Ministar pravosuđa i uprave Damir Habijan zahtjevom za pokretanje stegovnog postupka protiv suca Zvonka Vrbana, nakon saznanja da je Uskok protiv Vrbana podigao optužnicu zbog dvaju kaznenih djela trgovanjem utjecajem, zapravo je dao krunsku političku podršku Uskoku u zloporabi ovlasti

Ministar pravosuđa Damir Habijan, koji je tijekom proteklog tjedna Državnom sudbenom vijeću podnio zahtjev za pokretanje stegovnog postupka protiv suca Zvonka Vrbana, a nakon saznanja da je USKOK protiv Vrbana podignuo optužnicu zbog počinjenja dva kaznena djela trgovanjem utjecajem, zapravo je dao krunsku političku podršku USKOK-u u zloporabi ovlasti.

Izjavio je to za Nacional visoki izvor s neposrednim saznanjima o tom slučaju, navodeći da spomenuta optužnica koju je USKOK podigao kontrira pismenoj odluci koju je u doslovno istom predmetu donio danas pokojni, bivši predsjednik Vrhovnog suda Radovan Dobronić. Isti izvor smatra da USKOK u tom slučaju zasigurno ne bi tako postupao da za taj predmet nije izravno zainteresiran i glavni državni odvjetnik Ivan Turudić, i to da bi se osvetio i ponizio Dobronića, koji je tijekom rada na tom predmetu osvijetlio i jedan krajnje dubiozan pravni manevar samog Turudića, u koji se ovaj upustio da bi pokušao pomoći svom odbjeglom prijatelju Zdravku Mamiću. Spomenuti izvor za Nacional je o tome izjavio sljedeće:

„Optužnica protiv Vrbana temelji se na istim navodima na temelju kojih je prvi čovjek hrvatskog sudstva pismeno zaključio, i to nipošto ne napamet i bez dubinskog uvida u stanje stvari, da protiv suca Vrbana u tom slučaju nema prostora čak ni da se pokrene stegovni postupak. Dobronić u tom trenutku nije bio bilo tko, nego doslovno predsjednik Vrhovnog suda. Ali njegovo mišljenje USKOK ignorira jer to odgovara interesnom krugu Zrinke Šeks Poštić, kćeri notornoga Vladimira Šeksa, koji je bio u društvu tadašnjeg premijera Ive Sanadera kada je ovaj u svom uredu na tajni sastanak primio tadašnjeg suca Županijskog suda, a danas glavnog državnog odvjetnika Ivana Turudića i obećao mu napredovanje u karijeri. To je vrhunac cinizma, bezobrazluka i zamjene teza, a suštinski poniženja funkcije predsjednika Vrhovnog suda u Hrvatskoj, te nasilnička samovoljna poruka da je sustav DORH-a izvan bilo kakve kontrole kada je potrebno služiti parcijalnim političkim interesima HDZ-a.“

Dobronić je 2022. zaključio da nije bilo uvjeta za pokretanje stegovnog postupka protiv tada predsjednika Županijskog suda u Osijeku Zvonka Vrbana. FOTO: Davor Javorovic/PIXSELL

Visoki pravosudni izvor za Nacional je iznio još nekoliko detalja na temelju kojih tvrdi da je Habijanova inicijativa o stegovnom postupku protiv Vrbana preuranjena. On navodi da je optužnica u tom slučaju još uvijek nepravomoćna, ali iznosi još jedan krajnje indikativan detalj i kaže:

„Ključni navodi na kojima se temelji optužnica zapravo se odnose na zbivanja iz 2019., što kompletan sadržaj optužnice odvodi u zonu zastare kaznenog progona, čak i da je sve bilo onako kako USKOK tvrdi.“

Već je sama istraga koja je prethodila prije nekoliko tjedana podignutoj optužnici protiv tadašnjeg predsjednika Županijskog suda u Osijeku Zvonka Vrbana suštinski ukazala upravo na netom spomenute navode krajnjeg cinizma, zamjene teza i nepoštovanja funkcije predsjednika Vrhovnog suda. I u to vrijeme znalo se da se radi o kontroverznom slučaju koji je itekako od ranije poznat javnosti, o kojemu je Nacional ekstenzivno izvještavao tijekom duljeg perioda. Radi se o slučaju koji je duboko impregniran političkim interesima utjecajnog člana HDZ-a Vladimira Šeksa i međusobnim obračunima suprotstavljenih pravosudnih frakcija, u što je na raznim razinama uključen i glavni državni odvjetnik Ivan Turudić.

Ministar Habijan svojim potezom kontrira pismenoj odluci koju je u doslovno istom predmetu donio, danas pokojni, predsjednik Vrhovnog suda Radovan Dobronić. FOTO: Slavko Midzor/PIXSELL

U njegovu sukusu nalazi se argumentirani otpor koji je Zvonko Vrban pružio sudačkom napredovanju Zrinke Šeks Poštić, kćeri Vladimira Šeksa, kao i otpor utjecaju odbjeglog nogometnog moćnika Zdravka Mamića na suđenje koje je protiv njega i dalje u tijeku u Osijeku te koji se na Vrbana obrušio i u svom nedavnom obraćanju javnosti kada je čak zatražio od predsjednika Zorana Milanovića da ga ovaj pomiluje.

U tom kompleksnom obračunu ključni detalj zbio se na koncu 2022., kada je tadašnji predsjednik Vrhovnog suda Radovan Dobronić službeno zaključio da nema uvjeta za pokretanje čak niti bilo kakvog stegovnog postupka protiv Zvonka Vrbana na temelju optužbi koje je USKOK iskoristio da prvo otvori istragu, a zatim i podigne optužnicu protiv Vrbana.

„Povodom obavijesti o postupanju predsjednika Županijskog suda u Osijeku Zvonka Vrbana od 12. srpnja 2022. godine, ovime Vas izvješćujem da nema uvjeta za pokretanje stegovnog postupka protiv predsjednika Županijskog suda u Osijeku Zvonka Vrbana. Naime, na temelju analize svih priloženih izjava sudaca te nakon usmenog razgovora s njima te na temelju očitovanja predsjednika Županijskog suda u Osijeku i razgovora s njim, utvrđeno je da se u postupanju predsjednika Županijskog suda u Osijeku nije radilo o pokušaju nedopuštenog utjecaja na pojedine suce Općinskog suda u Osijeku, nego se radilo o postupanju u obavljanju poslova sudske uprave na koje predsjednik Županijskog suda kao višeg tijela sudske uprave ima pravo i obavezu“, stoji u dokumentu koji je potpisao predsjednik Vrhovnog suda Radovan Dobronić.

Dobronić je kao čelni čovjek kompletnog hrvatskog sudstva tada zapravo dao za pravo Vrbanu, koji je bio suočen s istim onim optužbama koje je USKOK nedavno pretvorio u optužnicu protiv Vrbana.

Radi se o optužbama Šeksove kćeri i predsjednice Općinskog suda u Osijeku Zrinke Šeks Poštić, koja ga je prijavila da se „nedopustivo ponaša i izravno obraća pojedinim sucima Općinskog suda u Osijeku, zahtijevajući od njih kako trebaju presuditi u nekim konkretnim sudskim postupcima“. Radi se, naime, o tužbi tvrtke Eurokamen protiv Šeksova nećaka Bojana Divjaka, ujedno i bratića predsjednice suda Zrinke Šeks Poštić. Premda se radilo o hitnom postupku, predmet mjesecima nije dobio svoj broj, nije zakazano nijedno ročište, a sama tužba čak nije dostavljena drugoj stranci da bi ona na nju odgovorila. Predmet je pripao sutkinji Dorici Krnić Miloš, jednoj od onih koji su Vrbana prijavili zbog navodnih pritisaka, dok su njemu bliski krugovi odgovarali da to nije činio, nego da je kao predsjednik višeg suda tek vodio računa o ažurnosti.

Vrbanov mandat na čelu Županijskog suda u Osijeku u tom vremenu bližio se kraju i pripremalo se raspisivanje natječaja, a već su tada Nacionalovi sugovornici upozoravali na to da struja bliska Vladimiru Šeksu umjesto njega želi postaviti pouzdaniju osobu, koja bi uz to „čuvala“ mjesto predsjednika Županijskog suda do trenutka kada bi Šeksova kći za njega stekla uvjete.

Dobronić je tijekom rada na tom predmetu osvijetlio i jedan dubiozan pravni manevar samog Turudića, u koji se ovaj upustio kako bi pokušao pomoći odbjeglom Mamiću. FOTO: Denis Kapetanovic/PIXSELL

Njezine prijave protiv Vrbana doista su uzrokovale poteškoće u tom procesu: kako je Nacionalu bilo potvrđeno, Državno sudbeno vijeće (DSV) tjednima je oklijevalo donijeti bilo kakvu odluku dok ne dobije službenu potvrdu da su optužbe protiv Vrbana odbačene. S druge strane, kolegij u Državnom odvjetništvu raspravljao je o tom slučaju i donio zaključak da neće objavljivati nikakvu odluku upravo da „ne bi utjecao na izbor budućeg predsjednika Županijskog suda u Osijeku“. Nastala je pat-pozicija koju je koncem 2022. razriješio predsjednik Vrhovnog suda Radovan Dobronić.

Barem se tako činilo dok USKOK predvođen Svenom Miškovićem nije odlučio da pismeni zaključak Radovana Dobronića za njih ne znači baš ništa.

Spomenuta haranga na Vrbana započela je kada ga je otvoreno prozvao Zdravko Mamić.

„Do tada je Vrban bio najbolji sudac i najbolji čovjek, a kada je odbio zahtijevati delegiranje drugog predmeta protiv Mamića na neki drugi sud, najednom je postao monstrum. Ne smije se zaboraviti da je upravo Mamić svojedobno izjavio da Vrban više nikada neće biti izabran za predsjednika osječkog suda pa je, prema vlastitim riječima, svojedobno s 80.000 eura potplatio jednog člana DSV-a da bi glasao u tom smjeru, ali i da je preko posrednika ponudio Vrbanu ‘više novca nego što može zinuti’, što je ovaj odbio. Za to postoje svjedoci“, tvrde sugovornici Nacionala.

Oni upozoravaju na jednostavnu činjenicu: u mandatu Zvonka Vrbana predmet protiv Zdravka Mamića i ostalih dobio je pravomoćan epilog, a kada je Mamić javno iznio optužbe da je korumpirao neke suce, Vrban je kao predsjednik suda već sljedećeg dana pokrenuo stegovni postupak i proceduru njihova razrješenja premda se radi o osobama s kojima je bio blizak i surađivao gotovo trideset godina. Nakon toga je čak zatražio „uskočku provjeru“ svih ostalih sudaca Županijskog suda u Osijeku, kod kojih nisu pronađeni kompromitirajući detalji.

Premda su lobiji bliski Mamiću pokušali utjecati na delegaciju njegova drugog suđenja, odnosno premjestiti ga na neki drugi sud, u tome nisu uspjeli. U doba dok je Zvonko Vrban bio predsjednik suda, već je putem algoritma odabrano sudsko vijeće koje radi na tom predmetu – inače znatno opasnijem za Mamića jer se radi o slučaju s čvršćim setom dokaza u odnosu na prvi proces protiv njega te sa znatno većom materijalnom štetom za koju je optužen – pa vršitelj dužnosti predsjednika suda ne bi trebao imati veći utjecaj na taj proces. No zahvaljujući brojnim pravnim smicalicama kojima su se Mamić i njegovi spretni odvjetnici služili, nije nemoguće da su se upravo u tom detalju – odnosno barem privremenom uklanjanju Zvonka Vrbana – u to vrijeme ponadali pronaći kakvu administrativnu ili proceduralnu rupu. Dodatno je intrigantno da se u to vrijeme u koloplet dubioznih manevara s ciljem da se pomogne klanu Mamićevih u listopadu 2023. uključio ni manje ni više Ivan Turudić, danas glavni državni odvjetnik, izravno nadređen Svenu Miškoviću.

Turudić je tada još kao sudac Visokog kaznenog suda zatražio da mu se iz Osijeka doslovno kombijem doveze kompletan spis sa suđenja u predmetu Dinamo 2. Turudić se u to suđenje pokušao na dubiozan način umiješati zahvaljujući jednom uobičajenom procesnom manevru Marija Mamića. Mario Mamić žalio se na privremenu mjeru kojom mu je do okončanja suđenja blokirana imovina, da bi se u slučaju osuđujuće presude barem dijelom mogla kompenzirati šteta koju je proizveo.

Sukus slučaja je argumentirani otpor koji je Zvonko Vrban pružio sudačkom napredovanju Zrinke Poštić Šeks, kćeri Vladimira Šeksa, kao i otpor utjecaju odbjeglog nogometnog moćnika Zdravka Mamića na suđenje u Osijeku. FOTO: Nacional

O toj žalbi trebao je odlučiti sud koji je nadređen Županijskom sudu u Osijeku, gdje se to suđenje odvija, a to je Visoki kazneni sud u Zagrebu. Nakon što je taj predmet dospio na odlučivanje na Visoki kazneni sud, slučajno ili ne, dogodilo se da o njemu treba odlučiti sudačko vijeće kojem se na čelu nalazi upravo Ivan Turudić. Turudiću, znakovito, nije palo na pamet da se izuzme od odlučivanja o tom zahtjevu, iako je notorna činjenica da je prvo suđenje Zdravku Mamiću i ostalima za sistemski organizirani kriminal u Dinamu svojedobno preseljeno iz Zagreba u Osijek upravo zbog Mamićeva prijateljstva s Turudićem i još nekim sucima zagrebačkog Županijskog suda.

Tadašnji predsjednik Vrhovnog suda Radovan Dobronić bio je upozoren na taj Turudićev manevar. Na to ga je upozorio predsjednik osječkog Županijskog suda Željko Vrban. Visoki pravosudni izvor izjavio je za Nacional da je Dobronić upozoren na to da je Turudić zapravo na tom suđenju htio dovesti do situacije pravnog diskontinuiteta. O koliko se dubioznom manevru radilo najbolje pokazuje daljnji rasplet događaja u tom slučaju. Mario Mamić naknadno je priznao krivnju te je pristao platiti izdašnu novčanu kaznu i otići u zatvor, a usput je priznanjem dodatno otežao situaciju Zdravku Mamiću. Sav taj kontekst prigodno se prešućuje u svim recentnim medijskim izvještajima o spomenutoj optužnici koju je USKOK podigao protiv Vrbana. Da uslijed teške bolesti nije preminuo, Radovan Dobronić bi se na suđenju pojavio kao vjerojatno ključni svjedok te bi prema svemu sudeći progovorio o svim bizarnim okolnostima ponašanja USKOK-a u ovom predmetu.