Leo Hekman, poznat i kao žDJ D-GREE, dugogodišnji tragač za rijetkim pločama i član Hrvatske funk delegacije,otkriva kako je pripremio kompilaciju ‘Jugoton bossa nova! – Brazilian wave in Yugoslavia 1963-1983’, objavljenu za austrijskog diskografa Everland Music.

Dugogodišnji tragač za izgubljenim i rijetkim pločama („digger“), član Hrvatske funk delegacije Leo Hekman, poznat i kao DJ D-Gree, pripremio je kompilaciju koja objedinjuje brojne jugoslavenske izvođače očarane bossa novom te istovremeno otkrio svoju veliku ljubav spram brazilske glazbe. Kompilacija „Jugoton bossa nova! – Brazilian wave in Yugoslavia 1963-1983“ najavljena je kao „zapanjujuća kolekcija zlatne ere bossa nove u Jugoslaviji“, a čine je pjesme iz golemog kataloga diskografske kuće Croatia Records, nekadašnjeg Jugotona. Ujedno je i odličan uvid u bogatu glazbenu povijest Jugoslavije te otkriva dugotrajnu ljubav prema glazbi Latinske Amerike, i to iz vremena popularnih „plesnjaka“ koji su okupljali glazbenike i poticali na intenzivno uključivanje u jazz bendove i orkestre, ponajviše u Ljubljani, Zagrebu i Beogradu. S vremenom su ritmovi bossa nove postali nezaobilazan moment u pjesmama najpoznatijih domaćih pjevačica i pjevača: Arsena Dedića, Zdenke Vučković, Gabi Novak, Drage Diklića, Radojke Šverko, Kiće Slabinca, Beti Jurković, Jimmyja Stanića i mnogih drugih.

O odabiru izvođača i pjesama za kompilaciju Leo Hekman govorio je u intervjuu za Nacional.

NACIONAL: Kompilacija „Jugoton bossa nova! – Brazilian wave in Yugoslavia 1963-1983“ objavljena je kao dvostruko vinilno izdanje s bogatim popratnim tekstom na engleskom jeziku. Znači li to da je rađena za svjetsko tržište?

To je točno. Pjesme s kompilacije prikazuju naše autore kao svjetski relevantne. Raduje me vijest da postoji veliki interes, naime, prodaje se diljem svijeta, distribuira se u Americi, Japanu, Njemačkoj, Estoniji… Za to je zaslužan izdavač, austrijski Everland Music.

NACIONAL: Kada ste i kako otkrili da su latinoamerički žanrovi, a pogotovo bossa nova, utjecali na brojne pjevačice i pjevače u Jugoslaviji?

Prepoznati utjecaje nije bilo problem, teže je bilo otkrivati i pokušati rekonstruirati puteve kojima su došli, kao i izvođače koji su prije šezdeset i nešto godina oduševljavali domaće kompozitore i aranžere. Plesovi Latinske Amerike bili su jako popularni u pedesetima, dobar primjer su prvonagrađene kompozicije prvih triju Zagrebačkih festivala: „Ta tvoja ruka mala“, „Mambo-Mambo“ i „Ako nećeš da te ljubim“. Bossa nova bila je još jedan u nizu stilova koje su jugoslavenski autori prigrlili i uspješno upotrijebili za vlastiti izraz.

‘Plesovi Latinske Amerike su bili popularni u pedesetima, a primjer su pobjedničke pjesme prvih Zagrebačkih festivala: ‘Ta tvoja ruka mala’, ‘Mambo Mambo’ i ‘Ako nećeš da te ljubim”

NACIONAL: Je li točno da su kasnih 50-ih i ranih 60-ih godina upravo južnoamerički ritmovi dominirali tada vrlo popularnim plesnjacima u gradovima širom Hrvatske?

To bi bilo bolje pitati Dragu Diklića, ali sa sigurnošću mogu reći da su, prema sačuvanim snimkama iz tog vremena, samba, calypso, beguine, tango, mambo i cha-cha-cha neizostavni dio repertoara mnogih izvođača.

NACIONAL: Sudeći po kompilaciji, čini se da je sve počelo 1963. jer upravo tom godinom započinje vaša selekcija. Što se to zbilo te 1963. da je brazilski val toliko utjecao na tadašnju estradu?

Odjek albuma „Jazz Samba“ Stana Getza i Charlieja Byrda iz 1962. godine, amerikanizirane verzije tog novog načina izvođenja sambe, doprijet će do Europe već iste godine na krilima velikog hita „Desafinado“, i to kroz izvedbe Dizzyja Gillespieja i Elle Fitzgerald. Prema zapisima Stjepana Brace Fučkara, bossa nova se na ovom području prvi put svira tijekom boravka američkog alt saksofonista Buda Shanka 1963. godine. Novosadski saksofonist Bogdan Dimitrijević pod velikim će Getzovim utjecajem iste godine sa svojim ansamblom snimiti EP podnaslovljen „U ritmu bossa-nove“. Uz njega, još će samo Nino Robić, Ivin mlađi brat, s Ansamblom Mojmira Sepea snimiti izdanje u cijelosti posvećeno bossa novi. Prva autorska skladba Arsena Dedića primljena na neki festival, i to na Melodije Jadrana ’63, jest „Onaj dan“, “prva jugoslavenska bossa nova”. Vjerujem da su veliki utjecaj imale inozemne radio postaje, konkretno talijanske, a i festival Sanremo.

NACIONAL: Koliko je tada iznimno popularan glazbeni festival Sanremo utjecao na jugoslavensku glazbenu scenu?

Što se tiče zabavne glazbe, utjecaj je ogroman. Jugoslavenski festivali direktno su preuzeli ideju i format tog glazbenog spektakla, uvijek pokušavajući dosegnuti njegov visoki produkcijski standard. Baš te 1963. godine na Sanremu se pojavljuju skladbe pod jakim utjecajem bossa nove – „Fermate il mondo“ u izvedbama Johnnyja Dorellija i Joea Sentierija i „Perché, perché“ u izvedbama Tonyja Renisa i Cocky Mazzetti – tako da nije neobično da se taj stil javlja i kod nas. „Perché, perché“ u domaćim verzijama otpjevat će Biljana Pilić i Drago Diklić.

Gotovo svi najvažniji izvođači toga doba poput Arsena, Drage Diklića, Gabi Novak, Radojke Šverko, Jimmyja Stanića i Zdenke Vučković oprobali su se u bossa novi

NACIONAL: Zanimljivo je da su se gotovo svi najvažniji izvođači tog vremena oprobali u bossa novi, poput Arsena Dedića, Drage Diklića, Zdenke Vučković, Beti Jurković, Gabi Novak, Radojke Šverko, Jimmyja Stanića itd. Kako to objašnjavate?

Ljepotu i zavodljivost sambe i bossa nove vjerujem da nije bilo teško primijetiti, a onda i poželjeti. Nažalost, nitko od navedenih nije snimio “brazilsku ploču”, ali jasno je da su aranžeri tu imali glavnu riječ. Spomenimo barem Krešimira Oblaka i njegov rad, on je bio jedan od najvećih.

NACIONAL: Koliko vam je trebalo vremena da otkrijete te pjesme koje su doista divan primjer bossa nove u tadašnjoj domaćoj glazbi?

To je dugogodišnje „digganje“ koje se nastavlja. Mnogi su se izvođači kroz rad susreli s brazilskom glazbom i pokušali je uklopiti u vlastiti izraz. U moru zabavne glazbe većina tih pjesama nije našla svoje mjesto na radijskim top listama i s vremenom su pale u zaborav. Po raznim antikvarijatima, buvljacima i trgovinama rabljenom robom pronalazio sam mnoge od njih. Velika pomoć i podrška bio je moj prijatelj i kolega David Blažević, dr. Smeđi šećer.

NACIONAL: Sve su pjesme s originalnih Jugotonovih master traka. Gdje su pjesme masterirane i tko je za to zaslužan?

Mastering je radio Višeslav Laboš u svom studiju. Na kompilaciji se nalazi i nekoliko “bonus” kompozicija koje sam smatrao važnima za ovu priču, a nisu objavljene za Jugoton. To su „Samba de uma nota so“ u izvedbi Nina Robića, „Ho-ba-la-la“ u izvedbi Milana Bačića i „Moja draga“ u izvedbi Drage Diklića.

Foto: Sasa Zinaja/NFoto

NACIONAL: Jednu od „važnijih“ pjesama tog bossa nova žanra izveo je Milan Bačić. To je „Ho-ba-la-la“. Gdje ste i kako otkrili tu pjesmu?

Unatoč velikoj „važnosti“ pjesama „Desafinado“ i „The Girl from Ipanema“, ovdje spominjemo „Ho-ba-la-la“ jer je rijetko autorsko djelo oca bossa nove Joaoa Gilberta. Zagrebački crooner Milan Bačić uspješno je prenio sentiment uz pomoć ansambla Tomice Simovića. Otkrio sam je u jednom od kopanja po prašini trešnjevačkih second-handova i s obzirom na to koliko sam je malo puta vidio, zaključujem da je ta singlica danas jako rijetka.

NACIONAL: Jeste li otkrili još neke izvođače, a da ih nema na ovoj kompilaciji i hoće li i oni nekada biti nanovo objavljeni?

Naravno. Pronašao sam još zanimljivih pjesama koje koriste ritam bossa nove, nekoliko drugačijih verzija, neobičnih prepjeva i slično, koje ću jednoga dana objediniti na još jednoj kompilaciji.

NACIONAL: Nema sumnje da ste za kompilaciju pažljivo birali skladbe, a i na kraju popratnog teksta naglasili ste da još puno toga treba otkriti, uključujući neobjavljena djela Vilibalda Čakleca, Ladislava Fidrija, Alfija Kabilja, Silvija Glojnarića, Bojana Hohnjeca itd. Znači li to da ste otkrili brojna neobjavljena djela koja netko tek treba objaviti?

Posjedujem neke neobjavljene snimke i notne zapise prema kojima znam za neke skladbe koje nisu nikad ni snimljene. Postoje kompozicije iz kasnijeg razdoblja koje također čekaju neko novo objavljivanje. Sretan sam što imam podršku izdavača i što ova kompilacija predstavlja samo uvod u cijelu priču. Istraživanje ide dalje, mnogo toga još treba otkriti.