‘Nikad nisam bio tzv. odgovarajuće nacionalne pripadnosti. Niti me zanima da to budem. Nema nikoga u Srbiji. I zato sam: Bosanac i Hercegovac pravoslavne vjeroispovijesti’, kaže Predrag Pašić, nekadašnje ‘lijevo krilo’ Sarajeva i idol Koševa
Klasa Marka Pjace, lijeva noga Roberta Murića, brzina Ivana Perišića. To je, u tri kratke ilustracije, kao nogometaš bio Predrag Pašić.
Danas 65-godišnjak, nekad idol, ikona nogometnog Sarajeva. Barem onog dijela okupljenog oko Koševa i FK Sarajeva. Lijevo krilo, bogomdani raskošni talent.
A odgoj mu je dao ono još daleko važnije i veće: ljudskost koja u različitostima vidi bogatstvo, a ne strah od drugih, drukčijih, onih koji ne misle identično.
Igrao je za samo tri kluba. Svoje Sarajevo, a onda kad je napunio godine da smije u inozemstvo kao svaki Bosanac otišao – u Njemačku.
Igrao je za VfB Stuttgart i München 1860. No tek nakon što je 1985. Sarajevo donio senzacionalni naslov prvaka i te godine proglašen najboljim igračem u državi.
Rođen je 1958. Dakle, kad je krenuo prokleti krvavi ratni pir u BiH imao je 34 godine. Ime, novac, ugled, slavu. Mogao je birati kome se prikloniti, na čijoj strani postati i ratni idol.
MODRIĆ OSTAJE: ‘Kako volim ovaj klub’. Svijet mu se opet klanja. Ovo je potez kojim je spasio Real
Odlučio je prikloniti se: zdravom razumu i ljudskosti. U rodnom je gradu utemeljio multietničku omladinsku nogometnu školu, kako bi zbližio ‘entitete’.
Eric Cantona o tome je 2012. snimio dokumentarni film naslovljen ‘Nogometni pobunjenik’.
Jer u vremenima kad se zbog krivog imena i prezimena gubila glava, biti onaj kojem je nebitna ičija nacionalnost, vjerska pripadnost, politička opredijeljenost… To je značilo da si pobunjenik.
Biti normalan značilo je biti pobunjenik.
I to je, u toj svojoj ljudskosti i normalnosti, i danas.
‘POKRADENI SMO!’ Bayern ogorčen: Suci nisu baš uvijek za njih, ali… Zapravo jesu
Sjetili su ga se iz podcasta ‘Balkan Rules‘, a Pašić rado sjeo pred mikrofon i kameru pa među ostalim rekao:
“Nikad ti ja nisam bio ‘odgovarajuće’ nacionalne pripadnosti. Niti mene to imalo zanima”, priča čovjek koji je cijelu bivšu državu opijao svojim nogometnim artizmom.
Pa, onima kojima treba, dodatno objašnjava:
“Gle, ja sam Bosanac i Hercegovac pravoslavne vjeroispovijesti. Jednostavno je to. Jer kad me Srbi pitaju ‘Kako to da nisi Srbin? Predrag i Pašić, a nije Srbin?‘, kažem im istinu. Da je tome tako zato što ja nemam nikoga u Srbiji”.
Nije teško ako si odgajan s ljubavlju i rastao u domu u kojem se uči poštivati i sebe i druge.
“Ma volim ja Srbiju, volim i Hrvatsku, normalno… Ali ja sam: Bosanac, Hercegovac, pravoslavac. A u izjašnjavanju mi ne dozvoljavaju da budem Bosanac i Hercegovac – pravoslavac!”, otkriva Predrag sve poslijeratne BiH apsurde.
STIGLE KAZNE Koštat će ih Ristovski: Rijeka i izgubila prvenstvo i dobila najtežu kažnu
“Otac i majka su mi pravoslavci i niti mogu, niti želim pobjeći od svog porijekla. Ali sam ja Bosanac – Hercegovac. Kad pitate u Hrvatskoj, Srbi i Bošnjaci su nacionalne manjine, a kad pitate u Srbiji, Hrvati i Bošnjaci su nacionalne manjine. Kod nas su konstitutivni narodi”.
I onda ide pitanje?
“Zašto jedino te dvije države imaju ‘rezervne države‘? Ukradeš tamo pa dođeš ovamo i kreiraš zakon tako da te ne mogu izručiti. Ovo je država koja je stvarana prema kriminalcima i tako je osmišljena!”, rekao je, među ostalim, Predrag Pašić.

Pressefoto Rudel/Herbert Rudel / imago sportfotodienst / Profimedia
Pa nam se nameću još barem dvije usporedbe. Možda klasom nije bio baš kao Robert Prosinečki il Ivica Osim, ali karakterom, mentalitetom i životnim vrijednostima utkanim u vlastito biće je upravo kao ta dva genija.
U doba kad su se ljudi pretvarali u zvijeri i demone, Predrag Pašić ostao je ono što jest. Ljudina. Baš kao ‘Veliki Žuti’ ili ‘Švabo s Grbavice’.
I iz najkrvavijeg se rata može izaći čista obraza. Predrag Pašić. Čišći obraz teško da je uopće moguće imati.
Komentari