ovog teksta nije stigao odgovor u kojem bi se pojasnila pasivnost države u tom slučaju. Nacional je prvo poslao upit u Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, ali nam je rečeno da su takvi slučajevi u nadležnosti CERP-a, pravnog nasljednika Hrvatskog fonda za privatizaciju. No iz CERP-a do zaključenja ovog broja Nacionala nije stigao odgovor. Isto tako, odgovor na poslani upit nismo dobili ni iz tvrtke Mirka Pavičića AMEC Rijekatekstil.

Ono što je u cijelom slučaju također vrlo zanimljivo i također budi sumnju u moguće pogodovanje, jest činjenica da se Republika Hrvatska upisala na niz nekretnina koje su nekada bile vlasništvo tvrtke Brodokomerc iz Rijeke. Dokumentacija koju je Nacional dobio na uvid pokazuje da se država upisala kao vlasnik na barem desetak nekretnina, od kojih se dio nalazi u Rijeci, dio u njenoj okolici, a dio na vrlo vrijednim lokacijama poput Rovinja ili otoka Brača. Ostaje pitanje zašto se država upisala kao vlasnik tih nekretnina, a nije kao vlasnik nekretnina u Baru koje su na kraju završile u vlasništvu tvrtke AMEC Rijekatekstil što pokazuju i izvadci iz katastra Općine Bar.

Iza te tvrtke stoji Mirko Pavičić, koji već dulji niz godina slovi kao jedan od najimućnijih riječkih poduzetnika, a u javnosti je poznat zbog svojih veza s bivšim ministrom financija Slavkom Linićem i bivšim riječkim gradonačelnikom Vojkom Obersnelom. Bio na vlasti HDZ ili SDP, očito je da u obitelji Pavičić posebnu pažnju pridaju bliskim odnosima s ministrima financija, jer kao što smo već pisali, sin Mirka Pavičića, Blaž Pavičić, snimljen je kad je 2021. na obiteljskoj jahti ugostio tadašnjeg ministra financija Zdravka Marića. Mirka Pavičića sugrađani već dugo zovu “kralj Korza”, zbog činjenice da kontrolira gotovo sve poslovne prostore na Korzu. Svoj poslovni uspjeh Pavičić je počeo graditi još kao zaposlenik, što je posebno indikativno, Brodokomerca, a radio je za direktora Josipa Gucića samo zadnje tri godine dok je sveukupno u Brodokomercu radio 27 godina.

Izgledno je da je poslovne kontakte koje je stekao kroz Brodokomerc, „prebacio“ u svoj privatni biznis. Budući da se bavio opskrbom brodova, nastavio je taj posao kroz privatnu tvrtku AMEC, s kojom je stekao impresivnu zaradu. Zbog činjenice da je tvrtka koja je bila vlasnik AMEC-a prvih nekoliko godina bila registrirana na Gibraltaru, krojile su se različite spekulacije oko njegova „prvog milijuna“, no on je taj Gibraltar opravdavao činjenicom da se bavio međunarodnim poslovima i da je tako bilo lakše poslovati sa strancima.

Devedesetih se uključio u pretvorbu i privatizaciju i kupio tvrtku Rijekatekstil, s njom i veliku robnu kuću, a nastavio je i zakup mnogih poslovnih prostora na najboljim lokacijama u Rijeci. To je bio taj čin „preuzimanja“ Korza i stjecanja titule „kralja Korza“.U intervjuu za Novi list izjavio je da ga takav naziv vrijeđa jer nema nikakve podanike, nego 400 zaposlenih u tvrtki Rijekatekstil Domus. U lokalnim medijima dosta pozornosti je izazivao njegov model korištenja poslovnih prostora na Korzu: on bi od Grada Rijeke dobio u zakup najbolje lokacije, a potom bi te lokale dalje dao u podnajam.

Upravo u vrijeme preuzimanja lokala na Korzu počele su se redati i prve sumnje o posebnim odnosima s gradskom vlašću, dugogodišnjim utjecajnim gradonačelnikom Rijeke Slavkom Linićem, a poslije i njegovim nasljednikom Vojkom Obersnelom. No to ocu i sinu Pavičić očito nije pomoglo kada je u pitanju optužnica za utaju poreza s obzirom na to da su u kolovozu 2022. optuženi od DORH-a da su utajili porez u visini od 2,7 milijuna tadašnjih kuna. Zanimljivo je da je optužnica stigla nedugo nakon ostavke Zdravka Marića, a gotovo istovremeno s podizanjem te optužnice tvrtka AMEC Rijekatekstil upisala se u crnogorskim knjigama kao vlasnik dvaju poslovnih prostora čija je vrijednost skoro duplo veća od iznosa za koji se sumnjiče da su utajili porez. Ta optužnica tereti Pavičića da je koristio račune inozemnih firmi u kojima je imao pravo potpisa kako bi prikrio stvarne prihode svojih firmi u Hrvatskoj te lažirao njihovo poslovanje. Tužiteljstvo tvrdi da je od 2007. do 23. studenoga 2009. realizirao više novčanih transakcija s računa tvrtki u kojima je bio odgovorna osoba. Zatim je vraćao novac u Hrvatsku te se na kraju okoristio isplatom kamata.

Rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju iz 2009. godine kojim se nalaže prijenos vlasništva spornih nekretnina u taj fond

Osim toga, u ime jedne od svojih firmi koja ima sjedište u Rijeci zaključivao je ugovore o pozajmicama s tvrtkama iz inozemstva. Prikazivao je zatim da te pozajmice nisu vraćane ne vrijeme, što bi onda strane Pavičićeve tvrtke koristile da naplaćuju dugovanja od tvrtke iz Rijeke, a pritom su i obračunavane kamate zbog kašnjenja. Pavičić je novac vani uredno sam podizao, no u Hrvatskoj taj dohodak ostvaren u inozemstvu nije prijavljivao. Tako je, tvrdi tužiteljstvo, oštetio državni proračun Republike Hrvatske za iznos veći od 1.100.000 kuna. Cijeli postupak protiv oca i sina Pavičić još je u sudskoj fazi, a u međuvremenu je sud Mirku i Blažu Pavičiću odbio žalbu te im je cijelo vrijeme blokirana imovina u vrijednosti od 372 tisuće eura u novcu i dionicama, ali na popisu nema dviju nekretnina tvrtke AMEC Rijekatekstil koje su upisane u njeno vlasništvo gotovo istovremeno kada je protiv Mirka i Blaža Pavičića podignuta optužnica za utaju poreza.