‘Kratki izlet’ u režiji Marine Pejnović premijerno će se izvesti u zagrebačkom Teatru &TD 10. listopada, a glumci Nika Ivančić i Domagoj Ikić za Nacional najavljuju predstavu

U zagrebačkom Teatru &TD 10. listopada održat će se premijera predstave ‘Kratki izlet’ Antuna Šoljana, u režiji Marine Pejnović, a prikazuje raspad jedne generacije na pojedince. Tu generaciju utjelovljuju studenti koji, tijekom dokolice i odmora u Istri, tragaju za još nepronađenom i nezabilježenom povijesno-kulturnom baštinom. No s vremenom, njihovo vanjsko putovanje postupno poprima obilježja unutarnjeg te se pretvara u potragu za mjestom u svijetu odraslih, za vlastitom egzistencijom. „Iz tog razloga predstavu postavljamo peripatetički kroz tipične prostore koje može proći svaki student u SC-u. Od prostora realne namjene kao što je kantina pa sve do prostora kazališta i kina koji mogu dovesti u pitanje što je realno, a što nerealno, što je java, a što san, što je ozbiljno, a što igra“, istaknula je redateljica Marina Pejnović.

Igraju Domagoj Ikić, Nika Ivančić, Ivan Magud, Lav Novosel, Kristijan Petelin i Jakov Zovko.

Nika Ivančić u predstavi igra ulogu Ofelije, studentice književnosti koja se nesvjesno uputni na začudan izlet s ostatkom ekipe s njenog fakulteta:

„Glavna razlika između naše Ofelije i one iz originalnog djela jest ta da mi nemamo dvije prijateljice, one su u Šoljanovom djelu nerazdvojne, gotovo kao jedno biće. U našoj predstavi je Ofelija ostavljena sama i komunicira sa svojom drugom polovicom samo putem glasovnih poruka koje joj uzaludno šalje tijekom predstave. Taj nedostatak je ono što našu Ofeliju pokreće u predstavi.“

Nika Ivančić dosad nije imala priliku raditi s Marinom Pejnović, ali i u &TD-u. Drago joj je, kaže, da je dobila poziv na suradnju jer joj je to bila želja već dulje vrijeme. Voli surađivati sa što više različitih redatelja, sve to smatra dragocjenim iskustvom jer uvijek može nešto novo naučiti i od redatelja i od kolega s kojima nisi imao prilike surađivati:

„Svatko donosi neko svoje znanje i pristup i tako nadopunjujemo jedni druge. Kad je &TD u pitanju, do sada sam u taj teatar dolazila samo kao gledateljica, ovo mi je prvo radno iskustvo u tom kazalištu. Zahvalna sam na toj prilici jer je to ipak jedno kazalište duge povijesti i priželjkivala sam mogućnost da zaigram na tim daskama.“

S obzirom na to da je nekad upravo &TD bio mjesto gdje su mladi umjetnici mogli raditi, eksperimentirati, a sada je sve više takvih lokacija, uglavnom zato što je velik broj mladih umjetnika pokrenuo vlastite umjetničke organizacije u kojima pišu, produciraju, režiraju, igraju, dogovaraju lokacije, Nika Ivančić prokomentirala je situaciju na nezavisnoj kazališnoj sceni. Čini joj se da nezavisna scena raste i da se bori za svoju vidljivost, ali je u konačnici teško održiva bez adekvatne financijske pomoći:

„A dobro znamo da je nezavisna scena nedovoljno financirana i generalno zapostavljena. Ali postoji i problem nedostatka publike. Teško je pridobiti publiku i u institucionalnim kazalištima, tako da je nezavisnoj sceni još i teže u tom pogledu. Ali ono što je jasno vidljivo jest da umjetnici ne odustaju, bore se za svoj komadić na kazališnoj sceni i to je inspirativno.“

Kad je riječ o predstavi, ‘Kratki izlet’ prikazuje raspad jedne generacije na pojedince. Nika Ivančić smatra tekst fantastičnim djelom. Kaže da se mimo političke poruke koja je u pozadini Šoljanovog romana, ako se fokusiramo na ljudske odnose, što i jest nit vodilja adaptacije Vida Hribara, svatko može poistovjetiti s tom tematikom:

„Djelo je vrlo slojevito i može se iščitati na mnogo načina, ali ono čime se mi bavimo u predstavi su ljudski odnosi i njihov neizbježan raspad u svijetu koji nas svakim danom sve više i više otuđuje jedne od drugih. Iskreno, ne bih u današnje vrijeme htjela odrastati. Drago mi je da sam odrasla u vrijeme kada je tehnologija bila u svojim začecima. Ovo u što se svijet pretvara je kao iz nekog futurističkog distopijskog filma. Nevjerojatnom se brzinom sve mijenja, ali mladi nemaju tu percepciju, oni jednostavno žive život u okolnostima koje su pred njima, ali ako se stavimo na sekundu u njihovu poziciju možemo imati razumijevanja za tu disocijaciju i neprilagođenost. Svijet se razvio u čudovište koje ždere i razara sve pred sobom. Tko bi mogao biti prilagođen u takvim okolnostima?“

Domagoj Ikić u predstavi ‘Kratki izlet’ igra Roka. On je, pojašnjava glumac, neka vrsta majstora ceremonije, figura koja sve vrijeme drži stvari pod kontrolom, povezuje scene i vodi i publiku i druge likove kroz cijelu priču. U fokusu mu je upravo ta njegova uloga vodiča, ta potreba da sve bude pod kontrolom.

Ikić je već radio s Marinom Pejnović, prošle godine su radili na Krležinoj ‘Baraci 5B’:

„To mi je bilo jako dragocjeno iskustvo, jer ona ima specifičan način rada: jako precizan, ali istovremeno otvoren za glumčevu slobodu i igru. Mislim da je baš važno raditi s različitim redateljima, jer svaki ti donese novu vrstu discipline, energije i pogleda na teatar. To te stalno iznova resetira i širi ti glumački jezik.“

Kad je nezavisna scena u pitanju, Ikić tvrdi da je ona danas izuzetno važna, možda i važnija nego ikad. Kaže da je ta scena prostor slobode, prostor u kojem mladi umjetnici mogu eksperimentirati, riskirati i istraživati forme. Iskustvo rada s Teatrom &TD mu je jako dragocjeno jer je to kazalište koje dopušta istraživanje. Svaki proces tamo ima neku nepredvidivost, ali smatra da baš to rađa iskrenost i svježinu.

Kad je u pitanju tekst predstave, Ikić kaže da je ‘Kratki izlet’ na njega djelovao vrlo snažno jer govori o generaciji koja traži smisao, ali ga ne pronalazi:

„Prepoznao sam u tome i našu generaciju – taj osjećaj lutanja, fragmentiranosti, prevelike količine informacija i premalo stvarnih odgovora. Mislim da je jako važno pokušati razumjeti današnje mlade, jer se oni ne udaljavaju od svijeta iz lijenosti, nego iz prezasićenosti. Živimo u vremenu u kojem je sve ubrzano, u kojem nas bombardiraju informacijama, slikama, očekivanjima. U takvom okruženju lako se pojavi osjećaj nemoći.“