Zagrebačka glumica Laura Kaliger ima glavnu ulogu u kratkom filmu ‘Ether’ koji je prošlog tjedna imao svjetsku premijeru na filmskom festivalu u Cannesu. Prikazan je u kategoriji studentskog filma La Cinef, a ‘Ether’ je jedan od samo 16 prikazanih u Cannesu, od ukupno 4781 prijavljenog

Nakon što je prošle godine kratki film Nebojše Slijepčevića ”Čovjek koji nije mogao šutjeti” na Filmskom festivalu u Cannesu osvojio Zlatnu palmu, hrvatski filmaši i ove godine imaju razloga za zadovoljstvo. Vida Skerk, slovensko-hrvatska redateljica i studentica prve godine prestižne britanske filmske škole National Film and Television School NFTS, prošlog tjedna upravo u Cannesu, u kinu Buñuel, imala je svjetsku premijeru svog kratkog filma ”Ether”. Film je prikazan u konkurenciji kategorije La Cinef, riječ je o studentskim filmovima, a ”Ether” je jedini film studentice prve godine, što je veliki potencijal. Da je riječ o nevjerojatnoj konkurenciji dovoljno je reći da je film ”Ether” jedan od samo 16 prikazanih u Cannesu, od ukupno 4781 prijavljenog.

Vida Skerk završila je diplomski studij režije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu i bila je jedna od najaktivnijih tijekom studentskih prosvjeda u sklopu pokreta Nisam tražila na ADU i po drugim visokim učilištima u Hrvatskoj. U jednoj od glavnih ”uloga” nastupila je u dokumentarnom filmu Karle Jelić koji je na vidjelo iznio sve mučne slučajeve seksualnog zlostavljanja na ADU, a Vida Skerk prošla je takvo iskustvo. Nakon što je profesora prijavila za seksualno uznemiravanje, uslijedila je mukotrpna borba sa sustavom. Posljednji pokušaj da napravi promjenu bila je organizacija studentskog prosvjeda 2023., ali kako se ništa nije drastično promijenilo, Vida Skerk postdiplomski studij upisala je u Londonu. U filmu ”Ether” Vida Skerk bavi se temom koja ju očito zaokuplja, a o kojoj se u Hrvatskoj ne govori dovoljno – o toksičnoj ljubavnoj vezi. Glavna dva lika su djevojka i momak u dvadesetima, na početku ljubavne veze u kojoj se počinju javljati znakovi toksičnosti.

Laura Kaliger u operi ‘Rusalka’ u HNK u Zagrebu ima dramsku ulogu Mladenke. FOTO: Ines Novković

Scenaristica filma je Britanka Niky Pasolini, producentica Mađarica Dora Galosi, a ljubavni par igra Britanac i Hrvatica Laura Kaliger. Ona je filmska i kazališna glumica iz Zagreba, a nakon što je diplomirala glumu na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, završila je i postdiplomski studij u Londonu, Acting for Screen na The Royal Central School of Speech and Drama u Londonu. Od tada živi i radi na relaciji Zagreb – London. Za Nacional je ispričala kako je došlo do njenog angažmana u filmu ”Ether”:

„Vidu Skerk poznajem još iz Zagreba, s Akademije dramske umjetnosti. Godinu dana nakon što sam došla u London, i ona je upisala studij režije na prestižnoj britanskoj filmskoj školi NFTS. Ubrzo nakon toga, pozvala me na audiciju za ‘Ether’ koji je snimala u sklopu svoje prve godine. Na projektu je surađivao i poznati britanski casting direktor Johnny Boutwood koji je prisustvovao audicijama i koji je, između ostalog, predložio Billyja Bolta za glavnu mušku ulogu. Film je prikazan u sklopu programa La Cinef. Taj prestižan program Filmskog festivala u Cannesu posvećen je predstavljanju iznimnih kratkih i srednjometražnih filmova studenata s vodećih svjetskih filmskih škola, s naglaskom na otkrivanju novih glasova svjetske kinematografije. Ove je godine u konkurenciju izabrano samo 16 filmova, od ukupno 4781 prijavljenog, a ‘Ether’ je jedan od njih, što je ogromno postignuće, posebno zato što je redateljica Vida Skerk prva studentica prve godine NFTS-a kojoj je film prošao na festival u Cannesu. Osjećaj je nevjerojatan i prekrasno je dobiti ovakvo priznanje za nešto u što smo svi uložili toliko truda i ljubavi. ‘Ether’ je projekt koji je od početka bio stvaran s puno srca i za mene veliki glumački izazov.“

Laura Kaliger u filmu je Eva, djevojka koja je na početku ljubavne veze u kojoj se počinje javljati toksičnost. FOTO: Sami Sumari, Ines Novković

Ovo je prva suradnja Laure Kaliger s Vidom Skerk, a obje su s ADU u Zagrebu otišle na studij u London. Laura Kaliger je u Londonu diplomirala 2023. Nakon studija glume na ADU, gdje je fokus na kazalište koje obožava, kaže da je osjećala jaku želju dublje i detaljnije izučiti filmsku glumu:

„Malo sam štreberica kada me nešto jako zanima. Prijavila sam se bez velikih očekivanja, ali kad sam saznala da sam primljena, nisam dvojila jer je riječ o jednoj od najboljih glumačkih škola na svijetu, s velikanima alumnijima poput Laurencea Oliviera, Judi Dench, Vanesse Redgrave, Andrewa Garfielda… Program je bio vrlo intenzivan i praktičan, puno smo snimali, rastezali i istraživali svoje glumačke mogućnosti, analizirali scenarije, radili jogu, plesove, ali i na pripremi za filmsku industriju i stvaranje kontakata. Satove su nam držali neki od najvećih casting direktora u Ujedinjenom Kraljevstvu. Predivno iskustvo koje mi je donijelo veće glumačko i životno samopouzdanje i još veći entuzijazam prema poslu koji radim i općenito prema životu.“

Nevjerojatno je da su dvije umjetnice morale otići u London da bi zajedno radile. I sama kaže da je to luda činjenica:

„Ali presretna sam što su se stvari odvile upravo ovako. Vida mi je bila pravo otkriće, možda i najljepša suradnja na filmu koju sam dosad imala. Nakon ‘Ethera’, u veljači smo snimile još jedan film koji je trenutačno u postprodukciji i jedna suradnja bila je ljepša od druge. Jako sam joj vjerovala kao redateljici, ima zarazan entuzijazam oko onoga što radi, uvijek je navijala za nas glumce prije snimanja, bila je ogromna emocionalna podrška i znala je kako stvoriti siguran prostor za rad. Između snimanja jedva sam čekala čuti njezine uvijek točne prijedloge. Dok smo studirale na ADU, poznavale smo se, ali gledala sam neke od njezinih studentskih filmova i već tada mi je bilo jasno da će daleko dogurati. Nevjerojatan je talent.“

‘Mladi umjetnici u nepovoljnom su položaju. U Hrvatskoj je teško ući u ansambl, na nezavisnoj sceni je teško, a audicija je malo. U Londonu, pak, konkurencija je ogromna’

U filmu ”Ether” radnja se vrti oko mladog ljubavnog para u dvadesetima koji imaju toksičnu vezu. Laura Kaliger ispričala je iskustva sa snimanja i otkrila koliko joj je važna tema koju film obrađuje. Iskustvo rada na filmu bilo je predivno od početka do kraja. Odmah je osjetila da je tema važna i da joj treba pristupiti s velikom pažnjom:

„Puno smo razgovarali s Vidom o tome kako svatko od nas vidi odnos, nijanse manipulacija i temu pristanka u filmu. Imali smo dosta proba i prostora za improvizaciju, što nam je omogućilo da do snimanja već duboko razumijemo odnose i situacije. Uz Vidin precizan osjećaj za ritam i atmosferu, mogli smo pustiti da scene dišu, da napetost tiho raste ispod površine, a izlaze samo detalji. Za mene je bilo ključno razumjeti Evinu unutarnju nesigurnost, osjećaj kada više ne znaš možeš li vjerovati vlastitim mislima i osjećajima.

Ovo je jako važna tema, pogotovo za mlade djevojke koje jako teško izlaze iz takvih odnosa iz niza razloga i ne svojom krivicom. U filmu pratimo mladi par na početku veze, kada je često teško prepoznati da nešto nije u redu, jer se radi o suptilnim oblicima emocionalne manipulacije, pokušajima kontrole i takozvanim sivim zonama. Takve stvari mogu s vremenom prerasti u ozbiljnije oblike nasilja, ali i ostati na toj razini, što je jednako neprihvatljivo. Zato je važno govoriti o komunikaciji, pristanku i emocionalnoj sigurnosti u vezama. Nadam se da ovaj film može biti edukativan u tom smislu i pomoći u ranom prepoznavanju takvih obrazaca.“

‘Toksična veza je važna tema, pogotovo za mlade djevojke koje teško izlaze iz takvih odnosa’, rekla je o filmu ‘Ether’ u kojem igra uz Billyja Bolta

Film ”Ether” nije prvo profesionalno iskustvo na filmu Laure Kaliger. Dosad je snimila nekoliko kratkih filmova, jednu kratku seriju i imala malu ulogu u seriji ”Crno-bijeli svijet”. Dugometražni film još nije snimila, ali nada se da je to sljedeći korak. Najviše ju, kazala je, privlači dobro pisanje:

„Obožavam scenarije pune detalja, bilo da se radi o suptilnostima i neizgovorenom ili pak o logoreji. Posebno volim likove koji su pomaknuti, drugačiji i traženje humora u njima, često upravo u nerazmjeru između toga kako oni vide sebe i kakvi zapravo jesu. Inače volim vesele stvari, pa tako i komediju, ali ne bih se ograničila samo na to. Ako je priča dobro napisana i ima puno toga za iskopati, ja sam odmah za.“

Osim filmova i serija, Laura Kaliger ima iskustva i u kazalištu, a zadnja uloga bila joj je u operi ”Rusalka”, posljednjoj opernoj produkciji HNK u Zagrebu prije desetak dana. U ”Rusalki” ima dramsku ulogu Mladenke, svojevrsnog alter ega Rusalke – kako ona zamišlja svoj savršeni život:

„Riječ je o prekrasnoj, raskošnoj produkciji koja je na sceni HNK postavljena prvi put nakon čak 99 godina. Bilo mi je fascinantno vidjeti koliko je rad na operi složen i precizno usklađen – orkestar, pjevanje, gluma, mizanscena, promjene kostima i perika… A pritom je bilo i jako zabavno, posebno skakati po sceni u raskošnoj vjenčanici s početka 20. stoljeća. Što se tiče glume, forma opere traži znatno veću ekspresivnost i preciznost pokreta. Moja uloga temeljena je upravo najviše na pokretu, što inače jako volim jer sam se dugo bavila plesom, pa sam uživala.“

Laura Kaliger talentirana je glumica, a u studenome prošle godine izabrana je među 800 prijavljenih za sudjelovanje u prvoj casting rezidenciji ”One Minute Mologue” u Tirani. Program su organizirali Spotlight UK, The ICDA i Filmmakers Europe, a rezidencija je okupila mlade glumce koji su tijekom tri dana radionica imali priliku raditi s nekim od najznačajnijih casting direktora u filmskoj industriji iz cijele Europe i Amerike.

‘U filmu pratimo par na početku veze, kada je teško prepoznati da nešto nije u redu, jer se radi o suptilnim oblicima emocionalne manipulacije i pokušajima kontrole’

Kao mlada glumica s iskustvom rada u Hrvatskoj i Ujedinjenom Kraljevstvu, Laura Kaliger pojasnila je kako vidi položaj mladih umjetnika i pruža li im se dovoljno prilike:

„Mladi umjetnici su u nepovoljnom položaju i u Hrvatskoj i u Londonu. U Hrvatskoj je glumcima izrazito teško ući u kazališne ansamble, na nezavisnoj sceni je jako teško, a otvorenih audicija je malo. Isto tako, ne snima se puno jer je filmska industrija manja, a glumaca ima puno. S druge strane, London je svjetski centar kazališta i filma pa mogućnosti ima na milijune, ali konkurencija je ogromna i tamo je iznimno teško doći do ozbiljnih prilika. Agenti pomažu u tome, no nisu nikakva garancija uspjeha. Oba okruženja imaju svoje prednosti i mane i iskreno, nisam sigurna što je bolje. Što se tiče budućnosti, nemam dugoročne planove jer je ova profesija nepredvidiva, ali za sada bih voljela raditi i živjeti na relaciji Zagreb – London i nastaviti istraživati što mi oba grada mogu ponuditi.“

Laura Kaliger glumi cijeli život i oduvijek je, kazala je, znala da se time želi baviti. Međutim, smatra da se razlog zbog kojeg to voli stalno mijenja i drukčiji je sada nego kad je s 18 godina upisala Akademiju:

„Danas bi moj odgovor bio nešto slično ovome: obožavam onaj osjećaj kada pogledam izvrstan film ili predstavu, nakon kojega ridam i ne mogu ne razmišljati o njemu i životu. Velika je privilegija dobiti takvu ulogu i imati priliku u poslu nekoga dotaknuti na taj način. Negdje sam pročitala da je gluma u svojoj srži profesija prepoznavanja života kao važnog. I slažem se s time. Ona te stalno potiče da držiš unutarnji motor živim i da odaješ počast svakodnevici. A jednom kad uspiješ barem malo zauzdati unutarnje pitanje ‘jesam li dovoljno dobar’, postane i neopisivo zabavna.“

Nakon uspjeha u Cannesu, Laura Kaliger ne prestaje s poslom. U studenome će igrati u kazališnoj predstavi u sklopu Voila! Festivala u Londonu. Predstavu će izvoditi u Etcetera Theatreu, uz podršku Noctis Theatre Company:

„Radi se o projektu u razvoju, nastalom u suradnji s još troje kolega i prijatelja glumaca iz regije koji žive i stvaraju u Londonu. Zajedno istražujemo teme pripadnosti, usamljenosti i identiteta, sa željom da na duhovit način približimo balkansku kulturu britanskoj i internacionalnoj londonskoj publici. Što se tiče izbora projekata, voljela bih se iskušati u raznim formama i žanrovima, uvijek se veselim prilici da isprobam nešto novo u kazalištu ili filmu. Trenutačno osjećam da su mogućnosti beskonačne. Možda je za to kriv London koji odaje takav dojam.“