Hrvatski se predsjednik usudio govoriti o onome o čemu drugi šute. Imao je petlje konstatirati da Izrael, pod firmom prava na samoobranu, po Gazi nesmiljeno i masovno ubija Palestince.

Dio vodstva aktualne izraelske vlade su kriminalci, rekao je Zoran Milanović prije nekoliko dana, u jeku masivnog zračnog napada Izraela na Iran, a prije nego se Amerika u taj rat uključila, bombardirajući nuklearna postrojenja ukopana duboko u iranske planine. Hrvatski predsjednik tvrdi da Izrael provodi “zločinačku politiku koja ne vodi nikamo, koja je nažalost doživjela podršku Washingtona”, da s takvom državom, odnosno njenim vodstvom “ne treba imati posla”. “Sve je jasno što se događa, netko želi izazvati svjetski konflikt, to radi nasilnički, pokvareno i radi američkim oružjem”, objašnjava šef hrvatske države.

Milanović s petljom

Premda je novinarima rekao da im neće izložiti sve što mu je na duši, Milanović se svojom izjavom o zločinačkoj politici Izraela jako izložio. Kao da nikad nije radio u diplomaciji, njegovi su istupi – znamo – često vrlo grubi, neizbalansirani, brahijalni i burevjesnički. Kao da su sjekirom odrezani. Kad je riječ o međunarodnim odnosima, njegov “bobu bob, a popu pop” možda djeluje neprilično. Ali hrvatski se predsjednik ovom prilikom usudio govoriti o onome o čemu drugi šute. Imao je petlje konstatirati da Izrael, pod firmom prava na samoobranu, po Gazi nesmiljeno i masovno ubija Palestince. Drznuo se reći da je na djelu zločinačka politika. Nije krio svoju zgroženost nad onima koji su spremni ubiti više od pedeset očajnih ljudi u redu za hranu.

U međuvremenu stvari su postale još mnogo gore. Američki je predsjednik Donald Trump odlučio pomoći Izraelu šaljući svoje avione na iranska nuklearna postrojenja. Njegov je aktivni ulazak u rat na Bliskom istoku i upotreba vojne sile bez odobrenja Kongresa suprotan američkom ustavu i međunarodnom pravu. Krši i vlastita izborna obećanja da će funkcionirati kao mirotvorac. Ni jedan rat još nije okončao, neke je vlastitim uključivanjem dodatno eskalirao. Invaziji Rusije na Ukrajinu još se ne vidi kraja. Ratni se pohod Izraela s Gaze širi na Iran, s potencijalom da cijelu regiju gurne u spiralu sveopćeg kaosa, kako onemoćali UN upozorava. Predsjednik Trump tvrdi da je bombardiranje iranskih nuklearnih pogona senzacionalno uspjelo, izraelski ga premijer Benjamin Netanyahu na sva usta veliča kao državnika velike hrabrosti koji će, kaže, svojom odlukom o slanju bombardera “promijeniti tijek povijesti”.

Milanović se svojom izjavom o zločinačkoj politici Izraela jako izložio. Kad je riječ o međunarodnim odnosima, njegov ‘bobu bob, a popu pop’ možda djeluje neprilično, ali sada se drznuo reći da je na djelu zločinačka politika. Nije krio svoju zgroženost nad onima koji su spremni ubiti više od pedeset očajnih ljudi u redu za hranu.

Njegovo je oduševljenje razumljivo: uspio je Ameriku uvući u svoje ratove koje radi vlastitog opstanka na vlasti ne prestaje otvarati. Ovoga puta s argumentom da se preventivnim udarom na Iran u toj zemlji zaustavlja proces izrade nuklearnog oružja. Netanyahu već tridesetak godina tvrdi da je Teheran nadomak, tek nekoliko mjeseci ili tjedana udaljen od završetka vlastite atomske bombe. Također se ustrajno protivi diplomatskom rješavanju tog problema. Pod njegovim se utjecajem predsjednik Trump u prvom mandatu povukao iz međunarodnog nuklearnog sporazuma, kojim se Iran u zamjenu za ublažavanje sankcija obavezao na isključivo mirnodopski karakter svog programa obogaćivanja urana. Izraelski se premijer protivio i pregovorima koje je SAD upravo vodio s Iranom, pa su američki bombarderi poslani na iranska nuklearna postrojenja dok su delegacije dvije države o njihovoj kontroli još debatirale. Nema sumnje da je režim u Iranu vrlo gadan, da Izraelu uporno negira pravo na postojanje, godinama sponzorirajući brojne terorističke skupine i pokrete.

Ali ni na drugoj strani nije mnogo bolje. Izrael se protivi nuklearnom programu Irana, a sam raspolaže atomskom bombom. Netanyahuov je režim također postao zloćudan. Nasilan prema drugim državama u regiji. Otima tuđe teritorije i brutalno istrebljuje Palestince. Međunarodni je kazneni sud protiv izraelskog premijera lani izdao nalog za uhićenje zbog ratnih zločina počinjenih u Gazi, koji mu se stavljaju na teret. U ovom trenutku nitko sa sigurnošću ne može predvidjeti kako će se rat na Bliskom istoku dalje razvijati. Ali situacija jako podsjeća na onu iz 2003., kada je tadašnji američki predsjednik George W. Bush pokrenuo invaziju na Irak, pod lažnom optužbom da Bagdad raspolaže oružjem za masovno uništenje. Operacija nije završila pobjedom, nego se pokazala kao fatalna greška koja je rezultirala silnim stradanjem ne samo u Iraku, s tragičnim refleksima sve do Amerike i Europe. Hrvatska u tom krvavom pohodu nije sudjelovala, zahvaljujući prije svega tadašnjem predsjedniku Mesiću.

Ples po jajima

Njegov današnji nasljednik na Pantovčaku također se protivi uvlačenju Hrvatske u tuđe avanturističke ili sumanute scenarije. Narogušeni i verbalno često drski, ponekad i toksični Milanović može zaparati uši. Pogotovo u usporedbi s drugim sukreatorom vanjske politike, navodno svilenim premijerom Plenkovićem koji o vrućim i urgentnim vanjskopolitičkim temama govori kao da pleše po jajima. Mnogo riječi da ništa ne bi rekao. Da bi sakrio što zapravo misli. Dok je predsjednik vrlo jasan u stavu da Hrvatska treba priznati Palestinu, kao što to čini sve veći broj država EU-a, premijer se u svojim izjavama toliko zapliće da ni on, valjda, vlastiti stav više nije sposoban dešifrirati. Tako će povodom invazije Izraela na Iran na sjednici Vlade doslovce istaći “važnost diplomatskih napora da se krene prema traženju solucije da se razgovara o dvodržavnom rješenju”. Dakle, nužni su diplomatski napori kako bi se krenulo prema traženju solucije e da bi se onda pokrenuli razgovori o dvodržavnom, Izrael i Palestina, rješenju. U međuvremenu ljudi su u Gazi izloženi gladomoru i genocidu. Nakon američkog bombardiranja iranskih nuklearnih postrojenja slično: premijer na društvenim mrežama izražava “duboku zabrinutost zbog opasnosti nekontrolirane spirale rata na Bliskom istoku”, pa poziva Iran na “suzdržanost i odustajanje od ambicija stjecanja nuklearnog oružja”. Plenković za Izrael i Ameriku nije imao nikakvu poruku. Poziva se na suzdržanost i odustajanje od ratnih operacija nije sjetio.

Bezglavo lutanje

Šarada premijera Plenkovića, koju se ni za vrat ni za rep ne može uhvatiti, posljedica je bezglavog lutanja europskih političkih oligarha. Političke su se strukture članica EU-a u novonastalim dramatično promijenjenim okolnostima posve pogubile. Europa je ispravno na agresiju Rusije na Ukrajinu reagirala uglavnom solidariziranjem s napadnutom zemljom. Ali ni jedna mirovna inicijativa iz Bruxellesa nije pokrenuta. Zato su ratnohuškačke politike enormno nabujale. Rješenje se traži u oružju, u sve većim količinama oružja. Premda je EU nastao kao mirovni projekt koji je svoje obrambene sposobnosti znao osnaživati i diplomatskim sredstvima. Ali dijalog i kompromis kao instrumenti izgradnje mira kao da više nikome nisu poželjna opcija. Na sve se strane uzdaju samo u snagu vojnih kontingenata. S čela NATO-a militanti raspiruju paniku, tvrdeći da će Rusija sigurno napasti EU u idućih tri do pet godina. Premda hazjajin Putin ni Ukrajinu ne uspijeva pobijediti ni pregaziti, kako je isprva planirao. Samo je Španjolska odlučila ne pristati na enormno povećavanje izdvajanja za obranu. Milanović je znao biti skeptičan, upozoravajući da bi se trošak od pet posto BDP-a za vojne potrebe mogao pokazati socijalno neodrživim. Ali HDZ-ova grana vlasti, šef Sabora i šef Vlade, ne vide problem. Demografske deficite, manjak ljudi u Hrvatskoj, spremni su kompenzirati viškom oružja.

Velika pometnja vlada i kad je riječ o ratnom žarištu na Bliskom istoku. Europa se ukopala u formulaciji da Izrael ima pravo na obranu, što ne prestaje ponavljati čak i kad Netanyahuova vlast gazi temeljna načela međunarodnog humanitarnog prava. Izrael se ima pravo braniti, ali nema pravo nemilice ubijati ljude dok u redovima čekaju bilo kakvu pomoć da bi se prehranili. Aktualna šefica EU diplomacije Kaja Kallas za posjeta Izraelu izjavljuje: “Mi smo veoma dobri partneri”, što su u Europskom parlamentu neki zastupnici konsternirani proglasili sudioništvom u genocidnoj strahoti. Večernji list objavljuje povjerljivo izvješće EU-a u kojem se tvrdi da Izrael u Gazi koristi glad kao ratnu taktiku, što je, izričito se u tom dokumentu konstatira, “zločin protiv čovječnosti”. U zatajenoj se analizi također navodi da su dužnosnici EU-a već dugo svjesni teškog kršenja ljudskih prava Palestinaca, ali uzalud: ništa nisu bili spremni poduzeti. Novi njemački kancelar Friedrich Merz, koji će buduće generacije zadužiti samo da bi njegova zemlja postala najjača vojna sila Europe, nakon Netanyahuove invazije na Iran izjavljuje da je “Izrael za nas obavio prljavi posao” i divi se njihovoj hrabrosti.

Gotovo usputna izjava predsjednika Milanovića o ratnim užasima nikome izvan Hrvatske vjerojatno ništa ne znači. Možda će samo svojom neotesanošću nekoga skandalizirati. Premda nosi važnu poruku da Izrael vodi protužidovsku politiku. Da narod koji je prošao Holokaust današnjim ratnim politikama svoje države sam sebe sramoti.

Hrvatska je mala i ne jako važna zemlja. Njen je utjecaj u donošenju odluka EU-a i NATO-a skroman, shodan ekonomskoj važnosti i ljudskim kapacitetima hrvatske države. U rješavanju kriza na međunarodnom planu slabo može participirati. Skoro ništa promijeniti. Ali to ne znači da ne bi trebala imati svoje stavove o svijetu kojeg je sastavni dio. Sama je sebi dužna artikuliranje vlastite pozicije. Radi sustava vrijednosti kojim se rukovodi. Radi vlastite samosvijesti i samopoštovanja. Gotovo usputna izjava predsjednika Milanovića o ratnim užasima na Bliskom istoku nikome izvan Hrvatske vjerojatno ništa ne znači. Možda će samo svojom neotesanošću nekoga skandalizirati. Premda nosi važnu poruku da Izrael vodi protužidovsku politiku. Da narod koji je prošao Holokaust današnjim ratnim politikama svoje države sam sebe sramoti. Od teških će se zločina Netanyahuove vlasti teško oprati. U svijetu ciničnih i brutalnih državnika, war-lordova, samo se s prozora Vatikana još mogu čuti upozorenja da se “ne smijemo navikavati na rat” i da “kao napast moramo odbaciti fascinaciju moćnim i sofisticiranim oružjem”. Jer njegova grozota prijeti, kaže Papa, da civilizaciju odvede u barbarstvo, daleko veće od onoga koje se događalo u prošlosti.