Gradonačelnik Tomašević bi se više morao ljutiti na one koji su mu aferu skrivili nego na one koji su je otkrili. Motivi su možda nečasni, ali je progon lopova uvijek ispravan. To je uostalom agenda na kojoj je prije četiri godine dobio izbore u Zagrebu. Utoliko i njegova izričita, kako je rekao, apsolutna potpora istrazi i procesuiranju onih koji su ukrali gradski novac, djeluje uvjerljivo

Glavni državni odvjetnik Ivan Turudić opet je otvorio izbornu kampanju. Ovoga puta za lokalne izbore, hapšenjem aktera afere Hipodrom u Zagrebu, u srcu Hrvatske. Kosta Kostanjević, Tomaševićev ravnatelj Ustanove Upravljanje sportskim objektima te obitelj Galić, otac Slavko i sin Domagoj, vlasnici jedne zaštitarske tvrtke, sumnjiče se da su lažiranim računima iz gradskog proračuna izvukli blizu dva milijuna eura. Nuklearni udar DORH-a na zagrebačku vlast pokrenuo je u javnosti kaotično nadvikivanje u kojem se činjenice i podvale potpuno perverzno miješaju. Vrhunac je apsurda da Nikica Jelavić, onaj kojega mediji tituliraju kao kontroverznog poduzetnika, a proslavio se kao „dečko s Knežije“, dakle pripadnik zloglasne skupine koja je imala velikih problema sa zakonom, po televizijama debatira o borbi protiv kriminala i korupcije u Zagrebu. Što su fakti, a što spinovi u slučaju koji je postao glavna tema izborne kampanje u Zagrebu?

Nobilova glavna meta

Državno se odvjetništvo u ovom slučaju ponijelo korektno. Hipodrom je, čini se, ozbiljna korupcijska afera. Nije konstruirana ni nategnuta, poput nekih drugih koje se približavanjem izbora opoziciji pokušavaju prikačiti. Može se primijetiti da je na prijavu kojom je odvjetnik Nobilo pokrenuo slučaj, DORH promptno reagirao. Od njegove je prijave do hapšenja proteklo tek dvadesetak dana. U nekim drugim, mnogo krupnijim aferama Turudićeva mašinerija nije tako brza. U istrazi se o Hipodromu u velikoj mjeri, izgleda, oslonila na Nobilove navode. Osim u jednom važnom detalju: DORH nije našao razloga da tereti zagrebačkog gradonačelnika Tomislava Tomaševića, koji je Nobilu prva i glavna meta. Ali odvjetnik tvrdi da je to drugi korak, sugerirajući da prvom čovjeku Zagreba sigurno sljeduje hapšenje. Možda Nobilo zna što Turudić tek planira uraditi. U svakom slučaju, slična je začudna sinkroniziranost između njih dvojice vladala i pred predsjedničke izbore.

DORH-u se može zamjeriti selektivnost. Čini se da prema svim vlasnicima u malverzacijama na Hipodromu uhvaćene zaštitarske tvrtke nemaju isti odnos. Ne valjda zato što su neki od njih istaknuti članovi HDZ-a? Izgleda da ih ni angažman Eurolex zaštite u osiguravanju nekoliko ministarstava i državnih institucija ne zanima previše. Turudićev se pogon nije pokazao učinkovitim ni u slučaju prijetnji koje stižu na Tomaševićevu adresu. Enimark Ponjević, koji je godinama besplatno koristio Hipodrom i zbog kojega je zagrebačka vlast angažirala dodatne zaštitare, po društvenim mrežama objavljuje slike obješenog Tomaševića, zasad bez posljedica. Sličan je suspektan dvostruki metar Državno odvjetništvo demonstriralo i u slučaju Kekin: Mile Kekin je zbog navodno problematične kupovine zemljišta u Istri bio uhapšen, ali Nikica Jelavić, koji ga je prema vlastitom iskazu istražiteljima, objavljenim nedavno u Jutarnjem listu, pokušao ucjenjivati, nije sporan. Mogli bi ga čak uzeti za pomagača. Ogroman je problem Turudićeva DORH-a veliko nepovjerenje javnosti. Koje bi se zbog načina otvaranja afere Hipodrom moglo pojačati. Političkom se instrumentalizacijom cijeli slučaj jako kontaminirao. Upotreba u funkciji izborne kampanje suprotna je proklamiranim antikorupcijskim motivima njegovih pokretača.

Za vlast u Zagrebu afera Hipodrom je jako neugodna. Baca sjenu sumnje na ono što je ekipi Tomislava Tomaševića dosad bio najjači adut. Na njihovo poštenje. U četiri godine, koliko upravljaju Gradom, ni jedna im se ozbiljnija korupcijska afera nije otvorila. Što je s obzirom na nasljeđe, na zatečene kadrove i godinama uhodani način funkcioniranja gradskih struktura, vrijedan podvig. Premda su oponenti sada požurili da gradonačelnika proglase „glavom koruptivne hobotnice“, Tomašević nije ni uhićen ni osumnjičen. A Turudić ga, brz na obaraču prema opoziciji, sigurno ne bi štedio. Ni među uhapšenima nema pripadnika njegove platforme Možemo!. Kostanjević je bio u SDP-u, pa se onda oko stranačke pripadnosti malo kolebao, ali je i u vrijeme Milana Bandića obavljao poslove slične sadašnjoj funkciji. Jedan od suvlasnika zaštitarske tvrtke bivši je tajnik HDZ-ova odbora za branitelje.

Lažni manekeni antikorupcije

Tomašević je možda pogriješio jer na prve informacije o suspektnim događajima na Hipodromu nije brže reagirao. To je jedna od velikih slabosti njegove vlasti. Novinari jako dobro znaju koliko su gradske strukture neprohodne. Obične se informacije danima i tjednima i kliještima moraju izvlačiti. Šefovi su gradskih firmi nedostupni. Teško se sjetiti kada je netko od njih dobio odobrenje da se s intervjuom pojavi u medijima. Gradonačelnik griješi i kad upozorava na tajming otvaranja afere. To ne znači da je Hipodrom buknuo baš uoči lokalnih izbora pukom igrom slučaja. Mnogo se realnijim čini da je udar bio dobro tempiran. Ali bez obzira na motive, koje Tomašević vidi kao političke – „Cilj je da nas se provuče kroz kaljužu i kroz blato!“ – za progon bi kriminala i korupcije svako vrijeme moralo biti dobro. Pitanje jesu li se preko Hipodroma krale gradske pare mnogo je važnije od problematiziranja trenutka u kojem je afera osvanula u javnosti. Pokretači afere za svoje su potrebe iskoristili ono što im je stajalo na raspolaganju.

Gradonačelnik bi se više morao ljutiti na one koji su mu aferu skrivili nego na one koji su je otkrili. Motivi su možda nečasni, ali je progon lopova uvijek ispravan. To je uostalom agenda na kojoj je prije četiri godine dobio izbore u Zagrebu. Utoliko i njegova izričita, kako je rekao, apsolutna potpora istrazi i procesuiranju onih koji su ukrali gradski novac, djeluje uvjerljivo. Zlonamjerno je to predstavljati kao samo još jednu varijaciju one poznate Bandićeve fraze o institucijama koje neka rade svoj posao. Bivši je gradonačelnik to govorio znajući da ga institucije štede. Da ne rade svoj posao. Između ostalog i zbog njegove umreženosti u nacionalnu razinu vlasti. Šefica mu je države pjevala na rođendanu i obećavala u zatvor nositi kolače. HDZ-ovu je premijeru, još uvijek aktualnom, svojim žetonima u Saboru čuvao većinu. Tomašević se profilirao kao kontra takvom poretku. Zato mu od prvog dana sapunaju dasku.

Uloga je odvjetnika Nobila u aferi Hipodrom važna i jako indikativna. On nastupa kao borac protiv kriminala. Njegovim je podnošenjem kaznene prijave protiv Tomaševića i drugova slučaj pokrenut. Njemu su se nezadovoljni radnici Hipodroma navodno obratili za pomoć. Ali Nobilo u ovom slučaju nije, ili nije samo, advokat. Pogotovo nije odvjetnik tek nekih poštenja željnih radnika. Prijavu protiv gradonačelnika potpisala su mu dva vrlo zanimljiva čovjeka. Jedan je Bernard Grebenar, vrlo istaknuti član Bandićeve stranke, kojega je Tomaševićeva vlast smijenila s mjesta ravnatelja Ustanove Upravljanje sportskim objektima, funkcija na koju je potom imenovala sada uhapšenog Kostanjevića. Drugi je Vice Gulam, nećak čuvenog Kikaša, dugogodišnjeg šefa Zagrebačkog holdinga i najbližeg Bandićeva suradnika Slobodana Ljubičića. Dvojcu se gospodara Zagreba zajedno sudilo i u slučaju Agram, između ostalog i zbog nezakonitog Gulamova zapošljavanja.

Odvjetnik Nobilo o njihovim osobnim motivima za rušenje Tomaševića nije govorio novinarima. Nije govorio ni o razlozima zbog kojih se njegov klijent Nikica Jelavić u pokušaju smicanja Možemo! s čela Zagreba također jako angažira. Govorio je o svojim osobnim interesima. Nobilo je vlasnik ogromnih parcela zemljišta u Zagrebu, kojemu aktualna vlast svojom borbom protiv preizgrađenosti gradskih kvartova kvari biznis planove. Njegova je financijska zainteresiranost za smjenu vlasti legitimna, ali proglašavati to služenjem javnom dobru i interesima građana – potpuni je fake. S odvjetničkom je ulogom prilično nespojivo i njegovo intenzivno, posvuda po medijima razasuto, prizivanje i najavljivanje Tomaševićeva hapšenja. Advokat Nobilo priredio je municiju kojom gotovo kompletna zagrebačka opozicija sada vodi izbornu kampanju, miješajući fakte i svoje spinove. Lupanjem po Tomaševiću gradonačelnički se kandidati pokušavaju predstaviti kao žestoki borci protiv korupcije, premda su zapravo grupa sirotana iz Bandićeva jata. Manekeni antikorupcije u funkciji korupcijskih struktura. Mislav Herman samozvani je HDZ-ov James Bond, u čijem je liku i djelu teško vidjeti tajnog agenta poznatog pod kodnim imenom 007. Prvo zato što dolazi iz stranke ogrezle u korupcijskim aferama. Drugo zato što se i sam obiteljski, preko majke, može povezati s pravomoćnom sudskom odlukom utvrđenim kriminalnim poslima.

Davor Bernardić, bivši šef SDP-a, koji se bez Bandićeva amenovanja ni za funkcije u svojoj nekadašnjoj stranci nije kandidirao, u pozi velikog pravednika riga optužbe protiv Tomaševića, na sva ga usta već mjesecima, bez bilo kakve zadrške, naziva šefom zločinačke organizacije. Uz pomoć odvjetnika Farčića, svojedobno – kako mediji podsjećaju – jednog od branitelja generala Gotovine u Haagu, što bi mu valjda i u ovom slučaju garantiralo uvjerljivost i uspjeh, protiv zagrebačkog je gradonačelnika podnio kaznenu prijavu, u kojoj ga naziva naručiteljem pljačke gradskog proračuna u iznosu većem od dva milijuna eura. Premda Tomašević – podsjetimo još jednom – uopće nije osumnjičen. Sociolog Dragan Bagić tvrdi da je predizborni rat kaznenim prijavama Bernardić pretvorio u karikaturu. Njegova se netalentiranost za politiku i ovoga puta maksimalno iskazala, kao i u ono vrijeme kada je vjerovao da će paradiranjem s glavicom kiselog kupusa popraviti za njegova mandata potonuli SDP-ov rejting.

Sličnu retoriku njeguje i Ivica Lovrić, još jedan od najbližih Bandićevih suradnika, koji je zbog korupcijskih krimena iz njihova vakta imao priliku da Remetinec više puta i iznutra može upoznati. Bivši se pročelnik ovih dana hvali kako su Hipodrom i Ustanova Upravljanje sportskim objektima 12 godina bili u njegovoj nadležnosti. A baš su u tom vremenu nastali problemi koje današnja vlast mora rješavati. U tim se godinama uobičajilo da Enimark Ponjević veliki dio Hipodroma koristi za svoje potrebe, bez bilo kakvog plaćanja. Na sličan je način Grad generalno funkcionirao. Hajdučija se duboko ukorijenila. Lovrić je svojom izjavom, vjerojatno nenamjerno, podsjetio na stvarni sadržaj perverzije koja se na skorim izborima Zagrebu zapravo nudi: oni koji su svojedobno proizveli probleme sada sami sebe predstavljaju kao rješenje. Po aktualnoj vlasti tuku jer u četiri godine nije uspjela počistiti i sanirati sve dubioze i katastrofe koje su joj oni ostavili. Antikorupcijskim se kaznenim prijavama pokušavaju poslužiti kao sredstvom za povratak korupcijskih struktura.

Koalicija suspektnih

Marija Selak Raspudić kaže da je i sama bila iznenađena do koje razine idu razne interesne skupine koje u gradu Zagrebu imaju svoje konkretne financijske računice. I njoj su, tvrdi, prišli i svašta nudili. Ona je odbila, ali su neki drugi prihvatili. Premda je na izborima konkurencija Tomaševiću, Marija Selak Raspudić zapravo potvrđuje njegova upozorenja o desantu koalicije suspektnih na vlast u Zagrebu. Podzemlje i nadzemlje ruku pod ruku. Represivne institucije pod HDZ-ovim utjecajem, plus djelomično ražalovani Bandićevi mutni poslovni jarani, plus oni koje se eufemistički naziva kontroverznim poduzetnicima, dio kojih se uključio i u građevinski lobi, plus političari preko kojih bi se povratak u sedlo tog grabežnog konglomerata mogao ostvariti. Nije se vlast u Zagrebu našla na meti zbog korupcije, nego je bjesomučno napadaju zato što se postavlja kao antikorupcijska brana. Na Hipodromu je bedem popustio, ali jedna ga rupa, valjda, ne može srušiti. Ako se ciljanim histeriziranjem buža ne produbi. „Zato su svi odjednom izgmizali iz podzemlja i stvaraju brojne saveze kako bi došlo do promjene vlasti“, konstatira Tomašević. O tome će se zapravo na izborima u Zagrebu odlučivati. Odlučivat će se prije svega o moralu. O tome može li politička vlast čistih ruku u Hrvatskoj opstati ili je razbojnička družba jača. Zato će rezultat izbora u glavnom gradu biti važan za cijelu državu. Pokazat će ima li uopće šanse za poštene.