LAURA TONKE: Amrum je važan film jer potiče na razmišljanje o tome što nam je fašizam napravio

Autor:

Laura Tonke poses for photographers at the photo call for the film 'Amrum' at the 78th international film festival, Cannes, southern France, Friday, May 16, 2025. (AP Photo/Natacha Pisarenko) France Cannes 2025 Amrum Photo Call

AP Photo/Natacha Pisarenko

Njemačka glumica Laura Tonke govori o glavnoj ulozi u filmu ‘Amrum’ koji će, nakon što je oduševio publiku i kritiku na filmskom festivalu u Cannesu, hrvatsku premijeru imati na festivalu u Vukovaru koji se održava od 27. do 30. kolovoza

Amrum je otočić na sjeveru Njemačke, nedaleko od granice s Danskom, a ujedno je i naslov novog filma proslavljenog njemačkog redatelja turskog podrijetla Fatiha Akina. Amrum je mjesto radnje ovog filma koji se odvija u ljeto 1945. godine koji će hrvatsku premijeru imati na filmskom festivalu u Vukovaru koji se ove godine održava od 27. do 30. kolovoza. Nakon što je premijeru imao na filmskom festivalu u Cannesu i oduševio publiku i kritiku, „Amrum“ je jedan od najznačajnijih filmova koje će publika u Vukovaru moći pogledati.

Film opisuje život jedne obitelji na otočiću u vrijeme Hitlerova pada. Nanning (Jasper Billerbeck) je 12-godišnjak, član Hitlerove mladeži, živi s majkom Hille (Laura Tonke), zadrtom nacistkinjom koja ne prihvaća pad nacističkog režima, i tetom Enom (Lisa Hagmeister). Majka mu je tek rodila, opća situacija je depresivna, doslovno su gladni, a Nanning, odgajan kao mladi, čvrsti nacist, učinit će sve da pomogne majci da izađe iz depresije te pomaže ljudima na otoku kako bi zaradio novac kojim će kupiti hranu za majku. Priča o dječaku u potrazi za majčinom ljubavi i njegovu odrastanju u okrutnim vremenima novi je Akinov veliki uspjeh o čemu smo, ekskluzivno za Nacional, razgovarali s glavnom glumicom, 51-godišnjom Laurom Tonke.

NACIONAL: Na koji vam je način redatelj Fatih Akin objasnio što očekuje od vas u ovom filmu? Uloga nije laka, jeste li se odmah vidjeli u toj ulozi?

Morate nešto znati, a to je da sam 20 godina čekala da me Fatih Akin nazove i ponudi mi bilo koju ulogu. On je vrlo šarmantan, pitao me bi li mu mogla izaći u susret i naći se s njime. A ja sam se pitala o čemu on priča, pa ja ovaj poziv godinama čekam. No on je uvijek takav, jako šarmantan. Prvo mi je poslao scenarij, pročitala sam ga nadajući se da će se naći neka uloga za mene. A kada smo se susreli rekao mi je – vjerojatno ne želiš glumiti u ovom filmu, ali uvjerit ću te da prihvatiš ulogu. Rekao mi je „Znam da ne želiš glumiti nacistkinju ali mislim da bi trebala“. Pomislila sam „Naravno da ću prihvatiti tu ulogu“, ali to nije samo izazovna uloga, ona je i vrlo zahtjevna. Koliko god je neugodno glumiti nacistkinju, ipak je to moja profesija te volim ući i u takva područja.

NACIONAL: Zašto vam je Fatih Akin to rekao? Znači li to da u njemačkoj filmskoj zajednici glumci i glumice nisu skloni ulogama nacista?

Dat ću vam samo jedan primjer. Sandra Hüller je isprva odbila ponudu redatelja Jonathana Glasera da glumi Hedwigu Höss, suprugu naciste Rudolfa Hössa, u filmu „Zona interesa“. Rekla je „Ne želim glumiti nacistkinju“. Kasnije je promijenila odluku.

NACIONAL: Kakav teret osjećaju njemački glumci i glumice?

To jest teret ali, ono što je još važnije, to je odgovornost. S filmom „Amrum“ prihvatila sam tu odgovornost. Smatram da imamo odgovornost pričati o tim vremenima, a i smatrala sam da sam prava osoba za tu ulogu. Ono što se dogodilo u našoj zemlji ne smije se zaboraviti, moramo se nositi s time, a ja ću odglumiti na način na koji svi nešto iz toga možemo naučiti. To je bila moja intencija i smatrala sam to iznimno važnim.

‘To što se dogodilo u našoj zemlji, ne smije se zaboraviti, moramo se nositi s time, a ja ću odglumiti tako da svi nešto iz toga možemo naučiti. To je bila moja intencija’

NACIONAL: Vi glumite majku čiji je suprug u ratu, ali koja je i nacistkinja koja vjeruje u pobjedu Hitlera i njegova režima. Na koji način je Fatih Akin zamislio vašu ulogu?

On mi je na prvom razgovoru rekao da me vidi kao suosjećajnu osobu i da baš zato želi da odigram ulogu nacistkinje. Rekla sam mu da mogu odigrati tu ulogu i to tako da sam oštra i nemilosrdna. To je po meni bilo vrlo važno. Željela sam time pokazati što je fašizam napravio ljudima, da je djelovao destruktivno na ljude. Djelovao je destruktivno i na djecu koja su patila jer su odrastali u kućama u kojima nije bilo ljubavi. U filmu Lisa Hagmeister glumi moju sestru Enu koja je socijalistkinja i koja ima daleko više razumijevanja i nježnosti za djecu od mene. No u to vrijeme majke su bile uvjerene da moraju biti oštre prema djeci kako bi odgojile ne samo vojnike, već da bi cijelo društvo bilo grubo i nemilosrdno. Mislim da je to tako funkcioniralo.

NACIONAL: Je li na taj način stvorena slika prosječnog Nijemca koji je vojnički strog i discipliniran? Vuče li to korijene iz Drugog svjetskog rata?

Da, tako je. Gledajte, postoji knjiga koja se smatrala obrazovnom. Zove se „Njemačka majka i njeno prvo dijete“ koju je napisala Johanna Haarer, u to vrijeme vrlo važna žena. Hitler je tražio da svaka žena ima tu knjigu. U knjizi piše, primjerice, kako majka ne treba uzeti u ruke dijete ako ono plače, već treba dijete pustiti da plače. Zbog te su knjige, kao i zbog Drugog svjetskog rata, Hitlera i fašizma, brojne generacije traumatizirane. A ta se knjiga čitala sve do sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Kada sam se ja rodila, moja se majka suprotstavljala svim autoritetima. Bila je kontra svega. Naravno, moji roditelji bili su djeca traumatiziranih roditelja. To je zanimljivo, potiče vas na razmišljanje o tome što nam je fašizam napravio. I zato mislim da je film „Amrum“ univerzalan i vrlo važan.

Jasper Billerbeck, Laura Tonke, Fatih Akin i Diane Kruger na premijeri filma ‘Amrum’ koja se održala na filmskom festivalu u Cannesu ovog proljeća Foto: AP Photo/Natacha Pisarenko

NACIONAL: Fatih Akin je u jednom intervjuu rekao kako je ovaj film važan zbog uspona desnice u Njemačkoj, što smatra vrlo opasnim. Kakvo je vaše mišljenje o tome?

To je iznimno opasna situacija. Politički gledano, neke stranke u Njemačkoj žele surađivati s AfD-om, neke im se suprotstavljaju, ali se čini da nitko ne zna što se doista događa. Mislim da je cijelu situaciju pogoršala pandemija koronavirusa. Moje je mišljenje da su ljudi tražili jednostavne odgovore na brojna pitanja, a ti ljudi dali su im tražene odgovore. To je opasno, dobivali su odgovore kako će se oni sve srediti iako to nije bila istina. Rezultati toga se vide. Rasizam je u usponu, doslovno svakodnevno. Možete svakodnevno osjetiti rasizam na ulicama. I zato je važno suprotstaviti im se. Ujedno, ta me situacija plaši. Smatram da je danas teško živjeti u Njemačkoj. I zato sam jako tužna. Situacija je šokantna, a kada ste šokirani, onda se zamrznete. A kada ste zamrznuti, onda teško reagirate. Zato radim na tome da nisam šokirana. Možda će zato ovaj film nekima otvoriti oči, to je bila namjera filma.

NACIONAL: Upravo zato će biti zanimljivo vidjeti reakcije njemačke publike na film.

Stvar je u tome da ljudi koji odlaze u kino kako bi gledali filmove Fatiha Akina nisu rasisti.

Film ‘Amrum’ opisuje život jedne obitelji na istoimenom otočiću u vrijeme Hitlerova pada Foto: Warner Bros/Gordon Timpen

NACIONAL: Jasper Billerbeck ima samo 12 godina, ali je fenomenalan u ulozi Nanninga. Kako je bilo surađivati s dječakom na snimanju ovog filma?

On je od prvog dana bio iznimno profesionalan. Iako ima samo 12 godina, na snimanju se ponašao kao odrasla i zrela osoba. Ponekad sam se pitala kako je moguće da dječak na taj način nosi cijeli film. Možda on nešto krije. No svi smo ga jako voljeli. Fatih Akin je na snimanju filma uvijek bio direktan, znao je otvoreno reći – ovo nije bilo dobro. Snimit ćemo ponovo. No Jasper je te kritike prihvaćao, dopadale su mu se. Mislim da Jasper želi postati redatelj. Neprestano je gledao u Fatiha, kao da su kolege.

NACIONAL: Jeste li prilikom snimanja filma bili šokirani načinom na koji Jasper pokazuje emocije, kako traži ljubav svoje majke. Je li vam Fatih Akin u tim trenucima rekao „Klinac je genijalan“?

Da, Fatih mi je to rekao, ali potiho. U suprotnom bi se to moglo odraziti na klinca na pogrešan način. Ovako je Jasper bio čvrsto na zemlji. Uz to, ima predivne roditelje. Ponekad roditelji znaju biti teret na snimanju filma, ali u ovom slučaju oni su bili krasni. Bilo je lijepo razgovarati s njima, rekla sam im da mi kažu ako smatraju da sam pregruba s njihovim sinom ili ako preglasno vičem na njega. Oni su mi rekli da je sve u redu i da će me upozoriti ako bude drugačije. Bez obzira na to što snimamo film o nacističkom režimu, nisam željela povrijediti dječaka. Ponekad sam pomislila da će dječak zaplakati nakon nekih scena. On nije, ali ja jesam. I to je u redu.

‘Smatram da je danas teško živjeti u Njemačkoj. I zato sam jako tužna. Situacija je šokantna, a kada ste šokirani, onda se zamrznete. A kada ste zamrznuti, onda teško reagirate’

NACIONAL: Koliko je važno da je film o nacizmu snimio Fatih Akin koji je Nijemac, rođen je u Njemačkoj, ali je podrijetlom Turčin?

On je njemačko-turski filmaš. Bazično, on je Nijemac, ali mi kasnimo u prihvaćanju ljudi onakvima kakvi jesu. Znate, kažemo da je netko Nijemac, ali ga pitamo „odakle dolaziš, odakle dolaze tvoji roditelji?“. Nijemci drugačije tretiraju ljude za koje primijete da su po nečemu drugačiji. I zato sam bila uzbuđena kada sam shvatila da on režira ovaj film. To je jako važno. Pritom ću ponovo istaknuti, on nije turski filmaš, on je njemački filmaš. I ovo je njegova priča. On nije odgovoran za nacistički režim. On je, kao i ja, Nijemac, počnimo ga tretirati kao Nijemca. Mislim da se i on pitao „kakve ovo ima veze sa mnom, moj otac nije bio nacist“.

NACIONAL: Želio sam vas pitati mislite li da je njegovo etničko podrijetlo utjecalo na to da režira film s ovom temom na drugačiji način nego što bi to napravio njemački redatelj?

Kada snimate film, morate znati tko ste. Jeste li žena? Jeste li crnac? Turčin? Nijemac? To čini razliku. To doprinosi različitom pristupu filmu. A to može pomoći filmu. Na neki način, to smatram zanimljivijim.

NACIONAL: Na kraju filma zapitao sam se je li nacistkinja koju glumite ikada prihvatila činjenicu da je bila u krivu?

Nije nikada. Ona to nikada, ali nikada, neće razumjeti. Ona je uništena osoba jer je fašizam bio destruktivan. Ona bi oboljela i umrla bi kada bi priznala da je bila u krivu. Fašizam je otrov. Za nas Nijemce to je bio otrov. I još uvijek smo otrovani. A sada, taj otrov ponovo raste. To je poput otrovnih gljiva, pod zemljom je, ali raste. A to je jako opasno.

NACIONAL: Pomažu li onda filmovi kao što je „Amrum“ izlječenju? Je li to razlog zašto se u Njemačkoj snima tako mnogo filmova o nacizmu?

Mislim da ste u pravu. Takvi filmovi se moraju neprestano snimati. Iako postoji i jako puno glupih filmova na tu temu. Morate paziti kada snimate takve filmove. A Fatih Akin je to iznimno dobro napravio.

Komentari

Morate biti ulogirani da biste dodali komentar.