U vremenu smo kad su nam drugi doslovno nadohvat ruke – uvijek možemo poslati poruku, podijeliti duhoviti video ili zanimljiv članak s bilo kim iz našeg virtualnog imenika. Kako je onda moguće da sve više ljudi pati od usamljenosti i osjeća se anksiozno? Problem je višeslojan, kažu psiholozi.

Nekoć smo se morali potruditi da stupimo s drugima u kontakt, osobito ako nisu bili naši prvi susjedi. Stariji se možda sjećaju kako smo kao djeca zvonili i kucali prijateljima na vrata kako bismo ih pozvali na igru, a kao tinejdžeri smo s nestrpljenjem očekivali poziv simpatije na kućni telefon. Tada nismo mogli ni zamisliti da će doći vrijeme kad ćemo uvijek, u svakom trenutku dana i noći, biti povezani ne samo sa svima koje znamo, nego praktički i s cijelim svijetom.

Danas je teško isključiti se, ostati virtualno anoniman i sačuvati svoju privatnost, a još je teže ne biti stalno svima dostupan – jer se to naprosto očekuje. Osim toga, o modernoj smo tehnologiji vrlo brzo postali i ovisni: teško da bilo tko od nas može zamisliti dan bez mobitela.

Da nam je netko tada, krajem prošlog stoljeća, opisao kako će svijet izgledati tek koje desetljeće kasnije vjerojatno bismo pomislili da sve to definitivno ima i jednu veliku pozitivnu stranu: naime, pomislili bismo da će usamljenost postati stvar prošlosti. Ali, na iznenađenje svih nas, događa se upravo suprotno. Psiholozi tvrde kako sve više ljudi traži pomoć zbog raznih anksioznih poremećaja, među njima osobito socijalne anksioznosti te osjećaja usamljenosti.

„Zanimljivo je to što istraživanja pokazuju da se danas više ljudi nego ikad prije osjeća usamljenima — a najviše upravo oni od kojih bismo to najmanje očekivali: mladi ljudi (mlađi od 35 godina), koji su ujedno i najaktivniji korisnici društvenih mreža“, primjećuje Margie Warrell, poznata australska autorica, predavačica, life coach i stručnjakinja za vođenje, koja se bavi osobnim razvojem.

Konkretno, prema novom izvješću Sveučilišta Swinburne i organizacije VicHealth, više od jedne trećine mladih u dobi od 18 do 25 godina prijavilo je problematičnu razinu osjećaja usamljenosti.

Lažna bliskost

Ako su nam svi naši prijatelji i poznanici na listi prijatelja pa ih u svakom ih trenutku možemo kontaktirati – u čemu je zapravo problem? S jedne strane, riječ je o tome da je online povezanost koju imamo s drugima samo površna – naših petstotinjak ‘prijatelja’ na Facebooku nisu naši stvarni prijatelji. Upravo to što imamo mogućnost neprestano virtualno pratiti tuđe život daje nam osjećaj lažne bliskosti – jer u osnovi sve što znamo o tim ljudima je ono što sami odluče objaviti online.

No koliko bi njih, od tih 500-tinjak osoba s vaše liste prijatelja, doista bilo spremno pomoći kad zagusti? Koliko njih stvarno zanima što se događa u vašem životu? Za koliko njih biste odvojili svoje vrijeme da se nađete uživo i ponudite im ‘uho za slušanje’ ili rame za plakanje?

Glasna tišina

S jedne strane, dakle, imamo možda šačicu ljudi koje bismo mogli nazvati prijateljima i onda kad smo offline. S druge strane, dopustili smo da pametni telefoni postanu nezaobilazan dio naših života. Naviknuli smo velik dio svog dana (i noći) gledati u ekran, a naš virtualni život počeo je prividno zadovoljavati naše emocionalne potrebe kao što su potreba za pripadanjem, potreba za priznanjem ili potreba za bliskošću.

„Pametni telefoni dio su svakodnevnog života većine mladih odraslih osoba, no njihova rana i stalna upotreba tiho mijenja način na koji rastemo, povezujemo se i osjećamo. U središtu toga nalazi se sustav nagrađivanja u mozgu, posebno dopamin, koji potiče motivaciju i osjećaj zadovoljstva.

Svaki lajk, poruka ili obavijest daje mali ‘udar’ dopamina, trenirajući naš mozak da stalno traži brze nagrade i izbjegava sve što je neugodno. Što se to češće događa, to nam postaje teže pronaći zadovoljstvo u stvarima koje zahtijevaju vrijeme – poput pravog razgovora, kreativnosti ili ciljeva koji ne donose trenutačnu povratnu informaciju“, za HT Lifestyle kaže Simran Agrawal, klinička psihologinja iz Chicaga.

Dakle, ako već sami zvuk poruke u nama budi emocionalnu reakciju, postaje jasno zašto stalno tražimo još virtualne pažnje – a onda kad je nema, kad nam se nitko ne javlja, osjećamo se loše. Ironično, tehnologija koja je trebala biti most među ljudima postala je zid koji nas razdvaja – kao surogat bliskosti.

Digitalna prisutnost, emocionalna odsutnost

Dok ‘skrolamo’ kroz tuđe živote, često se uspoređujemo, svjesno ili nesvjesno s drugima. Čini se kao da su svi su nasmijani, kao da svi negdje putuju, zaručuju se, dobivaju djecu… A mi – sjedimo sami, s mobitelom u ruci i s mislima koje postaju sve teže.

Znanstvenici upozoravaju da društvene mreže, iako nude osjećaj pripadnosti, istodobno povećavaju rizik od anksioznosti, depresije i kronične usamljenosti. Naša pažnja se fragmentira, a emocionalna povezanost zamjenjuje površnim ‘lajkom’.

Onda, čak i kad se nađemo na kavi s prijateljicom ili smo na ručku s rodbinom – mobitel je uz nas. Teško se fokusiramo na razgovor bez da s vremena na vrijeme pogledavamo u ekran – pa smo tako samo djelomično prisutni.

Povratak stvarnom kontaktu

Od plaćanja računa do čitanja poslovnih mailova svi naši poslovi postali su toliko povezani s internetom da teško da danas išta možemo obaviti bez pametnog telefona ili barem pristupa internetu. Možda rješenje nije u digitalnom detoksu, nego u novom balansu – u tome da osvijestimo koliko nas svaka notifikacija na mobitelu odvlači od sadašnjeg trenutka. Možda je ključ u tome da naučimo ponovno sjediti u tišini, gledati nekoga u oči, osjetiti da smo živi i prisutni – bez filtera i emotikona.

Margie Warrell, stručnjakinja za osobni razvoj, izdvojila je sedam jednostavnih koraka koji nam mogu pomoći u tome da obogatimo naš offline socijalni život i time radimo i na našem psihičkom zdravlju:

7 načina kako izgraditi stvarnu društvenu mrežu (mnogo zabavniju od Facebooka)

1. Isključite se

Odložite mobitel, ugasite laptop i susretnite se s ljudima licem u lice. Ni stotine poruka ne mogu zamijeniti pet minuta iskrenog razgovora.

2. Više i bolje slušajte

Povezujemo se kroz ranjivost, ne kroz savršenstvo. U pravom razgovoru nema ‘editiranja’ – upravo nesigurni trenuci stvaraju istinsku bliskost.

3. Djelujte lokalno

Uključite se u svoju zajednicu – volontirajte, pridružite se nekom lokalnom klubu ili pomognite u nekoj akciji. Ljudi koje upoznamo ‘usput’ često postanu trajni dio našeg socijalnog kruga.

4. Vježbajte razgovarati

Ako vam je teško upoznavati nove ljude, krenite malim koracima – nasmiješite se prodavaču, popričajte s nekim dok čekate u redu ili u tramvaju. Svaka mala interakcija jača vašu socijalnu “mišićnu masu”.

5. Pronađite srodne duše

Upišite tečaj, pridružite se grupi koja dijeli neki vaš interes – planinarenje, slikanje, vino, filmovi. Kad radite ono što volite, lakše upoznajete ljude koji vam potencijalno mogu postati prijatelji.

6. Javite se starim prijateljima

Nazovite nekoga s kim dugo niste bili u kontaktu. Kava i iskren razgovor mogu obnoviti odnos i donijeti osjećaj topline u životu koja vam je možda nedostajala, a da toga niste bili svjesni.

7. Pozovite ljude k sebi u goste

Ima nešto posebno u druženju kod kuće, na ‘oldschool’ način, uz kavu i kolače. Da, to znači izlazak iz zone komfora, ali upravo tako nastaju prava prijateljstva – i učvršćuju se ona stara.

Dakle, možemo zaključiti kako danas biti povezan više ne znači biti s nekim blizak. Možda je najveći izazov našeg doba naučiti kako ponovno biti sami – bez osjećaja usamljenosti.

Tek kad naučimo biti prisutni u stvarnom životu i u sadašnjem trenutku, tehnologija prestaje vladati nama i postaje ono što je i trebala biti: alat, a ne utočište ili način popunjavanja praznine koju osjećamo zato što više ne njegujemo stvarne odnose s ljudima u našem stvarnom, offline životu.