Olaka upotreba državne represije nad rokerom Kekinom koincidirala je sa saborskom raspravom o opozivu glavnog državnog odvjetnika. Tempirana je samo nekoliko sati prije nego što je parlament pozvan na glasanje o SDP-ovoj inicijativi za razrješenje Ivana Turudića. Spornim hapšenjem člana obitelji jedne od svojih kritičarki, šef je DORH-a uzvratio

Petak je bio crni dan za Hrvatsku. Tako je profesorica Zlata Đurđević sa zagrebačkog Pravnog fakulteta komentirala, prema njezinim tvrdnjama, potpuno nezakonito uhićenje pjevača Mile Kekina. On je prošloga petka uhapšen zbog sumnje na to da je ispod cijene kupio nekoliko kvadrata zemlje u Istri. Iz USKOK-a to nazivaju poticanjem na zloupotrebu položaja i ovlasti. Policija ga privodi, uz prisutnost kamera i demonstraciju sile, kao da je najgori kriminalac. Samo su falile lisičine. Ostale osobe koje su na isti način i po istoj cijeni kupile slične parcele u Bujama nisu hapšene. Ni za Kekina nije traženo zadržavanje u pritvoru, pa je nakon predstave za javnost istoga dana pušten na slobodu.

Prekomjerno granatiranje

Kekinov slučaj, tvrdi Đurđević, predstavlja vrhunac u Hrvatskoj sve raširenije prakse hapšenja ljudi bez zakonskog utemeljenja. Neovisno o trajanju, uhićenje je, objašnjava, vrlo represivna mjera kojom se oduzima temeljno ljudsko pravo na slobodu. Profesorica kaznenog prava u izjavi za Jutarnji list također navodi da prema javnosti dostupnim informacijama nije postojao ni jedan zakonom propisan uvjet za Kekinovo hapšenje. Čovjek nije zatečen u počinjenju kaznenog djela, nije postojala opasnost od bijega, ni od ponavljanja krimena, ni od uništavanja dokaza, ni od utjecaja na svjedoke. U takvim situacijama obično se ide s pozivom na ispitivanje. Ovdje se odmah krenulo s prekomjernim granatiranjem. Praktično, sa zadiranjem u ljudska prava. Hapšenje Kekina profesorica Đurđević vidi kao eskalaciju nedopustive državne represije. Arbitrarna su uhićenja, upozorava, protivna hrvatskom Ustavu i Europskoj konvenciji o ljudskim pravima te predstavljaju obilježje autoritarnih režima koji provode politiku instrumentalizacije pravosuđa. Okolnosti cijelog slučaja – činjenica da je riječ o poznatom rokeru i mužu oporbene saborske zastupnice, što je onda skopčano s velikim medijskim interesom – daju „dodatnu težinu činu uhićenja, javnog ponižavanja i vrijeđanja dostojanstva uhićenika. Hrvatska hoda po rubu, ako već nije pala u provaliju političke samovolje“, konstatira profesorica Đurđević.

Olaka upotreba državne represije nad rokerom Kekinom koincidirala je sa saborskom raspravom o opozivu glavnog državnog odvjetnika. Tempirana je samo nekoliko sati prije nego što je parlament pozvan na glasanje o SDP-ovoj inicijativi za razrješenje Ivana Turudića. Spornim hapšenjem člana obitelji jedne od svojih žestokih kritičarki, zastupnice Ivane Kekin, šef je DORH-a uzvratio. Ali operacija ne nosi samo njegov potpis. Planirana je, sve govori, s pogledom na skore lokalne izbore. Predizborna je kampanja otvorena dvostrukim represivnim udarom na vlasti u Zagrebu. U petak su pokrenuti i pretresi vezani za aferu Hipodrom, koju je nekoliko dana ranije otvorio odvjetnik Anto Nobilo, na posebno sazvanoj presici objavljujući da je protiv zagrebačkog gradonačelnika Tomislava Tomaševića podigao krivičnu prijavu za višemilijunsku štetu nanesenu gradskom proračunu. Za razliku od slučaja Kekin, koji djeluje kao neuvjerljiv konstrukt, napravljen s idejom da se formaciji Možemo! pripiše povezanost s kriminalom, informacije koje Nacional objavljuje o događajima na Hipodromu vrlo su ozbiljne.

Zbunjuje, međutim, činjenica da se u represivnom desantu na zagrebačku vlast formirala svojevrsna troroga neprincipijelna koalicija. Udružene snage overkorumpiranog HDZ-a, plus glavni državni odvjetnik Turudić, plus fiškalija krimosa. U HDZ-u su Kekinovo hapšenje s oduševljenjem pozdravili. Likujući. Otvoreno pokazujući da cijelu operaciju smatraju svojom. Blesavi se Zekanović izletio, kao da je i sam privodio rokera. „Da smo to napravili sutra, pardon, da je gospodin Turudić to napravio sutra…“, izlanuo se. Iz HDZ-ovih su klupa u Saboru frcale ideje koga bi sve iz opozicije još trebalo zatvoriti. Plenkovićevi su se junaci nabacivali i konkretnim prijetnjama. Što bi se oni ženirali ako njihov šef na izvješće pučke pravobraniteljice o kršenju ljudskih prava u Hrvatskoj javno, pred kamerama, može reći: „Kakva je to tema? Koga briga!“ Premda bi njega prvoga, kao premijera, moralo brinuti.

Dvostruki kriteriji, ali u korist vlasti

Andrej Plenković uporno govori o, prema njemu, besramnoj oporbenoj politici dvostrukih kriterija. „Dvostruki kriteriji ljevice pršte, eksplodiraju svaki dan kao čirevi“, kaže. U HDZ-u su, tvrdi, borci protiv korupcije, opozicionari tu borbu samo fingiraju, dok im policija ne pokuca na vrata. Njegovi, kao, podržavaju nezavisno funkcioniranje institucija, premda se sam pokazao kao ubojica nezavisnih institucija. Mrsko mu je Povjerenstvo za sprečavanje sukoba interesa upravo likvidirano. Zahtjeve lijeve opozicije za smjenu Turudića pokušava diskvalificirati kao opasne, premda je instaliranje osoba oštećene reputacije na visoke državne funkcije opasno. Dvostruki kriteriji zaista postoje, ali u korist vladajućih, a na štetu svih koji su im kontra. Dvostruki je metar kad se premijer postavlja kao moralni arbitar, premda je zbog korupcijskih repova cijelu jednu posadu morao iskrcati iz kabineta. Ili kad se za bespravnu gradnju hapsi obitelj HDZ-ove izazivačice, a hadezeovca s istim krimenom ostavlja na čelu državne firme. Ili kad se milijunska visokoprofilna korupcija u režiji njegovih odabranika pokušava iznivelirati i kamuflirati kriminalom sitnog zuba iz opozicijskih redova.

HDZ jako voli kad DORH zaore po oporbi. Vrijedi i obratno. Taj je interes posve legitiman sve dok ne postane slijepo pristran i tendenciozan. Sve dok ne uključuje zloupotrebu državnih institucija. Što se vladajućima zna događati. S nadom da bi se uspostavljanjem umjetne ravnoteže mogli zaustaviti antihadezeovski trendovi

HDZ jako voli kad DORH zaore po oporbi. Vrijedi i obratno. Taj je interes posve legitiman sve dok ne postane slijepo pristran i tendenciozan. Sve dok ne uključuje zloupotrebu državnih institucija. Što se vladajućima zna događati. Vjerojatno s nadom da bi se pravljenjem umjetne ravnoteže, hranjenjem dojma da su u politici svi jednaki, mogli zaustaviti sve evidentniji antihadezeovski trendovi. Ali HDZ-ova vlast, sa svojom ekstenzijom u Državnom odvjetništvu, u posljednje vrijeme eskalira. Prelazi granicu verbalnih objeda i podmetanja. Pokazuje se spremnom koristiti instrumente kaznenog progona za hapšenje političkih protivnika. Mile Kekin uhićen je samo zato da bi se preko njega napala vlast u Zagrebu. Što znači da je Hrvatska krenula putem zemalja u kojima se opozicijski stav kriminalizira.

‘Sada se zna tko je lopov’

Glavni državni odvjetnik Ivan Turudić voli govoriti o svojoj nezavisnosti i nezavisnosti institucije koju vodi, ali u skoro godinu dana, koliko je na čelu DORH-a, jako je služio HDZ-ovim interesima. Nikoga iz HDZ-a nije zakačio, ali udarnički lovi po oporbenom bazenu. Da bi se relativizirale goleme kriminalne afere Plenkovićeve stranke, na velika se zvona stavljaju uglavnom u sitnim prijestupima uhvaćeni opozicionari. Ali potpuno nepotrebno uhićenje Kekina ima i dozu njegove osobne osvete. Teško je da se, kako Turudić tvrdi, posve slučajno poklopilo sa saborskom odlukom o SDP-ovoj inicijativi za njegovim opozivom. Prije će biti da je svojim kritičarima ciljano poslao poruku. Pokazao da do njih ne drži. Da se spreman nadmetati i bosti. Da će na kritiku odgovoriti represijom. Demonstrirao je prezir i prema Saboru, koji ga bira. Glavni se državni odvjetnik zapravo ponio kao silnik, posve neprimjereno svojoj funkciji. Dopustio je da ga njegov drčni karakter ponese. Da mu moć koju ima udari u glavu. Opasno je kad takav čovjek odlučuje o hapšenjima.

U represivni su se udar na zagrebačku vlast snažno uključili i likovi iz kriminalnog miljea. Iznenađujuće, preko odvjetnika Nobila, koji je donedavno uživao glas nepokolebljivog ljevičara. Uz njegovu je asistenciju u recentnu kampanju za predsjedničke izbore s neba pa u rebra uletio Nikica Jelavić, kojega mediji eufemistički nazivaju kontroverznim poduzetnikom, što u njegovu slučaju konkretno znači da mu se ime spominjalo u mafijaškim obračunima i ubojstvima. Dio ga medija i danas s uvažavanjem konzultira, najviše zapravo govoreći o vlastitom vrijednosnom profilu. „Sada se zna tko je lopov“, uredno mu prenose izjavu nakon Kekinova hapšenja, kao da je Jelavić vrhovni moralni autoritet.

Nobilo se u podnošenju kaznene prijave protiv Tomaševića u aferi Hipodrom oslonio na pripadnike kruga koji se vezuje za vlast Milana Bandića. Otvorenu su mu potporu došli dati gradonačelnički kandidati iz pokojnikova jata – Kalinić, Lovrić i SDP-ov nekadašnji šef Bernardić, koji se pretvorio u najvećeg među malim bandićima. Ali čini se da je odvjetnik samo utrčao u slučaj koji je DORH istraživao već dulje. Objašnjavajući razloge svoga angažmana kontra vlasti u Zagrebu Nobilo navodi da ga Možemo! strašno nervira svojim isticanjem da su pošteni. Nepošteni ga, čini se, više ne nerviraju. Od notornog Milorada Dodika nadalje. S njima se, izgleda, utalio. Tomašević tvrdi da je u igri i konkretan interes. Nobilo je vlasnik velikog kompleksa zemljišta u zoni u kojoj je zagrebačka vlast stopirala planove izgradnje jako visokih nebodera uz Savu, što je moglo biti razlog za njegovo uključivanje u pokušaje rušenja gradonačelnika Tomaševića. U bliskoj suradnji s ostacima ostataka Bandićeve koruptivne skalamerije, koja na skorim izborima vidi šansu za svoj novi uzlet. Polutajnim osnivanjem vlastite stranke, navodno Pravog ili Čistog SDP-a, odvjetnik je u svojoj ličnosti odlučio smiksati advokaturu, poduzetništvo i politiku. Nakon paradiranja s Jelavićem i povezivanja s likovima sličnog profila možda ipak malo prekasno.

Gradonačelnik je na potezu

Kako će uhićenje Kekina i otvaranje skandala Hipodrom utjecati na rezultate skorih izbora? Zavisi o tome kako će ih građani shvatiti. Kao borbu protiv korupcije ili kao operaciju njezina prikrivanja. Kao pakiranje opoziciji ili kao služenje pravdi. Ni državni tužitelj Turudić ni njegova firma ne uživaju baš neku veliku popularnost u javnosti. Iz posve razumljivih razloga. Teško im se vjeruje čak i ako su u pravu. Treniranje represije na muzičaru proizvodi revolt. Nešto slično presudilo je ishodu predsjedničkih izbora, koji su se pretvorili u referendum protiv Plenkovićeve svevlasti. Ali malverzacije oko Hipodroma na ozbiljnu kušnju stavljaju vjerodostojnost Tomaševićeve vlasti, s dalekosežnim implikacijama. Gradonačelnik je na potezu. Na otvorena će pitanja morati odgovoriti. Uvjerljivost njegovih objašnjenja odredit će ishod izbora u Zagrebu.