Nekadašnji ukrajinski veleposlanik u Hrvatskoj Oleksandr Levčenko za nacional.hr analizira posljednje korake Azarbajdžana te objašnjava međunarodne političke odnose na tom području.

Azerbajdžan priprema tužbe protiv Rusije na međunarodnim sudovima. To je najavio azerbajdžanski predsjednik Ilham Alijev, u vezi s padom Embraera zrakoplovne tvrtke Azerbajdžan Airlines (AZAL), koji je letio iz Bakua za Grozni i na koji je pucano sa zemlje, nakon čega se srušio u blizini kaspijske luke Aktau u Kazahstanu 25. prosinca 2024. U nesreći je poginulo 38 ljudi. Prema riječima I. Alijeva, okolnosti pada zrakoplova su “jasne kao dan”, međutim, u proteklih sedam mjeseci Azerbajdžan nije dobio niti jedan smislen odgovor u vezi s incidentom sa zrakoplovom s ruske strane.

Glavni tužitelj Azerbajdžana redovito šalje upite šefu Istražnog odbora Ruske Federacije, ali kao odgovor čuje samo da je istraga u tijeku. Službeni Baku nazvao je ovaj stav Moskve kontraproduktivnim. I. Alijev podsjetio je da je istraga o padu malezijskog Boeinga 2014. trajala više od 10 godina. Prema njegovim riječima, i Azerbajdžan je spreman čekati koliko god bude potrebno: “Spremni smo čekati deset godina, ali pravda mora pobijediti!”

Zašto Rusija ne isplati odštetu obiteljima žrtava?

I. Alijev je također naglasio da je azerbajdžansko vodstvo u potpunosti svjesno što se dogodilo sa zrakoplovom, te da su i ruski dužnosnici bili u potpunosti svjesni što se dogodilo. Stoga se, prema I. Alijevu, postavlja pitanje: “zašto Rusi ne učine ono što bi bilo koja susjedna zemlja učinila u takvoj situaciji?” I. Alijev je naglasio da Azerbajdžan zahtijeva da Rusi priznaju krivnju, kazne one koji su srušili zrakoplov, isplate odštetu obiteljima žrtava i nadoknade AZAL-u gubitak zrakoplova.

Osim toga, 19. srpnja 2025. predsjednik Azerbajdžana pozvao je građane Ukrajine da se nikada “ne slažu s okupacijom”. Ilham Alijev je to izjavio na III. Globalnom medijskom forumu u Šuši, odgovarajući na pitanje ukrajinskog novinara. Podsjetio je da je Baku uspio vratiti kontrolu nad Nagornim Karabahom ne ustupcima, već odlučnim akcijama. Prema azerbajdžanskom čelniku, ovo iskustvo bit će korisno za Ukrajinu. Naglasio je da je s praznom riznicom i milijunima izbjeglica, vodstvo zemlje uspjelo stabilizirati situaciju i oživjeti državu.

NOVI KRUG Zelenski: Ukrajina predložila Rusiji pregovore sljedeći tjedan

„Postupno smo se počeli dizati, oživljavati i razmišljali smo samo o jednom: kako vratiti okupirani teritorij. Shvatili smo da će to biti teško“, rekao je predsjednik Azerbajdžana. Ilham Alijev doveo je ruske Z-propagandiste do histerije kada je na spomenutom medijskom forumu od ukrajinske novinarke Elene Kurbanove na dar primio ševrone jedinica Oružanih snaga Ukrajine.

„Hvala vam puno. Hvala vam na onome što radite. Samo tako nastavite“, rekao je I. Alijev. U kontekstu zaoštravanja odnosa s Moskvom, službeni Baku zauzeo je jasan stav. Azerbajdžanski predsjednik Ilham Alijev usporedio je situaciju s oborenim azerbajdžanskim zrakoplovom s malezijskim Boeingom koji su Rusi srušili iznad privremeno okupirane Donječke regije te zatražio ispriku i odštetu od Rusije. U tom smislu, ruski vojni dopisnici i pro kremaljski blogeri počeli su zahtijevati prekid uvoza poljoprivrednih proizvoda iz Azerbajdžana te pripremu za brzi vojni sukob i napad na središte Bakua raketama Orešnik. U međuvremenu, histerija ruskih propagandista nakon izjave I. Alijeva u prilog Ukrajini samo pokazuje slabost Moskve. Već je izgubila Armeniju, Srednju Aziju, nestaje njezin utjecaj na Bliskom istoku, a Moskva sve više gubi Južni Kavkaz.

Kremlj nema snage za drugu frontu

Unatoč ruskim prijetnjama rješavanjem sukoba s Azerbajdžanom, Kremlj nema snage za drugu frontu. Nakon početka rata velikih razmjera protiv Ukrajine, utjecaj Moskve u regiji Južnog Kavkaza toliko je oslabio da čak i bivši saveznici djeluju samostalno. A više nisu saveznici. A Azerbajdžan je odavno izašao iz orbite Kremlja. Rusija sada praktički nema poluge pritiska na Baku – ni ekonomske ni vojne.

Rusija više nije sposobna za hibridni pritisak bez štete za sebe. Zabrana uvoza azerbajdžanskog voća i povrća prvenstveno će utjecati samo na rusko tržište. Dok Putin igra novu imperijalnu igru, cijene hrane u Rusiji će još više rasti. Obični ljudi će očito izgubiti. Osim toga, tijekom godina zapadnih sankcija Rusija se već duže vrijeme nema visokokvalitetno voće i povrće, a Azerbajdžan ima puno te robe. Azerbajdžanu nisu potrebni ruski energetski resursi. Kremlj nije u mogućnosti izdvojiti vojne resurse za napad na Azerbajdžan. Osim toga, Turska stoji iza Bakua i predsjednika Ilhama Alijeva. A pogoršanje odnosa s turskim vođom Recepom Erdoganom sada je za Ruse ravno samoubojstvu.

AKCIJA SBU-A Pretresi i uhićenja ukrajinskih dužnosnika za borbu protiv korupcije

Već dugi niz godina isti se scenarij promatra na post sovjetskom prostoru. Kada je M. Saakašvili postao predsjednik Gruzije početkom 2000-ih, došlo je do odvajanja od Rusije, Tbilisi je počeo graditi put u NATO, a Rusi su odmah započeli rat. Tek Ukrajina proglašava odvajanje od Rusije, ulazak u Europsku uniju i NATO, te kao rezultat toga, posebna vojna operacija Moskve protiv Kijeva. Izbor N. Pašinjana za predsjednika Armenije, početak raznih neovisnih koraka, izjave o povlačenju iz ODKB-a, približavanje NATO-u – sve to odjednom otvara prijetnje Moskve za takav kurs Erevana. Sada Azerbajdžan slijedi isti put. Moskva nema čime odgovoriti za neovisnost Bakua, ne postoje značajne političke i ekonomske poluge koje bi utjecale na stav Azerbajdžana. Sposobnost Rusije da djeluje u okviru uobičajene, dobro uhodane sheme “isključi plin, ugasi svjetlo” u odnosu na energetski samodostatan Baku neće funkcionirati. A Kremlj nema drugih radnih opcija za odgovor. Ruske vojne prijetnje ne čine se dovoljno uvjerljivima. Najvjerojatnije će Rusija biti prisiljena suočiti se s novim geopolitičkim realnostima u regiji Južnog Kavkaza.

Vlast prelazi u ruke sigurnosnih snaga

Putin sve više gubi kontakt sa stvarnošću. U Ruskoj Federaciji trenutno se odvija svojevrsni prijenos moći. Čini se da Putin, kao figura preko koje su pregovarali razni “kremaljski tornjevi” i razne političke snage, opskrbljene iz različitih smjerova, više ne igra tako važnu ulogu. U kontekstu invazije na Ukrajinu, ojačali su oni predstavnici sigurnosnih snaga koji podržavaju “z-patriotizam”. A sigurnosne snage nikada nisu sposobne intelektualno voditi vanjsku politiku. Ako konačno preuzmu vlast u Rusiji, onda RF definitivno neće moći postići dogovor s Azerbajdžanom, nesumnjivo će izgubiti cijeli Južni Kavkaz, a svi obećavajući strateški projekti u regiji bit će provedeni bez nje.

To je potvrdio 17. summit Organizacije za ekonomsku suradnju održan na teritoriju Azerbajdžana, u oslobođenom gradu Khankendiju u Nagornom Karabahu, nakon dugogodišnje okupacije. Predsjednik Republike Azerbajdžan Ilham Alijev sastao se i pozdravio šefove država i vlada, voditelje izaslanstava, posebno predsjednike Uzbekistana, Islamske Republike Iran, Kirgiske Republike, Turske, premijere Kazahstana, Pakistana, Tadžikistana te zamjenike premijera Afganistana i Turkmenistana. Predsjednik Azerbajdžana održao je sadržajne bilateralne razgovore s gotovo svim voditeljima izaslanstava. Održavanje summita u Khankendi, gradu koji je prethodno bio epicentar armensko-azerbajdžanskog sukoba, imalo je simbolično značenje.

Ovo je prvi međunarodni summit koji se održava u regiji nakon što je Azerbajdžan 2023. godine u potpunosti vratio kontrolu nad Karabahom. Prisutni su izrazili podršku teritorijalnoj cjelovitosti Azerbajdžana te naglasili važnost mira, stabilnosti i gospodarskog rasta na Južnom Kavkazu. Glavne teme summita bile su: produbljivanje unutarnje trgovine između zemalja regije, razvoj prometnih koridora, uključujući Transkaspijsku cestu i “Zangezurski koridor”, energetska suradnja i ulaganja u “zelenu transformaciju”, podrška malim i srednjim poduzećima u regiji.

Unatoč dogovoru Moskve i Teherana o održavanju vojnih manevara flota u Kaspijskom jezeru u nadolazećim danima, Baku mirno i promišljeno nastavlja svoju uravnoteženu vanjsku politiku.