Bivši ukrajinski veleposlanik u Hrvatskoj Oleksandr Levčenko u subotu je za nacional.hr analizirao je povijest koju Kremlj objavljuje u školskim udžbenicima, kao i odnos prema Africi.
“Moskovska propaganda redovito ispire mozak svojim građanima. S obzirom na sovjetsko iskustvo komunističke propagande Kremlja, posebna se pozornost posvećuje zaglupljivanju mladih, posebice školske djece. Djeca su od tinejdžerskih godina zaražena idejama Kremlja o navodnoj posebnosti Rusije u njezinom povijesnom razvoju i nekakvoj mesijanskoj misiji u svijetu. Čak i u školskim udžbenicima Moskva počinje prisvajati povijest drugih naroda, predstavljajući je kao svoju.
Još od vremena Velike Moskovske kneževine tamošnje vladajuće elite željele su se prikazati izravnim nasljednicima Kijevske države Rus, što nikada nisu bile, ni u etničkom, ni u političkom smislu. U Moskvi se cijelo vrijeme šutjelo da je Kijev postao središtem prve slavenske državnosti još krajem 5. stoljeća, kada su se ujedinila tamošnja plemena Anta. Ruski povjesničari “zaboravljaju” podsjetiti svoje učenike i studente da u to vrijeme na europskom teritoriju moderne Rusije uopće nije bilo Slavena. Tamo su se pojavili tek nakon 250 godina na račun slavenskih plemena iz Poljske – Kriviča, Slavena i Vjatiča, koji opet nisu bili osnivači države Rus, već su to jednostavno plemena koja je pokorio Kijev.
Stoga, kada su Kijev osvojili Mongoli 1240., sama država Rus praktički je propala. Još 100 godina djelovala je na području moderne zapadne Ukrajine u obliku Kneževine Galicije-Volinje, a potom i Ruskog kraljevstva, budući da je galicko-volinjski knez Danilo primio krunu od Pape iz Rima. U to su vrijeme svi teritoriji moderne europske Rusije bili dio države Tatara i Mongola – Zlatne Horde. Moskva je bila mali grad i nije mogla biti nasljednik moćne Kijevske države, čak ni s vremenom, kada je njena moć rasla. Ovo je čista povijesna laž koja je napisana u ruskim udžbenicima još sredinom 18. stoljeća kako bi se nekako objasnilo državno naslijeđe Ruskog carstva. U istu svrhu, da bi zavarao svoj i susjedne narode, car Petar I. preimenovao je Moskovsku državu u Rossija (Rusija), što je verbalno slično nazivu Rus – ali samo verbalno, nikako povijesno.
Ministar obrazovanja Ruske Federacije Medinski predstavio je novi udžbenik povijesti za 10. i 11. razred u kojem su prepisana poglavlja iz 1970-ih – 2000-ih te je dodano poglavlje posvećeno vojnoj agresiji na Ukrajinu od 2014. godine. Rusija se pretvara ne samo u totalitarnu državu koja stanovništvo inficira imperijalnom manijom i lažima, već u zemlju pod diktaturom ideologije ruskog fašizma – rusizma. Rusi licemjerno osuđuju “prekrajanje povijesti” u susjednim zemljama, dok se sami posebno često bave tim poslom za vrijeme vladavine Vladimira Putina.
Bijeljenje u ovim udžbenicima sovjetske ere je odbijanje priznavanja zločina i pogrešaka komunističkog režima, kao što je ubijanje Gladomorom deset milijuna sovjetskih građana (1932.-1933.), pogubljenje gotovo milijun sovjetskih ljudi proizvoljno optuženih za izdaju (1930-ih), te deportacije 30 milijuna stanovnika SSSR-a u popravne ustanove, zapravo koncentracijske logore (1930.-1950.). Time Kremlj i sada izražava spremnost na ponavljanje masovnih zločina. Totalne laži i manipulacije u udžbenicima o agresiji Ruske Federacije na Ukrajinu proturječe čak i osobnom iskustvu ukrajinskih školaraca i njihovih roditelja, koji su bili prisiljeni naći se na privremeno okupiranom teritoriju Ukrajine. Nametanje nastavnog plana i programa temeljenog na ovim udžbenicima školskoj djeci na privremeno okupiranom području Ukrajine još je jedan zločin koji su ruski osvajači počinili nad ukrajinskom djecom.
Putin koristi povijest kao oružje ne samo u Ukrajini, već i u Africi. Moskva već dugi niz godina optužuje Veliku Britaniju, Francusku i SAD za kolonijalnu politiku prema Africi. Međutim, Rusija zauzvrat nudi samo politiku Wagnera. A to je fašistička politika prema kontinentu. Kremlj podmićuje predstavnike političke elite i vojni vrh u mnogim afričkim zemljama kako bi riješio svoje probleme. Dijamanti, zlato, rude plemenitih metala izvoze se iz Afrike u Rusiju gotovo besplatno, a zauzvrat ih Rusija opskrbljuje plaćenicima. Wagner je postao glavni izvozni potencijal Rusije u Africi. Uz pomoć ove ruske privatne vojne kompanije, Moskva je postavila režime ovisne o Kremlju u Maliju, Burkini Faso, Gvineji, Srednjoafričkoj Republici i sada Nigeru. Madagaskar, Mozambik, Etiopija i Angola također su vrlo ovisni o Kremlju.
U tim afričkim zemljama prisutna je ruska propaganda koja neprestano osuđuje prošla kolonijalna vremena, ali ne spominje da sada Moskva vodi otvoreno imperijalističku politiku na kontinentu, pokušavajući ga podrediti svojim interesima. Razvoj odnosa s afričkim zemljama također je jedan od prioriteta vanjske politike Ukrajine. Afrički partneri detaljno su upoznati s oružanom agresijom Ruske Federacije na Ukrajinu i njezinim razornim posljedicama, kao i s mirovnim inicijativama Kijeva koje predviđaju bezuvjetno povlačenje ruskih trupa s privremeno okupiranih područja.
Rusko-afrički samit u Sankt Peterburgu nije bio trijumf vanjske politike Moskve. Zastupljenost afričkih vođa bila je ispod očekivanja unatoč otvorenom pokušaju Putina da ih korumpira. Većina afričkih čelnika jasno je dala do znanja da im ne treba pomoć Kremlja, već da Rusija poštuje svoje obveze prema Inicijativi za žito Crnog mora. Podržavati Ukrajinu ne znači biti “prozapadni” ili “antizapadni”, to znači pridržavati se načela međunarodnog prava, odbaciti agresiju, ugnjetavanje, genocid i politiku imperijalizma”, napisao je.
Komentari