Premda u utakmici s Tomaševićem nije uspjela, Marija Selak Raspudić ne izlazi iz lokalnih izbora kao gubitnica. S oko 42 posto potpore ili respektabilnih nešto više od 96 tisuća glasova, raspolaže ozbiljnim političkim kapitalom. Ali veliko je pitanje u što će ga investirati. Još je neizvjesnije koliko će osobno od toga moći profitirati

Prije četiri godine građani su nam dali povjerenje kao novoj nadi, a danas su nam dali podršku za promjene i smjer razvoja Zagreba koji smo pokrenuli i tu nećemo stati – tako je u izbornoj noći Tomislav Tomašević proslavio svoje ponovno osvajanje funkcije zagrebačkog gradonačelnika, najavljujući da nakon mandata oporavka slijedi mandat razvoja.

Tomašević je veliki pobjednik u nedjelju završenih lokalnih izbora ne samo zbog uvjerljivog reizbora u glavnom gradu. Njegova je pobjeda u Zagrebu veća od također velike pobjede HDZ-a u Hrvatskoj i zato što je protiv sebe imao veliku koaliciju države, od DORH-a do nekih ministarstava, i suspektnih sve do podzemlja razgranatih struktura. Dok je HDZ imao državu na svojoj strani. Oko njihovih su se stranačkih rezultata državni resursi baš naradili. Premijer Plenković u svoju ih je korist bezobzirno angažirao. Otvoreno čak tvrdeći da je uspostava vertikale vlasti, od općina do njegove vlade, garancija rasta standarda i svakog prosperiteta.

Propast Bandićevih mališana

Snažnom pobjedom, s osvojenih skoro 58 posto glasova, Tomislav Tomašević starta u drugi mandat koji bi mogao biti nešto lagodniji od dosad vrlo trnovitog. Koalicijom njegova Možemo! s SDP-om osigurao je stabilnu i komotnu većinu u Gradskoj skupštini. Odluka o njihovu zajedničkom izlasku na izbore pokazala se ispravnom. Dobro je također da u Gradu više neće imati onako destruktivnu opoziciju s kakvom se u prvom mandatu morao hrvati. Bandićevi su mališani, nastavljači modela funkcioniranja bivšeg gradonačelnika Milana Bandića, neslavno otpali. Bandićevština je u njihovoj izvedbi valjda zauvijek pobijeđena.

Tomaševićeva protukandidatkinja Marija Selak Raspudić najavljuje da će sa svojih sedam zastupnika biti konstruktivna liderica oporbe u Zagrebu. HDZ ima čovjeka više, ali njihovi su kapaciteti dubiozni. Dok je gospođa Selak, koliko se zna, odbila sumnjive ponude nekih lobističkih hobotnica. Pokaže li se zaista zainteresiranom za Grad, Tomaševićevoj bi vlasti na koncu jako mogla koristiti. Kao ozbiljna bi je opozicija mogla tjerati da bude bolja. Potreba je za popravljanjem modela funkcioniranja Zagreba evidentna i urgentna. Tomašević je s oko 130 tisuća osvojenih glasova dobio manje nego prije četiri godine, skoro sedamdesetak tisuća manje, što je ozbiljan i upozoravajući gubitak. Ljudi generalno nisu zadovoljni isporučenim rezultatima. Neki od njih, poput financijske konsolidacije, javnosti su prilično nevidljivi i tek ih treba pretočiti u građanima prezentne i važne kvalitetne pomake u njihovim životima.

Sociolog Dragan Bagić piše da drugi Tomaševićev mandat budi nadu da su reforme u Hrvatskoj moguće. Izbori u Zagrebu imaju stoga puno šire značenje od neposredne odluke o tome tko će upravljati Gradom. Spajanje je dva uzastopna mandata, tvrdi Bagić, nužno kako bi se reformistički pothvat mogao dovršiti. U prvoj fazi bilo koje reforme dolazi do destabilizacije sustava, što može rezultirati njegovim privremenim kaotiziranjem. Svaka reformska tranzicija traži vrijeme, e da bi se novi sustav uigrao i počeo davati vidljive rezultate. Dosad se u Hrvatskoj na nacionalnoj razini ni jedna od dvije nehadezeovske vlasti nije uspjela zadržati dulje od jednog mandata.

Politička posvuduša Marija

Premda u utakmici s Tomaševićem nije uspjela, Marija Selak Raspudić ne izlazi iz lokalnih izbora kao gubitnica. S oko 42 posto potpore ili respektabilnih nešto više od 96 tisuća glasova raspolaže ozbiljnim političkim kapitalom. Ali veliko je pitanje u što će ga investirati. Još je neizvjesnije koliko će ona osobno od toga moći profitirati. Ulaskom u izbore za gradonačelnicu Zagreba pokazala se političkom posvudušom. Serijskom kandidatkinjom, spremnom iskoristiti svaku priliku koja se otvori, od predsjedničkih do lokalnih izbora. Ambicija nije loša, ako zbog predimenzioniranosti ne postane nesimpatična. „Nezavisnu intelektualku“ učinila je napornom. Gospođa se svisoka upuštala u mudrovanja o svemu i svačemu, premda su joj znanja o nekim gradskim problemima evidentno skromna. Svojom je pretencioznošću u kampanji skinula pozlatu sa svoga lika. Da bi na koncu, u izbornoj noći, održala prilično bizaran govor, više logoreju, u kojoj je, ne gaseći se, samu sebe nazivala purgericom i hercegovačkom nevjestom, hvaleći se ili žaleći se, to je ostalo nejasno, udajom za Hercegovca od dva metra.

Najveći je gubitnik recentnih izbora demokracija u Hrvatskoj. Činjenica da je izlaznost bila desetak posto manja nego u prvom, po odazivu već potpuno mizernom krugu. Tek je svaki četvrti građanin Hrvatske u nedjelju otišao do birališta. Masovan izostanak s birališta upućuje na pogubno odustajanje građana Hrvatske od demokracije

Premijer Plenković izbore je također iskoristio za samohvalu. „Stvari su ponovno na svom mjestu“, vidno zadovoljan rezimirao je HDZ-ove rezultate. Konačan je saldo po njegovu stranku svakako bolji od najava. Samo nekoliko tjedana pred izbore SDP je bio u anketnoj prednosti, pa se HDZ-u počeo prognozirati potop. Koji se nije dogodio. Na koncu je ispalo posve suprotno. Pobijedili su na izborima. HDZ ima vlast u 15 županija, koliko je imao i dosad. Nije izgubio Dalmaciju, nego je svoju dominaciju u tamošnjim županijama i gradovima uvjerljivo učvrstio. Osvojio je Split, velikom zaslugom dosadašnjeg gradonačelnika Puljka koji je vodio potpuno pogrešnu kampanju, antagonizirajući umjesto da okuplja moguće saveznike. HDZ-ovo je otimanje Splita i Siska veliki uspjeh. Uz pobjedu u Osijeku u prvom krugu, od četiri velika grada dva su sada pod njihovom kontrolom. Dok je neuspjeh u Zagrebu konstanta. HDZ se u utakmici za gradonačelnika ni do drugog kruga opet nije uspio probiti. U glavnom ih gradu faktički nema, što bitno reducira njihove domete.

DP pao u Vukovaru

Veliki debakl predstavlja gubitak Vukovara, grada velike simboličke vrijednosti. HDZ tamo prvi put nije imao ni svoga kandidata za gradonačelnika. Nego je Andrej Plenković pristao da mu Domovinski pokret, zapravo Ivan Penava po vlastitoj mjeri kadrovira akvizicije. Na koncu su nečasno izgubili izbore, s repovima iz kampanje s kupovinom glasova, kojima bi se i DORH morao pozabaviti. DP je porazom u Vukovaru postao najveći gubitnik izbora. Pitanje je kako će to utjecati na koaliciju s HDZ-om. Hoće li dogovoreno preseljenje Penave u Zagreb, na mjesto potpredsjednika HDZ-ove vlade, sada propasti ili je, upravo suprotno, kako tvrde neki cinični politički analitičari, težak izborni sunovrat učinio DP idealnim Plenkovićevim partnerom, bez bilo kakvih ucjenjivačkih potencijala. Dok se HDZ-ovi koalicijski kapaciteti, donedavno vrlo oskudni, rezultatima izbora osjetno povećavaju. Premijer više nije osuđen samo na deklasirani DP. I neke mu se druge mogućnosti sada otvaraju.

Premda Siniša Hajdaš Dončić, pokušavajući relativizirati SDP-ov izborni neuspjeh, tvrdi da je njegova stranka ostvarila sve svoje izborne ciljeve, rezultati su po Ibler neugodni i zabrinjavajući. SDP nije doživio potop, što mu je nakon prvog izbornog kruga ozbiljno prijetilo. Jedna novoosvojena županija, Koprivničko-križevačka, plus jedan novi grad, Pula u kojoj je bivši šef stranke Grbin postao gradonačelnik, plus još neki pomaci u Istri, na te se tri točke svela utjeha i kompenzacija za sve gubitke koje je u drugom krugu izbora SDP pretrpio. Pokazalo se da su im stranačke organizacije po velikim gradovima, nekad moćna uporišta ljevice, na koljenima. SDP-a nema ni u Osijeku ni u Splitu. U Zagrebu su šlepanjem uz Možemo! osigurali ulazak u Tomaševićevu vlast.

Najviše ipak boli gubitak Rijeke, grada koji je desetljećima funkcionirao kao crvena utvrda. Gdje ovoga puta SDP nije uspio ući ni u drugi izborni krug, nego se uz nezavisnu Ivu Rinčić, koja je ostvarila veliku nadmoć, plasirao njihov iz stranke nedavno izbačeni gradonačelnik Filipović. Poraz je SDP-a u Rijeci potpuno zaslužen. Ne samo zato što su sami sebi pucali u nogu, problematičnim i potpuno nepripremljenim izbornim rješenjima sijući razdor u vlastitim redovima. Nego još više zato što se SDP u Rijeci godinama držao na vlasti po inerciji. Lijen i zahrđao, politički i kadrovski poput metuzalema. Rezultati koje je prodorna Iva Rinčić postigla, njenih oko 65 posto u Rijeci osvojenih glasova, govore o potencijalu nezadovoljstva među tamošnjim biračima.

Premda će neki šefu SDP-a zamjerati da je izbornom koalicijom s Možemo! grad Zagreb izručio Tomaševiću, odluka o zajedničkom izlasku na izbore strateški se pokazala vrlo korisnom. Glasovi se ljevice, stare i nove, tako ne rasipaju nego se zbrajaju u čvrstu većinu. Dovoljnu za formiranje stabilne vlasti. Aranžman kojim se SDP spašava od potonuća u irelevantnost. Na koalicijskoj su listi dobili više zastupnika nego što su dosad imali i više nego što bi samostalno mogli osvojiti. Predizbornom koalicijom s Možemo! osiguravaju sudjelovanje u vlasti u Zagrebu. Što je za SDP svakako vrijedan benefit. Hoće li ga i kako znati iskoristiti, tek treba vidjeti. Hajdaševa nespremnost na realno suočavanje s neslavnim izbornim rezultatima, tvrdnje kako je njegova stranka u Zagrebu pobijedila, ne slute na dobro. Šanse da se blokovskim nastupom ljevice, koalicijom Možemo! i SDP-a u glavnom gradu trenira rješenje koje bi na idućim parlamentarnim izborima moglo dovesti do promjene vlasti u državi, te šanse realno postoje. Ali ih je naravno moguće i profućkati.

Postupak kuhane žabe

Najveći je gubitnik recentnih izbora demokracija u Hrvatskoj. Činjenica da je izlaznost za desetak posto bila manja nego u prvom, po odazivu već potpuno mizernom krugu. Tek je svaki četvrti građanin Hrvatske u nedjelju otišao do birališta. Osim predsjedničkih izbora prije pola godine koji su se pokazali magnetičnim i frenetičnim, Hrvati su za sudjelovanje u izbornim procesima generalno sve manje zainteresirani. Što je rezultat ne samo produženog vikenda, nego nekih mnogo ozbiljnijih poremećaja. Masovan izostanak s birališta upućuje na pogubno odustajanje građana Hrvatske od demokracije. O redukciji demokracije govori i činjenica da skoro u petini lokalnih jedinica izbora ovoga puta nije ni bilo. Na izbornom se listiću, naime, našao samo po jedan, uglavnom HDZ-ov kandidat. O biranju se u takvim slučajevima ne može govoriti.

Ogromna i narastajuća biračka apatija opasno stanjuje legitimitet izabranih, što je problem koji vlast uporno ignorira. Još je opasnije što bi se slab interes građana za izbore mogao iskoristiti kao test za mogućnost autokratskog izopaćenja države. Za mjerenje koliko se demokratski standardi bez posljedica mogu lažirati i ukinuti. Na takve poteze javnost dosad nije ozbiljno reagirala. Rezultati lokalnih izbora mogli bi ohrabriti novi val HDZ-ova atakiranja na demokratski sustav postupkom kuhane žabe: malo po malo, dok od demokracije u Hrvatskoj ne ostane samo prazna, mrtva ljuštura.