Nacional je proteklog tjedna istražio pripreme za gradnju Židovskog kulturnog centra (ŽKC) sa sinagogom u Praškoj ulici u Zagrebu, na mjestu stare zagrebačke sinagoge koju su ustaše, nakon 74 godine postojanja, sustavno razarali od listopada 1941. do travnja 1942. godine. Od zamjenika gradonačelnika Zagreba Luke Korlaeta Nacional je dobio podrobnije informacije iz kojih se može zaključiti kako se raspisivanje međunarodnog natječaja za idejno rješenje tog kompleksa, bude li sve išlo prema planu, može očekivati početkom sljedeće godine. Istodobno, Nacionalu je i predsjednik Židovske općine Zagreb Ognjen Kraus potvrdio da ŽOZ aktivno sudjeluje u tom projektu, a važno je naglasiti kako Korlaet ističe da aktualni spor Grada s Vladom o Generalnom urbanističkom planu grada Zagreba (GUP) neće usporiti pripreme za gradnju ŽKC-a i sinagoge, jer su poslovi koje za to treba obaviti predviđeni u GUP-u koji je trenutno na snazi. Na temelju informacija koje su Nacionalu dali Korlaet i Kraus, s nužnim bi se oprezom moglo ustvrditi kako je gradnja ŽKC-a i sinagoge na praznome prostoru u Praškoj, na mjestu zločinački uništene zagrebačke sinagoge, nakon brojnih neuspješnih pokušaja u proteklih četrdeset godina sada ipak na dobrome putu, pa svakako valja učiniti sve da grad Zagreb i cijelo hrvatsko društvo napokon, nakon više od osam desetljeća, uspiju simbolički negirati zločin kojim je ustaškim režim prije 84 godine, razorivši židovski vjerski hram, paralelno s Holokaustom i genocidom nastojao izbrisati i sjećanje na egzistenciju Židova u Hrvatskoj.

Na mjestu sinagoge u Praškoj sagrađena je robna kuća koja je u prosincu 1980. izgorjela u požaru te od tada služi kao parkiralište. FOTO: Patrik Macek/PIXSELL

“Ova gradska uprava posvećena je rješavanju neuralgičnih mjesta zagrebačke povijesti, ali i urbanizma”, kazao je Nacionalu Luka Korlaet, navodeći primjere dovršenja spomenika žrtvama Holokausta i ustaškog režima uz Glavni kolodvor u Zagrebu ili zamjene raznesenog bloka s tekstom Jure Kaštelana na spomen-području Dotrščina nedaleko glavnog grada. “Tako je i više desetljeća upražnjena parcela bremenita nedaćama u Praškoj 7 napokon u procesu rješavanja. Postoje velika želja i ambicija i Židovske općine i Grada da se ovo sada već mitsko mjesto privede svrsi na najbolji mogući način”, kazao je Korlaet Nacionalu. Razgovarali smo s njim nakon što je na Međunarodni dan sjećanja na žrtve Holokausta, u ponedjeljak, 27. siječnja, tijekom spomen šetnje koju su organizirali Antifašistička liga, Srpsko narodno vijeće (SNV) i Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću, Korlaet govorio pod spomen-pločom u Praškoj 7 koja podsjeća da je na tom mjestu, gdje je već desetljećima parkiralište, do listopada 1941. stajala sinagoga. U toj simbolički važnoj prilici Korlaet je kazao kako je “pokrenut proces planiranja nove sinagoge” i da se nada “da će vrlo brzo biti raspisan i međunarodni arhitektonski natječaj”. “Ovaj grad u velikoj su mjeri izgradili pripadnici židovskog naroda, i u doslovnom i u prenesenom smislu, i zbog toga im dugujemo, kao i svim drugima stradalima”, kazao je Korlaet i dodao kako je “zagrebačkoj Gradskoj upravi kultura sjećanja jako važna te da ona znači i otpor zaboravu te usponu desnice u Europi i svijetu”. “Stojimo na obrani demokratskih vrijednosti i promociji Zagreba kao otvorenog grada i grada za sve“, poručio je Korlaet. O nužnosti gradnje sinagoge na istome mjestu na tom je događaju govorio i predstavnik srpske zajednice i predsjednik SNV-a Milorad Pupovac. “Iz dužnosti i osjećaja solidarnosti s našim sugrađanima židovske vjeroispovijesti vrijeme je da se na ovom mjestu podigne nova sinagoga, novi kulturni centar za preostalu židovsku zajednicu u Zagrebu i Hrvatskoj”, kazao je Pupovac.

Prva fotografija zagrebačke sinagoge, 1870. FOTO: Ivan Standl; Židovska općina Zagreb

U izjavi za Nacional, Korlaet je kazao kako je gradska vlast “kontinuirano u kontaktu s predstavnicima Židovske općine Zagreb oko projekta nove sinagoge koja bi – u duhu integracije u gradsko tkivo – sadržavala i društveno-kulturni centar”. Taj proces, objasnio je, odvija se kroz dva koraka. ‘’Prvi je izrada Urbanističkog plana uređenja za cijeli blok Trg bana Jelačića – Petrinjska – Amruševa – Trg Nikole Šubića Zrinskoga, što je obaveza prema Generalnom urbanističkom planu, i posao koji je započeo u ožujku prošle godine. Izrađivač plana je Zavod za prostorno uređenje Grada Zagreba. Plan se izrađuje primjenom novog Pravilnika o prostornim planovima u sustavu e-Planovi editor, što očekivano dovodi do određenih tehničkih izazova koji se rješavaju u komunikaciji s kreatorima novog sustava”, kazao je Korlaet, ne precizirajući dodatno o kakvim je “tehničkim izazovima” riječ. No Pravilnik o prostornim planovima opsežan je dokument koji je Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine koje vodi ministar Branko Bačić predstavilo u prosincu 2023. te je o njemu, kako se može iščitati na internetu, dosad izdavalo tumačenja, pa ne treba čuditi da u provedbi Pravilnika ima “određenih izazova”. Isto to vrijedi i za sustav e-Planovi editor, koji je Bačićevo ministarstvo predstavilo u travnju 2023. Kako bilo, Korlaet tvrdi kako je “izrada nacrta prijedloga Urbanističkog plana uređenja za blok Trg bana Jelačića – Petrinjska – Amruševa – Trg N. Š. Zrinskoga pri kraju te se uskoro planira održavanje javne rasprave o prijedlogu, a donošenje plana planirano je do kraja ove godine”.

Drugi korak procesa pripreme početka gradnje “društveno-kulturnog centra” sa sinagogom, objasnio je Nacionalu Korlaet, jest “izrada programa za provedbu međunarodnog arhitektonskog natječaja za odabir idejnog rješenja nove zgrade na mjestu nekadašnje sinagoge. Izrađivač programa također će biti Zavod za prostorno uređenje Grada Zagreba. Natječaj se planira provesti odmah po usvajanju plana. Židovska općina Zagreb već je u tom smislu u nekoliko navrata komunicirala svoj nacrt programa, odnosno željene sadržaje za novi sklop. Kao što sam rekao, ne radi se samo o sinagogi, već i o društveno-kulturnom programu kojim bi se spomenuti blok zgrada aktivirao, slično namjeri SNV-a s njihovim kulturnim centrom u Preradovićevoj ulici”. Korlaet je naglasio kako aktualni spor s Vladom oko Generalnog urbanističkog plana neće usporiti pripreme za početak gradnje ŽKC-a. Vlada je, naime, proteklog tjedna Konačni prijedlog Izmjena i dopuna GUP-a Grada Zagreba vratila na izmjene i doradu, što će svakako usporiti njegovo donošenje. Korlaet tvrdi da to “neće zaustaviti niti usporiti” pripreme za gradnju u Praškoj jer je “postupak izrade Urbanističkog plana uređenja za blok Trg bana Jelačića – Petrinjska – Amruševa – Trg N. Š. Zrinskoga započet u skladu s aktualnim GUP-om i kao takav će biti donesen”, pa Grad Zagreb o tome “nije komunicirao s Vladom”.

Luka Korlaet, zamjenik zagrebačkog gradonačelnika, potvrdio je da je ‘pokrenut proces planiranja nove sinagoge’. FOTO: Neva Zganec/PIXSELL

Valja podsjetiti da je Grad Zagreb u siječnju prošle godine na svojim službenim stranicama objavio kako je, “shodno iskazanom interesu Židovske općine Zagreb, za pokretanje projekta Sinagoga na adresi Praška 7, a nakon očitovanja Odjela za strategijsko planiranje ovog Ureda da nije potrebno provoditi proceduru gradskog projekta za predmetno područje te uzimajući u obzir urbanistički i povijesni značaj predmetne lokacije, Zavod za prostorno uređenje Grada Zagreba izradio Program za izradu urbanističkog plana uređenja Trg bana Jelačića – Petrinjska – Amruševa – Trg N. Š. Zrinskog – Praška, po ovlaštenoj arhitektici urbanistici Teni Žic, dipl. ing. arh. sa stručnim timom Zavoda za prostorno uređenje Grada Zagreba, Martićeva 14, od listopada 2023. godine”. “Pozitivno su se očitovali Sektor za promet Gradskog ureda za mjesnu samoupravu, promet, civilnu zaštitu i sigurnost te Gradski ured za upravljanje imovinom i stanovanje. Nakon što je Gradski zavod za zaštitu spomenika kulture i prirode dostavio konzervatorske smjernice, gradonačelnik Tomislav Tomašević donio je Zaključak o utvrđivanju Programa za izradu urbanističkog plana uređenja Trg bana Jelačića – Petrinjska – Amruševa – Trg N. Š. Zrinskog – Praška”, objavio je Grad u siječnju prošle godine.

Oprezu Ognjena Krausa, predsjednika Židovske općine Zagreba, ne treba se čuditi ako se zna sramotno duga povijest neuspjelih pokušaja obnove zagrebačke sinagoge. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Nacional je kratko razgovarao i s predsjednikom ŽOZ-a Ognjenom Krausom koji je podsjetio kako je ŽOZ još jako davno, u više navrata, poticao gradnju nove sinagoge te potvrdio kako ŽOZ surađuje s Gradom na aktualnome projektu. Više od toga, međutim, nije želio reći. Oprezu Ognjena Krausa ne treba se čuditi ako se zna sramotno duga povijest neuspjelih pokušaja obnove zagrebačke sinagoge. No prije nego što ih prikažemo, valja podsjetiti na sinagogu i ustaški zločin njezina rušenja. Gradnja sinagoge, jedinoga namjenskog objekta za bogoslužja Židova u povijesti Zagreba, započela je u proljeće 1866., a hram je posvećen 27. rujna sljedeće, 1867. godine. Glavni arhitekt bio je Franjo Klein, Zagrepčanin rođen u Beču koji je sinagogu oblikovao prema sinagogi Ludwiga Förstera u bečkom Leopoldstadtu, stvorivši jednu od najpoznatijih sinagoga u ovome dijelu Europe koju će 1895. posjetiti i car Franjo Josip. U listopadu 1941., ustaški gradonačelnik Zagreba Ivan Werner objavio je dekret za rušenje sinagoge jer se ne uklapa u “sredidbene planove grada Zagreba”. Rušenje je počelo odmah, 10. listopada, i trajalo dugo, opeku po opeku, s ciničnim obrazloženjem da valja čuvati okolne zgrade, ali bez sumnje i sa sviješću da taj sakrilegij svakome humanistu, a Židovima dakako naročito, utjeruje užas i strah. Dapače, rušenje je dokumentirano na filmu i na fotografijama koje su potom pokazane na antisemitskim izložbama u više gradova kao primjer “rješavanja židovskog pitanja u NDH”. Oslobođenje je preživjela tek petina Židova koji su do rata živjeli u Zagrebu, od kojih je dio u narednim godinama iselio u Izrael, a država nacionalizirala imovinu ŽOZ-a. Na mjestu sinagoge u Praškoj neko je vrijeme bilo igralište, a potom je sagrađena robna kuća koja je u prosincu 1980. izgorjela u požaru, i od tada mjesto zagrebačke sinagoge služi kao parkiralište.

To međutim nipošto ne znači da zagrebački Židovi nisu uporno zahtijevali izgradnju nove sinagoge. Štoviše, novinske arhive pamte mnoge takve pokušaje: Fond Slavka Goldsteina u Arhivu Srba u Hrvatskoj čuva dio te dokumentacije. Jedan od prvih pokušaja seže još u drugu polovinu osamdesetih prošlog stoljeća, kada je Komitet za građevinarstvo, komunalne i stambene poslove zagrebačke općine Centar 20. travnja 1987. u dopisu ustvrdio kako je “…na lokaciji Praška 7 (…) moguće udovoljiti i potrebama Jevrejske općine u Zagrebu” te preporučio da bi “predviđeni investitori trebali definirati svoje programske potrebe”. Tadašnji predsjednik ŽOZ-a Slavko Goldstein stoga je 9. studenoga 1987. Skupštini općine Centar poslao predstavku u kojoj piše, među ostalim, i ovo: “Ponovna izgradnja židovskog objekta na toj istoj lokaciji znači aktualnu i povijesnu negaciju vandalskog čina iz 1941. godine. Za zagrebačku židovsku zajednicu ta izgradnja simbolički znači negaciju svih ondašnjih zločinačkih nastojanja da budemo uništeni. Za grad Zagreb ta izgradnja znači najrječitiju povijesnu osudu ondašnjih zločina izvršenih nad židovskim sugrađanima”. Goldstein je napisao i kako je “izgradnja postala predmetom široke javne pažnje i prije nego što je počela”; “Općina je primila brojna pisma podrške iz zemlje i iz inozemstva”, o planu su pisali francuski Liberation i britanski Economist, koji je ustvrdio kako će obnova sinagoge u Zagrebu biti prvi takav pothvat u jugoistočnoj Europi. Plan je bio da u novosagrađenom objektu, koji je ŽOZ već tada nazvao Židovskim kulturnim centrom, trebaju biti “sinagoga za oko 100 do 150 vjernika”, “spomen prostor sa stalnom muzejskom postavom o povijesti židovske zajednice u Zagrebu i arhiv povijesnih dokumenata”, “polivalentna dvorana za oko 250 do 300 posjetilaca za muzičke priredbe, predavanja, javne tribine, diskusione večeri, prigodne izložbe”, pri čemu ŽOZ “računa na gostovanja najznamenitijih muzičkih umjetnika židovske pripadnosti iz cijeloga svijeta”. Također i biblioteka, čija bi jezgra bila “oko 7.000 svezaka ‘Biblioteke Lavoslava Šika’, danas najcjelovitije zbirke predratne judaistike na njemačkom i hrvatsko-srpskom jeziku.”

Interijer hrama nakon velikog zagrebačkog potresa 1880. koji je izazvao znatne štete. FOTO: Židovska općina Zagreb

U svibnju 1988., predstavnici države, Saveza komunista i tadašnje Jevrejske općine načinili su “Promemoriu sa rasprave kod predsjednika SO Centar održane dne 10. 5. 1988. godine”, u kojoj stoji kako su “jednoglasno usvojeni sljedeći zaključci: 1) Prihvaća se inicijativa Jevrejske općine Zagreb, a za izgradnju Židovskog kulturnog centra u Zagrebu. (…) 6) Zadužuje se općina Centar da u suradnji sa Skupštinom grada Zagreba pokrene sve aktivnosti iz svoje nadležnosti kako bi se citirani program čim prije realizirao.” No već nepunu godinu kasnije, u veljači 1989., novinar Inoslav Bešker u Vjesniku piše kako “…nadležni organ gradske uprave još ne može odobriti izgradnju Židovskog kulturnog centra (i obnovu sinagoge u njegovu sklopu), jer se to ne bi uklapalo u urbanistički plan”. Bešker opravdano dodaje jetku opasku kako je “gotovo istovjetno obrazloženje tadašnjega kvislinškog gradskog poglavarstva u Zagrebu poslužilo kao ‘pravna’ osnova za vandalsko ustaško razaranje sinagoge u Praškoj.”

ŽOZ nije odustajao: 16. veljače 1990., pola godina prije prvih barikada oko Knina, čelnici ŽOZ-a – predsjednik Slavko Goldstein, izvršni potpredsjednik Srđan Matić i predsjednik Odbora za gradnju Židovskog kulturnog centra i sinagoge Nenad Porges – poslali su Izvršnom vijeću Skupštine grada Zagreba i Izvršnom vijeću skupštine općine Centar “Inicijativu za utvrđivanje uvjeta uređenja prostora za izgradnju ŽKD i sinagoge na lokaciji Praška 7 u Zagrebu”. Deset godina trebalo je proći prije nego što je država ŽOZ-u vratila zemljište u Praškoj. Tri godine kasnije, Vijeće ŽOZ-a raspravljalo je o gradnji sinagoge i u raspravi su istaknuta tri važna motiva za to. “Prvi je motiv najdublji i snažno je simboličan: negacija počinjenog naci-fašističko-ustaškog zločina. Negacija ideje Holokausta nad zagrebačkom židovskom zajednicom. Htjeli su nas uništiti, zatrti nam tragove za sva vremena i zato su nam sa zemljom sravnili sinagogu, najvidniji simbol našeg postojanja u Zagrebu i Hrvatskoj. Kao da nas nikad ovdje nije ni bilo. Ali mi opet gradimo, baš na tom mjestu, u središtu grada i opet smo tu i ne dopuštamo da nam se tragovi zatru. Zauvijek nadživljujemo ideju Holokausta i ovdje počinjeni zločin”, kazao je u raspravi Slavko Goldstein. “Drugi je motiv memorijalni”, dodao je. “Podižemo spomenik zagrebačkoj židovskoj zajednici koja je ovdje najprije 150 godina plodno stvarala, a onda u dvije godine tragično stradala. Na primjereni način poštujemo pijetet prema 8.000 članova naše zajednice, građana grada Zagreba koji su ubijenu u Holokaustu i prema još 12.000 Židova iz drugih gradova Hrvatske koji su stradali na isti način.” Treći motiv “okrenut je budućnosti.” “Ne želimo da memorijalni prostor koji ćemo izgraditi bude mrtva okamina. Nastojat ćemo mu ugraditi novi život. To ne može biti samo sinagoga niti samo sadržaji namijenjeni isključivo židovskoj zajednici, jer nas je za tu svrhu već premalo, a od danas za 50 ili 100 godina tko zna koliko će nas još biti. Stoga u memorijalni prostor moramo ukomponirati barem jedan objekt koji će biti privlačan širem kulturnom krugu zagrebačkog građanstva i postati živo okupljalište u samome središtu grada i time održavati život memoriji i pijetetu.”

I opet se nije dogodilo ništa, premda je tri godine kasnije, 2006., tadašnji premijer Ivo Sanader izjavio kako je donesena odluka da će početi pripreme za gradnju sinagoge jer, kako je rekao, “to je naš dug prema našoj povijesti i ispravljanje povijesne nepravde jer je sinagoga srušena za vrijeme NDH”. Sedam godina kasnije, 2013., prema pisanju Jutarnjeg lista od prošle godine, na parceli su završena geomehanička ispitivanja i napravljen geotehnički elaborat, a opis projekta objavljen je u glasniku židovske zajednice u Hrvatskoj Ha-Kol, uz objašnjenje kako bi Židovski centar trebao objediniti potrebu za sinagogom i memorijalnim centrom u spomen na žrtve Holokausta, a u kulturnom smislu postati mjesto koje će privlačiti stanovnike Zagreba. Sinagoga bi trebala imati 200 mjesta za posjetitelje i ondje bi se nalazio rabinov ured. U sinagogi se ne bi održavali isključivo vjerski obredi, nego i predavanja i koncerti. Pokušaj gradnje obnovljen je i u mandatu premijera Zorana Milanovića i predsjednika Ive Josipovića, a predstavnici ŽOZ-a su plan predstavili i tadašnjoj kratkotrajnoj zagrebačkoj gradonačelnici Sandri Švaljek. Potom su 2015. tadašnji premijer Zoran Milanović i vodstvo ŽOZ-a dogovorili početak gradnje modernog višenamjenskog Židovskog centra. Iste godine, u povodu Međunarodnog dana sjećanja na žrtve Holokausta, u Veneciji je postavljena izložba “Zagrebačka sinagoga 1867. – 1942. – 2015.”. Ideja o projektu vlasti Tomislava Tomaševića koji smo predstavili u ovome tekstu predstavljen je prvi put, prema članku koji je u siječnju prošle godine objavio Jutarnji list, u obraćanju predsjednika ŽOZ-a članovima Židovske općine Zagreb na kraju 2023., kada je Kraus najavio kako Općina “u ovom času radi na tri velika programa za ljetovalište, dom za starije i nemoćne te Prašku.” Valja se nadati, i učiniti sve, da i ovaj pokušaj ne završi kao onaj o kojemu je Inoslav Bešker 18. veljače 1989. napisao ovako: “Da se donese odluka o rušenju sinagoge, 10. listopada 1941., trebalo je točno šest mjeseci ustaške vlasti. Da se rušenje otpočne trebalo je još samo 24 sata, a već do kraja prosinca zgrade više nije bilo. Da nadležni organi donesu odluku o ispravljanju počinjene štete nisu dovoljne gotovo 44 godine.” Jer od Beškerova teksta prošlo je 35 godina.