Nakon prošlogodišnje dramske uspješnice s Dubrovačkih ljetnih igara, predstave ”Ekvinocijo” koja je osvojila četiri nagrade Hrvatskoga glumišta, za najbolju dramsku predstavu cjelini, najboljeg redatelja (Krešimir Dolenčić), glavnu žensku ulogu (Zrinka Cvitešić) i glavnu mušku ulogu (Goran Višnjić), redatelj i bivši intendant Dubrovačkih ljetnih igara Krešimir Dolenčić vraća se u Dubrovnik.

Ne samo da će režirati svečano otvorenje Igara, nego i prvu dramsku premijeru. Radi se o Goldonijevim ‘’Ribarskim svađama’’ u koprodukciji Dubrovačkih ljetnih igara, Kazališta Marina Držića i HNK u Zagrebu. Scenarist je Stefano Katunar, kostimografkinja Željka Franulović, skladatelj Stanko Juzbašić, a u predstavi igraju Joško Ševo, Ksenija Prohaska, Nika Lasić, Bojan Beribaka, Nikola Radoš, Borko Perić, Angela Bulum, Nika Matušić, Nikolina Prkačin, Boris Matić, Stipe Radoja, Marijan Nejašmić Banić i Branimir Vidić Flika. Predstava se igra na lokaciji koja već dugo nije bila iskorištena za Dubrovačke ljetne igre, u parku Umjetničke škole. U skladu s ovogodišnjom temom Igara, a to su žene, i u ovoj Goldonijevoj predstavi naglasak će biti na socijalnom kontekstu koji oblikuje ženski identitet. Iako je radnja smještena u precizni povijesni kontekst, u fokusu su svakodnevni životi i ljubavni odnosi ribara i njihovih žena, ispunjeni ljubomorom, tračevima i prepirkama. Goldoni duhovitim dijalozima i temperamentnim svađama vjerno prikazuje mentalitet i strasti običnih ljudi.

Kao i svake godine, tradicionalnim podizanjem zastave Libertas uz stihove Gundulićeve ‘’Himne slobodi’’, 10. srpnja u 21 sat ispred crkve sv. Vlaha bit će svečano otvorene 76. Dubrovačke ljetne igre koje traju do 25. kolovoza. Scenaristi i redatelji svečanog otvaranja su Dolenčić i Paolo Tišljarić, redatelj i intendant Kazališta Marin Držić iz Dubrovnika. U programu sudjeluju Dubrovački simfonijski orkestar, članovi Zadarskog komornog orkestra i operni solisti Darija Auguštan, Martina Mikelić, Matteo Ivan Rašić, Leon Košavić, uz zborove Ivan Goran Kovačić, Libertas i Dubrovački komorni zbor, pijanista Mateja Meštrovića, pod ravnanjem maestra Ivana Repušića. Uz njih će nastupiti i Folklorni ansambl Linđo koji ove godine proslavlja šezdesetu obljetnicu postojanja te Udruga “Dubrovački primorski svatovi” i KUD Stjepan Radić. U programu otvorenja sudjelovat će i veliki festivalski dramski ansambl koji čine Lovro Rimac, Maro Martinović, Nikola Radoš, Bojan Beribaka, Stipe Radoja, Joško Ševo, Perica Martinović, Nika Lasić, Nataša Dangubić, Angela Bulum, Maro Drobnić, Marjan Nejašmić Banić, Zrinka Cvitešić, Ante Đurković, Janko Popović Volarić, Nina Violić, Ksenija Prohaska, Nika Matušić, Nikolina Prkačin, Helena Minić Matanić, Nea Martinović, Nikolina Krupec i Petrunjela Baće.

O tim temama tjednik Nacional razgovarao je s redateljem Dolenčićem, bivšim ravnateljem Gavelle i bivšim intendantom Dubrovačkih ljetnih igara. U 40 godina karijere režirao je preko 130 dramskih, glazbeno-scenskih, opernih i lutkarskih predstava i oko 150 javnih događanja, od zagrebačke Univerzijade do otvorenja Pelješkog mosta. Profesor je na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, a radio je na akademijama u Houstonu i Londonu.

NACIONAL: Nakon prošlogodišnjeg uspjeha ‘’Ekvinocija’’ i ove godine radite na Dubrovačkim ljetnim igrama. S Tišljarićem ste scenarist i redatelj svečanog otvaranja. Paolo je to radio lani, ako izgleda vaša suradnja?

Paolo mi je mnogo puta bio asistent u raznim predstavama, on je vrlo uspješan ravnatelj Kazališta Marina Držića u Dubrovniku, čiju je kvalitetu podigao na novu razinu i postavio ga kao relevantno kazalište u Hrvatskoj. To je jedan vrlo uigrani posvećen ansambl koji radi sjajne predstave i puno s njima putuje. A budući da je premijera ‘’Ribarskih svađa’’ 13. srpnja, tri dana nakon svečanog otvaranja, samo se nametnulo da Paolo i ja zajedno radimo otvaranje jer teško je sve u isto vrijeme raditi sam.

‘Premijera ‘Ribarskih svađa’ je 13. srpnja, tri dana nakon svečanog otvaranja Igara pa se nametnulo da Paolo Tišljarić i ja zajedno radimo otvaranje jer teško je sve raditi sam’

NACIONAL: Iako su elementi zadani, čini se da je ove godine puno više glazbenika i pjevača angažirano na svečanosti otvaranja. Ima li to veze s Martinom Filjak, umjetničkom ravnateljicom festivala i svjetski poznatom pijanisticom, ili s vašom ljubavlju prema operi?

Moram istaknuti da to nema veze s Martinom jer ona nije ništa tražila ni nametala, pustila nas je da slobodno radimo prema vlastitoj zamisli. No, naravno da svatko od nas u ovakvim situacijama posegne za stvarima koje zna. Tako će na otvorenju biti izvedene arije iz ’Šišmiša’’, ‘’Seviljskog brijača’’ i ‘’Figarova pira’’. Pjevat će pjevači koji su angažirani na velikom koncertu, na IX. simfoniji koju će izvoditi u povodu stote obljetnice Dubrovačkog simfonijskog orkestra 11. srpnja. Sa svim tim pjevačima sam do sada surađivao u različitim predstavama, tako da se sve dobro posložilo. Počet ćemo s Benjaminom Brittenom i njegovom skladbom „The Young Person’s Guide to the Orchestra“. Britten je inače bio veliki ljubitelj Dubrovnika, gdje su izvodili njegovu „Otmicu Lukrecije“. On je i često dolazio u Dubrovnik i bio je dobar prijatelj s Vladom Habunekom i Josipom Torbarinom, pa je ovo i hommage njihovom prijateljstvu. A možda su najvažnije izvedbe Linđa, uz orkestar i zbor uz pijanista Mateja Meštrovića, i dramski dio programa posvećen Luki Paljetku. I to s možda najluđim stihovima u Hrvatskoj, a to su stihovi vesele poezije koju svi znamo, „Miševi i mačke naglavačke“. To će biti sjajna prigoda da se sjetimo i Luke.

NACIONAL: Kako ste zadovoljni suradnjom s Gradom Dubrovnikom? Dok ste bili intendant, sukobljavali ste se s nekim bivšim gradonačelnicima.

Da, bilo je svega. Ali u Dubrovniku već neko vrijeme tijekom predstava ili koncerata nema nepristojne galame, decibeli se kontroliraju i vidi se veliki pomak. Lani smo igrali Ekvinocijo“ u istezalištu Posat, a svatko tko poznaje Dubrovnik zna da je to na razmeđi ispod Revelina, prema Excelsioru i Porporeli i zato sam bio uvjeren da ćemo se nadvikivati s gradom. No ništa se nije čuo, grad je potpuno utihnuo, čak su se i svjetla pogasila za vrijeme predstave. Moram priznati da ova gradska vlast poštuje i cijeni naš rad i više se ne događa da za vrijeme koncerta u Kneževu dvoru trešti njemački techno iz obližnje birtije.

Prošlogodišnja predstava ‘Ekvinocijo’ osvojila je četiri nagrade Hrvatskoga glumišta. FOTO: Dubrovačke ljetne igre

NACIONAL: Režirate i prvu dramsku premijeru, ‘’Ribarske svađe’’ koje je na dubrovački govor i u dubrovački kontekst adaptirala Morana Čale. Jeste li je vi angažirali?

Naravno da mi je Morana prva pala na pamet. Njen otac Frano Čale autor je one senzacionalne adaptacije ‘’Kafetarije’’. Morana je vrsni znalac svih mogućih talijanskih dijalekata od Sicilije pa do sjevera, a isto tako i talijanske i dubrovačke književnosti i dubrovačkog govora, i ne postoji nitko pozvaniji od nje da tako nešto napravi. Tu su i svi naši dubrovački glumci, a i jezični savjetnik Maro Martinović nije imao primjedbi, pa bih rekao da se predstava igra na dubrovačkom govoru od Držića do danas.

NACIONAL: Predstava je nastala u koprodukciji Dubrovačkih ljetnih igara, Kazališta Marina Držića i HNK u Zagrebu. Na koji način ste spojili ta tri kazališta?

Zasluge za to spajanje pripadaju ravnateljici drame Senki Bulić i ravnatelju Kazališta Marina Držića Paolu Tišljariću. Oni su sve dogovorili s intendanticom zagrebačkog HNK Ivom Hraste i ministricom kulture i medija Ninom Obuljen Koržinek. Rezultat te suradnje je da glumci iz Marina Držića igraju s glumcima iz različitih kazališta, od HNK Split, do ZKM-a i Kerempuha. HNK Zagreb platio je scenografiju koja se radila u Splitu. A predstava će igrati i u Zagrebu, u prosincu ove godine, a nakon toga će u okviru suradnje K-HNK, koju potiče Ministarstvo kulture i medija, proći po cijeloj Hrvatskoj.

NACIONAL: ‘’Ribarske svađe’’ izvodile su se puno puta na Dubrovačkim igrama, na različitim ambijentalnim lokacijama. Je li vam neka od tih izvedbi služila kao inspiracija ili ste išli u to ispočetka?

Bio sam ravnatelj Gavelle kada mi je Joško Juvančić došao u kancelariju i tada smo zaključili da moramo nešto zajedno raditi. On je predložio da Gavella radi ‘’Ribarske svađe’’ i mi smo se te sekunde dogovorili. Ta predstava, nastala devedesetih, igrala je 168 puta u Zagrebu. U njoj su nezaboravne uloge ostvarili Ivica Vidović, Pređo Vušović, Goran Višnjić, Vlasta Knezović, Edita Majić, Ksenija Pajić i Joško Ševo. To je bila genijalna adaptacija Ive Tijardovića na stari splitski dijalekt. A sada smo je prebacili na dubrovački. Ubacili smo i neke stare dubrovačke pjesme i napravili jedno veselje. Vezan sam uz ‘’Ribarske svađe’’’ cijelu svoju karijeru.

NACIONAL: Rekli ste da ‘’Ribarske svađe’’ posvećujete velikanima hrvatskog kazališta – Predragu Vušoviću Pređi, Milki Podrug Kokotović i Jošku Juvančiću Jupi. Zašto baš njima?

Svi oni igrali su u mojoj predstavi ‘’Arkulin’’ 2007. godine, a to je ujedno bila i posljednja predstava s Igara koja se izvodila u parku Umjetničke škole. Bila je to čudesna predstava jer je prije svega Pređo bio čudesan. Što god je na dubrovačkom igrao, on nije trebao glumiti jer je bio reinkarnacija Držića. Mogao je igrati sve njegove ženske i muške uloge podjednako uvjerljivo, a ta Pređina uloga Arkulina meni je posebno ostala u pamćenju. U istoj predstavi glumila je i legendarna Milka Podrug Kokotović koja nas je na žalost nedavno napustila. sjećam se da su u toj predstavi njih dvoje morali odglumiti neku svađu koju su sami sjajno improvizirali. I na kraju, naravno Jupa, ja sam njime na neki način obilježen. Prošle godine ‘’Ekvinocijo’’, ove godine ‘’Ribarske svađe’’, sve su to predstave koje je on radio i u Dubrovniku i u Zagrebu. Tako da mi je čast posvetiti ovu predstavu njima troje, ne samo kao kazališnim legendama, nego i mojim prijateljima.

‘Mala grupica snažnih žena iz ‘Ribarskih svađa’: Anđela Bulum, Ksenija Prohaska, Nika Lasić, Nika Matušić i Nikolina Prkačin nose predstavu i ljubavlju i svađama’

NACIONAL: Jeste se vi sjetili parka Umjetničke škole?

Da, ja sam se sjetio. Jako volim tu lokaciju, zato što je taj park u gradu, okružen baštinskom arhitekturom, a opet je na neki način izoliran. Može ga se vrlo lako koristiti kao kazališni prostor, a velika je prednost da se može raditi u miru, oko njega nema kafića ni galame. I ne manje važno: može se početi probati već u sedam navečer, jer je sjena i tišina. To je sjajan prostor i cijeli ansambl je sretan.

NACIONAL: Što možete reći o scenografiji i kostimografiji?

Stefano Katunar napravio je sjajnu scenografiju koja se odlično uklopila u park. Upravo je stigla ovih dana i jako sam zadovoljan, moram priznati da uvijek postoji strah da neće sve izgledati kao na crtežu, odnosno kompjutorskoj animaciji. Imamo i debitanticu Željku Franulović koja je naša ugledna filmska i televizijska kostimografkinja. Posljednje što je radila je ‘’Dnevnik velikog Perice’’. Ona prvi put radi u kazalištu, a kostimi su pravo čudo i svaki od njih odmah može ići na film.

NACIONAL: Ovogodišnja tema Igara su žene. U najavi piše da će i u Goldoniju biti stavljen naglasak na socijalnom kontekstu koji oblikuje ženski identitet. Na koji način?

Ne znam kako bih to objasnio jer ja sam osuđen na žene u Dubrovniku, i to već 40 godina. Ivica Boban dovela me kao asistenta u ‘’Hekubu’’, a onda sam se i priženio u Dubrovnik. No iskreno rečeno, u ‘’Ribarskim svađama’’ muškarci su stvarno budale. Iako se ne bavim cijelim programom Igara, temi žene sigurno daje doprinos naša mala grupica snažnih žena iz ‘’Ribarskih svađa’’: Anđela Bulum, Ksenija Prohaska, Nika Lasić, Nika Matušić i Nikolina Prkačin. One nose predstavu na svaki način. I ljubavlju i svađama. Da je na svijetu malo više ženskog principa, ne bismo doživljavali ovo što danas doživljavamo, niti bi ovakvi glupani vladali svijetom. Ne može, na primjer, jednoj ženi pasti na pamet napraviti nešto tako kretenski kao što je tenk. Četrdeset tona čelika koji brzo ide i sve uništava oko sebe. Žena to nikada ne bi mogla smisliti. Gdje god je vladao matrijarhat, bilo je puno manje destrukcije i ratova